Hej, curke, evo me malo dok Kaleb spava.
Jučer je spontano progovorio i to ni više ni manje nego rečenicu ( :shock: možda je načuo da sam ga naručila kod logopeda u utorak ). Bili smo u kuhinji, Kaleb meni na rukama, ja kopam po frižideru i njemu je za oko zapela teglica s pekmezom od jagode. I pokazuje prstićem u to uz klasično "Am! Am!", ali ja sam se sva bila udubila u traženje nečeg po friđu i nisam ga baš doživljavala. I nakon 5-6 ponavljanja "am, am, am...", Kaleb me odjednom primi za lice, pogleda me o oči i provali "Mama! Pap'ti daj!", pokazujući na teglicu. Ostala sam :shock: :shock: , a onda :D . Na kraju smo ga MD i ja cijelu večer dražili raznoraznom hranom ( ) i to "pap'ti daj" je ponovio puno puta, a tati je jednom rekao i "Pap'ti daj, tat'ca!". Mislim, no comment. Uz to, novost je i "pai" (pali, za lampu, naravno). I stalno nekaj brblja, ali ostalo baš i ne mogu razlučiti. Uglavnom, pomalo se mičemo s mrtve točke.

Svašta novog je naučio - baca otpatke u smeće i poklopi za sobom, slaže toranj od drvenih kockica nepravilnih oblika (znači, ne samo kocku na kocku nego npr. dvije kockice i gore trokutić za krović), skače (s trosjeda držeći me za jedan prst, a od podloge se odvaja s dvije noge)...Ma, ne mogu se ni sjetiti svega, ali imamo rapidan skok. Doduše, kad čitam koliko vaši malci brbljaju :shock: ovo naše je ništa, ali ja sam sretna s obzirom na to kako je donedavno bilo.

Dobio je od moje seke iz NY-a čizmice-krokodile, pa je danas presretan gazio po lokvicama.
Imamo i novu foru s ljubljenjem, onako "eskimski" - trljanjem nosića.

Kaleb je, što se glazbe tiče, kao i Nura - opčinjen je uličnim sviračima, neki dan je tu kod nas u parku neki (preslatki ) dečko na gitari svirao i pjevao onu međimursku "Ljubav se ne trži, niti ne kupuje" i još par Azrinih pjesama, i Kaleb i ja smo stajali opčinjeni, a Kaleb mu je na kraju pljeskao. Za njegovu golemu ljubav prema životinjima znate već odavno, sad već polako hrani sa mnom mace lutalice.

Da ne mislite kako je sve idealno, noći su nam gore nego ikad. Budi se non stop, plače, navlači sisu, pa mi trga madež, pa plače, pa ga tata uzme, pa ga nosi 45 minuta, pa ga proba spustiti u krevet i onda opet plač, pa u kolica, pa na sisu...Ubijeni smo oboje, sreća da je MD na godišnjem, ne znam kako bi radio s 2 sata isprekidanog sna. Ne znam što mu je, ali nadam se da će brzo proći.

Anita, skroz kužim bakicu. Iskreno, ja sam sretna da Kaleb ima luleka i pol. Nemre mu to odmoći u životu, a budući da je ovo fin i pristojan forum, samo ću napomenuti da je i Kalebovoj mami, kao i bakici, ta stavka uvijek bila jako bitna. 8)

Pridružujemo se svima koji rastu kao gljive poslije kiše - Kaleb se već mjesecima vrti oko 13 kg, ali zato je narastao sa 77 cm (koliko je imao za prvi rođendan) na 84! Sva proljetna robica mu je malena i ne mogu dočekati rasprodaju! Fae, tako je i Kaleb imao skokovit rast - u dva tjedna je skočio s 11 600 na 13 kg (ali zato sad stoji mjesecima na 13), noga mu je isto u dva tjedna narasla s 20 na 23, a bogme se i izdužio u kratkom roku. To valjda tako ide.

emira, Kaleb se ne crveni u obrazima zbog zubića, ali koji put mu se to događa, nemam pojma što je uzrok (nije temperatura). Što se tiče kiše, ludi smo, najviše slažemo Legiće i drvene kockice, puno se igramo skrivača, valjamo po krevetu, radimo skupa jednostavne kućanske poslove (vješanje veša, brisanje prašine - to jako voli, spremanje stvari), igramo se loptom, čak je malo počeo trzati i na slikovnice. Voli gurati ona kolica za lutke stanom, penjanje je uvijek aktualno...Uglavnom divljačina, ništa ne traje više od par minuta, aktivnosti se smjenjuju jedna za drugom. Srećom smo sad oboje doma, pa nam je tako jednostavnije. Inače, mi idemo van čim ne pada, nema veze što je hladno i mokro, zabundamo se, obučemo čizmice i gacamo po lokvicama...Čak je svladao i penjanje na tobogan u čizmicama, što je grozno nezgrapno. Evo i dvije slikice, današnje:

http://www.pixilive.com/viewbig.php?...8/8.9._023.jpg
http://www.pixilive.com/viewbig.php?...8/8.9._028.jpg

india, nama je hranilica sjajna stvar, jer Kaleb ne može biti dvije minute na miru i od stola bi stalno bježao. Ono što ne podnosim je trčanje za djetetom po stanu sa žlicom u rukama, to kod nas jednostavno nikad nije dolazilo u obzir, tako da nam je hranilica spas - ne može sam izaći, pa pokazuje okolo prstićima, pričamo i komentiramo i usput jede. Tu i tamo mu dam neku igračku, dugo sam bila protiv toga jer smatram da jelo nije igra, no postao je sve zeznutiji za hranu, pa sam tu malo popustila. Što se nas tiče - živjela hranilica!

Pretend play? Mi još nismo ni blizu te faze...

Od hrane nikad neće odbiti rižine pahuljice, jabuku, grožđe, suhu papaju...A bogme moramo skrivati i muffine.

Joj, dosta bi bilo pisanja, još par rečenica i stigla bih Rat i mir. Puse!