-
duplići
Moja priča s poroda
05.05.07. su došle na svijet moje vesele dupličke. Najljepši dan u mom životu.
Dvije godine smo se borili s neplodnošću na VV i uz pomoć divnog doktora i osoblja uspjeli smo ostati trudni.Kad sam dobila papir s potvrdom moje trudnoće rasplakali smo se i mm i ja. Vidjevši da su vrijednosti bete dosta visoke znala sam da me očekuje višeplodna trudnoća i malo sam se preplašila s obzirom na rizike koje donosi. Ipak smo odlučili, mm i ja, da ne želimo negativnim mislima pomutiti našu sreću i od sad razmišljamo samo pozitivno.
Na pregledu je doktor potvrdio da se radi o blizanačkoj trudnoći i da kucaju dva srčeka.
I tako je trbuščić počeo pomalo rasti.Uslijedili su uobičajeni pregledi, čitala sam i informirala sam se o razno raznim stvarima. Počela sam i obilaziti dućane s dječjom opremom. Uživala sam u svakom danu i bila sam presretna.
U 23.tj sam morala hitno na serklaž jer mi se cerviks počeo skraćivati i određeno mi je strogo mirovanje. Sve sam hrabro podnjela i znala sam da ću sve izdržati. Bila sam malo u bolnici malo doma. Situacija je bila stabilna i male mrvice su mogle i dalje rasti u maminoj buši.
U toku zadnje kontrole dok sam ležala u bolnici pukao je vodenjak.Bilo je prerano,prerano...
Tek 32.tj.Bila je to noć prevelikog straha i strepnje ali i jutro neizmjerne sreće. U jedan u noći počelo je curiti iz mene. Zovem sestru, dolazi dežurni doktor i kaže morat ćemo krenuti s porodom. Svi imaju tako ozbiljna lica, a ja drhtim i ponavljam u sebi, sve će biti dobro, sve će biti dobro. Brijanje, klistir, rodilište...Neka doktorica mi pokušava skinuti serklaž, nemože, nezna i odlazi. Stavljaju me u krevet i prilključuju na ctg. Sestra kaže neka probam odspavati malo, jer nema još nekih trudova. Ja buljim u ctg i gledam otkucaje srčeka, naravno da nemogu spavati. U tri u me počinje pomalo stezati trbuh i tjerati na wc. Sestre me provjeravaju s vremena na vrijeme i počinju se primječivati neki lagani trudovi na ctg-u.
U 4h dolazi doktor i skida serklaž bez problema, provjerava koliko sam otvorena i odlazi. U međuvremenu porađaju ženu u boksu pokraj mene. Jadna muči se u bolovima i vrišti. Traži epiduralnu.
Trudovi se pojačavaju pomalo, ali još uvijek neki neodređeni tempo i nisu baš nešto jaki. Malo se stisnem okrenem na bok i prođe. U 8h dolazi novi dežurni doktor i pokušavaju i dalje poroditi ženu u susjednom boxu. Dolazi zatim do mene provjeriti koliko sam otvorena i kaže oho, pa vi ste dovoljno otvoreni. Kad bude slijedeći trud tiskajte. Odjednom se okupilo puno ljudi oko mene, još jedan doktor, babica, sestre ....Nisu mi ni noge stavili na stalke, krenuo je trud i ja sam počela tiskati. Sve se dogodilo tako brzo, Udahnula sam nekoliko puta tiskala i beba je izletila van. Jedan doktor ju je primio, a drugi doktor je držao drugu bebicu koja je bila još u trbuh u da se ne okrene slučajno na noge. Bila sam sva zbunjena, čula sam plač, ali je nisam uspjela baš vidjeti jer su je brzo morali odnijeti na odjel neonatologije.
Sad je na redu moja druga bebica. Trudovi kaoda su nestali. Doktor me ispituje dali osjećate stezanje. Ja ne osjećam ništa mislim na moju malenu koju su mi tako brzo odnijeli. Daju mi malo dripa, beba neće da se spusti pa ju doktor povlači malo za rukicu, dolazi trud, počinjem tiskati i izlazi i moja druga ljubav nakon 8min. Čujem plač zamotali su je i dali mi da je poljubim. Bila je tako mala i ljepa. Počela sam cmizdriti i pitam jeli sve uredu s mojim bebicama. Pedijatrica mi govori mjere, apgare i da su ih brzo morali odnjeti u inkubatore.
Vidjela sam ih kasnije nakon par sati. Nisam mogla vjerovati pa to su moje bebice i ja sam postala mama. I tata je željno iščekivao pred vratima da vidi svoje male mrvice.
Proveli smo još 25 dana u bolnici, tamo smo se učili i dojiti i sve nam super za sad ide.
Eto to je moja priča sa sretnim krajem i još uvijek se osjećamo kao najsretniji roditelji na svijetu. Na to nas podsjećaju naše male vriskalice svaki dan.
-
-
-
Šmrc, krasna priča. 
-
-
-
-
-
-
čestitam na preslatkim curama
-
prekrasno
-
-
-
-
Osoblje foruma
-
lijepo
-
-
-
Evo ja se rasplakala 
koliko me dirnula tvoja prica...
Mozda posebno zato sto sam trudna 27 tjedana, s blizancima, strogo mirujem od 22 tjedna i silno se nadam ovako sretnom završetku trudnoce...
-
-
Joooooj, divno.
Ja bi opeeet. 
-
-
-
-
Anja, šaljem ti vibrice da bude kao i kod tee2 ~~~~!
-
Predivna priča, predivne cure!
Ja imam sestru blizanku, to je nešto savršeno!
-
Volim ovakve priče, živila ti meni i tvojm bebama sve najbolje :D
-
-
-
-
-
Prekrasno!
-
-
Prekrasna priča! 
-
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma
Odgovori s citatom
