Kada sam prvi puta rodila (prije 11 i pol god.) imala sam nakon CR sepsu. Po izlasku iz bolnice došla nam je patronažna sestra koja je, kada je vidjela moju ranu i otvoreni trbuh, pobjegla glavom bez obzira, a da dijete nije niti pregledala. Nakon nje došla je druga patronažna sestra koja je u prvih mjesec dana 2 puta tjedno pregledavala i čistila moju ranu, a isto tako je gledala i bebicu.

Provjeravala je pupak, okupala je bebicu prvi puta zajedno samnom, klas. pregledi kukića, zubića, fontanele kako zarasta i svega ostalog...razgovarala je samnom o razvoju i problemima. U prvim danima, koliko sam smjela dojiti prije nego sam počela piti antibiotike, učila me kako pravilno dojiti.
Kasnije je dolazila rijeđe, no svaki puta je samnom pričala o razvoju i prehrani bebe. Vrlo je vedra i vesela i prije svega pozitivna osoba!

Svaka čast sestri Sonji iz doma zdravlja u Španskom!!!

A ove godine kada sam rodila drugu mrvicu, došla mi je patronažna iz doma zdravlja Samobor (jer smo se preselili u okolicu Samobora). Ta je pak bila totalno u strahu, rekla mi je da su kukovi labavi, da treba nositi remenčiće, da je nogica ukoso...totalne bed stvari. Isto tako je rekla da se rana od carskoga gnoji te da jako loše izgleda. Dojenje - koma - ne možete vi to - kaže ona, bradavice su vam uvučene i to ne ide zato niti neće ići. Jedino što me je ta sestra naučila je kako da bebici sa štapićima i fiziološkom otopinom očistim nosić, bez da ga mučim sa pumpicom.
Nakon prvog njenog posjeta rekla sam joj da se ne slažem sa njezinim zaključcima i zamolila ju da nam više ne dolazi, a nju prijavila njenoj nadređenoj u domu zdravlja.