meni je prisustvo oca na operaciji malo :/ , nisam sigurna da li bih željela da baš taj trenutak gleda ... ok prije i poslije, da bude sam mnom dok se budim, da me hrabri prije samog postupka, ali baš da gleda kako me režu, ne znam.
Nije svatko za to, pa i neki studenti se ruše kada prvi puta gledaju takve stvari, druga stvar je da se poslije naviknu jer im je to posao.

Btw. mislim da se moj ne bi rušio, jer je milion puta gledao krv i slično, ali općenito govorim da bih razumjela očeve koji to ne mogu gledati.
Porod mi je sasvim druga stvar, nitko nikoga ne reže, mada se u tom kontekstu epizitomija par puta od strane očeva spominjala kao :shock: nešto što im je bilo :/