Rozo, zasto ne?Moj D ima dugu kosu i redovito je u crveno/rozo/lila kombinacijama
 |
|||
|
|
|||
Rozo, zasto ne?
meni je roza grozna pa je ne bi ni curi oblačila i iz tog razloga ju moj mali dečko ne nosi. ali samo iz tog
nosi peachy, ljubičasto i crveno
to me podsjeca na film "Billy Eliot"
strasno, uvijek sam ridala kad sam ga gledala
MD je alergičan na sve ženske boje, vjerovatno bi dobio slom živaca da vidi svog sina u ljubičastim hlačicama kak se igra s barbikama ... njegovi roditelji bi se odmah odrekli unuka hehe
čak smo se posvađali oko uređenja dječje sobe..ja sam htjela svj. plavi zid i bijele oblačiće na stropu, al se on uzrujao da su mu ti oblačići "pederasti"...danas oblačiće imamo, al ću ja bit odgovorna kad nam sin kući dovede dečka
Moj brat je sa svoje 3-4 godine toliko plakao kad sam samo ja dobila lutku da su mama i tata morali i njemu kupiti.
I tako se on igrao sa svojom bebom, vozio kolica, igrao se s ponicima, barbikama i sl. U vrticu je bio uvijek u kuticu lutaka... Po ljeti se druzio s mojim prijateljicama i sa mnom...
Nas dvoje smo svaki dan nastavljali igru u kojoj smo brat i sestra, s bebama, bez partnera (zanimljivo mi je kako smo i tako mali imali neku ideju da bi bilo cudno da se igramo mame i tate, pa smo osmislili tu koncepciju).
Danas je on sasvim obican decko, savrsen brat i najbolji ujo na svijetu. Jedna od najljepsih uspomena mi je njegova reakcija kad je prvi puta vidio svoje male necake... Nitko nije tako reagirao na njih, cak ni ja...
Ja svojim deckima namjeravam nuditi sve igracke,pa neka sami biraju, jer izbor igracak aza decke mi je dobrim dijelom stravican.
I onda se pitamo zasto su muskarci ovakvi ili inakvi, a od malih nogu ih trpamo u neke kalupe. I njezne i osjecajne decke smatramo cudnima...
Mudro zboriš
često se ponavlja ovakva tema, i mislim da bi se svi dečki voljeli igrati sa svim igračkama, samo da imaju dodir s njima. lukas se istim intenzitetom voli igrati i s lutkama, i s bagerima. oružje je kod nas zabranjeno, mislim da su dečki samo jednom dobili plastični pištolj za rođendan od neke susjede. popustim samo ljeti, kod pištolja na vodu.
dopušten je jedino viteški pribor
Karla su već gnjavili u školi dečki jer ima Šegrt Hlapić pribor za likovni :/
on već kuži te stereotipe i pokušava se uklopiti nenošenjem "ženskih" boja, i krivo mi je da je tako rano naučio tu lekciju.
lukas još uživa u svom rozom ruksaku za vrtić, pink panther igračkama i ostalim bruninim igračkama.
samo da dodam, zaboravih, beskrajno sam zahvalna svom vrtiću koji njeguje stav da nema podjele kod igranja i zadataka na muške i ženske, svi kuhaju, svi spremaju, svi se brinu za bolesne bebe.......a u slobodnim trenucima poštuju izbor igračaka prema želji.
Dijete je normalno.
Društvo je nenormalno.
Držim mu fige da ostane normalan!
Inače, jako mi je zanimljivo kako se ova tema pojavila istovremeno s "Izazovima feminizma" i "odgojem djece u duhu ravnopravnosti".
Čini mi se da je još mnogo izazova pred nama...
o, da...
Meni je potpuno drukcije raspravljati o feminizmu (kao pokretu medju odraslim osobama, koje vec imaju samosvijest, samopouzdanje na nivou zdrave odrasle osobe) nego ispravljati "krive drine" svijeta oko sebe preko ledja svog djeteta :/
Mislim, i ja sam svom djetetu kupila kolica za bebu, al bez bebe
Takodjer izbjegavam koristiti recenice poput: To je samo za curice (osim da samo cure kad narastu imaju velike sike ko mama, jer decki nemaju, a to je ocigledno
Uglavnom, da ne duljim, uopce ga ne zelim (jos, vremenom ce sam doci to takvih situacija) dovodit u takvu poziciju da bude predmetom ismijavanja i da se na tezi nacin uci kako je OK biti drukciji i to postovati. Smatram kako se to moze postici i bez da se dijete igra lutkama obucenim u rozo, s dugim plavim kosicama i sl., osim ako nije u igri sa svojom sestrom. Zato isticem kako su potpuno drukcija iskustva obitelji koje imaju brata i sestru, a totalno je drukcija situacija s djetetom (muskim u ovom slucaju) jedincem.
Osim toga, na onom topicu koji sam otvorila: Kupiti zato sto svi imaju, sve ste (il velika vecina) od reda rekle kako je djetetu bitno uvazavanje okoline. Ako je tomu tako, zasto onda poticati da ne dobije to uvazavanje. :?
Mony prvotno napisa
Kvotala sam ove dvije recenice... Pa iz toga sto si rekla ispada da bi roditelj "tjerao" dijete da bude drugacije :? Procitaj jos jednom post od majcice. To sve je izbor njenog djeteta. Mozes ti 1000 neutralnih igracaka kupiti ako te on poslije tog shoppinga gleda sa suzama u ocima jer mu nisi kupila npr. lutku.. Jer njega ne interesiraju neutralne igracke. On hoce uspavljivati lutku.
Mama onda ima opciju:
1) ili mu jacati samosvijest i uciti ga da je ok biti drugaciji od drugih
2) ili mu reci kak to nije u redu jer te drustvo ne prihvaca takvog i zahtijevati od njega da se promijeni.
I je da, uvijek je teze biti drugaciji od drugih. Ali ne mozemo mi birati kakva ce nam djeca biti. Mozemo ih samo osnazivati da se sto bolje nose sa vlastitim mukama i problemima. Nema lakog instant rijesenja. Ako trazimo od njega da zatomi svoje osjecaje i potrebe zbog toga sto drustvo to ne prihvaca, tada mu dajemo do znanja da on "nije dobar ovakav kakav je".. da njegovo samo bivanje nije u redu i da treba biti drugaciji... Kako li je gadan osjecaj kod djeteta ako bi to spoznao, da vlastiti roditelji to misle
Ja mu ne bih zabranjivala, al bih ga poticala i na "muske" igre i igracke
Ko sto curici ne bih zabranjivala igru s auticima, primjerice, al bih joj kupila i lutkicu i igrala se s njom.
Kvotiram ja prvi svoj post na pocetku topica gdje sam eksplicite rekla kako ne bih zabranjivala niti tjerala da se mijenja. Samo usmjeravala, u cemu i jest bit odgoja.
Roditelj je zato tu da smisli zasto neku igracku ne moze dobiti (nema novaca, sad bas nismo uzeli karticu i sl.) i preuzet odgovornost na sebe. Barem probati. A ne jos i poticati drustveno neprihvatljive stvari da bi dokazali svoju liberalnost.
Osim toga, ni moje dijete ne dobije svaku igracku koju zazeli, i tu bas ne vidim nesto lose, pokusaj njegovog mijenjanja il ne znam koju Juulovsku foru
majcice, meni se ovo cini samo kao super prilika da mu potvrdis da je ponekad u redu ako si drugaciji od nekog drugog. bilo da drugacije razmisljas ili imas drugacije zelje.
(pri tome ne mislim samo na drasticne stvari tipa drugaciji po spolnom opredjeljenju, nego i na stvari tipa - drugaciji jer ne volim jesti tresnje, drugaciji jer volim citati (a moji vrsnjaci ne), drugaciji jer.. se volim igrati s lutkama i cesljati ih - big deal!)
on vjerojatno vidi i sam da se najčešće curke igraju s lutkama, a možda mu netko na to i ukaže (bilo djeca bilo stariji) pa sad traži potvrdu od onih kojima najviše vjeruje da li je to ok. (jedino, ipak je još premali da to sroči ovako kako tu piše - uz svjesnost da nisam ni ja baš najbolje sročila
roditelji (odrasli) se nekad i sami teško nose s mogućnošću da budu u nečemu drugačiji od drugih, pa se to prenese i na klince. ako su roditelji dovoljno otvoreni da ne trebaju svi biti "prosječni" - sretna njihova djeca!
meni bi ovo "muljanje" djeteta bilo skroz neprihvatljivo.Roditelj je zato tu da smisli zasto neku igracku ne moze dobiti (nema novaca, sad bas nismo uzeli karticu i sl.)
mislim da je puno poštenije reći iskreno, a ionako klinci nisu blesavi, imaju oni "antene" bez obzira što im mi naveli kao razlog.
ali zašto misliš da bi roditelj poticao? i još k tome da dokaže kako je cool i liberalan?Barem probati. A ne jos i poticati drustveno neprihvatljive stvari da bi dokazali svoju liberalnost.
malo mi je to čak uvredljivo, jer ispada da svatko tko bi djetetu dozvolio da se igra s takvom igračkom da je folirant koji to radi više iz nekog dokazivanja sebi, nego za dobro djeteta.
a stvar je u tome što ja smatram da uskraćivanje, a pogotovo popraćeno muljanjem, NIJE dobro za dijete.
ok je starijem djetetu objasniti kako neki ljudi gledaju na to, ali mu isto tako pružiti podršku da on ako želi ima pravo biti drugačiji i svoj, a ne samo jedan u stadu.
i što su to društveno neprihvatljive stvari?
dječaci koji se igraju s lutkama?
ako jesu, onda s ovim društvom nešto jako ne valja i bilo bi bolje novu generaciju odgajati u duhu da mijenjaju te " drustveno neprihvatljive stvari", a ne ih odgajati tako da i sami nastave prenositi stereotipe i predrasude.
ne zbog nekog dokazivanja, nego zbog zdravijeg društva.
i još par pitanja za kraj:
je li i produženo dojenje društveno neprihvatljivo?
jesu li žene koje se stalno nešto bune i traže društveno neprihvatljive?
drago mi je da nas ovdje ipak ima dosta koje ta "društvena neprihvatljivost" nije nagnala da odemo u konformizam, nego da joj se usprotivimo
MammaJu svaka ti je na mjestu
sve sam ja to htjela reci, ali tebi bolje ide
ma i ti si to super rekla
Bas nam dobro ide to medjusobno tapsanje po ramenuma i ti si to super rekla
ivar ima rozih, crvenih i ljubicastih majica redovito. jednu rozu kosulju nosio je ovog ljeta kad god ga je trebalo upicaniti
ali ja sam ta koja rozo zelim ostaviti prvenstveno curama iz razloga jer je roza boja postala zenska boja iz bunta i time je vise cijenim 8) samo nazalost malo onih koje je nose to zna.
ivar nosi ono sto se njemu svidja i ono sto se meni svidja, rjede ono sto se tati svidja jer smo nas prvih dvoje ipak sminkeri 8) , ponekad je to rozo, vecinom nije. necu nista forsirati kako bi bila Kul ili Guba ili kako bi kosuljom mijenjala svijet.
i još par pitanja za kraj:
je li i produženo dojenje društveno neprihvatljivo?
jesu li žene koje se stalno nešto bune i traže društveno neprihvatljive?
drago mi je da nas ovdje ipak ima dosta koje ta "društvena neprihvatljivost" nije nagnala da odemo u konformizam, nego da joj se usprotivimo
Ovo je totalno neusporedivo s temom, ko i feminizam koji se gore spominjao, jer se radi o odraslim, vec izgradjenim ljudima, koji ce drustvenu neprihvatljivost bolje podnositi.
Svatko ima svoje misljenje, i dalo bi se unedogled raspravljati o ovome.
Sto je najbolje, mama Juanita, ja se u nacelu (sa svojom politickom i drustvenom orijentacijom) slazem s tobom - L. je pun narancastih i crvenih stvari (rozih mi ne bi bila ni kcer puna), al ko sto gore rekoh - ne bih zeljela ispravljati ovaj svijet preko ledja svojeg djeteta... Osnazivanje njegove samosvijesti i postivanja raznolikosti se moze i na druge nacine iskazati...
Da se moj deckic zeli igrati lutkama - iskreno, ne znam kako bih reagirala, jer sam (smo) do sada postivala svaku njegovu zelju (ne u smislu kupovanja), al bih u ovom slucaju definitivno skrivenim roditeljskim puteljcima pokusala to dovest na malo drukciji put, jer to je nesto sto je drustvo stvorilo da se decki razlikuju od cura, ko sto zene imaju grudi, muski nemaju (sto gore napomenuh kao vrlo ociglednu razliku medju spolovima).
Nadam se da nisam previse krivo shvacena, militantno, ne daj Boze, kao sto ni ja nisam doislovno mislila da oni koji dopustaju dokazuju svoju liberalnost
mony, sve tvoje ima smisla...samo pada na tome da on iskreno iz dubine sebe uziva u igri sa "zenskim" igrackama, nije to nesto tipa roza majce ili sl. to je nesto dublje, ono sto on je.
posve je drugacije ako netko djecaku kupuje lutku jer kao rod. zeli da se igra sa svim igrackama, od ove unutarnje potrebe koju mogu imati neki djecaci.
ili djevojcice, obrnuto...
nije jedini.
sjecam se jednog koji je kad smo pisali sv. nikoli sto da im posalje rekao barbi matovilku sa haljinom (u detalje opisanom) ili drugi koji je volio aute ali samo ako su rozi
ne mogu to rod. promjeniti tako sto nece kupiti matovilku i kupiti mu bager...to je kao kad jako volis jesti bajaderu, a netko ti uporno kupuje griotte...jest fino ali drugacije.
Kad sam vidjela kako se Filip pali na kolica i posuđuje ih od svih curica u susjedstvu, kupila sam mu jedna (isto sam prerondala doslovno cijeli grad da nađem neka koja nisu roza - ako kome treba, našla sam ih u Nami) i još bebu za njih (sad, uostalom, i čekamo bebu pa nek se privikava). No mislim da ih on više doživljava kao guralicu nego bilo što drugo. Uglavnom, ne samo da me zbog tog napao mm (čiji sam napad neutralizirala podsjetivši ga koliko je on bio ponosan kad je vozio kolica s Filipom), nego i moja MAMA (rekavši da ću previše smekšati Filipa i da će biti prenježan za dečka).
Sinoc sam napisala onaj post i isla na tusiranje, i bila jako ljuta sto raspravljamo o necem ovakvom, sto bi doista trebalo biti OK, al ipak nije (po meni, naravno).
I bila sam ljuta sto su djevojcice povlastenije u tom biranju igracaka, sto je cak super fora mnogim roditeljima da se njihova cura igra auticima, da je ratoborna, da je ko decko, a kad je decko obrnuto od onoga sto drustvo od njega ocekuje, onda nije normalno
Nisam stigla ponovno na net napisati - jer post bi bio malo podulji od ovoga sada.
Da, flower, razumijem razliku... :/
Mali OT.
Mony, jel se sjećaš MM u rozoj majici?
Mony, jel se sjećaš MM u rozoj majici?
Bas mu fora stoji
Al, gore rekoh vec par puta - totalno je drukcije odraslim osobama nositi se sa predrasudama, cak i zabavno kod takvih nekih banalnih stvari, a drukcije djeci.
Cak i MM (kazem cak jer jednostavno moram) ima kosulju koja preteze ka rozoj boji...
Posve dugacije od cega? Od normalnog? Sta ima lose u tome da roditelj sinu kupi lutku da bi imao i takvu igracku? :?
samo bih primijetila da se na tom topicu radilo o djeci koja se žele igračku/mobitel/whatever da bi bili kao ostali (ali ne idu time protiv ajmo reć svoje prirode ili najdubljih želja), a ovdje se radi o djetetu koje je u dilemi prihvatiti sebe kakav je ILI biti prihvaćen od društva. Ovaj drugi problem mi se čini puno složeniji i više na leđima djeteta
nemam baš neko rješenje, ali osobno ne bih ni suptilno ni nesuptilno nametala djetetu vrstu igračke - to već radi okolina, više bih probala naći način da se nauživa igre kakvu želi a ne bude odbačen... pa nije to ni takva rijetkost valjda, čak i super macho klinac moje prijateljice je imao fazu igranja s lutkama...
marta - jedan primjer od drugog, a ne od normale, cinilo mi se da se u raspravi negdje pocelo izjednacavati.
samo bih primijetila da se na tom topicu radilo o djeci koja se žele igračku/mobitel/whatever da bi bili kao ostali (ali ne idu time protiv ajmo reć svoje prirode ili najdubljih želja), a ovdje se radi o djetetu koje je u dilemi prihvatiti sebe kakav je ILI biti prihvaćen od društva. Ovaj drugi problem mi se čini puno složeniji i više na leđima djeteta
Pa ista stvar, drugo pakiranje, rekla bih....
I ovdje se radi o odredjivanju prema drustvu, a i tamo, na malo drukciji nacin :slijeg ramenima:
meni to baš nije isto - dijete iz onog drugog topica doduše hoće biti kao ostali, nigdje se nije spominjalo da je to u suprotnosti s njegovom prirodom ili stvarnim željama
ovdje je to ključno, bar ja to tako doživljavam
meni se ne čini neusporedivo, jer to su sve stvari jo uvijek društveno neprihvatljive (ili na pola prihvatljive), nama odraslima.
ali čak bi se moglo raspravljati i o tome da li te predrasude imaju utjecaja i na djecu koja "produženo" doje ili su im npr. majke aktivistice.
ali kužim što želiš reći, postoje tu nijanse.
međutim prilično sam sigurna da djetetu stoput veću štetu čini poruka da radi nešto krivo i društveno neprihvatljivo (džizis, ni meni nije jasno zašto??razlozi su toliko besmisleni , pa kako tako nešto onda objasniti djetetu :/ ), nego da eventualno upozoriš ako nanjušiš da ga zezaju ili bi ga mogli zezati, ali pustiš da sam odabere i podržiš ga u tome, tako da zna da nije nenormalan.
vjerujem da dijete koje kod kuće dobije to prihvaćanje, da ga se uvažava i voli takav kakav je, puno će se lakše nositi sa sličnim izazovima izvan nje.
Kompromis izmedu potrebe da zastitis dijete od okoline i pustis ga da bude ono sto jest (sto god to bilo):
-plava kolica za bebe (anita ima tamnoplava)
-muska beba, ili par muska i zenska beba (bebe s oznakama spola
-kuhinja i sl.. (puno muskaraca su kuhari)
-rozo...ne znam sto bi se moglo prosvercati...:kez: mislim, ima masu igracaka koje su roze - leptirici, oni mali poniji, ima rozih autica....
mada, kod same boje, zaboga, pa boje su boje, i stvari su stvari, MI smo ti kojima ovo ili ono ima ovakvu ili onakvu konotaciju
al i opet se sve svodi na pocetak - pusti dijete da bude ono sto jest. mislim da je sve drugo, dugorocno gledano, opasno.
i malo OT, ali ipak vezano uz - imam curicu, koja ima raznih igracaka, naginje mehanici i alatima (to je na mamu, hehe)al to je drustveno tolerantno, no s druge strane ima izrazenu ...ne znam kako bih to nazvala..."svjesnost" o sebi i svojim pravima...te pocesto imamo rasprave na tu temu (sto je meni beskrajno slatko) no s druge strane okolina počesto vrsi prtisak jer to nije drustveno prihvatljivo ponasanje
nije lako
al ne dam se
natrag na temu - mislim da djetetu nema gore stvari na svijetu, nego kada ga roditelj ne podrzi u necem tako instinktivnom? dubokom? unutarnjem? ...uglavnom, kuzite poantu
Moji dečki su željeli puno igračaka koje spadaju u igračke za curice i onda tako budu u roza boji, npr. peglu, pribor za kuhanje i sl. Nikada mi to nije smetalo, oni su se uvijek igrali s igračkama koje im se sviđaju i nismo ih djelili na igračke za curice i dečke. Imamo dječju kuhinju opremljenu sa svim mogućim rajnglicama i šalicama i to mi je baš slatko. Imali su fazu kad su željeli kolica za bebu, to smo posudili i dobro se navozali beba u njima.
Naša obrnuta situacija upravo izlazi na vidjelo ...
Moja 4.5-god. mimoza, definitivno previše osjetljivo dijete koje se mora grliti za svaku malu sitnicu koja pođe po krivom i koje je došlo u roza svijet svoje 6.5 god. sestre, poželjelo je spidermane, supermane, bagere ...
Spominjala je ona već te bagere, a zaprepastili smo se kad je prije skoro dvije godine objasnila da želi "mač s kojim ću te ubiti pa ćeš biti malo mrtav" ... :shock: Tada smo si to objasnili nekakvim crtićem koji je možda gledala u našoj odsutnosti jer i samo spominjanje takvih tema je kod nas potpuno neprimjereno.
Neki dan krenuli smo potpuno neobaviješteni u ispunjavanje njene želje i među hrpom onih čudovišta, dobila je viteza na konju s kopljem. Sad se ona želi i igrati s tim, sestra naravno okreće očima, a ja se stvarno ne znam igrati s vitezom na konju i nekakvim krokodilom duže od 15 sekundi. :/
Jučer mi je pokazala "karat" i poželjela pištolj. Na pitanje čemu služi pištolj možete si misliti što je odgovorila. Objasnila mi je i da se u vrtiću pokušava igrati s dečkima, ali ne smije kada dođe veliki F da ju ne udari. Uopće naravno nije zainteresirana za nošenje suknjica za razliku od svoje sestre, na najljepšim haljinama ona je meni znala naći nešto zbog čega je neće nositi, a s obzirom da sam se sa starijom već ispucala što se rozog i uređivanja tiče, zapravo ni ja to baš ne forsiram.
Sve je to meni malo smiješno, rekla sam mužu da sam i ja znala svaku sitnicu o nogometu u osnovnoj školi, kasnije se čak usudila miješati u muška posla=politiku 8) ..., ali on uopće nije oduševljen tim stilom i kaže da joj ne smijemo previše ispunjavati te želje ...
Zapravo se očito radi o nekakvoj fazi obrnutog Edipa, "možda je tata već zauzet pa osvaja mamu", nisam stručnjak i ne znam. Možda netko zna za kakvu literaturu?
Ono što mene najviše smeta u tim "muškim stvarima" je zapravo što su povezane sa silom, agresijom. Ona se sa svojim mimoza ponašanjem uopće u to ne uklapa, ali ju taj stil privlači. :/
Mislim da to nije ništa strašno.
Dominik se nekako više voli igrati recimo kuhanja ručka ili sad mu je fora mjesi on tjesto. Jel su u jaslicama to radili prošli tjedan.
Voli kuhat kavu mami i tati, pa čak i lutku od sestrične uzme.
Primjetila sam da baš ne preferira autiće.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom