Kako ste se odlučile na drugo dijete?

[elmo]

Nova sam i unaprijed se ispričavam zbog sebičnosti u znaku upadanja iz vedra neba sa svojim problemom.
Imam 31 godinu i petogodišnju djevojčicu kojoj sam u potpunosti fizički i emotivno posvetila svoju malenkost. No, već gotovo godinu na dnevni red u našoj obitelji dolazi drugo dijete, priznajem, više od strane drugih nego mene. Meni je, naime, ta pomisao ponekad odbojna, jer strahujem da bi s drugim djetetom moja kći izgubila to posebno mjesto u mom srcu i dnevnom rasporedu. ne želim ispasti nastrana, ali daleka su mi romantična razmišljanja u stilu tek smo s dvoje potpuna obitelj, bit će ti dijete frik zato što je jedinac, mislit će samo na sebe, ovako uči dijeliti itd. Vjerujem da odgoj ne ovisi o brojnosti obitelji. Dakle, molim vas, da mi pojasnite, podijelite sa mnom, zašto je tako lijepo i važno da dijete ima sestru/brata, hoće li ona zaista izgubiti dio mene, je li to pogubnije za njezin razvoj od toga da ima nekog tko će pak biti 6 god.mlađi pa možda postanu 2 različita svijeta...Napominjem da ja imam sestru i u odličnim smo odnosima, a za svoje se dijete ipak bojim da će više izgubiti nego dobiti, ili...? Molim vas, nemojte me ignorirati!

[Mukica]

ne znam kaj da ti velim - ja sam oduvijek znala da cu imati najmanje dvoje djece...

i nakon Oskara nikak nisam mogla zamisliti da cu drugo dijete ikad moc voljeti kao sto njega volim, da ce mi moci biti jednako vazan/a

al eto - volim ih oboje, jednako

dijete ce svakako izgubiti tvoju 100% posvecenost, ali ce na drugoj strani i dobiti - brata i/ili sestru

i sto je lose u tome da i postanu dva razlicita svijeta - sva ljepota i lezi u tome da smo jedinstveni

[mim]

@Elmo, mene su nekad davno mučila slična pitanja, također zbog utjecaja drugih. No, dijete je osoba koja dolazi na svijet ako je žele roditelji, a ne šira obitelj i prijatelji. Zato sam odlučila slušati svoj osjećaj i sad imam kćer-jedinicu. Ona je divno, skromno stvorenje, izrazito osjećajna, pametna, s razvijenom empatijom, rado dijeli s drugima, pomaže lošijim učenicima od sebe, suosjeća sa starima i bolesnima, sudjeluje od svojeg novca u svakoj humanitarnoj akciji... Ukratko-nema u njoj ni trunke sebičnosti za koju kažu da je svojstvena jedincima. Sve je u odgoju.

Što se tiče društva koje bi dobila rođenjem brata ili sestre-znam dosta ljudi koji uopće nemaju dodirnih točaka sa svojima i onih koji su jedinci, a uvijek imaju podršku prijatelja. Moja M. ima dva bratića s kojima je jako vezana, ja imam sestru s kojom imam divan odnos, ali osigurati djetetu društvo rođenjem drugog djeteta... Ne, na to nisam željela pristati.

Ne odgovaram te od rođenja drugog djeteta. Želim ti samo reći da to drugo dijete TI moraš željeti svim srcem kao i prvo. Ako te želje nema-nemoj se dati nagovoriti. Ako pak u dubini duše osjetiš potrebu da još jednom prigrliš jedno majušno biće u zagrljaj i ako te pomisao na to ispuni toplinom-samo naprijed, ali neka to bude zbog tebe, a ne zbog drugih.

[malena beba]

ja sam se pitala gdje je nestao moj post, sad tek vidim da su dvije teme iste otvorene...

[ana.m]

Još dok sam bila klinka u školi znala sam da želim dvoje dijece s razlikom od 3 godine. Prvo sina, pa onda kćer.... .

