Kinder lada.
I što mogu nego pokušati zamjeniti taj doživljaj sa Kinder Buenom?
 |
|||
|
|
|||
Kinder lada.
I što mogu nego pokušati zamjeniti taj doživljaj sa Kinder Buenom?
Da fakat, nema je više. Suosjećam s tobom.Anita-AZ prvotno napisa
Kinder lada.
Kruh moje none; mamine šnenokle.
Jedna paralela:
Moji momci u kući odrastaju uz dečiju muziku, u vrtiću slušaju dečiju muziku, pevaju uglavnom svoje pesmice (onako spontano, bez da ih teram da pevaju nešto određeno) a onda se jedan seti pa počne ''Romale Romali'' i onda ne prestaju do kraja dana.
Da ne ispadne da deci branim neku drugu muziku. Čak naprotiv, jako su često počašćeni maminom muzikom - kući (zbog dece) lagani gothic metal, kad su deca kojim čudom van kuće a mama u kući onda mama sluša i malo žešće tonove. Pomenutu glupost nisam pustila NIKAD a ako se na to doda i činjenica da nam na TV radi samo kad puštamo crtiće (iz mamine produkcije naravno) onda otpada i verovatnoća da su je čuli na TV-u
Pitate se sad odakle im pesma? Pa peva je njihova drugarica Ema u vrtiću i očigledno je peva jaaaako dobro jer su prepoznali već prve stihove na nekom slavlju na kome smo bili :/
Naravoučenije koje pokušavam da negiram ali visi nad glavom: koliko god se mi trudili razne gluposti će im ipak stići u živote ovako ili onako. I belo pecivo i glupa muzika i grickalice i bombone...
Prvo, Kinder ladu mi je ipak nekako nadomjestila Lino lada. Nije to to, ali utjesim se
Iz djetinjstva me prati lijeno jutarnje ustajanje a na stolu bakina kava s mlikom (ustvari divka - ali ja je nikad ne mogu bas TAKO napraviti) i uz to pecipale - moji su Sinjani i ne znam kako to drugi zovu, ali od dijelova tijesta za kruh ispeku se velike debele palacinke koje se jedu same, posute secerom ili namazane marmeladom. Ah, kako je to fino bilo i sjeca me na jedno bas idilicno razdoblje zivota... Sad ni baka vise ne pece kruh
Moja mama isto misli da je pranje kose par sati prije izlaska ili tijekom 'onih dana' uzas i skoro pa igranje sa zivotom. I dan danas ne zeli znati da mi TO radimo. Ali mene vise cudi sto i danas niz mojih kolegica vjeruje u to. O hodanju bosa po plocicama i 'cuvanju bubrega' necu previse, to se uvuklo pa ni danas ne volim kad mi je malisa bos na plocicama, osim ljeti. Ah. Sladoled se tamani citave godine, moja ljubav prema njemu je pobijedila price o upalama grla. Iz visegodisnjeg iskustva tvrdim da nisu povezani
Mi smo isto bili vise skromnog statusa i roditelji nam nisu mogli priustiti puno toga, ali ne primjecujem neke posljedice danas. Fino jesti sam voljela oduvijek.
Kinder lada je spajala mene i moju sestru... ja sam voljela crno, ona bijelo. Kinder lada je bila simbol našeg jedinstva u različitostima i našeg slaganja u neslaganju. Izvan svijeta kinder lade, sve je bilo drugačije.
Kinder Ladaaa.....
Anita-az
oćeš se mijenjati?
kad ja počnem "a mangeeeeee romalen o djilaaaaaa, djilabav te na sovav so raaaat....." - kikica pošizi
e, sad - da joj je to nepoznato, ja bi nešto rekla... ali CIJELU trudnoću je slušala TAKVE stvari :? ...
Anita-az
ista stvar i sa mojom sestrom! ja crno, a ona bijelo!Kinder lada je spajala mene i moju sestru... ja sam voljela crno, ona bijelo. Kinder lada je bila simbol našeg jedinstva u različitostima i našeg slaganja u neslaganju. Izvan svijeta kinder lade, sve je bilo drugačije.
Kinder Ladaaa.....
Imam poteškoća složiti se s ovime, jer su implikacije uglavnom negativne. Stol može biti čist ako se na njemu ništa ne radi ili ako služi za ukras. Ako se pak na tome stolu nešto radi, onda je osoba toliko opsjednuta izgledom stola da ono na čemu radi odlazi u drugi plan. Kako god okreneš nije dobro.
Postoji čak i ideja da se radi o mentalnom problemu, a sažima ga izreka: A clean desk is a sign of a sick mind
Nemam traumi na zabranjenu hranu. Tata je znao kupit čokoladne kekse, mama je govorila "on to kupi tobože za vas, a zapravo ih on jede". I ja sam takva. Ali izbezumljivalo me ono "ne vodu" - pijem puno i uvijek, a posebno iza sladoleda. Sad ja idem za djetetom po kući i pitam "jesi ti danas pio dosta vode?".
Ali šlag u kavi - znate ono: kad dođu gosti, inače rijetko, svakom žličica, eventualno dvije. MM i ja smo se našli u toj frustraciji. Jedna od prvih akcija u našem zajedničkom životu bila je da smo istukli šlag samo za sebe, skuhali kavu, i poklopali kompetan šlag uz šalicu kave :shock: jest da nam je bilo malo mučno poslije, ali osjećali smo se super!
Ali MM ima groznu traumu: nova panama košulja koja je bila predobra za svaki dan, za nedjelju, za svaku prigodu dok ju nije prerasao!Upotpunjeno s jabukama na ormaru: izabere se uvijek ona koja se počela kvarit. "I tako cijele zime jedemo trule jabuke, jer uvijek bar jedna trune, i od hrpe zdravih jabuka na početku, nismo ni jednu zdravu pojeli".
Zato sada što više možemo trošimo odmah i svježe. Ipak, neki put ga usađena grižnja savijest natjera da žvače suhi kruh za doručak, pored friškog peciva. Zapravo, u početku braka imorala sam se izboriti da se kruh pusti da se posuši, da imam s čime radit pohani kruh i tople sendviče - njih su izdersirali da se uvijek jede najstariji kruh.
Još pamtim sa žaljenjem jedan neodlazak na vrtuljak: snijeg pada, grad osvijetljen, mama i ja provele krasnu večer kupujući poklone za Novu Godinu, na Trgu nekakav vrtuljak - i ja nisam pitala mamu mogu li ići, iako sam silno htjela. Poslije je rekla da bi me pustila. Neke si traume naprtimo sami na vrat.
Mi kupimo sve što tko poželi pa se pola baci jer su nam svima oči veće od riti, i onda opet netko hoće nešto treće što nismo uzeli. Na spomen kupnje namirnica lagano mi rastu igle.
Eto, ja se slažem. Ne znam kak bi meni stol bio čist kad dok pripremam ispit imam bar pet bilježnica, hrpu fotokopija nekih zadataka, knjigu, običnu olovku, crvenu bojicu, digitron, ravnalo, gumica..... da ne nabrajam sve - hrpa sitnih stvari od kojih stol izgleda prilično neuredno. pa onda još i mrvice od brisanja gumicom svud po stolu. Ne znam dal ima koga tko to čisti svaki put? Tak je to kad se stol rabi. Ja bi svom djetetu prije uvjetovala čisti ostatak sobe i pospremljenu odjeću, nego čisti radni sto.Imam poteškoća složiti se s ovime, jer su implikacije uglavnom negativne. Stol može biti čist ako se na njemu ništa ne radi ili ako služi za ukras. Ako se pak na tome stolu nešto radi, onda je osoba toliko opsjednuta izgledom stola da ono na čemu radi odlazi u drugi plan. Kako god okreneš nije dobro.
Postoji čak i ideja da se radi o mentalnom problemu, a sažima ga izreka: A clean desk is a sign of a sick mind
Ma naši roditelji su svarno imali čudne stavove.
kako ste me sad nasmijale
sorciere, ja bi mu kupila ono sto zeli
sjecam se jedne godine smo bili na skijanju u austriji i sestra i ja smo htjele da nam starci kupe one igracke sto se daju preokrenuti pa bude drugi oblik (ne znam jel ih se sjecate, zvale su se nakako pupies), e sad nas tata je rekao: NE, trebaju vam novi stapovi za skijanje
i onda nam je mama, koja onda nije radila izvadila neku svoju staru zalihu novaca iz dzepa i kupila "pupije", ajme kako smo mi bile sretne, dan danas ga cuvam doma
eto, sitnice koje nas tata nikada nije shvatio, nazalost....
Da. Ja sam i jučer bezdušno prigovarala pred MM kako sam najmanje 5 kilometara pješačila dnevno, bez da sam ikada pitala mamu i tatu da mi kupe bicikl. Kada bih si tada o tome razmišljala, ja sam si mislila "tko zna koliko bicikl košta, nemaju sigurno love za to", a da sam pitala, najvjerojatnije bih dobila. Dobila je i sestra kojoj su ga nekoliko puta kupili prije nego je otišla na fax (redovno su joj krali ispred škole) i brat kad je krenuo u gimnaziju nakon mene. Svejedno, zašto se sami nisu sjetili da bi mi bilo lakše i brže i biciklom? :? Nego 'ajde AM cipelcugom jer šutiš.Neke si traume naprtimo sami na vrat.
A mami sam jednom prigovorila kako se kolači, dizana tjesta, kifle, kroasani i slično rade samo kada se gosti najave, pa tako se nikada nisam mogla najesti do mile volje.
Da li zbog nepravedne optužbe ili zbog surove istine ostala je baš nekako žalosna zbog toga.
Tako da ja sada češće nego je normalno pitam djecu trebaju li, žele li, imaju li... kako ne bi bilo da ih majka (na taj način) nije vidjela.
Eh, da, sjetila sam se još nešto...
Kada je krenula u glazbenu školu moja je sestra dobila harmoniku (potom i klavir, za usporedbu, ali never mind). Ja sam bila strašno ljubomorna, da bi mi tata u jednom trenutku rekao "ako pročitaš slova na harmonici, kupit ću je i tebi". Ja sva sretna, neš' ti slova... Počnem: M, E, L, O, i stanem... došla do slova "D" koje je bilo preoblo da bi bilo "D", ali ne i tako oblo da bi bilo "O"! Naime, pisalo je Melodija, ja sam tada sva slova znala, a tata je jedva dočekao i glatko me odbio.
To je bila jedna od većih nepravdi i laži koje pamtim od roditelja za svoga života. Imala sam nešto oko 4 godine.
Najgore je što znam da će i moja djeca jednom započeti ovakvu priču kao i ja danas :/
A od posebnih mirisa iz djetinjstva pamtim bakinu pitu od jabuka, dan danas kraljica svih kolača.
Krivo ste me shvatili. Uredno ne znači prazno. Uredan pisaći stol znači da na njemu nema markica koje skuplja, figurica od glinamola koje radi, ostataka perlica od izrade nakita, papirića koji su ostali od kolaža..... Kod nas postoji stol u obliku slova L tj. dva spojena stola: jedan je za hobby i komp, a drugi za pisanje zadaća. E, ja inzistiram da taj na kom se piše zadaća bude uredan tj. da na njemu bude ono što treba za zadaću, a sve ostalo ima na dohvat ruke. Tamo je dozvoljen kreativni nered, a sprema se jednom tjedno ili kad se nešto ne može naći pa se sumnja da je tamo završiloEto, ja se slažem. Ne znam kak bi meni stol bio čist kad dok pripremam ispit imam bar pet bilježnica, hrpu fotokopija nekih zadataka, knjigu, običnu olovku, crvenu bojicu, digitron, ravnalo, gumica..... da ne nabrajam sve - hrpa sitnih stvari od kojih stol izgleda prilično neuredno. pa onda još i mrvice od brisanja gumicom svud po stolu. Ne znam dal ima koga tko to čisti svaki put? Tak je to kad se stol rabi. Ja bi svom djetetu prije uvjetovala čisti ostatak sobe i pospremljenu odjeću, nego čisti radni sto.Imam poteškoća složiti se s ovime, jer su implikacije uglavnom negativne. Stol može biti čist ako se na njemu ništa ne radi ili ako služi za ukras. Ako se pak na tome stolu nešto radi, onda je osoba toliko opsjednuta izgledom stola da ono na čemu radi odlazi u drugi plan. Kako god okreneš nije dobro.
Postoji čak i ideja da se radi o mentalnom problemu, a sažima ga izreka: A clean desk is a sign of a sick mind
Ma naši roditelji su svarno imali čudne stavove..
Htjela sam sama sebi birati odjeću ali neee to je moralo biti kvalitetno da što duže traje a usput i cipele koje su doduše bile dobre ali dozlaboga ružne.Izlasci su trauma za roman napisati.Kad bi došli gosti ono što je na stolu nije bilo za nas,nego smo jeli u kuhinji.E jednom sam uspjela izmoliti da sama kupim cipele i hlače, ja fino kupila čizme"oficirke"(bile su tad jako moderne)koje su bile skupe i nije mi ostalo novca za hlače.Stara popi...i naravno ja cijelu jesen sa dvoje hlače.Ne bi mi krivo bilo da oni nisu imali novca,ali njima je važnije bilo svake sezone mijenjati namještaj i zavjese nego "trošiti na budalaštine".Njima još uvijek nije jasno daje nama to bilo grozno šta su radili.Baš sam jučer pričala sa bratom o tim stvarima ,on se sjetio svog džempera kojeg je nosio skoro četiri godine.Zato mi djeca sama izabiru odjeću i cipele(primjereno mogućnosti)jedu šta hoće i kad hoće (sva sreća obožavaju mlijeko i voće)a što se tiče namještaja važno je da nije pokidano i prljavo.Starija kći može izlaziti kad hoće jer gluposti može napraviti i u podne ako to želi.Mislim da su stekli više samopouzdanja mojim opuštenijim (ne PUŠTENIM)načinom odgoja nego ja njihovim zabranama i pravilima.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom