Meni je patronažna jako puno pomogla. Nažalost danas je u penziji.
Ja sam dojila kroz šeširiće (zbog ragada) tako da se cice nisu mogle isprazniti kak spada, Lucija je bila gladna, a meni su prsa bila kao lubenice.
Onda je došla patronažna (teta Danica ) i prvo mi rekla da sam jako hrabra (kad mi je vidjela cice). Zatim me izdojila, što je bolilo za poludit ali nakon toga je Lucija mogla dobro prihvatit bradavicu i normalno dojiti.
Moja sestra (vlastita, ne patronažna) mi je također pomogla, da se oslobodim šeširića i dala mi savjete kako da dojim (na zahtjev, objasnila mi o skokovima u razvoju i sl.)
Da nije bilo njih dvije, sumnjam da bih uspjela.
Sa Nikolom mi nije trebala pomoć, to je od početka išlo glatko.