vec sam je dvaput procitala... prekrasno nestvarna prica(posebno mi je ne-bistar onaj dio o hendlanju djeteta s posteljicom).
 |
|||
|
|
|||
vec sam je dvaput procitala... prekrasno nestvarna prica
prekrasno, prekrasno
hvala ti na ovim prekrasnim pričama, korisnim informacijama i inspiraciji
krasne priče
Čudesne priče, čitajući ih pred očima su mi se stvarale neopisivo žive slike pojedinih trenutaka (ako nekim slučajem postoji fotografija Shantane s obojanim licem plave mačke, žarko je želim vidjeti), kao da sam gledala film... Doista snažno i inspirativno, hvala ti što si odlučila podijeliti to s nama.
citam, placem i uzivam
i tako mi je drago sto si tu, sto pomices granice, sto inspiriras...
tako jednostavno, nenametljivo, a snazno...
ogroman potpis na ovo.zrinka prvotno napisa
citam, placem i uzivam
i tako mi je drago sto si tu, sto pomices granice, sto inspiriras...
tako jednostavno, nenametljivo, a snazno...
Evo, konačno sam našla dovoljno vremena da pročitam te dvije priče.
PREDIVNE SU!
Za njihovo ostvarenje je potrebna posebna životna filozofija tako daleka od ove naše prozapadnjačke, osim toga i mnogo samoedukacije.
Trebalo bi i nas žene osvijestiti, a ne samo medicinare!
Nije krivica samo na njima dok god nas ima koje ćemo same tražiti sredstva za ublažavanje boli ili ubrzavanje toka poroda.
Zato nam trebaju ovakva iskustva koja nam kazuju kakva snaga leži u nama a da toga nismo svjesne.
tebi i djeci veliki
hvala ti
Predivno...
...i tiskanje bi trebalo promjeniti naziv jer ta rijec nosi u sebi svjesno tiskanje, a ne prepustajuce tiskanje...
Sve vise mi se cini da su to intervenicije "ugrubo" a da postoje one istancane, koje niti ne primjecujemo a koje postoje u nasim glavama zbog vremena u kojem zivimo, zbog obrazovanja kojeg imamo, zbog razvijenosti racionalnog mozga i inteligencije koje imamo...Nije krivica samo na njima dok god nas ima koje ćemo same tražiti sredstva za ublažavanje boli ili ubrzavanje toka poroda.
Tu nam je potrebno najvece i najduze samoobrazovanje i odobrazovanje
postoji!
jedna od rijetkih koje su uslikane toga dana
Propuštanje umjesto tiskanje - potpisujem.
Sva je "filozofija" fiziološkog poroda i njegove duhovno-tjelesne dimenzije u ovome.
ovo potpisujem od riječi do riječi
Saradadevii, divno, zaista, zaista divno!!!
Ja se borim s neobjasnjenom neplodnoscu evo vec vise od 3 godine (sve ok, ali beba jos ne dolazi), i od tada hodam po doktorima i vadim nalaze i prolazim bolne preglede i bojim se...itd.itd. i sada me tvoja prica inspirisala i dala mi neku snagu koju do sada nisam osjetila.
i onda mislim 'zasto stalno po doktorima, zasto ocekivati da ce mi oni pomoci'. toliko puta su mi rekli 'opustite se, to vam je sve u glavi'.
tvoja prica mi je pomogla PUNO i hvala ti od srca. morat cu malo pojacati vezu izmedju uma i tijela.
P.S. kada budem radjala (namjerno pisem kada, a ne ako) ponijet cu tvoje price sa sobom. daju snagu.
bez riječi sam... oduševljena totalno...hvala ti!
ostala sam bez teksta, imam potrebu nesto reci a svaka rijec mi tako prazno zvuci prema ovoj prici
koji savršen omjer snage žene, ljubavi i prirode....predivno
prekrasno
Ohrabrujuće, iskreno, duboko prirodno ljudski, iz nutrine, onako kako jest...tako sam doživjela. S prisutnošću ovakvih riječi i iskustava život postaje ŽIVOT. Hvala ti.
Klia pa to je ta rijec...ja sam rekla preeeepustajuce tiskanje, a ti si to nazvala prooopustanje. Pa to je to, bravo..
PROPUSTANJE!
Predivno, toliko snage u prirodi i neometanom radanju. Moja velika zelja je uspjeti sljedece dijete roditi kod svoje kuce. Kao i mnogima drugima, ove price su mi inspiracija i daju nadu da i ja mogu u sebi pronaci snagu za prepustanje novom zivotu.
Hvala ti.