Za ozbač, uvijek sam to htjela i eto, ostvarilo mi se. Oboje planirano, drugo čak i pravljeno s namjerom da bude žensko, sad ima kaj u tome kaj smo mi odradili ili nema, pojma nemam.
Uglavnom, kao što sam rekla ja sam oduvijek htjela dvoje dijece, ačk i više, ali evo, povlačim se nakon drugog. Zbog teškog prvog poroda i još težeg drugog ostajem na dvoje.
I ne mislim da u mom srcu ima manje mjesta za mog sina. Njegovo mjesto je netaknuto ostalo, a za njegovu seku srce je naraslo još toliko da i ona ima samo svoje mjesto u njemu... .
Sad je malo naporno priznajem i malo više vremena posvečujem Ivi jer je još jako mala, dojim ju, ali trudom se da i sinu pružim koliko mogu vremena, pa kada nju recimo dojim, njega hranim nečim drugim.
Kad je MM doma ili kada Iva spava, posvetim mu malo više pažnje, a kada Iva poraste, zajedno ćemo moći raditi puno više stvari nego sada i bit će nam super!

[Bobčica]

ana.m post ti je ,evo zbog ovoga cu se odluciti na bar jos jedno dijete,

[BusyBee]

draga elmo. kao prvo, dobro dosla. razlika izmedju mojih malisa je malo vise od 4 godine. ja sam oduvijek znala da ne zelim samo jedno dijete a na drugo smo se odlucili jer nismo zeljeli jos vecu razliku. i ja sam se svojoj djevojcici puno posvetila. u trudnoci smo se jos vise zblizile, ona me mazila i pazila vise od ikoga... i sad kada vidim kako braco nju gleda znam da nisan pogrijesila.
a zasto mislis da ce dijete izgubiti dio tebe? i zasto osjecas da MORAS imati jos jedno dijete ako nisi sigurna da li ti to zelis? mozes li podijeliti svoja razmisljanja sa TM?

[vještičica]

ana.m post ti je
Iako sam ovo svoje čudo rodila na carski, ja se još uvijek nadam ostvarenju svog djevojačkog sna o troje dječice.
O dvije djevojčice i malenom dječaku
Počeli smo dobro, prvo je djevojčica
Ne smatram da su djeca zakinuta za ljubav i pažnju dolaskom novog člana porodice. Ljubav se množi dijeljenjem!

[Tashunica]

Kako ste se odlučile na drugo dijete?

Kada je želja za djetetom prevladala nad svim mojim strahovima i kada su se ti strahovi činili tako sitni spram moje želje, a bome mi je dugo trebalo.
Nisam se nikada bojala da ću jedno voljet više od drugog, ali sam se cijelu trudnoću pitala kako će to izgledati, kako će se ta ljubav podijeliti. Ali kao što su već cure rekle, ona se ne dijeli nego množi. Cijelo moje srce pripada i jednom i drugom u potpunosti.
Najveća mi je nagrada kad vidim sjaj u očima jednog i drugog, tu količinu ljubavi između njih.

Nemoj rađati još jedno dijete jer to drugi očekuju od tebe, to moraš ti željeti. Ali se nemoj brinuti ako ga i rodiš da će bilo tko ostati zakinut

[Linda]

Plan o dvoje djece bio je dogovoren još u prvim mjesecima hodanja mene i mm-a. Kad se Megica rodila, ona je bila ostvarenje svih naših snova o roditeljstvu i u prvo vrijeme smo oboje bili uvjereni da je upravo ona sve što nam treba i da nitko nikad neće biti kao ona, a pomisao na malog "uljeza" u našem idiličnom trojcu bila nam je nekako odbojna. No, negdje prije Meginog drugog rođendana, kod mene se stvar promijenila i odjednom me spopala strahovita želja za još jednim djetetom. Mm je bio kratko vrijeme još uvijek suzdržan, ali sjetio se našeg plana i dogovor je pao. Ovaj put su zvijezde bile na našoj strani i Linduška se "primila" od prve, tako da je Megica već za svoj drugi rođendan očekivala seku ili bracu.
Ne mogu reći da mi tijekom cijele trudnoće ne bi svako malo prostrujalo kroz glavu "Ali NITKO neće biti kao Megi, pa kako ću ga/ju onda toliko voljeti?" i jedan dio te sumnje se ostvario- Linda nipošto nije kao Megi, ona je potpuno drukčija, ali baš zato posebna i jedinstvena i upravo zato je volimo na isti način kao i njezinu seku i iz dana u dan se čudimo kako tako dva apsolutno različita bića mogu biti toliko savršena i toliko jednaka u srcima mm-a i mene.
Ne bojte se drugog djeteta- ljubav se ne dijeli, nego dodaje.

[Angie75]

Linda, tvoj post mi ulijeva mnogo nade, jer i meni je F. toliko predivan i savršen da se stalno pribojavam da drugo dijete (koje je na putu) neću moći toliko voljeti i obožavati te da će stalno biti u F. sjeni...

[Linda]

Ma, kakva sjena, draga Angie, čudit ćeš se kasnije kako si to uopće mogla i pomisliti. Ipak, apsolutno te razumijem, isti strah je i mene mučio.

[sunca]

odlučila sam se na drugo djete kada sam osjetila želju za njim.

mislim da je ta želja za djetetom jedini argument koji mogu prihvatiti i da je nisam osjetila, nikada se nebih ni odlučila na drugo djete.

[bera]

Kako sam se odlučila. Iskreno, poželjela sam jednu malu bebu. Sada ne razmišljam o razdvojenoj ljubavi, mislim da to i nije moguće, moguća je samo jednaka ljubav. Meni je svaki UZV uzbuđenje kao da mi je prvo dijete, stalno gledam sličice i tumačim brojke, otvaram ticker da vidim kako napredujemo i čekam svako lupkanje. Mene je više strah kako ću se snaći, hoću li biti dovoljno dobra majka oboma, jer iskreno i sada mi je nekada naporno, hoću li znati organizirati itd...

Sada me više pogađa (valjda hormoni) činjenica da izgleda samo ja željno očekujem bebicu, naravno zajedno sa Dinom. MM nekako je izgubljen, kao da ne zna pokazati osjećaje ili jednostavno nema kad to uraditi. But who cares, biće nam veselo, jer veselje koje nam Dino priredi svaki dan x 2 je ono što mislim da me motivira svaki dan i čini me boljim čovjekom...

[sanja74]

ja sam oduvijek znala da ću biti "mama tri kćeri".

jedna nas je pronašla, za druge dvije još tragamo.. i ne sumnjam da ću ih sve beskrajno voljeti.


sad više nisam tako izbirljiva. rado bi prihvatila i sina.

[Strobery Shortcake]

Ja razmišljam ovako: Ja imam sestru, roditelja jednom neće biti , ali ću i dalje imati nekog iz najbliže porodice. Naravno da je u nekim mlađim godinama postojao rivalitet, ali mi je poslije uvijek bilo po malo žao što nas nije više. Isto to želim svojoj djeci, da budu zajedno i pružaju si podršku kasnije kad nas ne bude. Ne želim ostaviti jedno dijete samo, a svojim primjerom želim ih naučiti ljubavi i toleranciji, jer život nikog ne mazi, a ja sam naučila da ti ipak nema niko bliži od tvoje porodice. Zbog toga planiram još djece.
I ne mislim da će prvo biti zakinuto time što neće više imati svu moju pažnju. Time može samo dobiti životne lekcije koje će naučiti savladati sa porodicom da bi ih kasnije moglo savladavati samo u životu. Kao neka vakcina, dobiješ nešto u blagom obliku, da te ne bi iznenadilo kasnije u nekom težem izdanju.

[DorinaMama]

Linda u potpunosti potpisujem tvoj post sve do istih detalja i kod nas je bilo tako!!!!! Različite su u potpunosti ali ih volim do ludila.

[bubimira]

mi smo jednostavno osjećali da nismo potpuni!
nikad nisam pomislila da bi v mogla biti zakinuta ili da će nešto izgubiti kad dođe drugo dijete. naprotiv uvjerenja sam da time samo dobivamo svi, i ona i mi. odrasla sam uz 2 sestre i ne mogu zamisliti da bi ja imala samo jedno dijete. hvala Bogu i mm dijeli moje osjećaje.

jedino što mi je još apstraktno je kako ću moći voljeti drugo dijete istom silinom kao i prvo al eto cure lijepo pišu o tome
ana.m i linda divni postovi

[elmo]

pitale ste, jesam li razgovarala s MM o tome. Jesam, ali čini mi se da on ima pomalo isključiv stav...ili sam,mozda, ja zakomplicirala sve. On,naime,misli da "nešto nije u redu" s ljudima ako svjesno žele imati jedno dijete i ne shvaća zašto ja uopće razmišljam, a rekla sam i vama i njemu zašto. Zavidim vama koje ste to jednostavno znale. ja zapravo očekujem garanciju da će moja kći imati isto mjesto kao i sad! Bojim se svakog eventualnog gubitka u njezinom smjeru...što ako ću morati preležati trudnoću, kako će podnijeti odvajanje kad ću biti u rodilištu, kako ću joj reći svako malo čekaj, poslije, ne može zbog bebe...Zašto je tako loše biti jedino dijete, a tako se puno dobije s više, kad ja mislim da je potreba za drugim djetetom sebična, to je nešto što ja/MM želim, a ne što bi njoj bilo dobro, korisno, lijepo...možda se čak neće ni slagati, možda će joj veći brat biti neki prijatelj...

[Linda]

ja zapravo očekujem garanciju da će moja kći imati isto mjesto kao i sad

Evo, ja ti garantiram vlastitim iskustvom.

A sve ovo što se u nastavku posta pitaš i meni je svojevremeno prolazilo kroz glavu, ali vjeruj mi da je to miljama daleko od istine, jer je dolazak novog člana upravo za tvoje starije dijete najveći dobitak. Naravno da su male trzavice među djecom za očekivati, ali ona prava bratska ljubav je nešto neprocjenjivo i mislim da je zadaća svakog roditelja poticati bliskost i povezanost među braćom, jer je to temelj za njihov odnos cijelog života.
Mm i ja smo od početka trudnoće s Lindom jako pazili da Megi bude uključena u sve, išla je i na ultrazvuke sa mnom i gledala seku na ekranu, a budući da cijelu trudnoću nisam radila, to nam je bila savršena prilika da provedemo jako puno vremena zajedno i da joj se u potpunosti posvetim. Skupa smo planirale kako će to biti kad se seka rodi, zajedno birale robicu za nju, pokazivala sam joj stvarčice koje je ona nosila kad je bila majušna i govorila kako će to njezina sekica naslijediti... također smo jako često zajedno listale njezinu radosnicu, albume i gledale snimke kad je ona bila bebica. Znala je točno što je očekuje i imala predodžbu o tome kakva će biti beba. Bila je jako ponosna što će mi "pomagati" oko bebe i stalno postavljala pitanja o tome što ćemo sve raditi. Čim sam ostala na čuvanju trudnoće, ispisala sam je iz vrtića i maksimalno joj se posvetila, uz odluku da, koliko god će mi možda biti teško, nipošto je ne dam u vrtić ni nakon dolaska bebe, baš zato da ih ne odvajam u startu i da obje dobiju ravnopravno mjesto i jednaku pažnju, kao što i zaslužuju. Čak i kad sam se vratila na posao, uzeli smo čuvalicu, a jedan od glavnih razloga mi je bio neodvajanje sekica.
Danas je rezultat toga svega njihova jaka povezanost i stvarno mogu reći da je odnos među mojim curicama upravo ono za što smo so borili od prvog trena otkad smo saznali za drugu bebu.
Potrebno je jako puno strpljenja i živaca, ali smatram to našom roditeljskom dužnošću, a rezultat mora biti pozitivan, u to sam 100% sigurna.

[AdioMare]

Ah, Linda, što ti treba da me raspekmeziš pričom o savršenim sestricama?
Idem si kuhati kavu, nije ovo za mene...

[Linda]

Ma, daleko su one od savršenih (osim u mojim očima ), bude i svađe i čerupanja oko igračaka, a Linda je mali vražićak koji zna i ugristi sekicu (koja nikad ne vrati), ali najvažnije je to da znam da se iskreno vole i da se ni u jednom trenutku nijedna od njih nije osjetila zakinutom ili manje voljenom. Za to se iz dana u dan mm i ja svim snagama borimo.
AM evo i kraj mene kavica

[zumbulmama]

A jesi možda pitala svoju djevojčicu da li želi bracu ili seku? Je li ona što pitala tebe? Imaju li njezine prijateljice mladju braću i sestre?

[Linda]

Bilo je razgovora o tome želi li bracu ili seku, ali nikad nije imala neki stav o tome. Bilo joj je svejedno (pametno moje), ali kad smo saznali da će biti seka, odmah smo joj dali ime, oslovljavali je tako, pripremali žensku robicu... tako da se jako rano ufurala u sestrinstvo, ali i da je bio dečkić, sigurno bi mu se isto veselila. Štoviše, u posljednje vrijeme me svako malo pita kad ću joj roditi i braceka i već ima cijelu listu imena.

[pepi]

Štoviše, u posljednje vrijeme me svako malo pita kad ću joj roditi i braceka i već ima cijelu listu imena.

Linda, i mene isto.

[apricot]

evo kako te još može natjerati na razmišljanje:

odlazimo iz Maksimira nas troje i mašemo Nika-family (ona, muž i dva dečkića s kojima se igramo)...
Stoje oni na povišenom, smješkaju se i mašu... mašemo mi... a Orka će: Pogledaj, mama... TO je PRAVA obitelj! Njih ČETVORO! A pogle nas... jad i bijeda... samo nas je troje...


I tako ti tu srce pukne na sto komada i dođeš kući pa razmišljaš, razmišljaš, razmišljaš... a život prolazi, prolazi, prolazi...

[seni]

Ma, daleko su one od savršenih (osim u mojim očima ), bude i svađe i čerupanja oko igračaka, a Linda je mali vražićak koji zna i ugristi sekicu (koja nikad ne vrati), ali najvažnije je to da znam da se iskreno vole i da se ni u jednom trenutku nijedna od njih nije osjetila zakinutom ili manje voljenom. Za to se iz dana u dan mm i ja svim snagama borimo.
AM evo i kraj mene kavica

jako mi je lijepo citati te. mislim da ti i tm to jako dobro hendlate.

cini mi se da je roditeljska uloga u sprjecavanju one ljubomore (tu naravno ne mislim na sitne carke, svadanja i co. koja su normalna) koja zaista truje sestrinsko bratske odnose, te zadaje djeci modrice na srcu i dusi, koje se tesko ljece, naprosto odlucujuca i neprocjenjiva.

[Romina]

evo kako te još može natjerati na razmišljanje:

odlazimo iz Maksimira nas troje i mašemo Nika-family (ona, muž i dva dečkića s kojima se igramo)...
Stoje oni na povišenom, smješkaju se i mašu... mašemo mi... a Orka će: Pogledaj, mama... TO je PRAVA obitelj! Njih ČETVORO! A pogle nas... jad i bijeda... samo nas je troje...


I tako ti tu srce pukne na sto komada i dođeš kući pa razmišljaš, razmišljaš, razmišljaš... a život prolazi, prolazi, prolazi...

upravo toga se bojim

[seni]

evo kako te još može natjerati na razmišljanje:

odlazimo iz Maksimira nas troje i mašemo Nika-family (ona, muž i dva dečkića s kojima se igramo)...
Stoje oni na povišenom, smješkaju se i mašu... mašemo mi... a Orka će: Pogledaj, mama... TO je PRAVA obitelj! Njih ČETVORO! A pogle nas... jad i bijeda... samo nas je troje...


I tako ti tu srce pukne na sto komada i dođeš kući pa razmišljaš, razmišljaš, razmišljaš... a život prolazi, prolazi, prolazi...

kuzim ja tebe apri.

ako te tjesi: po mom misljenju, svaka sretna obitelj je prava.
ali razlicita, kao i svi ljudi uostalom.

[apricot]

ma je...
često smo je pitali bi li ona seku ili brata, pa je odgovarala kako bi ona radije psa, mačku ili plišanca...
ali kad ti ovako nešto "sastavi"... nije ti baš drago...

[seni]

ma je...
često smo je pitali bi li ona seku ili brata, pa je odgovarala kako bi ona radije psa, mačku ili plišanca...
ali kad ti ovako nešto "sastavi"... nije ti baš drago...

znam.
i ja ponekad razmisljam i razmisljam.... a vrijeme ide....
s tim da je ina imala intenzivnu fazu da hoce jednu seku i stalno je gledala da li mi slucajno tiba raste i pitala da li ima sto unutra.

[Linda]

Curke, a da se vi primite posla?

[zumbulmama]

Linda, hvala na odgovoru, samo moje pitanje je bilo za Elmo
Sorry, trebala sam to odmah naglasiti...

[zumbulmama]

Moj stariji sin je nedavno odlučio da je glupo imati samo jednu bebu i da on hoće još..

[Trina]

Moj stariji sin i kćer kad pričaju o nekakvoj budućnosti često ubace ."..kad rodimo još kojeg bracu ili seku...." Oni guštaju ko prašćići zajedno,vole se beskrajno,veliki se bome i svađaju i tuku ko veliki ,najmanjeg stariji doslovno obožavaju i njima je normalno da će mama opet rađati.I to nekoliko puta.I jako se rastuže kad vide djecu jedince jer im je nezamislivo da dijete samo spava u sobi,da se nema s kim igrati po cijeli božji dan i da im se nekad dogodi i da im je dosadno .A ja i muž nismo nikad rekli"Imat ćemo toliko i toliko djece".Prvo je bilo planirano,drugo nije i došlo je godinu i pol kasnije.Naša cura nam je donijela ogromnu radost,koliko nama toliko svom braci.Treće smo poželjeli čim su ovih dvoje postali malo manje zahtjevni i zalijepljeni za mene.On nam je opet uljepšao život svima četvero.Često razmišljam o tome kako je ta ljubav prema vlastitoj djeci toliko jaka da bi bilo šteta prestati rađati.Ali realnost je malo drugačija.Da je u pitanju samo ljubav,psihička spremnost za novo dijete i osjećaji,bez razmišljanja bi rodila još kojeg genijalca.Ali to nisu uvjeti o kojima ovise takve odluke

[elmo]

ja nekako mislim da nije fer da idem samo po svom osjećaju. Što ako ću preležati trudnoću, što će biti s njom, tata radi cijele dane, pa i putuje, druge pomoći nema? Ona priča da želi bebicu ali vidim da je to u nekom polusvjesnom stanju, da nije baš svjesna da ću se JA brinuti o tom djetetu a ne netko drugi... Znam da moram misliti na prvo dijete, jer ako neću ja tko će. Ne bih željela djelovati pesimistično ali samo volim imati kontrolu ili barem plan, predodžbu, što će biti kad će biti... Kad sam rađala svoju djevojčicu, na čuvanju trudnoće u Petrovoj je bila žena iz Knina, 7 mjeseci ležala u bolnici u ZGB a u Kninu joj ostala djevojčica od 5 godina, ne želim ni pričati o tome što se sve događalo... Evo, to je mojih nekoliko strahova, dajte me omekšajte malo!

[elmo]

ja nekako mislim da nije fer da idem samo po svom osjećaju. Što ako ću preležati trudnoću, što će biti s njom, tata radi cijele dane, pa i putuje, druge pomoći nema? Ona priča da želi bebicu ali vidim da je to u nekom polusvjesnom stanju, da nije baš svjesna da ću se JA brinuti o tom djetetu a ne netko drugi... Znam da moram misliti na prvo dijete, jer ako neću ja tko će. Ne bih željela djelovati pesimistično ali samo volim imati kontrolu ili barem plan, predodžbu, što će biti kad će biti... Kad sam rađala svoju djevojčicu, na čuvanju trudnoće u Petrovoj je bila žena iz Knina, 7 mjeseci ležala u bolnici u ZGB a u Kninu joj ostala djevojčica od 5 godina, ne želim ni pričati o tome što se sve događalo... Evo, to je mojih nekoliko strahova, dajte me omekšajte malo!

[sirius]

Ne želim da mi sin odraste i bude jedinac.
Želim još jednom proživjeti trudnoću i porod. :D

Želim još jedno dijete koje bi svojim postojanjem i energijom obogatilo i dalo raznovrsnost našoj obitelji.

I... (uzimajući u obzir prethodnu trudnoću u kojoj sam imala prijeteći prijevremeni porod i strogo mirovanje na tokolizi od 30 tj.) ovaj put osjećam i znam da će sve biti dobro i bez komplikacija ,jer ovaj put ću bolje znati što moje tijelo treba i želi.

[TinnaZ]

kad je naša curica postala malo manje zahtjevna, poželjeli smo još jednu bebu
znali smo da želimo dvoje djece
nismo htjeli da nam dijete bude jedinica
pitalo smo nju da li bi htjela da mama rodi jednu malu bebu da se igra snjom, onda je rakla da bi htjela (2 god.), u trudnoći gledala trbuh i razgovarali kad će beba van, u rodilište je ONA DOŠLA po svoju bebu, i malo je primila na ruke

jutros ih gledam u 7 sati ujutro kako sjede na krevetu i grle se, maze ... probudili se oboje dobre volje

Nikada nisam razmišljala da će iamti manje naše ljubavi ili vremena, nego više igre i ljubavi od još jednog malog čovjeka. Inače je njoj bilo užasno dosadno dok je bila sama, vapila je za društvom, drugom djecom, par sati igralište joj je bilo totalno premalo.

[cekana]

Naša je Dorothea u jednom periodu bila tužna kad bi djeca bila kod nas, i odlazili, a ona bi ostajala sama, onda smo shvatili da smo presebični i da joj želimo - više zbog nje, nego zbog nas, darovati bracu ili seku. E.... kad se rodio Luka, moj se mentalni sklop promijenio, ja sam rekla - hoću još jedno

[yummymummy]

Imam dva dečka i nisu me nikada mučile sumnje i strahovi da drugoga neću voljeti i obožavati u istoj mjeri kao prvog. Jednostavno nisam nikada ni pomišljala da moj prvi malac ostane sam ,bez brata ili sestre.
Sada kada su malo porasli, najveća bi mi sreća bila dobiti jednu malu djevojčicu.
I uvjerena sam i znam da time oni ne bi ništa izgubili a mi bi dobili još jednu neizmjernu sreću i ljubav.

[Kejt]

Da je u pitanju samo ljubav,psihička spremnost za novo dijete i osjećaji,bez razmišljanja bi rodila još kojeg genijalca.Ali to nisu uvjeti o kojima ovise takve odluke

tooooo

[litala]

Kako ste se odlučile na drugo dijete?

lako

i na trece
i na cetvrto


sad vise necu o onome "imat cemo ih koliko nam ih dodje" jer vise ne mislim tako.

sad znam (znamo, i mm i ja) da smo svi na okupu i da je ovo nasa obitelj.

nas dvoje i ovo cetiri prascica

[alanovamama]

I mi smo na intenzivnom razmišljanju, a kako netko reče vrijeme prolazi,prolazi i pos svemu sudeći će proći

[TinnaZ]

oduvijek smo znali damoramo zaraditi toliko da možemo uzdržavati dvoje klinaca i nas
To je vrijedilo isto tako i za stambeni prostor, novac itd.
Kad smo bili podstanari, sjeli smo, napravili "financijsku konstrukciju" i plan za stan i to netom nakon što je mm dao otkaz u firmi gdje je radio, a ja imala plaću 2500kn. Nismo išli van, nismo ništa kupovali osim hrane i režija, i naštedjeli za učešće. Kupili stan, ja zatrudnjela, zaključili nakon rođenja naše curice da stan nije za nas, a pogotovo jer je na putu još jedno dijete.
Sjeli napravili financijsku konstrukciju i plan, i realizirali kuću. Ja sam u to vrijeme bila na porodiljnom. Svaki puta nakon toga se pitamo kako nam je uspjelo i zaključimo da smo totalni hazarderi i da ne bi sad više kroz to prošli, da je sve bilo nategnuto na dlaku. Do nekog sljedećeg plana

Izvedba je u glavi, ne u novcima.

[mamasunce]

Ja sam uvijek htjela bar dvoje djece. Imam sestru i ne bi si mogla zamisliti da sam jedinica. Željela sam to i svom prvom djetetu, da ima nekog svog, osim nas. Kada smo uređivali dječju sobu, imali smo samo stariju kćer , ali smo kupili dva kreveta, jedan za našeg budućeg brata. Jednom sam rekla svojoj starijoj koja se ljutila nešto na svog mlađeg brata, da to ne čini, jer između ostalog da su si oni najsličniji na svijetu, da je njihova krv toliko slična, više nego moja i njena. Nakon toga je svima govorila da ona i njen brat imaju ''istu'' krv i više nitko drugi na svijetu.

Uopće ne sumjaj u količinu ljubavi za dvoje djece, ona jednostavno dođe, a što se tiče 100% posvećenosti samo jednom djetetu nisam sigurna ni koliko je to baš dobro (ovisi i o samim roditeljima puno). Ono što je bar po meni i inače važno u odgoju djeteta je da se braća ili sestre nauče na međusobno uvažavanje, stvaranje kompromisa, dijeljenje igračaka, prostora i sl., na kraju krajeva dijeljenju i nas roditelja. Ne vidim ništa loše u tome, sve dok se prema oboje odnosimo s jednakom ljubavlju i pažnjom. Mislim da se time samo više obogaćujemo, svi mi, zajedno.

A kakav će biti njihov međusobni odnos jednog dana, to umnogome ovisi i o nama roditeljima i našem odgoju.

[shogi]

nismo se uopće morali odlučivati

oduvijek sam željela imati puno djece...i još želim
a kako me je muž razmazio uopće ne brinem da li ćemo imati što jesti (on je totalno realan i imam pouzdanja u njega), to on brine
svima želim da ne moraju brinuti o tome
zato on veli da ćemo imati max.troje, a ja min.četvero

a što se tiče ljubavi...mislim da ću zbog nedostatka fizičkog kontakta s Nikolom pružati mu još i više ljubavi...jer se ljubav umnožava bez granica... neću moći novom biću dati nimalo ljubavi ako ne dodam još malo i Nikoli

[ronin]

meni je F. toliko predivan i savršen da se stalno pribojavam da drugo dijete (koje je na putu) neću moći toliko voljeti i obožavati te da će stalno biti u F. sjeni...

vidjeti ćeš....srce kao da će ti se raširiti da primi u sebe još jednu takvu ljubav...različitu,a istu istovremeno.
Sve se nekako podupla:i bezgranična ljubav,i strepnja nad malim bićem,i radost i briga.
Ja sam prije nego što sam rodila drugo dijete imala identične strahove i kasnije sam se još jednom osvjedočila što je majčinska ljubav.
Roko mi je dao jako važnu lekciju iz roditeljstva,a to je da ljubav prema djetetu/djeci nema granica,početka i kraja-određene količine koju si kao sposoban dati-ona se pojavi u svom divnom i zastrašujućem intenzitetu onoga časa kad ugledaš svoje (novo)malo čudo.

[shogi]

...onoga časa kad ugledaš svoje (novo)malo čudo.

jedva čekam...

[Ita]

Svaka čast na ovim optimističmim postovima. Da li među vama, ima i mama koje nemaju apsolutno nikakvu pomoć sa strane(bake servisi),, te po mogućnosti rade još kod privatnog poslodavca cca 10h dnevno, a muževi još i više?
Što kada se nasprma velikeželje za drugim djetetom,ispriječe ti vrlo surovi praktični (ne)uvjeti a godinice polako cure?
Nemojte mi reći da je najkakše promijeniti posao, eto od Nove godine pokušavam preći na drugo radno mjesto čak i za manju plaću, ali ne uspijeva mi. Valda je činjenica što sam majka 1 djeteta, sa 32 g.dodatna rak rana potencijalnim šefovima Kako se mame bez ikakve pomoći sa strane, zaglavljene u privatnom sektoru, uspijevate organizirati sa dvoje djece? Da li vam poslodavci toleriraju bolovanja?
Doista me zanima.