Nurina mamo čestitam

Moram se pohvaliti. Patrik je danas sam sišao s drugog kata po stepenicama. Kasnije, kad smo se vraćali iz parka, sam se i popeo :D Tako sam ponosna. Moj mali čovjekić... Nisam ga doduše ja nešto posebno poticala do sada, sam je zapravo krenuo. Ali dobro mi je došlo jer mi je sve teže ga nositi a mislim da nije ni pametno.

I još nešto mi se dirljivo dogodilo..

Hodamo neki dan vani i pored nas prodju curica i mama držeći se za ruke. On je naavno stao kao ukopan i ispratio ih pogledom, jer obožava djevojčice. Kad su otišle, okrenuo se, približio mi se skroz, dignuo ruku i primio me i tako smo hodali držeći se za ruke. Ne dugo ali bilo je tako slatko.

I dalje mi je muka, dojenje je poprimilo sasvim novi oblik, ali sve je to normalno. Ovaj tjedan možda odem na prvi pregled.

Puse!