Stalno pišemo i pričamo o stimulacijama i hiperstimulacijama, pregledima i rezultatima tih pregleda, našim ginekolozima, novim i starim metodama... i kad se malo pregleda naš pdf skoro smo o svemu pričele. Na svu sreću nisu tu uvijek iste cure što znači da se ipak sele i na još veću sreću obično na trudničke i roditeljske pdf-e, ali meni nekako fali .... možda zbog kiše u srpnju ili menstruacije koja me svaki put nanovo ražalosti.... razgovora o tome kako se osjećamo onako duboko u duši :/
Prođe li vama ijedan dan bez razmišljanja o bebi? Meni ne! Kako se nosite s tom tako groznom prazninom i tugom koja je tako jaka da ne možete obuzdati suze čak ni na poslu ... kao sad ja
Ne želim širiti neraspoloženje, ali sam radoznala, prolazite li vi kroz slične faze?