mina

Jučer je Liam, kad sam oprala dvije nektarine, viknuo: "Daj meni!" i pojeo pola. Uvijek pojede samo pola i onda ostavi. Valjda nema za kaj držati kad pojede polovicu.. ne znam.

Po cijele dane govori: "Tko je to? " Znači, više nije ko-to... već baš ko je to... i to tako slatko i zna da je sladak pa sliježe ramenima onak jer kuži.
Kad smo gledali puževe, cijelo je vrijeme puhao na njih! Ne kužim zašto. Puž-puše? Slično zvuči..

Po noći uopće ne spava, lijeva, desna, lijeva, desna, lijeva, desna.... mama utone u san... 3 sec trčim po livadi s jednorozima... lijeva, desna, lijeva, desna, lijeva, desna..... opet san, ruševine, Rusi, grmljavina, pucnjava... lijeva, desna, lijeva, desna... i tako.... Ajde, dobro kad je prekinuo ovo s Rusima..., ali stvarno mi treba san, pa makar i ratni.

Da bi stvar bila bolja, MM je stalno negdje, starci su na vikendici... a ja imam uuužasnih problema sa želucem. Boli me... povraća mi se... mučnine koje ne prestaju, pa oštri bolovi, pa hladno oblijevanje znojem, zatvaranje kapaka, očajna potreba za odmorom...
Razumijem naše trudnice i suosjećam s njima. Izgleda da sam ja od tolikih trudnica dobila (bar) mučninu.

Pa da.. nisam vam se pohvalila da mi je i kuma trudna!! :D