Prekrasno
zao mi je sto ovu pricu nisam procitala prije svog prvog poroda. no, cvrsto vjerujem da cu dobiti i drugu sansu
Predivno, unijela sam se u samu srž zbivanja i osjetila miris, pogotovo miris njihove sveprisutnosti!!!!!
predivno
jedna riječ:priroda
plakala sam od sreće i radosti
hvala ti na priči; osjećam se kao da sam bila nazočna tom velikom događaju
Ne znam što bih rekla, a da već nije rečeno.
Jednostavno prekrasno. Stvarno ste posebna obitelj.
Mene su se tako dojmile obje priče da sam sinoć sanjala Saradevii kako drži tek rođenu bebu u rukama i blaženo se smiješi :D
Prekrasno iskustvo, bez daljnjega. Šteta što ovdje u HR nema uvjeta za takav način poroda. Ili ima, prosvijetlite me :?
Odlogiralo me s foruma koliko sam se zamislila nad tvojim pričama
Predivno, inspirativno, svakako snažno, moćno i božanstveno ispričani doživljaji.
S obzirom da je sve ovo vrlo inspirativno....i zaista snažno jer je potpuno prirodno... porođaj se dogodio na način na koji je to Saradadevii željela i u prostoru kojeg si je ona željela....u kojem je sama izabrala mirise, poze i ljude....
apelirala bih na buduće mame da i same pokrenu inicijativu za porođajem kakve one i samo ONE žele....a našla sam i jedan ulomak iz knjige "Yoga" J.Puljo:
KALI ASANA
" U tantričkoj tradiciji kali asana se smatra kao poza, stav tijela u kojem se šakti najmoćnije ostvaruje. To je, u stvari, polu - čućeći stav u kojem žena bez teškoća podnosi trudove i bez napora donosi dijete na svijet. Ovaj način porađanja, kao i u klečećem stavu i danas se primijenjuje u mnogim krajevima svijeta, naročito po selima i u manjim plemenskim zajednicama.
Dok se u suvremenoj općeusvojenoj praksi porađanje vrši iz tzv. lihotomnog položaja u kojem su noge izdignute i osolonjene na specijalne držače, iz KALI ASANE se to odvija sasvim prirodno. Žena nije prinuđena da se napinje potiskivanjem ploda naprijed i na gore, već sam proces teče spontano, potpomognut snagom zemljine teže uz sinkronizirano disanje.
Onim ženama koje prethodno nisu prakticirale vježbe čiji je zadatak da povećaju raspon nogu i ojačaju zglobove koljena, ovaj način neće odgovarati. Međutim, svaka žena koja se bavi jogom, ovladala je osnovnim asanama, tehnikama disanja i relaksacije; ona je spremna da, s lakoćom, za najkraće vrijeme i bez puno pomoći, sprovede ovaj prirodan čin.
(U okviru trenda vraćanja prirodi, posljednjih godina se u nekim modernim bolnicama primjenjuje ovaj prirodni i davno zaboravljani način porađanja. najprije u Sovjetskom savezu a zatim i u drugim zemljama, počinje se primjenjivati tzv. podvodni porođaj u kojem dijete dolazi na svijet u vodi temperature tijela. Ovo se obrazlaže time što je, po mišljenju mnogih znanstvenika, život nastao u moru i da su naši pra - preci bili vodozemci. Kao potvrda tome, uzima se činjenica da embrij nastaje i da se razvija devet mjeseci u "moru" majčine utrobe. Na osnovu nekih pretpostavki, rađanje i treniranje beba pod vodom može dovesti do ubrzanja evolucije čovječanstva i do stvaranja "supermena" koji će se u budućnosti moći, bez teškoća, adaptirati na bestežinske uvjete života u svemiru.)"
Priča je napisana s toliko iskrenosti, žara i duha, a opet smirenosti i ljubavi.
Predivno
Vjerujem da si i ti takva.
Nikada mi ne bi ta inspirativna i tako precizna riječ pala na pamet da nisam prošla iskustvo propuštanja. I svo to vrijeme razmišljam kako nekome tko to nije iskusio, a sprema se roditi, prenijeti iskustvo nenasilnog poroda (iz onog aspekta koliko sami možemo pridonijeti njegovu "nenasilju", čitavoj okolini usprkos).
I to je to - propustiti dijete kroz tijelo, odnosno dopustiti tijelu da se otvori. A to možeš samo ako ti je duša prethodno otvorena. (Oprostite što ovo sad zvuči kao mistifikacija, no drukčije se ne znam izraziti.)
Saradadevii, tvoja prica je jedna od onih fantasticnih koje bi me pre godinu dana inspirisale. Citajuci je sada, nakon sopstvenog iskustva, budi zelju za jos jednim radjanjem. Isti osecaj kao u prvim trenucima nakon poroda "ovo je fantasticno, mogla bih opet, zelim opet". Toliko poznatih momenata prepoznajem u tvojoj prici. Iznova mi se budi zelja za razmenom iskustava. Mozda se jednom i upoznamo
Uvjeti....
Nedavno sam bila na jednoj Homebirth konferenciji (program je na http://www.chichesterhomebirth.org.uk/conf.htm) i zadnji session je bila prezentacija profesorice Marvis Kirkham, koja predaje primaljstvo na University of Sheffield (sjever Engleske) pod nazivom Stroppy Women.
Bilo je jako zanimljivo i poucno.
Situacija s porodom kod kuce je u Engleskoj, a osobito u nekim dijelovima kraljevstva (npr. Skotska ili Sjeverna Irska) jako tricky.
Na prosloj konferenciji je pricala o tome kao o post code lottery, dakle, ovisi na kojem si postanskom broju, tako ces proci; u nekim dijelovima zemlje ima oko 11 posto poroda koji se dogode kod kuce, a u nekima niti 0.5 posto. Premda postoje "uvjeti" da se porodi odvijaju kod kuce, nesto ne stima, ili zene ne zele ili kada zele, puno ih zavrsi na kraju u bolnici (skoro 40ak posto prvorotki).
Od ozujka 2006 kada je Royal College of Midwives izdalo neku proklamaciju o pravu svake zene na HB i kako svaka ustanova mora omoguciti sprovodjenje tog prava, preko ovogodisnje vladine direktive Maternity Matters, sve puse u tom smjeru da HB postane cesca opcija.
Rekla bih da postoji, sto bi Englezi rekli, lip service za HB; dakle deklarativno se zeli emancipirati kao sigurna i dobra opcija za nerizicne trudnoce, ali u praksi cijeli projekt nailazi na nagazne mine, od samih pocetaka trudnoce pa doslovno do izgona ( moju prijateljicu se transferirali u bolnicu na sam izgon, "za svaki slucaj").
Dakle, donose se kuci bolnicke procedure i bolnicki mentalni sklop, a buduci da kod kuce nema operacijske dvorane i neonatoloske sluzbe pri ruci, koja ustreba, izmedju ostalog, i kada se previse intervenira procedurama, na kraju je najsigurnije prebaciti zenu u bolnicu.
Da bi se izaslo iz tog kruga (bolnickog), kazu da je potrebno imati drugaciji pristup i da je to najteze postici, sto se uvjeta tice. Ako si educiran unutar jednog sustava, najbolje funkcioniras unutar takvog sustava. Izlet negdje drugdje je kompliciran, riskantan, a i opasan po karijeru.
Ipak, kaze Marvis Kirkham, sustav se mijenjao zahvaljujuci takvima, ili bolje receno, takvim zenama, babicama i rodiljama koje su bile stroppy (valjda bi se to prevelo s teska, problematicna baba ili tako nesto, ona koja nesto izvoljeva ili radi izvan ustaljenih nacela...).
Napravila je pregled nekih takvih stropica medju primaljama koje su krsile procedure i pravila i pomicale granice onoga sto se moze.
Govorila je i o stropicama medju zenama koje su radjale, koje su trazile ono sto se nije smjelo (npr da nisu prikopcane za ctg i stol satima ili da ne radjaju u polu/lezecem polozaju) i bile ponekada militantne u tome (a valjda se svaka zena koja nesto radikalno uporno i principjelno tvrdi u javnosti se proziva militantnom).
Kaze da su takve doprinjele najvise promijeni i da su pomaci koji su se dogodili plodovi njihovog rada koji se u dobu kada se odvijao, nije cinio nesto previse utjecajan.
So, the sky is our limit!
Andrea Robertson je jednom prilikom rekla da ,s obzirom kakva je situacija u Hrvatskoj, glede osposobljenosti primalja da asistiraju porodima kod kuce, da je bolje da ih ne rade.
Ne bih se s njom slozila. Mislim da se u svakom obespravljenom i autorikratskom opstretickom sustavu koji potire primaljski model skrbi nadje onih koje su sposobne da budu nositeljice takvog modela.
Jer on se temelji samo jednim dijelom na edukaciji (a samoedukacija je isto oblik edukacije); drugim dijelovima se temelji na drugacijem mentalnom sklopu i pristupu, a takvi se ne postizu sami od sebe nikakvom eksternom edukacijom, i temelje se na iskustvu.
Tko asistira kao primalja desetku poroda kod kuce (uspjesnih
Michel Odent je rekao da je poceo razumijevati fiziologiju poroda tek kada je poceo asistirati porodima kod kuce, dakle, kada je otisao u francusku penziju i doselio u London; imao je tada 55 godina, dakle, nikad nije kasno....
Tantra mi je draga
Ina May Gaskin, americka primalja koja je "ozivjela" americko primaljstvo u sedamdesetima proslog stoljeca (a koja krajem studenog gostuje u Ljubljani, ), govori o nekim pretkrscanskim zenskim figuricama koje su razasute po Irskoj, a prikazuju zenu u slicnom polozaju, otvorenih ustiju i jako izduzene celjusti.
Osim polozaja tijela, smatra da i taj polozaj ustiju je znakovit, usporedjuje otvorenost ustiju (kao da se hoce izgovoriti slovo a u polozaju za izgovor slova o) s otvaranjem cerviksa.
Zanimljivo je to da su i te figurine i tantricka Kali (a poslije i hinduisticka Kali), zenski aspekti moci (Kali je razoriteljica, zenski pandan Shive).
Porod je moc, zenska moc.
Radjati lezeci na ledjima je nesto sasvim drugo.
Kada su proucavalji zivotinje, taj "mehanizam" su nazvali "fetus ejection reflex"
Iako zvuci tehnicki, meni se svidja ovo "refleks".
Nesto sto ne mozes planirati niti kontrolirati, nije voljno.
Ono poznato "kontrolirano tiskanje" zvuci smijesno.
Ina May Gaskin je formulirala svoj "sfinkterov zakon". Sfinkteri u tijelu se ne otvaraju voljom. I jako su sramezljivi pa se zbune ako ih se ometa.
Ona smatra grlic maternice jednim takvim sfinkterom.
Ne propusta ako ga se uznemiruje.
gdje si rodila?Iznova mi se budi zelja za razmenom iskustava. Mozda se jednom i upoznamo
Zeljela bih se zahvaliti svima na komentarima i lijepim rijeciima.
Drago mi je da prenosim inspiraciju koju su meni neki drugi prenijeli; sto je se vise daje, to je se vise ima
Hvala vam!
sjećam se da je meni netko od vas nakon drugog poroda rekao da takve nazivaju stroppy women, nisam znala što bih si mislila ...
sjećam se kako sam se "stiskala" jer sam imala nagon za mokrenje, a babica je rekla nemate sigurno ništa, nedavno ste bili i izašla van, a ja sam pomislila ma neću se ja stiskati zbog vas, ja sam ta kojoj treba udovoljiti i sada ću se prepustiti pa kaj god bilo ako je vama tako lakše - i odjednom beba je krenula van.Propuštanje umjesto tiskanje - potpisujem.
Sva je "filozofija" fiziološkog poroda i njegove duhovno-tjelesne dimenzije u ovome.
Znam da je to općepoznati nagon za tiskanjem, ali stvar je i u tome da beba vjerojatno ne bi krenula još neko vrijeme van da ja nisam odlučila pustiti, propustiti sve što me tiska, opustiti se bez obzira na norme, pristojnost, urednost, neurednost, svjetlost, buku ... odlučila sam sama sebi biti prva, ako me drugi tako ne drže.
Meni je moj treci porod bas bio specifican po tome sto nista nisam morala odluciti, pustiti, propustiti itd.Nagon za tiskanjem kakav znam od prije uopce nisam osjetila. Jednostavno ga nije bilo. Dobila sam lagani osjecaj da moram na wc i beba je odjednom izasla van. Bez ikakvog tiskanja ili napora s moje strane.
I meni sve tako. Samo sto nisam imala neki izrazeni wc nagon nego je samo izasao.
Sada mi se vise ne cine mitoloskima price o zenama koje rade u polju pa cucnu i rode dijete
Ne znam hoću li uspjeti napisati što želim, hoću li znati, jer kad sam sada pročitala ove dvije krasne priče, tako lijepo napisane, tako pune emocija, tako snažne, mislim da nema šanse da se dovoljno jako izrazim a da kažem što želim. Probati ću.
Dakle, ja sam rađala tri puta, sva tri u bolnici.
Prvi put su me porodili, doslovno. Od početka je sve krenulo onako kako ne bi nitko htio; nenamjerno prokinuće vodenjaka, bez trudova, zatvorena do kraja. Sati i sati, točnije 27 sati od kad su me polegli ma stol, klistiranu i obrijanu, rodila se Ema, istisnuta je težinom doktora iz mene, izgurana, istrgnuta i odnešena. Bila sam drogirana, drip i epiduralna su me slomili, čekanje iscrpilo, deseci sestara i doktora izmorili... MM je bio samnom, i tada sam, kad je sve bilo gotovo, znala da će i sljedeće pute on biti samnom, ali ostali ne, ućiniti ću sve da ne budu.
Drugi put sam išla roditi, ja i MM išli smo u bolnicu da ja rodim. I bilo je tako. Hodala sam do samoga kraja, pregled prije odvođenja u boks bio je u tenutku puknuća vodenjaka i tada je taj divni dr. rekao "vidimo sa za 2,5 sata." MM i ja smo pjevali, ležala sam prikopćana na ctg, ali sam se vrtila, okretala, sjela, legla, a kada bi sestra ušla u sobu trudili smo se da što prije izađe. I jesu, shvatili su i ostavili nas na miru. A mi smo pjevali. Pila sam vode, smijala se, sjela, legla. Bila u transu, svom, prirodnom. Bila sam " u oceanu trudova, nošena njihovim valovima". Netom prije nego će proći 2,5 sata dr. je došao, nježno me pregledao i pitao da li sam spremna, da li sam ja spremna. Bila sam. Bila je i beba. "Kad osjetite da možete, samo lagano tisnite, ne se naprezati". To neću nikada zaboraviti, nikada. A kad mi je došlo ja sam samo lagano stisnula, vizualizirala sam si bebu kako se plivajući probija prema van, čak sam se lagano uspravila, ustala, uprla sam noge u dno kreveta (tada to nije više bio krevet nego kao stolica) i ona je tako nježno izašla iz mene. U tom trenutku samo me MM držao za leđa, nitko me nije dodirivao. Bilo je veličanstveno. Iva je samo rekla kme-kme, babica koju do tada nisam ni primjetila zadigla mi je majicu i na golo tijelo stavila bebu, na prsa. Pustili su nas par minuta da uživamo. Onda je nažalost usljedila procedura i odvojili su me od bebe. Nakon toga popapala nas bolnička rutina. Ali sam čin poroda bi je tako poseban, nestvaran, toliko prirodan da je bio neprirodan zbog mjesta na kojem se dogodio. Adrenalin mi je bio na maximumu, morali su mi dati nešto za smirenje jer bih odskakutala s krevetom van na ulicu.
Treći porod bio je još nevjerojatniji, jer sam znala kakvu navalu emocija očekujem i da ja imam snagu sve to izgurati sama. Na moju žalost bila je gužva u bolnici pa nisam naišla na nerazumijevanje za mirom i samoćom kao kod prijašnjeg poroda. Čak su mi i dali malu količinu dripa da ubrzaju porod jer su žene rađale na hodniku, ipak sam se potrudila i MM i ja smo većinu vremena bili sami jer smo to tako htjeli. Od trenutka ulaska u boks do poroda prošlo je sat i petnaest minuta. Možda sam došla u bolnicu malo na knap, ali ja sam tako htjela. A kada je ovaj dr. rekao da tiskam, odgovorila sam da malo pričeka jer da nisam baš sad spremna. Kod njega i babice je to izazvalo navalu smijeha jer kako nisam spremna kad sam došla roditi, ali oni jednostavno nisu shavćali finese tog trenutka, i da to "nisam spremna" je značilo samo da pričekamo da se beba i ja izkoordiniramo, a ne da se silimo. I opet je bilo po mome. Kad samosjetila da je to to samo sam tisnula, i opet me nije nitko dodirivao osim MM, a to je tako lijepo. Andrija je odmah zaplakao, kratko, slatko, a moje riječi u tom trenutku su bile moja molitva " Hvala ti Bože, Hvala ti Bože...".
Nažalost, pošto se sve opet događalo u bolnici ( a ne kao u ovim lijepim pričama Saredadevii doma) popapala nas bolnička rutina.
Eto, do sad nisam pisala svoje priče s poroda, ali potaknuta ovim prekrasnim pričama htjela sam napisati da sam i ja bila "korak do zvijeza" u svoja druga dva poroda
Saradadevii, porodila sam se kod kuce. Inspiracija i podrska su mi bili brojni Clanci, sajtovi i par knjiga, nazalost, nekako sam preskocila Rodu.
Citala sam J.Balaskas, Gurmukh, J.Parvati Baker, Laura Shanley..
Radila sam yogu svakodnevno.. Pripremala se kako sam najbolje mogla..
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom