Gledala sam sve Rodine tekstove i svi su super, ali možda malo predugi. Od onda mi se u glavi kuha novi tekst, kao neki sažetak svega što sam pročitala, naučila i iskusila u vezi rađanja. Stavila bih ga na A4 i distribuirala svim mogućim i nemogućim kanalima. Mali je problem nedostatak vremena, ali potrudit ću se pa ću dati svima zainteresiranim da ga dopune, poprave, isprave, dotjeraju.zrinska prvotno napisa
12. još nije. Poslije se nismo čule.
Ja bih uistinu voljela da se nešto pokrene glede čk. rodilišta.
U pon. sam bila u gradu i trebala pod hitno podojiti malog; sjela sam u Havanu i prištekala malog na opće zaprepaštenje skupine srednjoškolki za susjednim stolom. I pomislila sam, naći ćete se vi u istoj situaciji vrlo brzo, i nekako sam se ponadala da su nešto naučile, da im taj prizor dojenja nije ostao u sjećanju kao nešto ružno i da će učiniti isto kad za to dođe vrijeme. Pogotovo što im se malac počeo smješkati i osvojio njihove simpatije. Zar nije to neobično; da sam izvadila flašicu i nahranila bebu, svima bi to bilo normalno. Kako smo došli do toga da je normalno postalo nenormalno, a nenormalno prihvatljivo u očima društva? Tako je i sa rađanjem i sa dojenjem, kako se sve uspjelo okrenuti naopačke? :?
 |
|||
