znaci da si oko 5 mjeseca... tak sam i ja bila, kad sam saopcila mm plan 8)mikka prvotno napisa
nemam 9, nego jos 4
 |
|||
|
|
|||
znaci da si oko 5 mjeseca... tak sam i ja bila, kad sam saopcila mm plan 8)nemam 9, nego jos 4
Baš sam jučer mužu prićala da želim roditi kod kuće,joj kako je reagirao,ma ni čut.Baš sam se pripremila;ručnike,plahte,gaćice...hvala curke :rastop:
meni se zasad md buni, ali planiram ga pridobiti. rekla sam mu i da bi njegova uloga bila boravak u dnevnoj sobi i cuvanje klinca
blago Saradadevii da ima Jjotirmayu, on mi se cini dovoljno razuman da nije ni u jednom trenutku "pravio probleme"
a on se samo smješka i kaže da ćemo ipak stić do bolnice.
Ovo mi je peto djete i želim da bude prirodno,stvarno su me četiri puta izmučili u bolnici da nije za pričati,tri puta rodila pod dripom ma grozno.
Samo sam još prijateljici rekla za svoj plan a sada i vama.
Ne znam nemam baš podršku okoline.
ti si iz zgba, ili?
normalno je da mu takva bude prva reakcija. moras s njim puno razgovarati, dati mu da procita literaturu iz koje ce shvatiti da je neometani porod najsigurniji, npr. "preporod radanja", pa price s neasistiranih poroda - preporucam bornfree! stranice; upoznajte druge parove koji su to napravili - evo, nudim svog muza da s njim porazgovara i da mu isprica kako mu je bilo dok sam ja radala doma.
to ne ide na brzinu, trebate se oboje dobro pripremiti i biti zaista dobro informirani.
ja nikom ni ne pricam, niti je to njihov posao. a md ako se ne slozi.. steta po njega, jer je to ipak moje tijelo u pitanju i ako sve bude ok (fizicki, i s bebom) bit ce po mom. ako hoces, r&j, poslat cu ti predavanje koje sam pripremila za md-a kad ga finaliziram. ali ja planiram imati asistenta, sama se ne bi usudila, prvenstveno zato jer nemam dume kako posteljica izgleda :/
saradadevii, sori sto smo ti uzurpirali topik
Ma moj MM je policajac
On radi u Zagrebu,a živimo u Slavoniji.
Njega po cjele dane i onako nema doma jer stalno putuje tamo i nazad.
Još bi možda i pristao da imam babicu.
Znam kako posteljica izgleda jer sam je vidila četiri puta kad sam rađala.
Ma ništa se ja ne bojim sve i da sam sama,eventualno bi zvala prijateljicu,jer smo par kuća ili šogoricu.
Mikka pošaljem ti na pp moj mejl pa mi molim te pošalji neke materijale da još bolje sve proučim.Puno hvala
Ja sam u 35 tjednu svaki dan imam trudove lagane jer se polako otvaram.
Ovdje u Požegi niko ne rađa noću jer se doktorima neda,pa ti daju protiv trudova,pa onda kad njima paše daju drip da te porode ma groznooooooo
Ne želim da mi neko prekida prirodne trudove zato što mu se neda raditi u tri ujutro.
A muža ću pomalo obrađivati,ali kad mi krenu trudovi,nema šanse da to on skuži dok nebude svakih pet minuta pa nek onda vozi za bolinicu ako stigne
Kako to misliš da ti nešto daju da prekinu prirodne trudove? :?.
Ovdje u Požegi niko ne rađa noću jer se doktorima neda,pa ti daju protiv trudova,pa onda kad njima paše daju drip da te porode ma groznooooooo
Ne želim da mi neko prekida prirodne trudove zato što mu se neda raditi u tri ujutro.
.
Puno slučajeva je bilo ,jer se noću nikom ne radi,pa kad bi došla recimo u dva ujutro sa trudovima ,lijepo bi dobila možda prepar intravenozno a ima mnogih lijekova za sprečavanje trudova,razni tokolitici.
A onda tek ujutro lijepo na drip pa rasturaj malu
E to želim izbjeć,pa mislim da kad budu svakih deset do pet min.nitko neće moći spriječiti.
Točno se sjećam kako su jednu ženu izmučili sprečavajući trudove pa ujtro opet ajmo na drip,jadna žena jedva je preživila.
možda fakat da ne uzurpiramo saradadeviin topic... mozemo se prebaciti ovdje... pa nastaviti... http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...light=#1096790
samo predlažem
Potpis!
WOW, stvarno moćno i inspirativno! Pogotovo su me duboko ganuli opisi onih prvih trenutaka nakon izlaska Shantane i Ayana. I uloga Shantaninog slinga u Ayanovom porodu
I inače mi je gušt citati te, Saradadevii, tvoji me postovi uvijek dovedu korak bliže sebi samoj (ili bar to tako osjecam)
te prve minute nakon njegovog rodjenja bile su zlata vrijedne; vjerujem da smo i on i ja time duboko obiljezeni.
Cak i da je netko tih i neprimjetan tamo bio, mislim da bi bilo drugacije; beskrajno sam zahvalana "okolnostima" koje su tako ispale pa smo bili sami.
razumijem
Znala sam da ne želim "klasičan" (nažalost) porod u bolnici, dalje od toga ne.
Pročitavši svih 6 strana u jednom dahu sad znam što želim i HVALA na tome!
Postoji li kakva zakonska odredba u HR o porodu kod kuće. :?
ne, to je siva zona. mozes roditi doma, ali ne mozes dobiti legalnu asistenciju, moras se snalaziti
da tako sam i mislila prebacujem se na
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...=asc&start=150
Sad sam primijetila temu
predivno
Ponovo sam pročitala ove divne priče
Ja sam nedavno procitala knjigu o radjanju, The Functions of Orgasms i shvatila da stvarno svako drustvo na svoj nacin je sprecavalo ili sprecava zenu da rodi u orgazmickom stanju uma.
Kaze pisac "svaka ljestva ima svoj vrhunac i penjuci se porodjajnim ljestvama, dolazi se do vrhunca" Ili ne. Jer je tako lako narusiti orgazmicko stanje uma.
S druge strane, u pozitivnom smjeru, prisustvujuci nedavno jednoj konferenciji o porodu kod kuce, susrela sam neke babice koje ulijevaju nadu u buducnost (barem britanskog) primaljstva.
Jedna je nezavisna primalja koja mi je u privatnom razgovoru rekla da bi ona bila voljna tijekom poroda samo sjediti u kuhinji i "ne raditi nista".
Ali ono sto me je stvarno odusevilo je to sto je vrlo brzo shvatila, reflektirajuci na svoje iskustvo poroda kod kuce, kako samo prisustvo druge osobe utjece na porod (To observe is to transform....). Sjetila se da je u jednom trenutku pomislila kako se treba bolje namjestiti da njezine babice imaju bolji pogled na glavicu djeteta.
Druga primalja je Mavis Kirkham, umirovljena akademka i klinicarka, koja dolazi u svibnju na Simpozij primalja u Cakovec.
Ona se ne libi pred auditorijem u kojem je 80 posto sto studentica primaljstva sto primalja, bolnickih, menadzerki i nezavisnih, reci (i to nije bio prvi put da sam je cula kako to kaze) da je nesto stvarno lose s danasnjim sustavom skrbi tijekom poroda kada se zene odlucuju roditi same i to u sve vecem broju. Kaze: "Pogledajte samo free birthing web stranice. Zene koje to rade nisu marginalna manjina. Zar nam to nista ne govori? Zar nam to ne govori da je nesto fundamentalno lose sa skrbi koju mi pruzamo?!"
Oduvijek sam osjecala da je nesto fundamentano pogresno u opce-prihvacenom no pain, no gain pogledu na porod. Tesko mi je zamisliti da je prirodna evolucija poroda mogla biti vodena icim drugim doli uzitkom. Ali, ajd' ti budi smion pa to glasno reci, a da i sam sebi (sto je najtuznije) ne zazvucis bezosjecajno, ili u najbolju ruku nastrano!
Kanga, točno u tom smjeru idu i moja razmišljanja
Kanga, na sto tocno mislis?
Ja sam u posljednjih nekoliko godina prosla nekoliko "faza" razmisljanja o tome.
Prvo je bilo to da trudovi/porod, ako su i bolni, bol nije primarna i u prvom planu kada je porod neuznemiren, kada zena uspije izaci iz nekog misleceg stanja uma i ima nekakav unutarnji fokus. Takvo je bilo iskustvo mojeg prvog poroda. Najupecatljiviji osjecaj je bio blazenstvo koje prepravljuje izmedju trudova, a ne intenzitet boli tijekom trudova.
Onda sam, prije Ayanovog rodjenja, iscitala autorice koje nisu imale iskustva bolnih poroda, nego su imale ono sto su nazvale "orgazmicki porodi" (Laurie Morgan, The Power of Pleasurable Childbirth; Laura Kaplan Shanley, Unassisted Childbirth; Higeia Halfmoon, Primal Mothering in a Modern World).
Ono sto mi je zanimljivo kod njih je to da iako govore da nije bilo boli, da opet govore o necemu sto bih ja povezala s onim sto sam ja osjecala (a to bi nazvala bol). Osim toga, one su imale slicne premise kao ti, ako sam te dobro razumijela, da priroda ne bi orkestrirala radjanje bolnim te da je uzitak ustvari ono sto je stvarna priroda radjanja.
Ja sam vec tada bila intelekturalno puno blize ideji da je bol korisna i nuzna za bonding s djetetom, ali da nije primarna (veza endorfina i oksitocina itd...) i to mi je bilo dovoljno da protumacim diktat prirode da ucini sam porod ne bas posve pukim uzitkom.
Onda sam rodila Ayana, tako kako sam rodila i otvorio se novi svijet.
Ono sto je najorgazmickije u porodu su prvi trenuci nakon rodjenja i nema veze toliko sa tjelesnim osjetom nego sa stanjem uma.
A to stanje uma je tesko postici (do vrhunca njegovog intenziteta) u prisustvu drugih ljudi, osobito ako su oni aktivno angazirani (bilo da se radi o profesionalnom medicinskom osoblju ili o angaziranom muzu/prijateljici/douli)
Onima koji orgazam povezuju primarno sa tjelesnim osjetom, tesko razumijeti da porod moze biti (i da bi moga biti za svaku zenu) orgazmicko iskustvo.
Stanje "gubitka svijesti", nekontrolirane ushicenosti, ekstaze....vrlo je tesko rijecima opisati, ali ostaje zapecaceno u umu i moze se lako prizvati u sjecanje (pa tako opet malo preplaviti um).
Vjerujem da vecina zena ima iskustvo koje je na tragu toga. I kada rode u najuznemirenijim okolnostima, mnoge zene opisuju srecu i ushit koje osjete po rodjenju svojeg djeteta.
Kako je ovo prekrasno...Imati takvo iskustvo koje ti ostaje zauvijek, u koje možeš ponovno uroniti...I kako je Priroda milostiva kad nam je dala tako nešto...Stanje "gubitka svijesti", nekontrolirane ushicenosti, ekstaze....vrlo je tesko rijecima opisati, ali ostaje zapecaceno u umu i moze se lako prizvati u sjecanje (pa tako opet malo preplaviti um).
Mislila sam na cjelokupni dozivljaj kakav si ti opisala kod Ayanovog poroda. Tvoj primjer i sve mnogobrojniji primjeri drugih zena koje su radale u slicnim okolnostima (i to ispricale) pokazuju da zenke homo sapiensa imaju genetski potencijal za radanje u kojem koncept boli i patnje jednostavno gubi svaki smisao. (Terminologija izdvojenih osjeta i raslojavanje dozivljaja na tjelesnu i duhovnu komponentu nekako mi vec spada u post-porodajnu racionalizacija i vise mi je akademske prirode)
aaaaaaaaaaa, koja je to opijenost, kaže mi Saradadevii, nekoliko dana nakon P rođenja, da mi nije ni čestitala u svoj onoj gunguli, a ja nemam pojma, ja sam bila toliko high da mi je sve bilo ravno....
opet i opet citam tvoje price draga Saradadevii i hvala ti od srca
Daju mi snage i puno ljubavi za dalje.
Saradaddevii, mozes li vjerovati da sam tek sada procitala pricu o Ayanovom rodjenju?
Cijelo vrijeme sam znala da je tu a nisam je htjela procitati. Cekala sam odgovarajuci trenutak i mislim da je danas, nakon dva dana Paramanadoula seminara u Zagrebu, bilo idealno vrijeme za to.
Hvala Ti na lijepoj i inspirativnoj prici.
neverovano...oduvek mi se dopadala ideja o porodu kod kuce...sa tvojim pricama imala sam osecaj kao da sam tamo...prelepo...posle troje dece rodjene u bolnici...mozda cetvrto rodim u miru svoga doma
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom