Ajde, ajde, . Mene su odgajali obrnuto - moja none kojoj su muža streljali u drugom svjetskome i koja je radeći (bila je učiteljica) kao udovica odškolovala i financirala studije svojim dvjema kćerima mi je usadila nešto čega bi se npr. rado riješila - niko nije pitao ko je šutio, nego ko je govorio . Dobro, to dolazi iz doba nakon II. svjetskog i tog terora i to je njeno životno iskustvo. Ali i ostatak rodbinske ekipe je bio onako fatalistički - pjesmica Borisa Dvornika sa Splitskog festivala "Mille non piu mille" (da će doć "susvita" u 2000. godini i da neće Zemlja doživit 2000.). Moji starci koji put i misle da je došao - kad čuju do kad radimo, da se hranimo u restoranu preko pauze od posla itd. . Ja pak mislim da su stvari onako ciklične i da treba bit sretan oko dobrih razdoblja i k tome stremit. A ko zna što cijeloj ovoj kugli budućnost nosi, s tim se ne zamaram, osim što se ponašam ekološki osviješteno. Šaljem ti za laku noć i slatke snove!