Apri joj, mogu misliti kako ti je kad ti vlastito dijete to kaže. Ribica mala.
A gle, ne preostaje ti drugo nego poduzet nekaj po tom pitanju
 |
|||
|
|
|||
Apri joj, mogu misliti kako ti je kad ti vlastito dijete to kaže. Ribica mala
A gle, ne preostaje ti drugo nego poduzet nekaj po tom pitanju
koliko predivnih postova ovde...
a mene koci to sto opet mozda moram prolaziti
kroz neprospavane noci,
a jos uvek ne spavamo celu noc bez budjenja,
nosanje i plakanje sasvim sami beba i ja.
koci me to sto bih mozda dobila i tandem.
moj mali je zahtevan, i dan danas,
bice ljubomore, 100%.
a mozda samo treba proci jos malo vremena
da zaboravim ove lose stvari?
apri, vidis kako su nam umovi razliciti...mene bi takav komentar odveo u drugom smjeru u objasnjavanju sto je savrseno i kako se savrsenstvo moze naci u razlicitim oblicima, bojama i sl...
i ne bi mi uopce palo na pamet da se slozim da je 4 savreniji od 3 ili od 6.
Ita prvotno napisa
Pobjeglo mi.
Na posao sam se vratila kad mi je sin imao 6.mj. jer je to tražila moja tadašnja privatna poslodavaka ,stalno je prigovarala da će biti bolestan ,a da ne mogu na bolovanje.
Sa njegovih 9mj. odlučila sam promjenti posao.
S njegovih 1,5. godinu dobila sam posao u državnoj firmi na određeno.
Nakon četri godine razno raznih ugovora konačno sam dobola posao na neodređeno.
Da je lako bilo nije.
Ali poslodavci ne bi smjeli biti ti koji nam određuju kada i koliko ćemo rađati.
ja znam da sam se i sama cijeli život tako osjećala i da mi je uvijek četvri stolac za stolom bio - prazan.apri, vidis kako su nam umovi razliciti...mene bi takav komentar odveo u drugom smjeru u objasnjavanju sto je savrseno i kako se savrsenstvo moze naci u razlicitim oblicima, bojama i sl...
i ne bi mi uopce palo na pamet da se slozim da je 4 savreniji od 3 ili od 6.
a imam prekrasne roditelje i imala sam predivno, ničim zakinuto, djetinjstvo...
neki su ljudi, jednostavno, takvi... i mislim da to nema veze sa "savršenim" ili "nesavršenim" brojem...
moja susjeda je imala slican problem. malena ima 3 god i nijednu prospavanu noc a ona ostala trudna!! ali nekako je sve doslo na mjesto, druga malena joj je super (sad ima 10 mj), a i ova je pocela spavati cijelu noc.
a zasto si sama?
hvala na utesnim recima, malena bebo!
sami smo bili, jer ostali rade.
te zime kad je djura bio beba
tatu smo vidjali samo popodne.
tako je i danas, jedino smo vikendima zajedno.
ja mislim da je s takvim tempom dosta teško imati više djece. Ali MM i ja smo od onih koji smo promijenili posao, nedavno mi je kolegica prešla na radno mjesto sa više od 3000kn manjom plaćom, između ostalog i iz tih obiteljskih razloga. Nije da je ne muči kako će sad sa 3000kn manje skresati troškove, ali valjda nekako hoće.Svaka čast na ovim optimističmim postovima. Da li među vama, ima i mama koje nemaju apsolutno nikakvu pomoć sa strane(bake servisi),, te po mogućnosti rade još kod privatnog poslodavca cca 10h dnevno, a muževi još i više?
Što kada se nasprma velikeželje za drugim djetetom,ispriječe ti vrlo surovi praktični (ne)uvjeti a godinice polako cure?
Nemojte mi reći da je najkakše promijeniti posao, eto od Nove godine pokušavam preći na drugo radno mjesto čak i za manju plaću, ali ne uspijeva mi. Valda je činjenica što sam majka 1 djeteta, sa 32 g.dodatna rak rana potencijalnim šefovimaKako se mame bez ikakve pomoći sa strane, zaglavljene u privatnom sektoru, uspijevate organizirati sa dvoje djece? Da li vam poslodavci toleriraju bolovanja?
Doista me zanima.
Predlažem ti da prvo promijeniš posao, ili druga varijanta iskoristiš makismalno sva porodiljna, bolovanja, neplaćena porodiljna itd. do maksimuma, po sistemu tko fućka poslodavca neka se duri, a onda primijeniš posao. Teoretski to može biti ako si i u trudnoći pod povećalom + 3 god. neplaćenog, ukupno skoro 4 godine.
Nju sad muči što ne može odmah početi raditi djecu čim dođe na novi posao.
Pa ja mislim da petogodisnje dijete ima pravo na vlastitu percepciju savrsenstva i ja joj se ne bih petljala u to svojim objasnjenjima...apri, vidis kako su nam umovi razliciti...mene bi takav komentar odveo u drugom smjeru u objasnjavanju sto je savrseno i kako se savrsenstvo moze naci u razlicitim oblicima, bojama i sl...
i ne bi mi uopce palo na pamet da se slozim da je 4 savreniji od 3 ili od 6.
Ne znam qoutati ali odgovor Tini Z .
Nije da se nisam potrudila, pristala sam bila ove g. u 06 mjesecu raditi posao u državnoj službi za 3500,00 kn manju plaću. Isti tren bih prešla za njih. Ali naravski, ni moje radno iskustvo, ni reference ni sva znanja stečena u ovih 7 g. su ostala pometena pred vezom neke druge žene koja nije imala ni 3 mj.radnog iskustva. No traženje posla preko regularnih natječaja je tema za neki drugi post. Zapravo tema za psihoterapuetsku seansu
Radi se o tome da još nisam spremna zatrudnjeti i otić na porodiljni bez rezervnog plana jer mi je jasno ko dan da me u 2.trudnoći ovaj posao neće čekati. Niti bi mu se vratila.
Najtužnije je što i ja i MM imamo solidne plaće jer smo oboje u profitabilnoj branši, ali imamo kredit za stan kojeg ćemo vraćati do 60-e godine, koji nam pojede dio plaće i blokira nas u svim pokušajima da bez straha organiziramo svoj život i prioritete.
da, puno obitelji ima istu takvu blokadu
želim ti sreću da se iskoprcaš čim prije
pored svakog posta, imaš u desnom čošku gumbić piše Quote, klikneš na to
za tebe.
koliko je sada star maleni? ti ne namjeravas poceti raditi?
hoce li se situacija u buducnosti promjeniti pa da pricekas sa drugim djetetom? tesko je jedno odgajati potuno sama a kamoli dvoje. hrabra si, svaka cast, ne znam bi li ja to mogla. drzi se
ninet, kao sto ona ima pravo na svoju viziju ja imam pravo na svoju, a na rod. je da razvija diskusiju...o savrsenstvu u razlicitim oblicima 8)
uh, mi razvili tradiciju diskusija i različitih mišljenja, pa nam sad žao
elmo, doći će dan kada ćeš prestati razmišljati i prepustiti se
meni je došao u 40.-oj.
a možda ti i ne dođe, tko to može znati!
Ponukana svime što ste tako divno napisale, počela sam razmišljati o nečemu što nikad nisam mislila da bi se moglo pojaviti u mojim mislima: o trećem djetetu. Iako sam na racionalnom nivou svjesna da mi je dvoje uvrh glave dosta, nekako me golica pomisao na još jedno malo biće,....
MM radi dva posla, nije previše kod kuće, baka i djedovi su na nivou soc. kontakta, vide klince cca dvaput mjesečno. Sve je na meni. Ja sam slobodnjak. Kad nema posla, nema ga, kad ga ima, ima ga puno. Klinci su dio dana u vrtiću, a kad nisu, manje više (više više nego manje) sam sama s njima.
Ne znam koja je svrha ovog mog piskaranja, tako, došlo mi je da se raspišem, a sapravo nemam pojma šta je pjesnik htio reći...
i mi smo na nivou maštanja, a racionalno nema šanse u ovom trenutku za treće (već imam ponudu i od primalje, kad odlučim ona je tu)
Jao, Ita, razumijem te i baš mi je žao. Kod nas je slično.
Već danima razmišljam kako ću odgovorit TinniZ na onaj njen 'može se sve' post, a nemam snage dizat tenzije pa sam odšutila, do sad
Sve češće se zamislim nad našom 'situacijom' - imamo dobro plaćene poslove, čak ih i volimo, ali nikad nismo doma, MM mjesecima doslovno. Ela odrasta kod dadilje plus navečer sa mnom. Trudim se ispraznit glavu i nabacit smajl kad dođem po nju, a fakat se teško prešaltat, traje to. Baka nigdje, nigdje nikog. To malo frendova imaju neki drugi život. A i njima nije lako, ne mogu te krpat. Dođe mi da mijenjam sve, a opet nešto moraš stvorit i, kad moraš sam, moraš debelo zapet, druge nema. Trenutno me 'vadi' spremačica, tako da 'samo' radim a kad dođem doma, Elina sam. Nastojim nam osmislit svaki dan i sve naše vrijeme ... I tu se, zapravo, lako zaglibi, treba ostavit i vremena za 'ništa', al sam sam več odlutala u druge teme.
Anyway, držim fige, dođi, pojadaj se (kao sad ja) i idemo dalje, gore glavu.
I još ovo, mislim da neka rješenja dođu sama po sebi, otprilike kao kad učiš - učiš i položiš ispit, nema tu filozofiranja, kad uhvatiš korak, ide sve lakše. Tako nekako. Evo, ja sam ovaj posao dobila nakon porodiljnog, malo tko se tomu može nadat, je l da?! I uopće ne mislim da mi se posrećilo, zaslužila sam to.
ja sam vjerojatno loše objasnila poantu posta.
Htjela sam reći da odrediš cilj u nekoj razi života u kojoj se nalaziš, kao kad studiraš i sve podrediš tome, i lijepu odjeću, i putovanja, i brak, i djecu, i ulazak u veće financijske izdtake poput uređivanja i kupovine stana, itd. Tada si fokusiran samo na to, i sve ostalo je nebitno. Kad si u fazi karijere i posla, djeca su obično teško uklopiva. Onda ti dođe faza kad se više ne daš ganjati do zadnje kapi vremena i snage od strane poslodavca, njemu kažeš fuć, nije ti više bitno hoće ti dati manju ili veću plaću, bolje ili lošije radno mjesto, jer cilj su ti tada djeca.
Ono što nisam napomenula, kad smo mm i ja odredili da moramo zarađivati xxx kuna da možemo izdržavati naše planove, on je dobio ponudu za posao u ZG, koji bi to omogućavao. Međutim, odlučili smo da neće to prihvatiti, jer bi nam Zg oduzeo mogućnost za oblikovanje života onako kako ga mi želimo (mislim da mo u to vrijeme krpali kraj s krajem, ali ustrajali smo).
I sad se svaki puta kad se vrati sa nekog sastanka u zg, divi i čudi kako ljudi upijevaju opstati u tom kaosu i užurbanosti, i imati vremena za obitelj i svoje želje.
Hoću reći bitno je i kakvo je opće okruženje oko tebe, da li omogućava uopće 2 djece, a da ne pukneš od iscrpljenosti. I ako osjećaš da nisu zreli uvjeti, onda je vjerojatno taj osjećaj ispravan. Pitanje samo hoćeš ići mijenjati uvjete, ili se uklopiti u mogućnosti koje su takve kakve jesu.
Opet sam zapetljala ...
Pozdrav svima za pocetak. Prije 4,5 mj sam rodila drugo dijete pa mi je ova tema dosta bliska. Oduvjek sam nekako imala ideju kako cu imati dvoje djece. Imam sestru sa kojojm se super slazem iako smo 6 godina razlike (u njenu korist-ona je mladja) pa mi je nakako to bilo prirodno. Imati dvoje djece mislim. Onda se rodio Sven. I promijenio mi zivot. Uvijek sam mislila (kao klinka) da je ljubav izmedju brace i sestara ili djece spram roditelja vise manje ista kao i roditelja spram djeteta ali a-a. To je ipak nesto posebno i sasvim neopisivo. Zapravo toliko veliko da sam zakljucila da pod svaku cijenu moram imati jos jedno dijete da si ne ugusim ovo siroto od silne ljubavi
ja sam isto u državnoj službi, ali relativno specifičnoj i bolovanja se apsolutno ne toleriraju.
nema šanse da ostanem doma ako mi je dijete bolesno
sad me tek uhvatila faza drugog djeteta, valjda jer godine cure (upravo navršila 32) i jer Petra sve glasnije traži sestru.
Pojma nemam kako da se uskladimo. Pravi trenutak nije nikad i ne znam jel ga treba stvoriti ili čekati...
Tinna Z i Kejt, hvala objema na rzl. interpretacijama, zato smo tu da diskutiramo (kada uhvatimo mrvičke slob.vremena).
Ja se borim sa prohtjevima svog exploatatorskog šefa koliko mogu. Pred nekoliko mjeseci sam bila demonstrativno dala otkaz, koji nije bio prihvaćen (ipak sam mu još jako isplativa).
Nije da se ne koprcam za sebe, nisam u stanju odšutiti nepravdu i svađam se kada vidim da su opet narušene moje granice,ali postajem malo umorna od svega.
frapira me također činjenica da već punih 7 mjeseci tražim drugi posao,za manju plaću sa manjim radnim vremenom i dobila sam odbijenica za 2 božićne jelke.. Nije da tražim mjesto direktorice međunarode divizije, tražim puno jednostavnije poslove od ovog kojeg trenutno radim.
Kejt, najgore je što ti se život svede na prvoh par godina na rintanje na poslu, i onda tako ispražnjen i ocijeđen dođeš kući i ajmo, krpa, kuhača, metla, umjesto da se posvetim svojoj curici ko većina mojih frendica kojima mame(/svekrve skuhaju ručak. Kada čitam postove o napornim-prebrižnim svekijima, majke mi ja sam zelena od zavisti.
Kada sam ju dala u državne jaslice sa tek navršđenih 12 mjeseci , bila je najmlađe dijete unazad 3 godine koje je netko dao u mom vrtiću. Dolazili smo dugo vremena zadnji po nju, jednom sam pitala kada pokupe svo roditelji djecu, pa su tete rekle da ih 90% pokupi djecu do 15:30?? (tete su inače jako dobre i shvaćaju nas malobrojne kasne putnike.)
Htjela sam reć da me sve te statistike pričino bacaju u bed, ali morat ću kako kaže Tinna Z jednom stisnut zube i stjerat šefa u rodno mjesto. Valda sreća prati hrabre. Sve dok podnosimo prešutno ugnjetavanja, mrke face kad ostanemo doma s bolesnim djetetom, rad preko 8h dnevno, imat ćemo takvu situaciju. Ne može ju niko promijenit osim nas samih.
Možda sam bila zbrčkana, ali nadam se da se kuži poanta.
Ovo su tako zalosne situacije koje samo prikazuju koliko je zena i dalje diskriminirana.
Ajde hvala bogu da ce sada barem placa u prvih sest mjeseci biti puna i onima koji zaradjuju vise od 4 250 kn. Mene to nece kaciti na zalost ali necu biti cendrava jer srecom nismo u nikakvim kreditima pa cemo uspjet stisnuti i slijedecih sest. Strava je da ce nam se to jednom racunati u prosjek za penzije! Uzas. Iako je glupo uopce racunati na te penzije ali to samo govori koliko je drustvo zatucano. Kao da te drzava kaznjava sto si odlucila biti majka a posebno ako se odlucis ostati sa svojim djetetom godinu dana doma. Strava. Muka mi dodje onda kad cujem nase vrsne politicare kako kenjaju o padu nataliteta i izumiranja Hrvata. Pa pravo nam i budi kad smo glup narod. Uf, sad bi jos svasta mogla napisati koliko me takve stvari ljute ali necu vise. Cure, sto da vam kazem, nego da vam zelim sto povoljniju situaciju i da vam se ostvare zelje bilo da je jedno, dvoje ili vise i blago onima koji ne zele ni jedno jer ih bar nece ovakve situacije frustrirati.
Drž'te se, sve redom. Sjajno je da se imamo barem ovako gdje i kome izjadat i ohrabrit jedna drugu ...
koliko je sada star maleni? ti ne namjeravas poceti raditi?
hoce li se situacija u buducnosti promjeniti pa da pricekas sa drugim djetetom? tesko je jedno odgajati potuno sama a kamoli dvoje. hrabra si, svaka cast, ne znam bi li ja to mogla. drzi se
hvala, hvala puno malena bebo!
moj decko ima uskoro 3,
ja bih vec sada bila trudna s drugim,
ali znam da ce sve biti isto.
sama cu prolaziti kroz uzasne mucnine
(jedina korist sto cu moooozda izgubiti koji kilogram)
sama kroz pripremu, i porodjaj
i nosanje, nespavanje, sve isto,
plus ovaj decko moj zivahni.
krenuli smo u vrtic, adaptacija ide ocajno.
moram s poslom poceti posle novogodisnjih praznika,
i on do tada mora ici u vrtic bar do 14 sati.
nikako, dogodila se
Draga ELMO , ljubav se ne deli vec se mnozi. 5 i vise je idealna razlika ali tek kad osetis da ti zelis drugo dete. Ja sa oduvek zelela 2, dok nisam rodila cerku, mislila sam da mi je vise nego dovoljna a onda se Andrija odlucio roditi sam... tj 3 meseca bila trudna a da nisam znala... razlika 20 meseci, tesko ali ih obozavam... istim intezitetom a na drugi nacin. Hocu ti reci... nije bio planiran ali je obozavan a sestra planirana i obozavana
U potpunosti se slažem!vidjeti ćeš....srce kao da će ti se raširiti da primi u sebe još jednu takvu ljubav...različitu,a istu istovremeno.
Sve se nekako podupla:i bezgranična ljubav,i strepnja nad malim bićem,i radost i briga.
Ja sam prije nego što sam rodila drugo dijete imala identične strahove i kasnije sam se još jednom osvjedočila što je majčinska ljubav.
Roko mi je dao jako važnu lekciju iz roditeljstva,a to je da ljubav prema djetetu/djeci nema granica,početka i kraja-određene količine koju si kao sposoban dati-ona se pojavi u svom divnom i zastrašujućem intenzitetu onoga časa kad ugledaš svoje (novo)malo čudo.
Ja sam imala nekakve strahove do odlaska u rodilište- drugi put, ali zaista, nema govora o nekakvom dijeljenju ljubavi. Dobijes samo jedno novo biće koje obožavaš i koje je tako posebno.
Možda je glupo, ali u rodilištu sam u isto vrijeme bila presretna što sam drugi put mama i plakala za starijom kćeri jer se dotad nikad nismo odvajale. cimerice su me gledale ko čudakinju- sve su rodile prvi put!
A najslađe mi je kad ja i starija negdje odemo same, u grad, na tramvaj i sl. a ona mi pokaže ona vrat u tramvaju gdje se može ući s kolocima i kaže: Pa, gle, mogli smo i seku povesti! A mami samo od nježnosti suze na oči...
Ja sam do 26-te godine previše dobro živjela da bi uopće razmišljala o braku i djeci, a i do onda sam uvijek govorila da nikad neću imati djecukad su je vidjeli na duže od minute). Na momente sam pomislila da bi ju najrađe vratila odtkud je došla ili se premišljala da li da se bacim s krova
MM pred par dana otvorio temu trećeg djeteta, a ja sam samo
na što se on malo uvrijedio, ali se sjetio kako sam isto pričala i prije prve i prije druge kćeri pa ga drži nada
Djeca se imaju radi sebe, a ne zbog toga da imaju brata/sestru. Nažalost znam previše slučajeva gdje danas braća ne pričaju, a znam i nekoliko jedinica/jedinaca koji su sasvim zadovoljni svojom situacijom i nisu nikad poželjeli brata/sestru. Kćer jednih naših prijatelja (ima 10 god) stalno prijeti roditeljima da im ne bi slučajno palo napamet roditi joj brata ili sestru
Ja imam veliku familiju, i brata is estru, bratiće, sestrične...ali ako budem imala troje djece, biti će to samo zbog toga jer MM i ja tako želimo ni zbog čega drugog.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom