Stranica 4 od 6 PrviPrvi ... 23456 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 151 do 200 od 278

Tema: Shantanino i Ayanovo rodjenje kod kuce

  1. #151

    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Postovi
    949

    Početno

    S., stvarno si me zadivila ovim pričama..toliko su čudesne !

    Hvala ti što si jedna od onih što pomičeš granice !

    Molim te samo mi odgovori na još nekoliko pitanja, pojasni mi neke detalje. (Btw, osjećam se ko nekada u školi kada su nam solazili omiljeni pisci, a ja bih uvijek imala širom otvorenih očiju..upijajući svaki riječ, još nešto za pitati..)
    Već su neke forumašice pitale šta vam znače imena, na kojem si jeziku govorila djeci, što bi da je nešto ne daj Bože pošlo po zlu i sl.

    Mene zanima zašto si se u drugom porodu odlučila za različit porod (ne u kadi)..? oprosti ako sam propustila negdje..

    I koja opasnost je ako se dijete rodi u posteljici ?
    Naime, moja mama je također rođena u posteljici i prema nekim starinskim vjerovanjima zbog toga je blagoslovljena i sretna. Međutim, kada bude umirala, jako će joj nedostajati posteljica..a naravno da je nema ni sačuvanu niti "pohranjenu".
    Taj dio mi je jako zanimljiv i s mamom sam puno puta razgovarala o tome. Ona zaista vjeruje u tu priču.

  2. #152

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    London
    Postovi
    1,542

    Početno

    I koja opasnost je ako se dijete rodi u posteljici ?
    je li mislis na to da se dijete rodi u vodenjaku?
    ili na to da se pupcana vrpca ne reze nego se ostavi povezana s posteljicom?

    Voda je, cini se, dobra za uspostavu snaznih trudova i otvaranje cerviksa, ali meni je pri prvom porodu usporila samo radjanje i onemogucila ili omela (uz nekoliko ostalih stvari, pricanje babica, mjerenja i prisutnost muza) snazan refleks istiskivanja fetusa. Previse opusta i to je dobro neko vrijeme, ali za finis nije bas pogodno.
    A kada se taj RIF zezne, onda su vece sanse da dodje do nekog problema, npr. meni je bilo relevantno PPH.

    Voda bi se trebala gledati kao jedno od sredstava za ublazavanje boli a ne nacin radjanja.
    Meni prvi puta nije trebala za ovu prvu svrhu, nego sam je zeljela kao nacin radjanja, a oni koji su bili oko mene zeljeli su mi tu zelju ispuniti

    Michel Odent govori i o "testu kade"; njegovo je iskustvo da kada zene dodje do kojih 5-6 cm dilatacije cerviksa, da tada uranjanje u toplu vodu, ako je sve u redu, ce najvjerojatnije uzrokovati potpunu dilataciju u sljedecih sat ili sat i pol.
    ako se to ne dogodi, kaze on, najvjerojatnije postoji neki problem i vrlo vjerojatno je bolje odmah napraviti nehitni in-labour carski, nego pokusavati potaknuti dilataciju umjetnim oksitocinom.
    Svjedocila sam to u oba smjera na primjerima mojih dviju prijateljica.

  3. #153

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    London
    Postovi
    1,542

    Početno

    da tada uranjanje u toplu vodu, ako je sve u redu, ce najvjerojatnije uzrokovati potpunu dilataciju u sljedecih sat ili sat i pol.
    ovo se naravno odnosi samo na situaciju kada istovremeno postoji i visoki stupanj privatnosti.
    tako da to ne bi mogao biti standardni bolnicki "test".

    Jos jedna stvar, meni je nakon poroda u vodi, bilo malo hladno. Nista strasno, ali voda je vec bila mlaka, a kada sam izasla soba nije bila dovoljno topla. Sto nije bilo bas pogodno kao prevencija za PPH.

    Dakle, voda povecava mogucnost pothladjivanja nakon poroda, koje se ionako cesto dogadja ( u obliku drhtavice) i kada se rada na suhom jer temperatura prostorije nije ni izdaleka takva da pogoduje rodilji (trebala bi biti tropska, kakva mi je bila drugi put )

  4. #154

    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Postovi
    949

    Početno

    Citiraj Saradadevii prvotno napisa
    I koja opasnost je ako se dijete rodi u posteljici ?
    je li mislis na to da se dijete rodi u vodenjaku?
    ili na to da se pupcana vrpca ne reze nego se ostavi povezana s posteljicom?
    Mislila sam na rođenje u vodenjaku. Pretpostavljam prema tvojim pričama s rođenja da neprerezivanje pupkovine ne predstavlja problem.

  5. #155

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    London
    Postovi
    1,542

    Početno

    ne znam za ikakve opasnosti radjanja djeteta u vodenjaku.
    kada se rode pod vodom, znam da mogu tamo neko vrijeme i biti, ne trebaju isti cas isplivati na povrsinu; rodjenje u vodenjaku mi je pomalo slicno tome.

    u engleskoj tradiciji je to rodjenje "pod sretnom zvijezdom", osobito za mornare (obiteljska lijecnica je rekla: Lucky one, he would make a good sailor! )

  6. #156

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    London
    Postovi
    1,542

    Početno

    Citiraj renci prvotno napisa
    Onda je nažalost usljedila procedura i odvojili su me od bebe. Nakon toga popapala nas bolnička rutina. Ali sam čin poroda bi je tako poseban, nestvaran, toliko prirodan da je bio neprirodan zbog mjesta na kojem se dogodio.

    Nažalost, pošto se sve opet događalo u bolnici ( a ne kao u ovim lijepim pričama Saredadevii doma) popapala nas bolnička rutina.
    renci, hvala ti na pricama; dobro oslikavaju to koliko je priroda mocna pa zena nadvlada i najgore okolnosti u kojima radja i dotakne zvijezde...

    Ima nekoliko stvari koje cine porod kod kuce posebnim i to odsutstvo bolnicke rutine je zacijelo jedna od njih.
    Svaka zena je posebna i dijete koje radja je posebno tako da je svaki cin radjanja jedinstven i poseban. Nikako ne moze biti usporedjen s proizvodnom trakom i sveden na kalkulacije efikasnosti, uguran u neke standardne parametre i biti dio rutine.

    Naravno, ako oni koji asistiraju porodu dovedu sa sobom bolnicku rutinu, onda to ometa porod i kada se odvija kod kuce.
    Zato su nezavnisne primalje, koje su istinski samostalne i ne podlijezu autoritetu institucija, toliko dragocijene za razvoj dobre skrbi koja zenama nece omesti zvijezdane porode.

  7. #157

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    London
    Postovi
    1,542

    Početno

    Citiraj Shakti prvotno napisa
    Saradadevii, porodila sam se kod kuce. Inspiracija i podrska su mi bili brojni Clanci, sajtovi i par knjiga, nazalost, nekako sam preskocila Rodu.
    Citala sam J.Balaskas, Gurmukh, J.Parvati Baker, Laura Shanley..
    Radila sam yogu svakodnevno.. Pripremala se kako sam najbolje mogla..
    kako je bilo?

  8. #158

    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Lokacija
    Beograd - Novo Mesto
    Postovi
    27

    Početno

    Malo je reci koliko sam dirnuta i fascinirana obema pricama!

  9. #159
    puhovi obožavaju smokve avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    zgb.
    Postovi
    1,577

    Početno

    saradadevi, nije me bilo dugo na forumu i tek sam nedavno procitala tvoje fascinantne price. zaista pomices granice, a tvojom zaslugom bi mogao i naglo narasti natalitet medu rodama.
    daj boze da se to dogodi i da bude puuuuuno takvih prica!
    imam pitanje - da li se nakon ovog iskustva osjecas drukcije, da li si dozivjela neku vrstu transformacije?

  10. #160
    puhovi obožavaju smokve avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    zgb.
    Postovi
    1,577

    Početno

    i jos bih ti htjela reci: zadivljujes me svojom nesebicnoscu i beskrajnom zeljom da pomognes - prosipas bisere i pri tom ni ne brines gdje ce zavrsiti - i zaista, nitko se ne usuduje gaziti po njima...

