osobno sam alergična na bezuvjetno poštivanje starijih osoba.

moj stav je da poštivati treba sve ljude i sve životinje i sve stvari i sve odnose,.....naravno ako nas isti poštuju, odnosno ako nas ne ugrožavaju.

e sad, mojoj mami se kosa diže na glavi od toga kad im stribi kaže nešto što oni smatraju nepoštivanjem (tipa glupačo ili budalo), ali mu mrtva hladna nameće neke stvari koje bi on bezuvjetno morao poslušat (tipa moraš pojest cijeli ručak jer sam ja to skuhala, a da pri tom uopće nije razmišljala je li ručak prilagođen djetetu).
ja npr.smatram da se takve riječi nikome ne govore (ni noni, ni djeci u parku), a da ručak ako ćeš pojest, pojedi, ako ne, digni se od stola i čekaj večeru.

slikoviti primjer:
ok je bit pristojan i dignut se nonici u tramvaju, ali mi se znalo desit da se u tom istom tramvaju rušim u nesvjest, pokušavam zamolit nekoga da mi se digne, a neka babetina viče sa strana kako sam bezobrazna i da ustvari ona mora tu sjest.

popustila bi ja još za mir u kući, ali imam osjećaj da tako djetetu uništavam samopouzdanje.

koji su vaši stavovi?