Citiraj la_mama prvotno napisa
Šteta što ovdje u HR nema uvjeta za takav način poroda. Ili ima, prosvijetlite me :?
Uvjeti....

Nedavno sam bila na jednoj Homebirth konferenciji (program je na http://www.chichesterhomebirth.org.uk/conf.htm) i zadnji session je bila prezentacija profesorice Marvis Kirkham, koja predaje primaljstvo na University of Sheffield (sjever Engleske) pod nazivom Stroppy Women.

Bilo je jako zanimljivo i poucno.
Situacija s porodom kod kuce je u Engleskoj, a osobito u nekim dijelovima kraljevstva (npr. Skotska ili Sjeverna Irska) jako tricky.

Na prosloj konferenciji je pricala o tome kao o post code lottery, dakle, ovisi na kojem si postanskom broju, tako ces proci; u nekim dijelovima zemlje ima oko 11 posto poroda koji se dogode kod kuce, a u nekima niti 0.5 posto. Premda postoje "uvjeti" da se porodi odvijaju kod kuce, nesto ne stima, ili zene ne zele ili kada zele, puno ih zavrsi na kraju u bolnici (skoro 40ak posto prvorotki).

Od ozujka 2006 kada je Royal College of Midwives izdalo neku proklamaciju o pravu svake zene na HB i kako svaka ustanova mora omoguciti sprovodjenje tog prava, preko ovogodisnje vladine direktive Maternity Matters, sve puse u tom smjeru da HB postane cesca opcija.
Rekla bih da postoji, sto bi Englezi rekli, lip service za HB; dakle deklarativno se zeli emancipirati kao sigurna i dobra opcija za nerizicne trudnoce, ali u praksi cijeli projekt nailazi na nagazne mine, od samih pocetaka trudnoce pa doslovno do izgona ( moju prijateljicu se transferirali u bolnicu na sam izgon, "za svaki slucaj").

Dakle, donose se kuci bolnicke procedure i bolnicki mentalni sklop, a buduci da kod kuce nema operacijske dvorane i neonatoloske sluzbe pri ruci, koja ustreba, izmedju ostalog, i kada se previse intervenira procedurama, na kraju je najsigurnije prebaciti zenu u bolnicu.
Da bi se izaslo iz tog kruga (bolnickog), kazu da je potrebno imati drugaciji pristup i da je to najteze postici, sto se uvjeta tice. Ako si educiran unutar jednog sustava, najbolje funkcioniras unutar takvog sustava. Izlet negdje drugdje je kompliciran, riskantan, a i opasan po karijeru.

Ipak, kaze Marvis Kirkham, sustav se mijenjao zahvaljujuci takvima, ili bolje receno, takvim zenama, babicama i rodiljama koje su bile stroppy (valjda bi se to prevelo s teska, problematicna baba ili tako nesto, ona koja nesto izvoljeva ili radi izvan ustaljenih nacela...).
Napravila je pregled nekih takvih stropica medju primaljama koje su krsile procedure i pravila i pomicale granice onoga sto se moze.
Govorila je i o stropicama medju zenama koje su radjale, koje su trazile ono sto se nije smjelo (npr da nisu prikopcane za ctg i stol satima ili da ne radjaju u polu/lezecem polozaju) i bile ponekada militantne u tome (a valjda se svaka zena koja nesto radikalno uporno i principjelno tvrdi u javnosti se proziva militantnom).
Kaze da su takve doprinjele najvise promijeni i da su pomaci koji su se dogodili plodovi njihovog rada koji se u dobu kada se odvijao, nije cinio nesto previse utjecajan.

So, the sky is our limit!