  11. #161
    puhovi obožavaju smokve avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    zgb.
    Postovi
    1,577

    Početno

    jos sam nesto zaboravila - da li si negdje pisala o svojim iskustvima doule? ne znam za druge, ali mene bi silno zanimalo nesto procitati o tim tvojim iskustvima!

  12. #162
    diva7 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2006
    Lokacija
    Vinkovci
    Postovi
    159

    Početno

    predivno i zadivljujuće!

  13. #163

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    London
    Postovi
    1,542

    Početno

    imam pitanje - da li se nakon ovog iskustva osjecas drukcije, da li si dozivjela neku vrstu transformacije?
    i da i ne
    Osjecam se pomalo kao da Ayanovo rodjenje bilo poput disanja. Stalno dises, nista posebno, ne osjecas se zbog toga transformiran.
    Ali odrzavate na zivotu.
    Tako mi je bio i osjecaj odmah nakon poroda. Kao da je sve na svom mjestu, nista posebno se nije dogodilo.

    S druge strane sam bila mentalno, emocionalno i duhovno u euforiji obavijenoj nirvanom. Vrlo specifican osjecaj, nikada prije nisam ga iskusila na takav nacin. I sada osjecam tu drugu dimenziju; nista nije kao prije i kao da se novi aspekt zivota (i smrti) otvorio predamnom.

    Nekako zamisljam neke zene nase prethodnice, prethistorijske, kako radjaju tako, kao da se nista posebno nije dogodilo, a opet se sve dogodilo.
    Mislim da je to moguce samo kada uronis u neku fizicku i mentalnu pecinu.
    U samoci.

    I naravno, tesko je zamisliti sada bilo kakvo drugacije okruzenje.
    Za sljedeci put

  14. #164

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,467

    Početno

    Dobro si to rekla, sve se dogodilo, a nista se nije dogodilo.

  15. #165

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    London
    Postovi
    1,542

    Početno

    da li si negdje pisala o svojim iskustvima doule? ne znam za druge, ali mene bi silno zanimalo nesto procitati o tim tvojim iskustvima!
    Nisam. Nadam se da budem. Vlastiti porodi u iskustva koja sire um i uce nas mnogocemu, ali i prisustvovanje porodu neke druge zene ima isto takav utjecaj. Do sada sam tri puta dulirala i sva tri puta su bila jako jako razlicita.
    Ali u sva tri puta se pokazalo toliko tocnim ono sto je i meni moje iskustvo pokazalo:
    sto vise ljudi, to kompliciraniji porod
    tata pri porodu steka porod
    mama koja voli znati sto se zbiva, imati kontrolu i biti sigurna, isto si steka porod
    voda usporava izgon
    normalna sobna temperatura nije dovoljna za porod, treba biti visa
    oni koji asistiraju porodu, trebaju biti samozatajne, suptilne i neustrasene osobe kako bi sto manje narusili porod
    kada nikoga nema u blizini, sve se odvija velikom brzinom

    e, da,
    i tesko je nista ne raditi. Sjediti i cekati je najteze izvediva djelatnost nasega doba.


    Sto se tice bisera...moderatorice su brze pa su ih spasile od gazenja (ne ureklo se... )
    A Rodin je forum sasvim i jedini primjeren za njih

  16. #166
    kasiopeja avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    861

    Početno

    Vec sam u par navrata naisla da tata pri porodu steka porod.
    A zasto?
    Mi smo zajedno stvorili dijete, zajedno bili trudni da tako kažem, zar nebi bilo prirodno da je partner u porodu ženi oslonac i potpora a ne ometajući faktor?

  17. #167
    big milky mum avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2007
    Lokacija
    varaždin
    Postovi
    467

    Početno

    priče su prekrasne!
    hvala ti što si ih podjelila s nama!

  18. #168
    puhovi obožavaju smokve avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    zgb.
    Postovi
    1,577

    Početno

    kasiopeja, muskarac kojem je stalo do svoje zene za vrijeme trudova luci adrenalin, a to koci trudove...
    ali, kajjaznam... ja recimo za sebe glasam za samocu, ali postoje i drugaciji koncepti - recimo - u knjizi ine may gaskin se opisuje kako su ljubljenje i drugi nacini stimulacije od strane supruga nekim zenama pomogli pri otvaranju... zasto ne? mozda nekome to vise odgovara...

  19. #169
    kasiopeja avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    861

    Početno

    a neznam , cudno mi je to.
    Ja sam sigurna da bi meni strah od samoće u boli bio veća kočnica. Ja ne volim bit u boli sama.Bolje sam se mogla prepustit trudovima uz supruga. Jasno mi je da smo različiti, pa nekom ovo, nekom ono. Al mi nekon preporuka (sad sam već to pročitala na više mjesta), da je samoća bolja, zalaganje za to da žene same ne rađaju malo bedasta.
    I divim se hrabrosti Saradadevii..meni je prekrasno čitat te priče.
    Al ja recimo nebi mogla sama. Niti bi mi samoća nosila mir. Smetali su mi zapravo svi osim supruga.

  20. #170

    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Postovi
    40

    Početno

    mozda je negdje pisalo a da nisam vidjela , a zasto voda usporava izgon?

  21. #171
    pinocchio avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,057

    Početno

    Citiraj monika prvotno napisa
    mozda je negdje pisalo a da nisam vidjela, a zasto voda usporava izgon?
    pun mjehur znači manje mjesta u porođajnom kanalu. zato se preporuča često mokriti u trudovima (i trudovi su manje bolni).

  22. #172

    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Postovi
    40

    Početno

    mislila sam na vodu kod poroda u kadi
    voda usporava izgon

  23. #173
    samaritanka avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb/Njemacka
    Postovi
    1,879

    Početno

    Ako mislis na vodu u kadi cini mi se da se radi o temperaturi vode. Mora biti optimalna jer prehladna ili prevruca je stres za organizam...sto znaci opet nesretni adrenalin i kocenje poroda...Na kraju svakome ne odgovara taj medij, a i debljina koze je kod zena razlicita. Mislim ako su vam osjetilna tjelesca malo dublje i imate razvijeno potkozje ne registrirate male promjene temperature tako stresno.

  24. #174
    MGrubi avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Šibenik
    Postovi
    10,389

    Početno

    Citiraj monika prvotno napisa
    mozda je negdje pisalo a da nisam vidjela , a zasto voda usporava izgon?
    u vodi jedjelovanje gravitacije slabije, pa nemaš tu "pripomoć"

    no kontrapritisak vode na međicu smanjiva mogućnost pucanja

  25. #175

    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Postovi
    40

    Početno

    hvala na objasnjenjima

  26. #176

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    London
    Postovi
    1,542

    Početno

    Citiraj kasiopeja prvotno napisa
    Vec sam u par navrata naisla da tata pri porodu steka porod.
    A zasto?
    Mi smo zajedno stvorili dijete, zajedno bili trudni da tako kažem, zar nebi bilo prirodno da je partner u porodu ženi oslonac i potpora a ne ometajući faktor?
    ovo je sazetak jedne informativke na tu temu sa seminara Paramanadoula, prenosim s
    http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=25493

    Prisustvovanje ili sudjelovanje očeva u porodu

    Na pitanje o dobrobitima prisustvovanja očeva pri porodu u visoko medikaliziranoj bolničkoj okolini, Michel je u veljači 2006. odgovorio sljedeće:
    Nije lako odgovoriti na to pitanje u dvije minute...Ostavit ćemo ga za sutra, to je složena stvar. Ali, samo da za sada napomenem (ipak se nije mogao suzdržati od odgovora op.prev.), prošao sam u svojem životu kroz četiri faze u pogledu ove stvari:
    1. do 1970. imao sam iskustvo samo bolničkih porođaja, bez prisustva očeva
    2. 1970-1985 iskustvo bolničkih porođaja uz prisustvo očeva (u tom je razdoblju to postalo moderno)
    3. nakon 1985. (kada se preselio u London, op.prev) do nedavno, imao sam iskustvo samo poroda kod kuće, uz prisutnost očeva
    4. tijekom poslijednjih nekoliko godina, od kada prisustvujem kućnim porodima sa Lilianom (doula), ona je sa ženom, a ja okupiram oca, uglavnom u kuhinji i pronalazim različite teme za razgovor koje su od zajedničkog interesa.

    Tek sada, kada imam sva ova različita iskustva, mogu ih uspoređivati i uvidjeti razlike među njima. (op.prev. kada je ovo rekao, ubacila se Liliana i rekla kako žene vrlo često govore kako su imale predivno iskustvo poroda sa svojim partnerom uz sebe, međutim, postavlja se pitanje s čime žene to mogu uspoređivati...
    A onda je u lipnju 2006. uslijedila informativka o sudjelovanju očeva pri porodu...

    Kada se danas upotrebljava riječ prisustvovanje očeva na porodu, mislim da se pogrešna riječ upotrebljava. Radi se o sudjelovanju (engl. participation) očeva u porodu, a ne samo o njihovom prisustvovanju. (op.prev. u nekoj drugoj prilici govorio je o tome kako se pred očeve postavlja zahtijev da «vode» ženu kroz trudove, podsjećaju na disanje, masiraju i još mnogo toga...dakle, to nije puko prisutsvo, nego puna participacija. Što se tiče uvjerenja da žena treba «znati pravilno disati» i slično da bi rodila, Liliana je ispričala anegdotu s jednog seminara kada je Michela netko upitao:»A što je sa disanjem....?», na što je on odgovorio: «Ah, da, da, svakako, svakako....treba se disati, to je jako važno, treba disati cijelo vrijeme!»)

    Sudjelovanje očeva u porodu je moderni fenomen. U svim prethodnim društvima, porod je bio ženski posao. Vrlo je važno prisjetiti se kako se započelo s ovim novim trendom.
    Negdje početkom sedamdesetih pojavili su se povremeni zahtijevi od strane žena da očevi budu prisutni pri porođaju svoje djece. Ti su zahtjevi bili potpuno razumljivi, jer se porod sve više i više koncentrirao u velikim bolnicama, porodice su sve više i više smanjivale, a babice su gotovo potpuno iščezle, može se sa sigurnošću reći da otac na porodu je izravan rezultat industrijalizacije poroda!

    Vrlo brzo se ustoličila doktrina da otac TREBA biti prisutan / treba sudjelovati u porodu. Doktrine uglavnom uspostavljaju oni koji se bave teorijom, a ne oni koji su uključeni u praksu poroda.
    Pitanja koja se tada (kada se doktrina utemeljila), nisu postavila su sljedeća:


    1. da li sudjelovanje oca u porodu čini porod lakšim ili ne?

    Da bismo odgovorili na to pitanje, trebamo se prisjetiti da ljudi imaju dva jezika; jedan je verbalni, kada se nešto izriče riječima (na primjer žena nakon poroda kaže kako ne može zamisliti da rodi bez prisustva oca svojega djeteta) , a drugi «jezik» je neverbalni (kada na primjer, žena kaže , na različite načine, upravo suprotno. (op.prev. za ilustraciju ovog neverbalnog govora, poslužio se sljedećom situacijom: žena je u trudovima, partner je sa njom, daje joj «podršku», ali trudovi ne napreduju. A onda on izađe van iz kuće sa starijim djetetom u šetnju i žena rodi u roku od desetak minuta. Liliana je dodala da žene često kažu , kada se dogodi nešto tako: «Ah, porod bio divan, ali jedino mi je žao što Johna nije tada bilo!» , ne uviđajući da je upravo Johnovo prisustvo otežavalo porod.)


    Teoretičari koji su u sedamdesetim ustoličili doktrinu sudjelovanja očeva u porodu, nisu razumjeli fiziologiju. Muškarac koji voli svoju ženu je nervozan dok ona rađa, prirodno je da je nervozan (što znači da otpušta adrenalin).

    2. Da li sudjelovanje oca u porodu smanjuje spolnu privlačnost između žene i muškaraca (otklanja misterij i slično...)?


    3. Da li smo sigurni da se svi muškarci mogu jednako dobro nositi sa snažnom emocionalnom reakcijom žene? Moguće je da se javlja nešto što bi se moglo nazvati muška poslijeporođajna depresija. U različitim društvima postoje različiti rituali kojima su očevi okupirani dok žene rađaju Na francuskom se ta okupacija opisuje riječju couvade, što bi se na engleski prevelo s hatching, (što bi se na hrvatski opet prevelo s op.prev.) Postoji ideja da je potrebno zaštititi muškarca od te jake emocionalne reakcije.

    Trebamo biti oprezni s doktrinama/dogmama. Prije 1970. žene su rađale. Nakon 1970. parovi su počeli rađati (žene često kažu «mi smo rodili....»)

    Fenomen doule treba ponovo razmotriti doktrinu očevog sudjelovanja u porodu i ponovo otkriti autentično primaljstvo.
    U dvadesetom stoljeću porod je postajao sve više i više muški fenomen (op.prev. prvo kroz sve veću medikalizaciju trudnoće i poroda i ukidanje primaljstva kao nezavisne profesije te babica kao primarnih skrbnica tijekom trudnoće i poroda, a zatim (paradoksalno, kroz zahtijeve onih koji su se usprotivili medikalizaciji poroda), kroz sudjelovanje očeva pri porodu i pridavanje važnosti tom sudjelovanju kao neophodnom za dobro iskustvo poroda.
    Priču o maskulinizaciji poroda završio je jednim primjerom iz Rusije. Rekao je da je već dugo bio svjestan tog fenomena (maskulinizacije poroda), ali da je u potpunosti uvidio posljedice toga trenda tek u rujnu 2005. kada je posjetio jedno rodilište bolnici u Petrogradu. Njihove statistike su sljedeće:
    1% indukcija
    ispod 10% carskih
    10% epiduralnih
    99% inicijacije dojenja
    50% dojenje nakon 6 mjeseci
    Ono što je bilo znakovito u tom rodilištu, bilo je to da je predstojnica bila žena, glavna ginekologinja je bila žena, glavna pedijatrica je bila žena....i to žena koja je izgledala kao dobra baka («a female looking like a nice grandmother»). Nadodao je da su izgledale kao dobre bake u svakom pogledu, i stil oblačenja je bio kao kod pravih baka, ne kao kod modernih baka koje nose tenisice.
    Ono što se meni prikazuje između redova, jest to da nije samo ženski faktor u igri, nego je važno i to kakvi su stavovi žena koje su uključene u skrb žena tijekom trudnoće i poroda, bile one babice, liječnice ili doule. «Moderne» ginekologinje, premda mogu biti i majke i bake, mogu biti maskulizirane u svojim pogledima i pristupu (neko istraživanje u Londonu je pokazalo kako bi čak 30 % ginekologinja izabralo elektivni carski bez medicinskih indikacija kao opciju za rođenje svojega djeteta). Na žalost, nije bilo više vremena za raspravu o ovome. Informativku je završio još jednom ilustracijom vezanom za svoje iskustvo iz petrogradskog rodilišta.).

    Tamo je dogodio zaokret iz jako maskulizirane okoline (kakva je obično okolina velikih industrijaliziranih bolnica) u jednu vrlo feminiziranu okolinu.
    Kada sam upitao glavnu ginekologinju kako to da je stupanj induciranih poroda tako nizak, njezin odgovor je bio vrlo netipičan, nešto što bi se jako teško moglo čuti iz usta prosječnog ginekologa na Zapadu: «Savjetujemo ženama da kažu svojim bebama kada dođe vrijeme da se rode.»

  27. #177

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    London
    Postovi
    1,542

    Početno

    Kasiopeja, zanimljivo je to kada kazes da ste bili zajedno trudni.
    Zar uistinu jeste?
    Zena u trudnoci prolazi kroz niz fizioloskih promijena koje imaju utjecaja i na njezinu psihu. Muskarci su danas puno vise nego ikada prije "upleteni" u te promijene zato jer su najcesce jedine bliske osobe koje su u blizini. Zene rjedje zive u kucanstvu s drugim zenama (mamama, bakama, tetama...), rjedje provode dane u nekakvim "zenskim" aktivnostima (strikanja, sivanje, djeca, kucanstvo) koje su blagohotnije za trudnocu i porod, a cjelokupna antenatalna skrb je poprilicno "maskulinizirana" i ciljana prije tome da detektira probleme (dakle, proizvodi stres i kad ima i kad nema problema), nego da opusta, ohrabruje i njeguje.

    Osim toga, ideja da zeni treba podrska i pomoc pri porodu, makar to bilo u liku njezinog partnera, ne prenosi bas dobru poruku. Zena sama radja i ne treba joj pomoc i podrska da bi rodila. Ono sto joj treba je neometanje.
    Barem ja tak mislim

    Ina pise o tome da "ljubavne interakcije" medju partnerima mogu pomoci porodu, ali ako citate u njezinoj knjizi price koje opisuju ta iskustva ili price zena koje su rodile bez medicinske asistencije, a uz sudjelovanje partnera, djece, moze se primijetiti da ti porodi vecinom dugo traju , cak i kada se radi o drugom ili trecem djetetu.
    Ono sto sam jos primijetila je to da kada je zena nema neki plan kako hoce roditi (uz muza, da djeca budu prisutna, da sjedi, da je u kadi itd...), da i tada porod ide neometeno. Plan i ocekivanje da se plan ispuni takodjer moze narusiti fiziologiju.
    Naravno, kada se radja u prosijecnim hrvatskim uvijetima, ima drugih zmajeva na koje treba obratiti paznju...

  28. #178

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    London
    Postovi
    1,542

    Početno

    Citiraj monika prvotno napisa
    mozda je negdje pisalo a da nisam vidjela , a zasto voda usporava izgon?
    opet prenosim s one teme o neinterventnom porodu

    Bazeni za porod

    (op.prev. engl. birthing pools, što se na hrvatski obično prevodi kao kada; bolje je, čini mi se, govoriti o bazenu, jer su kade obično dosta male, a bazeni prostrani; Sheila Kitzinger ima dobar komentar o tome kako su moderna pomagala za porod, vrlo često ograničavajuća za ženu i sugeriraju joj koji položaj treba zauzeti. Dakle, mala kada u kojoj žena ne može nista drugo nego sjesti, nije toliko dobra kao veći bazen u kojemu se, na primjer, može ispružiti.)

    Danas u VB sve bolnice (pod upravom National Health Service, državne) imaju bazene za porod. Ali, još ne tako davno, nije bilo tako. Kako se započelo s bazenima za porod?

    Povijest bazena za porod počinje u sedamdesetim godinama prošloga stoljeća, u Francuskoj (odmah nakon studentske revolucije iz 1968....bilo je to posebno vrijeme, vrijeme za revolucionarne promijene, vrijeme u kojem je najvažniji slogan bio «Zabranjeno je zabranjivati»
    U državnoj bolnici u Pithiviersu postavili smo bazen u sobu za rađanje. Osim toga, postavili smo i veliki madrac na uzdignutom podiju. Uveli smo još jednu novinu; svakog utorka navečer organizirali smo okupljanja osoblja i trudnica na kojima bi se sviralo na klaviru i pjevalo. Bilo je to malo čudno za državnu bolnicu, ali bilo je vrlo korisno da trudnice upoznaju osoblje i prostor. Istovremeno smo počeli upotrebljavati tijekom poroda bazen, i to zato da bismo smanjili upotrebu lijekova protiv boli. U to vrijeme, moja ideja je bila da bazen zamijeni upotrebu lijekova, u slučajevima kada je porod dugačak, težak i kada žene žele analgetike.
    Kada smo započeli s tom praksom, nekoliko stvari smo naučili:

    Prvu stvar koju smo naučili je bila da se trudovi i otvaranje ušća maternice mogu dramatično ubrzati dok žena anticipira ulazak u bazen, dok čeka da se bazen pripremi, napuni vodom (npr. osobito kada može čuti da se voda puni).

    Drugu stvar koju smo naučili je ta da su nam se izdaci za analgetike jako smanjili.

    Uočili smo da većina žena želi otprilike u slično vrijeme izaći van, u doba kada se počinje javljati refleks istiskivanja fetusa. Ponekad bi se beba, neplanirano, rodila pod vodom.

    To je bila treća stvar koju smo naučili: dijete se može roditi pod vodom (nije opasno).

    Ova povijesna faza je završila 1983. Do tada je sto beba rođeno pod vodom. Objavio sam tada članak u Lancetu o tome kako je uranjanje u vodu učinkovit, jeftin i siguran način da se zamijene lijekovi (i upozorio na to kako se neke bebe mogu nenamjerno roditi pod vodom).

    Sada je 2006. i situacija je potpuno drugačija. 25. kolovoza 1999. Lancet je objavio članak koji su napisali istraživači Instituta za zdravlje djece. Proučavali su svu djecu koja su se u razdoblju od travnja 1994. pa do ožujka 1996. rodili u vodi u VB (ukupno 4032 djece). U toj grupi bilo je petero djece koja su umrla u perinatalnom razdoblju (vrlo malen postotak) i ničija smrt nije bila povezana s time da je bilo rođeno u vodi. Postotak prijenosa na odjel intenzivne skrbi je isto bio malen.

    To istraživanje je bilo ključna točka preokreta u protokolu koji su liječnici i babice morali do tada slijediti, kada se radilo o porodu u vodi (prije toga su bili preplašeni i postojao je kruti protokol koji su trebali slijediti). Ovo istraživanje je promijenilo fokus. Ustvari, naziv «porod u vodi» nije dobar, jer se time lako zaboravi razlog zbog kojega je dobro rađati u vodi.

    Preporuke za upotrebu bazena za porod

    1. Uranjanje u vodu tjelesne temperature, može olaksati (op.prev. u smislu «facilitate») porođaj (op.prev. tj. ubrzati otvaranje grlića maternice), i to u ograničenom vremenu od 1 do 2 sata (potvrđeno kliničkim istraživanjima i iskustvom). Kada žena uđe u bazen, u dobro utemeljenim trudovima, događa se sljedeće:

    • javlja se efekt šoka , a to ublažava bolove
    • dugoročni učinak uranjanja u vodu je mogućnost slabljenja kontrakcija maternice.Zašto? Kada se tijelo uroni u vodu, tada se volumen krvi raspodjeljuje na način da više krvi odlazi u prsa, a manje u donji dio tijela.
    (op.prev. ovdje mi nešto fali....) Putem mehanizma povratne sprege smanjuje se količina lučenja oksitocina, nakon otprilike sat-dva.

    Umijeće doularenja je u tome da se osigura da žena ne uđe prerano u bazen (dok se čeka na bazen, može se ponuditi tuširanje, koje daje veliki stupanj privatnosti.

    2. Preporuka je da žena ne planira porod u bazenu, jer inače može postati zatočenica svojeg projekta. Na primjer, kontrakcije se mogu smanjiti, a da žena svejedno želi ostati u bazenu da «dovrši svoj projekt», tako da se dijete rodi kada kontrakcije nisu tako efikasne, što može dovesti do problema s rađanjem posteljice.

    3. temperatura vode ne smije biti viša od 37 stupnjeva Celsiusa (temperatura djeteta je uvijek 1 stupanj viša od temperature majke).


    Test bazena za porod

    Kada žena uđe u bazen u dobro utemeljenim trudovima (engl. hard labour) (5 ili više centimetara otvoren grlić maternice), tada će se potpuno otovriti u sljedećih 1-2 sata, ako je sve u redu s porodom (op.prev. i zadovoljeni su zahtjevi za privatnošću).

    Ako se to ne dogodi, vjerojatno je najbolje odmah napraviti carski rez. Sve do nedavno o tome uopće nisam govorio. Ali, onda sam čuo doule kako pričaju isto...Kada žena ima privatnost, jake trudove duže vrijeme, a ništa se ne događa, to je znak da postoji neki problem.

    (op.prev. onda je netko upitao o ubrzavanju poroda...da li postoji ikada potreba za tim i kada).
    U dobu sigurnog carskog, prioritet bi trebao biti da se izbjegava situacija u kojoj se beba rodi nakon dugotrajne primjene sintetičkog oksitocina, instrumentalnog poroda itd...Bolje je odmah napraviti carski rez. Paradoksalno je to da u nekoj bolnici u Brazilu, uz 70% poroda carskim rezom, ima istovremeno i 5% poroda forcepsom.


    Dakle, mogu se koristiti dvije strategije:
    Ako je porod «straighforward» i lagan, dijete se rađa vaginalano.
    Ako nije, tada je bolje napraviti «in labour non-emergency» carski (op.prev. carski koji nije hitni i koji se radi nakon spontanog početka trudova).

  29. #179

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    London
    Postovi
    1,542

    Početno

    Koristenje vode pri porodu je jedan od nacina ublazavanja bola.
    Ali, ima smisla samo ako ti je potrebno nesto za ublazavanje bola.
    Ako nije, tada, cini se, nema smisla.

    Za jaki refleks istiskivanja fetusa potreban je adrenalin. Ako te voda previse opusti, nema adrenalina.
    Tako da se cini da je voda dobra kao sredstvo opustanja i ubrzavanja otvaranja usca maternice (a to se jos bolje postize tusiranjem), a nije tako dobra za izgon.
    Ovo sam svjedocila dva puta, vlastito iskustvo i iskustvo jedne zene kojoj sam bila doula. I ona i ja, kasnije kada smo o tomepricale , smo imale isti taj poriv da osjecamo kako bi se najradje digle iz kade (ili u mojem slucaju, da najradje ne bi ni usla u nju) , ali nismo htjele jer smo imale nekakav plan roditi u vodi.

    Mozda je netko imao drugacije iskustvo?

    Ipak, u nekim okolnostima, kao npr u Hrvatskoj, gdje se u mnogim bolnicama "ne moze" roditi drugacije nego lezeci na ledjima, kade su kompromis koji pruza mogucnost drugacijeg polozaja pri radjanju.

  30. #180
    aqua avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Postovi
    889

    Početno

    Ja sam isto rodila u vodi i falilo mi je ono nešto na kraju što bi omogućilo isto tako jednostavan, efektan i prirodan kraj (tiskala sam nekoliko puta, napol svjesna i spremna da stvarno istisnem bebu). Sad mi se čini da je i kod mene bilo upravo to, u vodi sam bila vrlo opuštena i jednostavno nije postojao neki impuls (adrenalin) koji bi me potaknuo da snažnije i efikasnije dovršim porod. Tada mi nije padalo na pamet da bi izašla iz bazena (možda da bi se ustala, ali je babica inzistirala da sjedim-ležim; što mi je najveća mana poroda u vodi, prilično neudoban položaj, premda je vjerojatno bolji od ležanja na krevetu) i ruku pod ruku tome mi nije padalo na pamet da rodim.

    Sad mi se vrte i drugi filmovi i razmišljanja, ne znam jel im tu mjesto, ali ću natuknuti (sori na uzurpiranju topica o predivnom porodu, no možda je to i dobro mjesto za diskusiju o neprirodnostima u onome što smo mislili da je bio prirodan porod).

    Naime, moja primalja je bila divna, mirna i nenametljiva, ali sam se prilično njoj prepustila. Svojim savjetima oko disanja (koje zapravo nisam prihvatila, ali sam očito prihvatila da je ona ta koja treba sugerirati što da radim), savjetima promjene položaja u kadi, petljanjima oko moje rodnice (kaže da je masirala međicu jer je bila kruta - tog nisam bila svjesna ali sam bila svjesna da nešto dolje petlja), savjeta da se suzdržavam od tiskanja kada me nagonilo na to, kao i konačne odluke o tome u kojem trudu da počnem tiskati, vjerojatno je nažalost postigla da sam ja svoj porod stavila njoj u ruke. Meni nije došao impuls, refleks, kako god, izbacivanja bebe. Možda da sam bila sama sa sobom i pouzdala se u svoje tijelo bi ono efikasnije prolazilo kroz faze poroda. :/

  31. #181

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    London
    Postovi
    1,542

    Početno

    savjetima promjene položaja u kadi, petljanjima oko moje rodnice (kaže da je masirala međicu jer je bila kruta - tog nisam bila svjesna ali sam bila svjesna da nešto dolje petlja), savjeta da se suzdržavam od tiskanja kada me nagonilo na to, kao i konačne odluke o tome u kojem trudu da počnem tiskati, vjerojatno je nažalost postigla da sam ja svoj porod stavila njoj u ruke
    tesko je imati uz sebe neprimjetnu babicu (ono sto Odent naziva autenticna babica).
    Najgore je to sto je tesko nista ne raditi. Posve mi je to razumljivo, i kada ne zelis se petljati, nesto te nagoni da nesto radis, jer inace imas osjecaj da si beskorisan.
    Upravo to je rekla jedna babica mojoj poznanici koja, bez dlake na jeziku, u trudovima joj je rekla da se makne od nje, usuti i prestane zapitkivati i sugerirati i pusti je da radja.
    Porod je bio super brz i straightforward, ali je babica bila jako nesretna. Rekla je, poslije svega, da se osjecala beskorisno.

    Uz takva uplitanja, tesko da se RIF moze pojaviti. Svaka rijec ili pokret je distrakcija tako da je porod bez toga nesto sasvim drugo.
    Ipak, i kada si sama, postoji nesto sto te moze dobro uznemiriti.
    Vlastiti um; misli koje ti nadolaze, strahovi, uvjerenja, razne potrebe da se zna, kontrolira...
    Drugim rijecima, mi same mozemo intervenirati u vlastiti porod, i kada smo same.

  32. #182
    VedranaV avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,258

    Početno

    Koliko ti je joga pomogla u tome da uspiješ smiriti um? Ili je nešto drugo više doprinijelo?

  33. #183
    kasiopeja avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    861

    Početno

    Saradadevii, zanimljivi su ovi članci, gotovo su mi šokantni. Al sad kad sam ih pročitala, puno bolje razumijem i svoj vlastiti porod. I njegovo nenapredovanje.
    Al ja bi opet pristala na supruga, čak štoviše jako bi ga trebala. No, u periodu nakon poroda, onih prvih dva sata, bome nebi. Moram priznat da mi je tada baš smetao. Bio je preodsutan, nervozan, vjerojatno od umora i meni je to baš smetalo..

    Hvala, na ovim tekstovima..

  34. #184
    Felix avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,219

    Početno

    udaljavamo se od teme, ali samo kratko. jos jedan potpis za vodu i izgon. u trudovima - super super, ublazava bol, smiruje, opusta. za izgon - nespretno, nikako se namjestiti, dugo traje. iduci put cu za izgon ipak odabrati stolcic ili jednostavno cucanje/stajanje/sto vec.

  35. #185
    mamma Juanita avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    6,285

    Početno

    ma ne udaljavamo se od teme, baš je skroz prigodno sve ovo za ove priče

  36. #186

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,467

    Početno

    Moja babica je bila jako efikasna. Izvalila se na kauc i corkila.
    Sto se tice povezivanja vode i poroda, meni se ideja svidja jedino u vidu tusiranja i to iskljucivo dok ne krenu malo zesci trudovi i tranzicija. Sve ostalo mi je faktor opterecenja.
    Muzevi na porodu....Marta mi se nedavno smijala kad sam joj rekla da mi je muz procitao pricu s poroda. I uvrijedio se jer sam ga premalo spominjala. Pa sam ja onda pitala drugaricu Martu jesam li ustvari ja na egotripu ili moj muz. I ja nikako da objasnim covjeku da je najveci njegov doprinos u tome sto nije radio nista, sto NIJE bio tu i sto mi je bio tiha podrska, naravno u drugoj sobi. Ali eto, mogla sam mu barem koju recenicu posvetiti, kaze...
    Porod u bolnici je drugi par cipela. I tu mi je muz stvarno dobro dosao i skroz mi je odgovaralo njegovo prisustvo.
    Sve u svemu, ni ja ne volim ove moderne izraze tipa "trudni smo". 8) Ne, nismo bili trudni, ja sam bila trudna. A moj muz je bio upravo ono sto je trebao biti: pazljiv, njezan, strpljiv, obziran, zastitnicki nastrojen i sve ostalo sto cini pravog muskarca svoje trudne zene.
    A nismo ni rodili. Rodila sam ja. Samo ja. Ali sam znala da je on tu za mene, u svakom trenutku i svakom trudu sam osjecala negdje u blizini njegovu snagu i zelju da bude tu, da nas zastiti i cuva. Bas onako kako je to prirodila uredila i namijenila.

  37. #187
    kailash avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Lokacija
    Pula
    Postovi
    1,821

    Početno

    Zorana

  38. #188
    puhovi obožavaju smokve avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    zgb.
    Postovi
    1,577

    Početno

    saradadevii:
    Za jaki refleks istiskivanja fetusa potreban je adrenalin. Ako te voda previse opusti, nema adrenalina.
    Tako da se cini da je voda dobra kao sredstvo opustanja i ubrzavanja otvaranja usca maternice (a to se jos bolje postize tusiranjem), a nije tako dobra za izgon.
    Ovo sam svjedocila dva puta, vlastito iskustvo i iskustvo jedne zene kojoj sam bila doula. I ona i ja, kasnije kada smo o tomepricale , smo imale isti taj poriv da osjecamo kako bi se najradje digle iz kade (ili u mojem slucaju, da najradje ne bi ni usla u nju) , ali nismo htjele jer smo imale nekakav plan roditi u vodi.

    Mozda je netko imao drugacije iskustvo?
    ja sam imala drugacije iskustvo. kad sam usla u vodu, bila sam vec vrlo blizu faze izgona, rodila sam u vodi i bilo mi je super! medjutim, ja nisam koristila bazen, nego kacu , tako da sam mogla biti u uspravnom polozaju, nagnuta malo prema naprijed i imala sam oslonac i za noge i za ruke.
    uglavnom, jako mi se svidjelo. bilo mi je super sto sam znala da ce voda "prihvatiti" bebu, genijalno mi je bilo kak je beba elegantno i njezno odlebdjela u vodu, ja sam ga uzela i bio je vec cist...

  39. #189
    puhovi obožavaju smokve avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    zgb.
    Postovi
    1,577

    Početno

    imam jedno pitanje. meni nikad nije palo na pamet da izlazim iz kuce u trudovima. citam u mnogim pricama s poroda da su zene upravo to napravile. kako ste znale da vam porod nece biti, recimo, superbrz? meni to pri prvom porodu nije palo na pamet (izlaziti, ili se baviti icim drugim, osim trudovima), nego mi je nekako bilo logicno ostati u kuci i baviti se iskljucivo trudovima; nisam se bavila kucanskim poslovima, ni icim drugim; u meduvremenu sam procitala mnoge price s poroda, knjige u kojima i babice salju rodilje u setnju i preporucuju im da rade kucanske poslove; meni to nekak spontano - ne dolazi. kad sam osjetila trudove, palo mi je na pamet jedino skoncentrirati se iskljucivo na ono sto mi predstoji. i pri tom sam zahtijevala da me se ne uznemirava - na prvom porodu sam zabranila muzu i babici da razgovaraju jer mi je to smetalo koncentraciji. na drugom porodu sam bila sama i sve je od pocetka bilo tako intenzivno (trudovi) da nije bilo ni govora o tome da bih mogla bilo sto drugo osim radati;
    komentari?

  40. #190

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,467

    Početno

    Slazem se s tobom; ja sam se uvijek morala potpuno posvetiti trudovima...od onog prvog koji bi osjetila pa sve do kraja. Osim sto mi je bilo kakva druga aktivnost uzasno smetala, nekako sam se htjela sto vise sazivjeti sa situacijom. Ipak ne radjas svaki dan.

  41. #191

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    London
    Postovi
    1,542

    Početno

    Citiraj VedranaV prvotno napisa
    Koliko ti je joga pomogla u tome da uspiješ smiriti um? Ili je nešto drugo više doprinijelo?
    Mislim da je najveci doprinos bio to sto nisam bila uznemirena vanjskom okolinom. Cini mi se da mi je netko samo usao u sobu u tih zadnjih pola sata kada je sve krenulo i samo stajao u kutu sobe, da bi i to narusilo cijeli proces.
    Vjerujem da u ovome postoje individualne razlike i da neke zene ne bi time bile toliko uznemirene kao neke druge. Meni je to izgleda jako vazno. Na primjer, kada sam osjetila da ce se Ayan ubrzo roditi, skinula sam tuniku, ali sam imala potrebu pokriti se necim; navukla sam brze bolje preko sebe plahtu i to je bio tako dobar osjecaj; kao da si u nekoj pecini, zasticen i siguran.
    Negdje nakon toga je mm provirio u sobu (curiosity killed the cat!) i kaze da je u polumraku vidio kako sam pokrivena plahtom i kako ispod nje dolazi neki zvuk dddddddd (tako sam saznala kakav sam zvuk ispustala). Da sam ja bila svjesna da je on iza mene na vratima, to ne bi nikako bilo dobro. Mozda bi me on nesto upitao, na primjer, je li sve ok, mozda bi ja imala potrebu ili osjecaj obaveze da mu odgovorim itd...
    Ovako, nije bilo iskusenja

    Dakle, mislim da je fizicka okolina neizmjerno vazna da se um moze prepustiti fiziologiji.
    Radila u zivotu jogu (meditaciju), ne radila, ako te ostave na miru, a nema vece fizicke ili mentalne komplikacije, javit ce se snazan RIF i dijete ce se roditi brzo i sigurno.

    Medjutim, ono cemu joga pomaze (pri tome mislim vise na meditaciju a manje na tjelesne vjezbe joge, asane) je da zadrzi um neuznemiren u fiizickoj okolini koja je uznemirujuca. Postoje razlicite "tehnike", ali sustina vecine njih je izvjezbati um u zadrzavanju paznje na odredjenoj ideji (a ideja sama po sebi mora imati osobinu da prosiruje um).
    U trudovima je to vrlo korisno.
    Nisam to toliko osjetila s Ayanom, jer je bilo prebrzo, ali sa Shantanom sam provela sate u trudovima "meditirajuci" pri cemu sve tjelesne senzacije koje bi se inace nazvale bolnima, padaju u drugi plan. Kao da se um izdigne izvan tijela i moze promatrati senzacije tijela bez vezanosti za njih.
    Vrlo jedinstven dozivljaj koji mi je onemogucio da se ikada sjecam tih kontrakcija kao bolnih.

    Druga stvar za koju mislim da je pomogla a vezana je za praksu meditacije, je ta sto ona indirektno "radi" na oslobadjanu uma od spona straha (strah se u jogickoj tradiciji smatra jednim od najvecih prepreka na putu spoznaje, a Bog se naziva katkada Strahom svih strahova)

    Porod jest svojevrsno suocavanje sa smrcu i zato strah uvijek negdje vreba iz prikrajke, tijekom trudnoce, u porodu, nakon poroda.
    Moze postojati u obliku straha vezanog za trudnocu, straha od poroda, od boli, od nepoznatog, od smrtnog ishoda poroda...zato su zene toliko osjetljive i prijemcljive na to da ucine sve samo da otklone taj strah (npr. raditi mnogobrojne uzv-e da bi dobile "potvrdu" da je sve u redu, pristati na intervenciju u porodu koju ne zele jer im je receno da dijete moze biti u opasnosti, dati adaptirano jer im je receno da dijete place od gladi i slicno).
    Meni je meditacija izuzetno pomogla u tome da zadrzim ravnotezu uma neuznemirenog strahom, a kada se i pojavi, da ga prigrlim i predam ga Strahu strahova.

    Treca stvar (last but not the least ) je duhovni vid radjanja. I sa Shantanom i s Ayanom, porod je bio, svaki put na svoj nacin, izuzetno iskustvo duhovnog uvida i susreta s Bogom.
    Mislim da se to moze osjetiti bez obzira na teizam ili ateizam.

    Kada dodirnes nesto sto je "s druge strane", znas da si to dodirnuo, ma kako god to nazvao.

  42. #192

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    London
    Postovi
    1,542

    Početno

    Citiraj Zorana prvotno napisa
    Moja babica je bila jako efikasna. Izvalila se na kauc i corkila. .
    Da, to je toliko djelotvorno za siguran i brz porod.
    Ali tako tesko za pronaci. Babica ti je vrijedna zlata


    Muzevi na porodu....Marta mi se nedavno smijala kad sam joj rekla da mi je muz procitao pricu s poroda. I uvrijedio se jer sam ga premalo spominjala. Pa sam ja onda pitala drugaricu Martu jesam li ustvari ja na egotripu ili moj muz. I ja nikako da objasnim covjeku da je najveci njegov doprinos u tome sto nije radio nista, sto NIJE bio tu i sto mi je bio tiha podrska, naravno u drugoj sobi. Ali eto, mogla sam mu barem koju recenicu posvetiti, kaze...
    Ovo je toliko tipicno za muzeve kod kuce kada ih zene ostave u drugoj sobi !

    Porod u bolnici je drugi par cipela. I tu mi je muz stvarno dobro dosao i skroz mi je odgovaralo njegovo prisustvo.
    Ali, zar ti ne bi jos bolje bila dosla jedna, na primjer, drugarica marta?
    Meni je bio potreban netko da se brine o logistici (zvati koga treba, brinuti se za starije dijete, odgovarati na pozive, postavljati zamracenja itd...)
    I trebao bi mi netko ako porod ne bi tekao u pravom smjeru, da pravovremeno prepozna, organizira pomoc, smiruje itd, a tu bi muz bio potpuno beskorisan.

    Mm je relativno cool i ja svjesno nikada nisam osjetila njegov adrenalin u porodu. Ali znam da je bio tamo. I da je bilo dobro sto ga drugi put nije bilo uz mene (i jos bolje sto on nije bio svjestan da se radjanje odvija). Jer da je bio, bio bi pod adrenalinom i to ne bi bilo dobro.
    Njemu je sve cool i nije nista posebno komentirao da se prepao i slicno kada je cuo da je dijete zaplakalo u susjednoj sobi i skuzio da je to mozebit nase dijete, ali Liliana mi je poslije rekla da, kada su oni dosli, on je bio poprilicno blijed i u shocku. S ovim se on, naravno, ne bi slozio, ali vjerujem da njezina subjektivna procijena nije daleko od istine. On kaze da mu je najveca frka bila jesam li ja ok.
    Kako god, bio je uznemiren.
    Slicno sam uocila i na jednom porodu gdje sam bila doula. Muz prividno miran i radi svoj posao, a ispod kipi od stresa i potrebe da se nekako uposli.

  43. #193

    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    London
    Postovi
    1,542

    Početno

    meni to pri prvom porodu nije palo na pamet (izlaziti, ili se baviti icim drugim, osim trudovima), nego mi je nekako bilo logicno ostati u kuci i baviti se iskljucivo trudovima; nisam se bavila kucanskim poslovima, ni icim drugim; u meduvremenu sam procitala mnoge price s poroda, knjige u kojima i babice salju rodilje u setnju i preporucuju im da rade kucanske poslove; meni to nekak spontano - ne dolazi.
    Vjerojatno postoji razlika izmedju trudova i Trudova.
    Meni oba puta je postojao trenutak u kojemu bi skuzila nesto poput "sada je gotovo s ovim svijetom...", dakle, nema nikakvih setanja, poslova itd.. Ali do toga trenutka mi je bilo spontano da radim to sto mi je nadolazilo.

    Savjet zenama da nastave uobicajene aktivnosti kada osjete da je porod poceo je, mislim, korisan u smislu da ne skacu u auto na prvi trud i pravac bolnica (a tamo, zna se, sto ceka ako se dodje u ranim trudovima...), ali je istovremeno podlozan individualnim razlikama.

    Ja bih rekla da zena radi ono sto osjeca da zeli raditi (premda je nekada tesko razluciti ono sto zelimo raditi od onoga sto smo naucili da bi bilo dobro napraviti)

  44. #194
    Sun avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Lokacija
    ni na nebu ni na zemlji
    Postovi
    3,379

    Početno

    obožavam ovaj topic, Saradadevii hvala .. Tako super pišeš, tako super približavaš neke stvari..

    Druga stvar za koju mislim da je pomogla a vezana je za praksu meditacije, je ta sto ona indirektno "radi" na oslobadjanu uma od spona straha (strah se u jogickoj tradiciji smatra jednim od najvecih prepreka na putu spoznaje, a Bog se naziva katkada Strahom svih strahova)

    Porod jest svojevrsno suocavanje sa smrcu i zato strah uvijek negdje vreba iz prikrajke, tijekom trudnoce, u porodu, nakon poroda.
    Moze postojati u obliku straha vezanog za trudnocu, straha od poroda, od boli, od nepoznatog, od smrtnog ishoda poroda...zato su zene toliko osjetljive i prijemcljive na to da ucine sve samo da otklone taj strah (npr. raditi mnogobrojne uzv-e da bi dobile "potvrdu" da je sve u redu, pristati na intervenciju u porodu koju ne zele jer im je receno da dijete moze biti u opasnosti, dati adaptirano jer im je receno da dijete place od gladi i slicno).
    Meni je meditacija izuzetno pomogla u tome da zadrzim ravnotezu uma neuznemirenog strahom, a kada se i pojavi, da ga prigrlim i predam ga Strahu strahova.

    ovo mi je genijalno! Sjećam se da sam prije poroda bila svjesna da me najviše strah straha. Poznat mi je taj ponor u koji ti strah odvuče um i onda se vrtiš u začaranom krugu i sam sebi izazvaš ono čega se bojiš. The only thing to fear is fear itself..
    I zato ako ću ikad opet biti trudna nadam se da ću se uspjet kvalitetno osnažiti i educirati pa da se znam sama zaštititi od toga. Jer to je ujedno najveći razlog zašto bi mi partner bio potreban pri porodu: on me jedini dovoljno poznaje da me može smiriti (a s druge strane sasvim mi je legla ova priča o lošem utjecaju pri porodu jer sada kada pogledam unazad neke od problema bih mogla pripisati njegovom prisustvu. ali opet porod u rodilištu je nešto sasvim drugo - tu je privatnost i neka intima već toliko narušena da možeš birati čemu ćeš pripisati kad nešto "krene po zlu")

  45. #195
    kailash avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Lokacija
    Pula
    Postovi
    1,821

    Početno

    Citiraj Saradadevii prvotno napisa


    Meni je meditacija izuzetno pomogla u tome da zadrzim ravnotezu uma neuznemirenog strahom, a kada se i pojavi, da ga prigrlim i predam ga Strahu strahova.



    Kada dodirnes nesto sto je "s druge strane", znas da si to dodirnuo, ma kako god to nazvao.
    ovo prepoznajem i kao svoje iskustvo i to je jedan od razloga što sam se "zaljubila" u rađanje

    i potpisujem Sun, hvala na ovom topicu

  46. #196
    puhovi obožavaju smokve avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    zgb.
    Postovi
    1,577

    Početno

    zorana:
    Slazem se s tobom; ja sam se uvijek morala potpuno posvetiti trudovima...od onog prvog koji bi osjetila pa sve do kraja. Osim sto mi je bilo kakva druga aktivnost uzasno smetala, nekako sam se htjela sto vise sazivjeti sa situacijom. Ipak ne radjas svaki dan.
    tocno tako i ja osjecam.

  47. #197
    abonjeko avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Postovi
    1,120

    Početno

    Čitala sam jučer u časopisu "Svjetlost" članak od prirodnom porođaju....fanastičan članak i autor (Nenad Debelić - mislim :? ) je nekoliko puta spomenuo forum RODA i Sarudadevii...pročiajte svakako...bilo i dobro kad bi taj članak mogli cijeli prebaciti na forum....

  48. #198

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    3,520

    Početno

    Citiraj puhovi obožavaju smokve prvotno napisa
    imam jedno pitanje. meni nikad nije palo na pamet da izlazim iz kuce u trudovima. citam u mnogim pricama s poroda da su zene upravo to napravile. kako ste znale da vam porod nece biti, recimo, superbrz? meni to pri prvom porodu nije palo na pamet (izlaziti, ili se baviti icim drugim, osim trudovima), nego mi je nekako bilo logicno ostati u kuci i baviti se iskljucivo trudovima; nisam se bavila kucanskim poslovima, ni icim drugim; u meduvremenu sam procitala mnoge price s poroda, knjige u kojima i babice salju rodilje u setnju i preporucuju im da rade kucanske poslove; meni to nekak spontano - ne dolazi. kad sam osjetila trudove, palo mi je na pamet jedino skoncentrirati se iskljucivo na ono sto mi predstoji. i pri tom sam zahtijevala da me se ne uznemirava - na prvom porodu sam zabranila muzu i babici da razgovaraju jer mi je to smetalo koncentraciji. na drugom porodu sam bila sama i sve je od pocetka bilo tako intenzivno (trudovi) da nije bilo ni govora o tome da bih mogla bilo sto drugo osim radati;
    komentari?
    To sve u potpunosti stoji. No, mene nije omela vožnja u koncentraciji na trudove. Nisam progovorila više od par riječi tijekom tih 1,5h, nisam čak ni misli puno imala... sve je bilo samo upravo to što je bilo i ništa drugo. Imala sam feeling da me svaka pomisao na nešto drugo nosi negdje drugdje od ove realnosti i bol je bila jača i gubila sam kontrolu na tren. Stoga kad sam to uočila, nastavila sam biti samo svjesna svog doživljaja i ničeg drugog i to je održalo u meni neku sigurnost i smirenost. Isto se nastavilo i u rađaoni, u vodi, osim u trenutcima kad bi ušli doktori u prostoriju.

    Ustvari, u meni se od samog tog ranog jutra nastanio tako golem mir, da nije bilo opasnosti da ga išta uzburka. Apsolutna i potpuna sigurnost u sve što se tada zbivalo bila je dovoljna da znam točno što trebam učiniti. Nevjerojatno je kako nisam bila niti najmanje uznemirena, preplašena, sumnjičava. Jedini strah osjetila sam kad mi se činilo da se beba ozbiljno spušta, a mi smo fulali cestu za bolnicu... A ionako sam i nakon toga svega rodila tek za 2h.

    ______________________________

    Što se rađanja u vodi tiče, ja ću se također složiti da položaj za izgon i nije baš nešto. No, u mojem slučaju nije postojalo apsolutno nikakve mogućnosti da izađem van i prebacim se na stolčić jer su trudovi bili užasno česti i to gotovo od samog početka.
    Kad bi rađala ponovno, odlučila bih se za stolčić u startu. I ovisno o intuiciji... vjerojatno ili doma ili Fieldbach.

  49. #199

    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    Beograd
    Postovi
    111

    Početno

    Evo I ja da se javim. Svidja mi se kako se tema prosirila. Saradadevii, hvala jos jednom.
    Sto se tice mog poroda, kod kuce, sa muzem, gledano u celini bilo je fantasticno iskustvo. Duboko, intenzivno, ekstaticno. Kulminiralo je rodjenjem bebice, kada je sobu preplavila nevidljiva, golema, sveprisutnost Boga. Ali, prica se tu ne zavrsava. Iako sam bila u blazenstvu satima, iako sam sama rodila dete, iako sam izdrzala na nogama citavih 18 sati, um se ponovo upleo u igru I mesecima nakon poroda pretio I povremeno uspevao da poljulja velicanstvenost dozivljenog. A I ego se neda I ne moze da “preboli” odlazak u bolnicu zbog zaostale posteljice I razdvajanje od bebice.
    Ali, u pravo vreme se pojavio ovaj topik I emocije lezu na svoje mesto, nadam se.

  50. #200

    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    Beograd
    Postovi
    111

    Početno

    Ne znam od cega bih pre pocela, sad kad se namestila situacija za pisanjem.
    Um. Toliko koristan u svakodnevici, a toliki neprijatelj poroda. I Strah, kada preplavi um – blokada. Vera - u prirodu, u proces, u sebe, bez nje, gubis tlo pod nogama, padas u agoniju. Gde sam u svemu tome ja?!
    - deo odgovornosti sam, jos pred porodjaj, prebacila na MM. Ako nesto krene lose, on je tu, prepoznace, zastitice me, njemu verujem najvise. Hmmm
    Smetalo mi je sto je svaku moju zelju, za casom vode, za grejalicom, za neznam cim, on istog trenutka pohitao da ispuni, zurno, skoro trcecim koracima. Tog trenutka su me probadale strele – samo da se ne oklizne, da ne padne sad tu u hodniku. Ali on nije mogao drugacije, moja zelja je za njega bila zapovest koju on mora da ispuni. Adrenalin je kod njega radio na taj nacin. (ipak hvala mu na svoj podrsci koju je pruzio I za sve sto je uradio I proziveo, bio je sjajan )
    - strah – mislila sam da sam dobro poradila na njima, ali sada kad razmisljam o tome, shvatam da nisam. Uzela sam ih nekako zdravo za gotovo, misleci da je dovoljno da verujem da ce sve biti OK. Greska – dva najveca straha su se ostvarila. Treci me je iznenadio. Neocekivano je u poslednjoj fazi negde pred izgon izronio I izgleda “uprskao” stvar. Strah od cega? Od suocavanja! Od suocavanja sa bebom. U jednom trenutku sam se toliko uplasila tog bica koje samo sto se nije rodilo, uplasila se otvaranja pred njim. MM mi je govorio prihvati to, oseti taj strah, ja sam plakala I prepustala se… Htela sam da se tusiram, MM je mislio da u ovoj fazi to nije dobra ideja (do tad sam se nebrojeno puta tusirala), zelela sam vodu da se malo opustim, on se plasio da se porod ne zaustavi, ja sam mu poverovala I ostala na suvom…Temperatura u kuci nije bila bas adekvatna… Izgon se oduzio, deo glavice se video, ali nikako da izadje napolje. Usce medjice nije htelo da se rasiri, ne znam zbog cega? I sada se mislim da bi mi tusiranje u toj fazi pomoglo, da je to ono sto je falilo. Oduzilo se.. (preskacem detalje) kada se konacno beba rodila, jos jedan strah – da li je ziv? Ne dise, da li je sve u redu? Ne znam kako mi je promakla ta informacija da bebe rodjene bez uznemiravanja, nezno, prirodno, ne udahnu istog trenutka vec za desetak dvadesetak sekundi. Sve to, plus presecanje pupcane vrpce jer smo mislili da je tako prakticnije (nisam 100% bila spremna na Lotus Birth iako sam ga prizeljkivala), dovelo je do toga da posteljica ostane I da nakon dva sata ipak odem u bolnicu. Zadrzali su me zbog PPH. Ja sam sve vreme mislila da je potrebno samo malo da se odmorimi posteljica ce izaci, ako sam sve ovo uspela da preguram, nemoguce da sad zataji. Izgleda da sam pogresila. Sve u svemu, jedno fantasticno iskustvo iz kojeg mogu dosta toga da naucim o sebi ako sam dovoljno otvorena da primim poruku. Bez obzira na propuste, posle ovakvog iskustva, nikad se ne bih odlucila za bolnicu. Nadam se da ce biti jos prilika za radjanjem.
    Saradadevii, izvini, nisam mislila da cu ovoliko da pisem.
    Jos uvek tragam za nekim odgovorima…

Stranica 4 od 6 PrviPrvi ... 23456 PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •