kruh

[sorciere]

stojim ja danas u intersparu, iza mene jedna mama s preslatkom curkom.

mama kaže: kupit ćemo crni kruh, a malena inzistira na bijelom...
mama kaže - crni je zdraviji, a malena opet traži bijeli...
onda mama opet kaže da sad i u vrtiću dobivaju crni kruh, jer je zdraviji...

da li se mogao napraviti kompromis, s npr. jednim malim bijelim pecivom? da li je dosljednost u ovakvim slučajevima toliko važna?

u sekundi sam se sjetila jedne "druge" curice, koja je s čežnjom gledala u kajzerice - neke davne šezdesetineke... ta curica si sad često kupuje peciva, čak i kad ne bi trebalo...

da li vam ikad padne na pamet - da neke sitnice u životu mogu ostaviti toliko traga?

[Mukica]

neki dan si negdje isala da ipak TI bolje znas kaj je bolje za tvoje dijete

tak i ova mama valjda 8)

[Zdenka2]

Ja u takvim slučajevima kupim tu kajzericu ili putar štangicu.

[dalmatinka]

naravno da kupim
pogotovo zato jer imam neke bliske veze u pekari
pa znam da većina crnog kruha uopće nije od crnog brašna , nego od negropana....

[mama courage]

... ta curica si sad često kupuje peciva, čak i kad ne bi trebalo...

da li vam ikad padne na pamet - da neke sitnice u životu mogu ostaviti toliko traga?

ne. tj. ne zelim se takvim sitnicama opterecivati. naravno da razmisljam o svom nacinu roditeljstva i odgoja, al on je puno kompleksniji od ovakvog jednog trenutka (il ako nije trenutak - onda od ovakve neke konkretne stvari), posebice sto mozda vec sutra u nekoj drugoj kombinaciji bude i druga odluka. konkretno: vidjela si samo jednu malu scenu iz zivota tih ljudi, koja po meni nema ama bas nikakve vaznosti u procjenjivanju dosljednosti tog roditelja. i ja ponekad budem odlucna, a ponekad popustim. zavisno od situacije. i ako u nekim stvarima ne popustim, onda ne popustim i tocka.

ako na kraju mog zivota, tj. roditeljstva to sto joj nisam dala slanac onomad davne 2006 (il sto joj cijelo djetinjstvo nisam dala... ne znam sto sad... cips da jede, il joj ga nisam kupovala) bude presudno da je ona u medjuvremenu postala sociopata i medjunarodni terorist, onda shishaj sve.

[Bubica]

B svaki puta u DM-u inzistira na novoj četkici za zube. Ne zato jer obožava prati zube i ne zato jer mu je jako važno zdravlje već zato jer želi svaki puta novu četkicu s novim likom iz crtića. I, tako se ja s njime svađam i ne želi, kupiti tu četkicu, a žena kraj nas mi počinje prigovarati (ljubazno, ali ipak prigovarati) kako prvi puta čuje da dijete želi četkicui za zube, kako je to jakooo lijepo, između redaka: ja sam nemajka. Žena je čak bila i zubarica

Dakle, nije mi padalo na pamet objašnjavati joj zašto ja tu četkicu ne želim taj čas kupiti, komenturala sam samo da sam danas odlučila da mu tu četkicu ne kupim...

A što se tiče same biti topika - u ničemu nisam dosljedna da mu nikada neću kupiti ili neću popustiti osim u slavljenju rođendana u MecDonaldsu

[sorciere]

nemam ništa protiv te mame, i njenog razmišljanja što je za njeno dijete dobro. to je njeno pravo, ona sigurno ima razloge, i u to ne ulazim.

govorim o tim nekim trenucima koji ostanu u sjećanju (ko zna zbog čega). nemam pojma da li će to malena zapamtiti ili ne... ali ovo je samo ilustracija ...

ja se sjećam tih kajzerica...
kikica ima neka druga sjećanja...

ja razmišljam na isti način kao i zdenka2...

dalmatinka - o kvaliteti kruha ne bih...

[mama courage]

meni su ostali u sjecanju trenutci kad bi nasoj obitelji dolazio neki bivsi nogometas u posjetu, i svaki put kad bi on dosao, moj stari bi prevrtao kanale na neke utakmice. meni je to vec tada bilo nekulturno od doticnog gosta, posebice kad bi me prekidao u po crtica. ta trauma iz djetinjstva je dovela do toga da sam sada jako fiksirana na tv i drzim daljinski cvrsto u svojim rukama. jer tko ima daljinski - ima i MOC.

inace, toliko toga nisam smjela kao dijete, toliko toga prozivjela... tako da ne znam kud prije da pocnem

inace, zxuja obozava DM, zbog malih kolica i mi provedemo sate u dm-u, al postoji pravilo da ona sebi smije izabrati samo jednu igracku. tako smo jednom usle u DM i ona ugledala neku tasnicu za 39 kn ( :/ ) i ja joj rekoh, okej mada sam samo cekala trenutak da je nekako izbacim iz kolica (jer ima malih milion tasnica, koje i ne nosi). dosle do blagajne, kad ce ti ona: ja bih i ove bombone. ja joj velim: moras izabrati. a ona ce da je izabrala bombone... za 4 kune to se zove dobar odgoj.

[paci]

ja bi joj kupila kiflu pa ko ga šiša

al da me traži npr cigarete ne bih joj kupila

btw i moje curke su danas bile s tatom u intersparu

[Anita-AZ]

Vjerojatno ponekad inzistiram na stvarima koje nisu bitnije od stresa radi inzistiranja. No, opet inzistiram na njima da ne bi bilo stresa u slučaju posljedica ne inzistiranja na njima. Da li pronalazim ravnotežu u tome pravo je pitanje, a odgovor se razlikuje gotovo od dana do dana, ovisno o njenom i našem raspoloženju, bazi prikupljenih živaca i kapaciteta za objašnjavanje. Svaki dan je izazov. Doslovno.

No, mnoga osuđivanja okoline postoje i radi nerazumjevanja za potrebom pažnje za neke stvari. Da li inzistirati da se dijete vozi u AS čak i onda kad bjesomučno vrišti, što utječe na sve prisutne pa i na vozača i gotovo da raste razina mogućih negativnih posljedica? Ja mislim da da, jer u suprotnom riskiram izgubiti puno više.
Da li inzistirati da dijete ne konzumira previše slatkiša (radi kojeg može razviti dijabetes, radi kojih gubi bitne nutrijente za svoj razvoj, radi kojeg mu pada imunitet, podložnije je bolestima, kvare mu se zubi, deblja se, stvara lošu emotivnu naviku.....) kad je inzistiranje nekad toliko stresno? Sad će svi reći da treba naći mjeru i ja se sa time slažem, samo sam apsolutno sigurna da je "mjera" mnogih ono što bi ja (npr.) smatrala apsolutnom dozvolom konzumiranja.

Jako je teško nastojati uključiti najbolje elemente za rast i razvoj naše djece. Nekad elementi postaju bitniji od cilja i tada se izgubila poanta... ali ponekad cilj postaje nebitan radi elemenata, a to je možda još gore...

A sjećanja na sitnice koje nismo imali nisu toliko važne. Zar zaista želimo spriječiti sve to? I uopće mislimo da možemo? I trebamo?

[romi]

Volimo Interspar baš zbog kruha i peciva, ja biram "zdravi" sa što više sjemenka - i uglavnom što tvrđi i punijeg okusa - a može proći i pod hladno oružije.
Kupim svojem malcu naravno, al dam mu opciju puterica ili kuruznjača - i uvjek uzme kuruznjaču, pa ja cvjetam jel mislim da je odlučio jesti zdravije.. mada zapravo uopće ne vjerujem pekarima, osim možda Eko Mavroviću.
No zašto mu ne bi kupila jednom tjedno pecivo, ma bilo koje; sam da nisu gumeni bomboni!

[mim]

Ovako: mi doma pečemo kruh i kad se M.zaželi kupovnog bijelog, peciva ili bilo čega-kupim joj.

Ne znam što ostaje u sjećanju, ali meni je ostala frustracija zabranjenog sladoleda. Naime, moju su, zbog mojih osjetljivih mandula, zabranili jedenje sladoleda ako vani nije 40 stupnjeva, a i tad sam umjesto slastičarskog "kugličara" dobivala onaj Ledo u čašici. Zato danas M. jede sladoleda koliko želi i kad želi. Znam, nije zdravo, ali ne želim da se osjeća kao ja.

Slatkiše i grickalice ne držimo doma, ne jedu se stalno i nisu na dohvat ruke, ali kupim joj kad zaželi. Kod kuće ima integralne kekse, pečem muffine i dr. kolače, ima voća, sušenog i svježeg, badema, oraha... A ako baš poželi čips jednom u 10 dana onda ga pojede i ne vidim ništa strašno u tome. Isto vrijedi i za omražene hrenovke i paštetu.

[clio180]

ja bih kupila crni kruh za doma (ili kukuruzni, njam), a dijetetu malo pecivo. Tako se moj Jan zna zabavljati, a ja mirno obavljam špežu.

a šta je to kajzerica?

[Mima]

Hm, da, ja imam svu silu trauma iz djetinjstva vezanih uz hranu, a proizašlih iz uvjerenja moje mame što je dobro za mene. Npr.:

- u slastičarnici se smiju jesti samo kremšnite jer to svi jedu pa je friško
- od sladoleda se smiju jesti samo vanilija i čokolada iz gore navedenog razloga
- a to se smije ako se uopće smije jesti sladoled, jer je hladan, od toga se prehladi grlo, a ja sam stalno bolesna
- djeca ne smiju piti tonik jer u njemu ima kinina :shock:
- ujutro se ne smije piti voda, poslije voća se ne smije piti voda, poslije kukuruza se ne smije piti voda, poslije sladoleda se ne smije piti voda

Tako da ja ne bih pretjerivala sa tim zabranama iz uvjerenja [/i]

[tanja_b]

Ne znam što ostaje u sjećanju, ali meni je ostala frustracija zabranjenog sladoleda. Naime, moju su, zbog mojih osjetljivih mandula, zabranili jedenje sladoleda ako vani nije 40 stupnjeva, a i tad sam umjesto slastičarskog "kugličara" dobivala onaj Ledo u čašici. Zato danas M. jede sladoleda koliko želi i kad želi. Znam, nije zdravo, ali ne želim da se osjeća kao ja.

I ja imam istu traumu iz djetinjstva ali sam tako dobro izdresirana da ni ja Andreju ne dam sladoled kad vani nije dovoljno toplo. Jednostavno me frka.

Što se tiče kruha, i mi doma pečemo vlastiti kruh, bijeli kruh smo izbacili iz upotrebe još prije Andrejevog rođenja, ali kad smo vani i ako je gladan i ako traži pecivo, kupimo mu. Neće propasti od jednog peciva u tjedan dana (nikad ne traži da mu kupujemo slatkiše, osim sladoleda, pa mislim da mu od jednog bijelog ili lisnatog peciva neće biti ništa).

Inače, meni su u djetinjstvu nasugerirali da ne smijem čitati u vožnji jer će mi biti zlo. Kako mi je i inače bilo zlo u vožnji, uvjerila sam se da je to od čitanja, pa se to ni danas ne usuđujem. Andrej smije listati slikovnicu (ili tražiti minijaturne brojeve i znakove na auto-karti) u vožnji koliko god hoće - i nikad mu nije ništa. Čak ni na serpentinama. Što ti je dobar želudac!

[momtobe]

Mislim da su ti trenutci koji se urežu u pamćenje neizbježni...

Imala sam oko 10 godina, jedna (nepoznata) žena u ulici je ispekla krafne i na tacni onako ih donijela u dvorište i prodavala. Tako su mirišale, tako bile fine, tako bolje izgledale od svih krafni prije- otišla sam mami po novce, a ona mi ih nije dala, jer tko zna, tko je ta žena, i da li su krafne ok.

Danas se ne mogu najesti krafni. U stanju sam ih pojesti 5 i još uvijek tragam za savršenom krafnom (ako netko zna gdje ih ima )

[mama courage]

jos jedna "trauma" iz djetinjstva: kad operes kosu slijedecih 4 sata ne smijes izlaziti napoljer, jerbo ces se prehladiti, dobiti upalu mozga, jedna strana lica ce ti ostati ukocena itd itd...

inace, na internetu postoje one liste tipa: "kako znate da ste..." recimo bosanac... i moram reci da se u velikoj vecini toga prepoznajem. tipa: ne smijes sjediti na hladnom betonu jer ces prehladiti jajnike. kad se sjetim koliko sam se toga morala pridrzavati i potkosulja ide obavezno u gace. bas sam maloprije zxuji stavila potkosulju u gace i ozbiljnim glasom rekla da "mi" to tako radimo. bogte, zazvucalo je kao da joj neko svoje vjersko uvjerenje prenosim, a ne nacin oblacenja.

[mim]

Ajme, dobar je osjećaj kad vidim da nisam jedina frustrirana zbog jela. Uz sladoled tu bih dodala još i francusku salatu i šlag. Naime, moji ne vole majonezu pa francusku nikad doma nisu radili, a ja je OBOŽAVAM!!! I danas bar jednom mjesečno radim zdraviju varijantu iste i smažem sama punu zcjelu. Za šlag zaista ne znam koja je "zdravstvena" kvaka bila u pitanju, ali ni to se kod nas u kući nije jelo. Posljedica??? UVIJEK prisutno slatko vrhnje u firžideru .

Usput, za one sklone zabrani: s 8 godina krenula sam sama u muzičku, a na pola puta-slastičarnica. Epilog: dvije kuglice u djenom i još dvije u drugom smijeru . Rekord mi je 14 komada nekadašnjeg Pekabela Rumenka u jednom danu kad staraca nije bilo doma. U trudnoći-tona sladoleda biranih okusa, a danas se davim u Macho od čokolade.

Eto, pa zabranite djeci nekaj .

Piti vodu iza voća-najstrože zabranjeno.
Jesti nezrelo voće-griža (što god to bilo!!)
Piti vodu ako imaš trunku znoja na licu-upala pluća.
Sjediti na betonu u sred ljeta-upala mjehura.
Jakne skoro do koljena-sprečavanje gore navedenog.
Kapa i šal u 10. mjesecu-čuvamo se od angine.
A kremšnite se nisu u slastičarnici jele NIKAD jer je to izvor salmonele. (Btw, danas pečem kremšnite i pojedem pol protvana sama
)

tanja_b , vjeruj mi-i danas imam iste te mandule, ubijam se od sladoleda zimi i nije mi ništa. Daj djetetu slatkač, pliiiiz.

[Luna Rocco]

Volim svoje roditelje.

[LeaB]

stojim ja danas u intersparu, iza mene jedna mama s preslatkom curkom.

mama kaže: kupit ćemo crni kruh, a malena inzistira na bijelom...
mama kaže - crni je zdraviji, a malena opet traži bijeli...
onda mama opet kaže da sad i u vrtiću dobivaju crni kruh, jer je zdraviji...

To si sigurno mene vidjela.

Al šalu na stranu i ja popustim kad vidim da djete nešto stvarno želi. Od jednog peciva nikom ništa.

[paci]

pa ja sam imala sve te zabrane, šta je ovo ljudi

nisam smjela nikad, ali nikad prespavati kod prijateljice - posljedica: lagala sam i muljala gdje sam i šta radim - krajnji rezultat: moja starija curka je već s 5 g. jednom prespavala kod prijateljice jer nije bilo objektivnog razloga da se to zabrani

pušači su tretirani kao u najmanju ruku oličenje đavla - posljedica: pušila sam kod bake iza šupe već u osnovnoj školi a pred starom nisam do kraja pušačkog staža zapalila čime sam bila izložena ismijavanju i iščuđavanju okoline - krajnji rezultat ćemo vidjeti ako curke pokažu interes za cigaretama

mogla bih ovako do sutra....
ja sam ustvari jedno istraumatizirano dijete 8)

[mim]

ja sam ustvari jedno istraumatizirano dijete 8)

Osnivamo klub???

Što je najgore-starci su mi super, osim te hiper-brižnosti za zdravlje. A bila sam skroz zdravo dijete.

Definitivno nisam za zabrane nego za razgovor. Ako dijete zna da nešto nije zdravo i da se to ne jede često, inače to isto ne traži svakodnevno nego samo povremeno-ja sam za to da im se priušti gušt. Mi stvarno dosta zdravo jedemo i, ako i sama jednom u 2 mjeseca umlatim vrećicu tortilja s chilijem, nema razloga da si i M. to ne priušti.

[ivarica]

sorci, mozda ta mama popusta na drugim stvarima, pa su u ravnotezi
ne bi je ja sudila po grahamu i puterici

[sorciere]

sorci, mozda ta mama popusta na drugim stvarima, pa su u ravnotezi
ne bi je ja sudila po grahamu i puterici

ivarica :? , daj pročitaj što sam napisala... ja sam to navela kao ILUSTRACIJU , ne kao osudu.

jes da sam suosjećala s djetetom , jer znam kako je meni bilo kad me kikica natjeravala da jedem zdravi kruh... bljak...

[sorciere]

a šta je to kajzerica?

to ti je pecivo moje mladosti

po obliku je slično npr. hambi pecivu (onak okruglo), nešto manje od toga - samo što je bilo mekano, mirisno, topilo se u ustima... poseban okus onako između slanog i slatkog... a najfinija je bila s parizerom... tada je i parizer bio drugog okusa ...

[sorciere]

To si sigurno mene vidjela.

pa ne znam jesi bila tamo danas? (sad bi bilo najbolje da se javi ta mama... ).

ja sam kupila dva mavrovića (za kikicu), a onda sam pitala tetu za pultom jel pecivo ispred mene ono obično nezdravo, bijelo - i kupila jedno za sebe ...

[ivana b]

jos jedna "trauma" iz djetinjstva: kad operes kosu slijedecih 4 sata ne smijes izlaziti napoljer, jerbo ces se prehladiti, dobiti upalu mozga, jedna strana lica ce ti ostati ukocena itd itd...

Mene je oduvijek frustrirala ova zabrana sve dok nisam otišla na studij i "prekršila" je baš iz inata (nema staraca - nema kontrole ).Bila je zima. Posljedica: dobila sam kroničnu upalu sinusa koju vučem još i danas

[branka1]

Ja u takvim slučajevima kupim tu kajzericu ili putar štangicu.

I ja. I smoki ili čips ako baš inzistira. Upravo zato da nema traume, da ne bude željna nečega i da ne potamani cijelu vrećicu čim negdje dođemo.
Ali inače se zna što je zdravije i zašto se ne jede bijeli kruh i smoki, ali da se ponekad može napraviti mala iznimka, iako baš nije zdravo, ali eto, zato što joj je baš fino

[clio180]

txs sorci, samo što sam pročitala odmah mi krenule sline!!!

[petarpan]

s

da li vam ikad padne na pamet - da neke sitnice u životu mogu ostaviti toliko traga?

aha. jedna čokolada iz ranih osamdesetih...koja je boljela moje dječje srce...
možda i nije najbolji primjer, ali ovo tvoje pitanje me podsjetilo na to...
nas 7 bratića i sestričn i kod bake. baka kupi 6 čokolada i svi dobiju po jednu...jedino za mene nije bilo...jer sam bila bucmasta curica i ta mi čokolada nije "trebala"...

sjetim se ja toga...i da znaš da me ponekad zaboli...onda si kupim čokoladu...i baš me briga kaj sam i sad bucmasta žemska

[Hannah]

Ja sam puna tih "sitnica koje mogu ostaviti toliko traga u životu" i zarekla sam se da ću u slučaju "Šimun" uvijek pokušati stvari sagledati iz njegove prespektive. Inače, meni sitnice život znače, više od nekih velikih stvari. Roditelj treba znati odvagnuti stvari. Koiliko su zapravo neke stvari ozbiljne, treba li oko nečega doista raditi drame, treba li na nečemu doista inzistirati. Djetinjstvo i općenito život tako brzo prođe... čemu ga tratiti na nevažnim zabranama, koje donose tugu u dječjim očima, a i bolna sjećanja (tu ne mislim na ozbiljne stvari). A i mislim da puno ovisi i o osobi. Emotivcima sve teže pada, a oni fleksibilniji i ravnodušniji se ni ne sjećaju da su im "curile" sline na zabranjeno pecivo (takav je mm, za razliku od mene)

[Ariens]

nas 7 bratića i sestričn i kod bake. baka kupi 6 čokolada i svi dobiju po jednu...jedino za mene nije bilo...jer sam bila bucmasta curica i ta mi čokolada nije "trebala"...

sjetim se ja toga...i da znaš da me ponekad zaboli...onda si kupim čokoladu...i baš me briga kaj sam i sad bucmasta žemska

ajme kako tuzno
idem i ja po jednu cokoladicu da se utjesim

[krumpiric]

znam svoje vršnjakinje-cure-žene-koje još uvijek ne peru kosu kad imaju mengu...
a ja svako ljeto slušam da će me strefit jer se kupam (u moru) tih dana u mjesecu.
I stresno mi je prat kosu pa ne osušit do kraja...ne nosit donju majicu itd
traume iz djetinjstva

[LeaB]

To si sigurno mene vidjela.

pa ne znam jesi bila tamo danas? (sad bi bilo najbolje da se javi ta mama... ).

Nisam no to ti je naš svakodnevni scenario no kad se radi o pecivima.
Zapravo Mia se već navikla na crni kruh, al kad dođe baki kaže: Ja obožavam bijeli kruh!
A ova mi je jača: Ti misliš da bijeli kruh ima vitamina?

[džez]

uvijek pokušati stvari sagledati iz njegove prespektive. Inače, meni sitnice život znače, više od nekih velikih stvari. Roditelj treba znati odvagnuti stvari. Koiliko su zapravo neke stvari ozbiljne, treba li oko nečega doista raditi drame, treba li na nečemu doista inzistirati. Djetinjstvo i općenito život tako brzo prođe... čemu ga tratiti na nevažnim zabranama, koje donose tugu u dječjim očima

X

[leonessa]

jos jedna "trauma" iz djetinjstva: kad operes kosu slijedecih 4 sata ne smijes izlaziti napoljer, jerbo ces se prehladiti, dobiti upalu mozga, jedna strana lica ce ti ostati ukocena itd itd...

inace, na internetu postoje one liste tipa: "kako znate da ste..." recimo bosanac... i moram reci da se u velikoj vecini toga prepoznajem. tipa: ne smijes sjediti na hladnom betonu jer ces prehladiti jajnike. kad se sjetim koliko sam se toga morala pridrzavati i potkosulja ide obavezno u gace. bas sam maloprije zxuji stavila potkosulju u gace i ozbiljnim glasom rekla da "mi" to tako radimo. bogte, zazvucalo je kao da joj neko svoje vjersko uvjerenje prenosim, a ne nacin oblacenja.

mama courage, šta smo mi imali istu mamu?
Ja se isto uhvatim kako svom sinu prenosim hrpu gluposti kao sveto pismo tipa potkošulje, betona/jajnika (ja njemu sad kažem mjehura), ono sa kosom si još dobro prošla, kod nas je bilo peri kosu večeras da možeš izaći vani sutra .

[TeinaMama]

Mi kupujemo raženi kruh, ali baš nikad ne bih odbila Tei kupiti puter štangicu ili neko drugo pecivo koje voli. Zapravo, ja joj nikad ne odbijem niti životinjsko carstvo ili tak neke sitnice i baš zato to njoj nije niti posebno zanimljivo. Traži, dobije, pojede možda pola i neće više. Ne znam zašto bih ju u tome ograničavala. Isto tako, kupujemo psu velike konzerve jer su jeftinije. Tei nekad puhne da hoće svojem peseku kuptiti onu malu vrečicu pedigrea koja njemu nije ni pod zub i ja kao odrasla znam da ne smisla to mu kupiti, ali ako nju tak veseli da joj da tu vrečicu, neću bankrotitari zbog 3 kune. I skužila sam da što joj više popustim u dučanu, to me zapravo manje traži.

[dutka_lutka]

većina crnog kruha uopće nije od crnog brašna , nego od negropana....

A što je to? :?

[frenki26]

I ja sam puna ožiljaka od uskraćivanja raznih nezdravih stvari. Tako da je danas moj odnos prema čipsu, suhomesnatim proizvodima i mjonezi takav da ih uopće ne kupujem jer se u njihivoj blizini ne mogu kontrolirati ...

[petarpan]

većina crnog kruha uopće nije od crnog brašna , nego od negropana....

A što je to? :?

dodatak za boju i poboljšanje okusa...čini mi se da se dobiva iz slada ili nekaj tak...
davno bješe kad sam učila o tome...

[mama courage]

ono sa kosom si još dobro prošla, kod nas je bilo peri kosu večeras da možeš izaći vani sutra .

o, pa naravno. ovo je ipak najbolja opcija.

meni se samo jednom dogodilo, izlazeci od frizera da mi je kosa bila napola suha i toliko me tu noc boljela glava (ono, lubanja cijela) da znam dobro da mi takve stvari ne padaju vise na pamet. barem ne kad snijezi napolje. a potkosulja u gace je i danas "must" kako kod mame tako i kod djeteta.

[mim]

a potkosulja u gace je i danas "must" kako kod mame tako i kod djeteta.

Da, to je atavizam koji je i meni ostao. I mom djetetu . K tome još i gornji dio pidžame u donji jer se spava bez potkošulje. I nisam baš pristalica zimskih jakni do struka nego do guze, ali to je ok. Jedino što je dužina jakne faktor No.1 kad biramo.

Kad gledam što sve od svojih roditelja ponavljam u odgoju tu je još i "Gledaj me u oči" kad joj nešto pričam, ali mislim da je to ok-koliko god me to izluđivalo kao klinku.

Dobre strane mog odgoja koje prenosim na kćer su:
1) kupovanje knjiga neovisno o cijeni
2) odjeća ne mora biti poznate marke da bi nam se sviđala i bila lijepa
3) ako nešto radiš samo zato jer drugi rade-razmisli o tome koliko je to pametno
4) pametnoj djeci nikad nije dosadno
5) biranje tv-emisija koje se gledaju, a ne besciljno buljenje u ekran
6) razgovor, razgovor i razgovor. Sve se kod nas tako rješava. Nekad traaaaajeeeee pa MM kaže da bi bilo bolje da maloj odredim kaznu i pustim je na miru, ali u konačnici znam da je za nju bolje "ispiranje mozga" pa da zna u čemu je pogriješila jer je onda i (rijetka) kazna učinkovitija
7) u dućan se može ići i SAMO pogledati kaj ima: ne mora se potrošiti samo zbog trošenja (ok, nekad mora )
8 ) nose se kvalitetne cipele-neovisno o cijeni
9) nosi se pamučni veš i pamučne čarape...općenito se cijeni pamuk
10) inzistiranje na izražavanj osjećaja i definicija istih
11) prirodna kozmetika i svijest o tome što se jede/koristi/nosi
12) empatija za slabije/starije/bolesne/siromašnije/životinje
13) pisaći stol UVIJEK mora biti uredan (krš dozvoljen u drugim dijelovima sobe)

Ajme, kad sad pišem ispada da se pretvaram u moju mamu :shock:

[yaya]

potkosulja ide obavezno u gace. bas sam maloprije zxuji stavila potkosulju u gace i ozbiljnim glasom rekla da "mi" to tako radimo.

W sad kad sam to pročitala iščupala sam Sonji potkošulju iz gaća...
No ako mislite da su vaši starci strašni evo bisera moje mame...
1. Ne pi vodu iza voća jer ćeš dobiti žabe u želucu...
2. Obavezno većeraj jer ćeš inače pasti s kreveta...posljedica je ta da mi je i dan danas glavni obrok iza 9 naveče
3. (ovaj mi je najdraži)..Nemoj raditi stoj na rukama jer će ti se krv sleći u glavu...
4. Nemoj toliko trčati jer ćeš se sva oznojit i dobit upalu pluča...a da ne velim o silnim neugodnostima kad su trčali za mnom s jastučićem da ga stavim pod guzu
5. Potkošulje uvijek u gaće a majice do ispod guze...zato su mi danas sve majice oparanog donjeg šava kolko ih navlačim

[marta]

Moji su isto imali neke od tih spika, zapravo vise baka nego roditelji, ali nije uopce bilo tako dramaticno, odnosno nije uhvatilo korjena kod mene.

I ne mogu se svrstati u grupu onih koji nadoknadjuju sve sto im je bilo uskraceno u djetinjstvu. Nisam imala bas puno, ali nemam neku traumu od toga.

[sorciere]

ah, o savjetima i zabranama mogu napisat nekoliko stranica....

ali - ima li nešto što vas ponekad drmne, kao mene ta kajzerica? :/

ili na primjer - sve čokolade koje smo dobivale sestra i ja kao djeca (od gostiju) - bile su uredno spremljene za prosljeđivanje. nismo ih smjele pojesti, jer su se poklanjale drugima...

zato sad smažem(o) sve čokolade i bombonjere koje dobijem(o)

[mama courage]

13) pisaći stol UVIJEK mora biti uredan (krš dozvoljen u drugim dijelovima sobe)

da, ovo ja pokusavam nauciti vece dijete, hocu reci mm.

sorciere, sto se tice cokolade... kod nas je bilo gore. posto su svi znali da zivimo u svicarskoj, nitko nam nije htio poklanjati cokoladu, kao sto ce vama, vi to sebi mozete u ch kupiti i bolju nego ove nase. jedino jedna frendica moje bake je znala donijeti milku iz austrije. mi se i dan danas sjecamo tete devle koja bi nama donosila cokoladu. kao da je donosila kruh, a ne obicnu milku

a da ne velim o silnim neugodnostima kad su trčali za mnom s jastučićem da ga stavim pod guzu

ajme, ja to i danas radim svom djetetu.

[MGrubi]

ili na primjer - sve čokolade koje smo dobivale sestra i ja kao djeca (od gostiju) - bile su uredno spremljene za prosljeđivanje. nismo ih smjele pojesti, jer su se poklanjale drugima...

a ko zna otkad im je proša rok kad su stigle do vas

[sorciere]

ili na primjer - sve čokolade koje smo dobivale sestra i ja kao djeca (od gostiju) - bile su uredno spremljene za prosljeđivanje. nismo ih smjele pojesti, jer su se poklanjale drugima...

a ko zna otkad im je proša rok kad su stigle do vas

ma jok mgrubi... da znaš kako su mirišale....

a čokolade s isteklim rokom trajanja poklanja moja stara...
jednom je (na groblje :? ) donesla čokoladu (100g) kojoj je istekao rok trajanja godinu dana ranije, i rekla je kikici da ju PODIJELI s bratićem :shock: ...

zato kod nas doma nema šansi da čokoladi istekne rok trajanja

[paci]

ali - ima li nešto što vas ponekad drmne, kao mene ta kajzerica? :/

Sindrom Heidi

[mim]

ali - ima li nešto što vas ponekad drmne, kao mene ta kajzerica? :/

Ima.

Miris pite od sira. Moja pokojna baka je znala peći prefinu pitu i nitko poslije nje nije uspio ponoviti taj recept. Svaki puta kad osjetim miris pite sjetim se bake kako mi na tanjur reže još toplu.

Tatina juha od mesa i povrća s gris-noklicama. Svaki puta kad je skuha pomislim što ćemo kad jednog dana...

@Sorcie, kad sam pročitala ovo za čokolade došlo mi je da ti kupim veeeeeliku Lindt po izboru i gledam te sve dok je ne smlatiš cijelu. Nemrem vjerovati kako nekad roditelji mogu biti okrutni na sitnicama bez namjere da takvi budu. I sad mi dođe da odem pitati M. jesam li joj ikada uskratila nešto što joj je bilo važno da to nikada više ne ponovim.