 |
|||
nisidaisy2005 prvotno napisa
Ja definitivno ne namjeravam učiti dijete da ignorira starije i trudnice/djecu u tramvaju (upravo suprotno i sama radim pa će nadam se i on tako), niti bih dozvolila da se svađa i vrijeđa ljude oko sebe, ali isto tako me smeta ponašanje starijih koji misle da samo zato što su stariji mogu gnjaviti svako dijete i ponašati se prema njemu kao da je manje vrijedno (važno). Jesam usamljena?
nije stvar mog pozitivnog primjera. nisam neka svađlica i psovalica, dapače, trudim se bit ljubazna prema svima.Oprosti, ali zasto ti nisi otisla razgovarat s tom susjedom i objasnit joj kakva su vasa ocekivanja i zelje? Zasto si to ostavila na tvom djetetu koje, u konacnosti, i je neprimjerenim nacinom reagirao (mozda u nedostatku tvog pozitivnog primjera)?
mogla sam otić ženi i reć joj riječ dvije o njenom ponašanju prema djeci, ali stvar je u tome da on mora razrješavati konfliktne situacije u kojima se nađe, jer ne mogu ja visit nad njim do groba.
uvijek se nađe neka luda susjeda, neko agresivno dijete, neka bezobrazna prodavačica - budam li ja svakom išla objašnjavat da ne smije bit zločest i bezobrazan prema mom djetetu, prvo neću ništa drugo radit u životu, a drugo stvaram dijete nesposobno za život.
da je rekao ružno - ružno je, ali isto tako ne mogu zamisliti šestogodišnjaka da iskuliranim glasom kaže: "oprostite gospođo, ali vi zaista nemate pravo vikati na mene", a sve i da uspije izgovorit tu rečenicu, mogu mislit njenu sljedeću: "m.... ti j....., gubi se odavde".
nisam baš sigurna da sam shvatila na što ciljaš, ali mislim da mi je to više stvar kućnog odgoja nego poštovanja starijih. Npr. roditelji rade po cijele dane kako bi uzdržavali kućanstvo i od djece mi je potpuno normalno očekivati da im onda kad dođu doma dodaju čašu vode ili slično.Zorana:
Htjela sam pitati kako se postavite prema starijima koji ocekuju kojekakve usluge, ne kako se postavite prema uslugama.
A u situaciji koju si spomenula - ovisi. Mi smo odgojeni tako da ću svakoga (bilo starac, bilo dijete) koji me nešto lijepo zamoli poslušati. No sad da mi netko kaže "izvoli mi dodaj", to je već druga priča.
S ustajanjem u tramvaju nisam fleksibilna (vjerovatno jer ne koristim javni prijevoz) - teenager nema što sjediti ukoliko u tramvaju ima bar jedne trudnice, majke s djecom, invalida i starijih.
A to što neke babe znaju biti neugodne - to je pitanje njihove opće kulture. Ali pretpostavljam da su neki starci takvi jer su klinci stvarno nemogući. Moja baka je invalid i ima 75god. - pričala je kako joj se nitko od teenagera nikad nije ustao, da su štoviše nekulturni, prosti i deru se (njoj je nepojmljivo kad 2 cure u tramvaju prepričavaju jedna drugoj kaj su radile s frajerima). E pa sad, na takve klince bi se i ja izderala.
Da si odrasle osobe dozvoljavaju na svakakve načine obraćati se svojoj i tuđoj djeci, to nije novost. To je uobičajeno, neki misle čak i poželjno.
Novost je da su današnja djeca (gle drskosti) postali ravnopravni članovi zajednice, te svojim postojanjem nametnuli pravo reći svoje mišljenje.
E, sad, kako to izvesti? Svi se slažemo: pristojno. No, kako?
U mom gornjem slučaju, moje dijete je s pravom bilo isfrustrirano, (možda da je dijete neke druge mame ne bi smjelo biti) ali nije smjelo susjedi reći "ti si glupa", već ako je moralo (a nije) ostati u kontekstu, tada (hvala Vlvl) "glupo je to što mi govoriš" - iako nisam sigurna da bi ta nijansa dala željenije rezultate pristojnost, no ne vrijeđa susjedu, već njen postupak.
Moja je poanta bila da moje dijete ima pravo susjedi reći da ne govori istinu ili je čak zamoliti da prestane s neželjenom radnjom, pokazati pri tome da je povrijeđena ili ljuta, ali u svemu tome zadržati poželjnu dozu pristojnosti.
Mislim da je to lekcija koja vapi biti naučena od mnogih odraslih, a djeci je treba svakodnevno i na tisuću primjera usađivati kako bi se što lakše i bezbolnije uklopili u zajednicu s odraslima.
Mislim da je suncin klinac mrvicu pretjerao u opisu gospođe
Zoranina Zorka je postupila OK - po meni, a možda neodgojeno po njenom djedu.
A što bih učinila ja, da sam cijelog djetinjstva bila podložna takvom odgoju?
Ja bih na očev zabezeknuti pogled rekla: "Ne ljuti se na nju, tata, ja ju samo odgajam na malo drugačiji način nego si ti nas, ali zato će tebi tvoja kćer odnijeti patike!
Mislim, što ćeš, tata je tata!Tko bi ga sada preodgajao?
AdioMareA što bih učinila ja, da sam cijelog djetinjstva bila podložna takvom odgoju?
Ja bih na očev zabezeknuti pogled rekla: "Ne ljuti se na nju, tata, ja ju samo odgajam na malo drugačiji način nego si ti nas, ali zato će tebi tvoja kćer odnijeti patike!
Mislim, što ćeš, tata je tata!
Baš sam se nešto raznježila na ovo!
AdioMare, tako mlada, a tako mudra!
ako je bolestan i ne može odnijeti, naravno da se treba pomoći
ako zaje..... i pokušava dominirati nek si nosi sam
AdioMare
Maria, nije bolestan i moze sam. On takav tretman ima oduvijek, od strane moje mame. I isto se ocekivalo od nas. Meni to nikada nije odgovaralo. Ali, tko je tada djecu ista pitao.
Da se pomogne nekome tko ne moze ili tu i tamo fino zamoli za nesto, meni je to ok ako se i dijete s tim slaze. Npr. i ja nekad zamolim djecu da mi nesto dodaju. Kao i oni mene. Ali me zanimalo kako bi se postavili u ovom slucaju jer se radi iskljucivo o pokusaju odrasle osobe da na taj nacin dokaze ili pokaze svoj autoritet, ili sta vec.
Kod nas je to donošenje/odnošenje uzajamno, s time da M. mnogo manje čini usluge takve vrste nego što ih prima. Ne mislim da ga maltretiram ako ga zamolim da mi donese novine, doda nešto, odnese nešto, iako bih se mogla sama dići i učiniti to. Ja se mnogo puta dižem zbog njega i ne vidim ništa loše u tome da se i on uči takvoj uslužnosti.
Što se tiče tramvaja, ima svakakvih iskustava. Ja uglavnom nikada nisam imala problema s time dok je M. bio sasvim mali. Ali, ljudi, pogotovo mladi koji nemaju djecu, misle da je 4 ili 5 godišnje dijete "veliko" i da se u tom slučaju ne trebaju ustati. U takvim situacijama, kada bih ušla s hrpom vrećica i malim djetetom koje se uglavnom ne zna/neće držati, ustajali su mi se samo ljudi srednje dobi i stariji, mladi ni pod razno. Pogotovo kad sjede u bateriji jedno 5-6 u redu.
moj tata je isto imao takve navike: "daj vode" a sjedi u kuhinji, a ja u sobi; "odnesi cipele", "počisti" (za njim), itd.
to me uvijek užasno ljutilo, tako da sad:
1. to nikad ne bih radila svojoj djeci (znači, zamolit ću da mi dodaš novine ako si bliže novinama nego ja, ali da ću očekivati da mi stalno nešto donosiš jer se meni NE DA - nikad);
2. to bih svome ocu napravila opet samo u slučaju njegove nemogućnosti obavljanja svih tih teških zadaća;
3. meni osobno to nije nikakav oblik poštivanja, nego iskazivanje nepotrebnog autoriteta, tako da moje dijete djedu ne bi nosilo cipele u hodnik (osim u slučaju da on to stvarno ne može).
Kad M u tramvaju složi patničku facu, uvijek mu se netko digne, ali on nikad ne zahtijeva da hoće sjesti. Moj princip je da ne sjedamo na mjesto označeno za invalide i u tome sam dosta kruta.
M ne mora odgovarati na pitanja nepoznatih ili slabo poznatih ljudi i toga se zdušno drži, a moja mama kaže da je zbog toga nepristojan.
Sad puno razgovaramo o tome kako je iskrenost vrlina, ali da je između iskrenosti i nepoštovanja (ili pristojnosti) često tanka granica.
vezano uz donošenje stvari - dijete nije pas i ne dozvoljavam da se itko tako ponaša prema njemu..
"izvoli mi donesi jer ja tako kažem" se kod mojih u kući nikad nije čulo..No istovremeno nikad se nije koristila i riječ "neću". Naprosto je bilo normalno da mi (nekada) dodamo novine/kavu/.. svojima. I tako planiram odgajati svoje dijete - da ne dozvoljava da ga se maltretira, ali da starije (iz uže familije) ima uvijek slušati.
Osim toga, polazim od pretpostavke da roditelji/baka/djed nemaju potrebu na takav način dokazivati autoritet nad djetetom - barem je tako u našoj familiji. Prema tome donijeti nešto nije pitanje autoriteta već poštovanja i pristojnosti prema starijima iz obitelji
I kod nas je tako. Klinac ljubazni "Ajde, daj mi" ne prepoznaje uvijek kao molbu, ali barem je naučio svoju primjedbu "Kaže se mooliim" reći polušaljivim glasom pa može proći ko zafrkancija, a ne kao čitanje bukvice.
A jesam se ko klinka nadonosila stvari iz dućana - ajde, to se smatralo mojim poslom, ali novine i cigarete iz kioska - i uvijek mi se činilo nepravedno da ja moram otić po nešto za tatin užitak.
Ali tada su svi mislili da je normalno da djeca idu u dućan, i ako je koja susjeda vidjela dijete u prolazu, znala ga je zaustavit da mu da i svoj popis i novce. Drago mi je da se takve stavari danas ne podrazumijevaju.
Ne, al on je sad dijete. Sigurno neces rec mu sad da si sam skuha i spremi, da si sam opere ves jer neces moc s njim visit do groba i to mu radit. Sad to radis za njega i ucis ga svojim primjerom i ukljucivanjem kako se to radi tako da ne moras to raditi za njega do groba.nije stvar mog pozitivnog primjera. nisam neka svađlica i psovalica, dapače, trudim se bit ljubazna prema svima.Oprosti, ali zasto ti nisi otisla razgovarat s tom susjedom i objasnit joj kakva su vasa ocekivanja i zelje? Zasto si to ostavila na tvom djetetu koje, u konacnosti, i je neprimjerenim nacinom reagirao (mozda u nedostatku tvog pozitivnog primjera)?
mogla sam otić ženi i reć joj riječ dvije o njenom ponašanju prema djeci, ali stvar je u tome da on mora razrješavati konfliktne situacije u kojima se nađe, jer ne mogu ja visit nad njim do groba.
stvaras ga nesposobnim ako ga ne naucis, primjerom i iskustvom, o primjerenim nacinima s nosenjem situacije.uvijek se nađe neka luda susjeda, neko agresivno dijete, neka bezobrazna prodavačica - budam li ja svakom išla objašnjavat da ne smije bit zločest i bezobrazan prema mom djetetu, prvo neću ništa drugo radit u životu, a drugo stvaram dijete nesposobno za život.
vidis, valjda se tu razlikujemo. ja bas mogu (i zelim) zamisliti da dijete izgovori tocno ovo sto si napisala. meni takvo dijete, ne ono koje govori "suti glupa babo", olici samopouzdanjem i sposobnoscu da obrani svoj stav i svoju situaciju. a to sto ce osoba odgovoriti na ovaj ili onaj nacin (a nikad ne znas jel hoce stvarno na takav ruzan jer bi se mozda iznenadila kako pristojnost izaziva pristojnost) nije niti na tvom djetetu niti na tebi, vec na njoj. nije prvenstveno bitno kako sedrugi ponasaju prema tebi. prvenstveno je bitno kako se ti ponasas prema drugima.da je rekao ružno - ružno je, ali isto tako ne mogu zamisliti šestogodišnjaka da iskuliranim glasom kaže: "oprostite gospođo, ali vi zaista nemate pravo vikati na mene", a sve i da uspije izgovorit tu rečenicu, mogu mislit njenu sljedeću: "m.... ti j....., gubi se odavde".
ako zelis da se netko prema tebi ponasa s postovanjem, to postovanjem moras prvo ti pokazat prema njima. u suprotnom nemas pravo trazit postovanje od njih.
uf...
a jedan od mojih šefova me jednom pozvao (usred grozomornog posla). ja dođem, a on meni NAREDI "očisti stol!!!"
:shock:
jeo je svoj gablec, i zasvinjio SVOJ stol, u SVOJOJ sobi... e, kad sam pukla...
rekla sam mu: nisi doma, ja nisam tvoja sluškinja, a ovo ne spada u opis mog posla. danas ću ti očistiti stol samo zato što je to moja dobra volja, a ti si nesposoban... ne želim da se to više ponavlja! osim toga, nauči lijepo zamoliti kad trebaš nešto osobno...
ostao je :shock: , i više nikad to nije napravio...
gdje li je to naučio???
(nije mi dugo ostao šef
hehe ja bi ti odmah dala otkaz
mene moj bivši šef jednom na sastanku pred svima pitao jel ja imam glavu..i to me pita Hercegovac sa osnovnom školom (nemam niš protiv njih, i moji su od tamo, samo pokušavam dočarati kojim me naglaskom to pitao)
A na temu (ne)poštivanja starijih.
Pred dvije godine, u roditeljskoj grupi u koju sam išla, jedna je mama ispričala kako su u OŠ njenog djeteta digli cijelu uzbunu i poveli maltene javni linč na učenika koji je u tramvaju rekao nešto vrlo ružno o određenom profesoru (dakle ne u lice i ne u školi) a drugi profesor je to čuo. Po riječima te mame profesori, ravnatelj i pedagog škole bili su tako sablažnjeni i osobno povrijeđeni tim činom nepoštovanja, da su se obrušili na klinca ko na kriminalca, i iskazali priličnu količinu neprofesionalne i nepedagoške osvetoljubivosti.
Nisam mogla vjerovati da baš nitko od njih idući iz škole s prijateljima nije ogovarao profesore i koristio ružne riječi. Ko da su iz paralelnog svemira ispali.
Uucim je da ima svoje ja. Mislim da osoba prvo mora sama imati izgradjen svoj karakter i stav, a da se bi mogla na odgovarajuci nacin primjereno ponasati u zajednici - drustvu.
Ucim je da jasno kaze sta hoce i sta i nece, a ne da bezuvjetno slusa starije. Ako mi rucak nije valjalo, to sam jasno rekla, a ne pojela ga nasilu jer ga je baka pripremila. Tako su mene moji roditelji ucili, i tako ja ucim H.
Kada bude starija, uciti cu je da postuje druge radi njihovih postupaka, a ne nuzno radi godine. I da bude pristojna, ali ne pod cijenu svog samopostovanja.
još malo pa ću ja ispast za preodgoj.....
ne znam, ančice, ali malo mi puno idealiziraš stvari.
sve je to meni teoretski jasno i funkcionira u okruženju pristojnih, finih i tolerantnih ljudi, međutim kad se nađemo u realnom svijetu vrtića, škole i susjedstva sve teorije padaju u vodu jer ispada da agresivci (fizički i verbalni) kolo vode, a moje dijete trči doma plačući.
i nisam ponosna na njega što se tako grubo usprostavio bezobraznoj susjedi, ali sam definitino ponosna na njega što joj se uopće suprostavio. da bi se suprostavio na fin način trebat će mu još godine iskustva i mentalne snage i zbog toga sam pokrenula ovaj topik jer smatram da djeci treba neke stvari tolerirat (ali ih usput i podučavat i upozoravat na greške) kako bi se s vremenom naučili biti samostalni i ravnopravni članovi društva.
Nikada s nikim iz vrtića, susjedstva ili bliže okoline osim tu i tamo s MM-om
Da. U teoriji. Ali sta je prvo, kokos ili jaje...Jer ovo vrijedi za obje strane...
Ali mislim da je pitanje sta u situaciji kada je jedna strana starija i ocekuje da se prema noj apriori ponasa pristojno, bez da je isto pokazala prema djetetu. Ili se prema djetetu ponasa onako kako se ne bi ponasala prema drugoj odrasloj osobi.
Osim toga, mislim da djeca su ta kojoj treba vise tolerirati, jer ipak odrasle osobe bi vec trebale imati izgradjen karakter i samopostovanje, kao i neku zivotnu mudrost i iskustvo, a djeca to jos nemaju, ona to tek izgradjuju.
Potpisujem sve što kaže Ančica. Djeca imaju pravo na svoje mišljenje i imaju ga pravo i izreći kada je to potrebno, pod uvjetom da to bude na pristojan način. Međutim, društvo funkcionira po određenom redu i bez toga reda dolazi do raspada. Ako se želi sačuvati taj red onda treba poštivati neke društvene rasporede, a jedan je od njih je i poštivanje prema starijim osobama. Promislite malo o tome kako se vi ponašate prema vašim kolegama, pogotovo nadređenima, pa i prema onima koji nisu baš najljubazniji i ne smatrate ih ni pametnijima ni boljima od sebe. Mislim da u najvećem broju slučajeva ipak svi pazimo što govorimo i kako se ponašamo i strategije nam idu daleko od izravnog suprotstavljanja, a pogotovo od bezobraštine. To su naprosto zahtjevi socijalizacije, zajedno s mudrim strategijama preživljavanja. Ja svoga sina učim da prema starijima mora biti pristojan. Kada bi došlo do neke agresije i bezobraštine starijih prema njemu, to bih ja riješila, jer je on za to još premali. A kad stasa, neka rješava to sam, na odlučan, ali pristojan način. To je za mene jednostavno pitanje nekih životnih vrijednosti. Nije uvijek najbitnije ostvariti momentalnu prednost ili olakšanje za sebe nego je bitno kakav si čovjek. U tome potpuno podržavam Ančičin stav.
Razumijem, ali ja ne bi rekla da mora biti pristojna prema starijima. Ja je ucim da bude pristojna prema svima, i prema starijima, mladjima...Ne radim pozitivnu diskriminaciju
Također.Razumijem, ali ja ne bi rekla da mora biti pristojna prema starijima. Ja je ucim da bude pristojna prema svima, i prema starijima, mladjima...Ne radim pozitivnu diskriminaciju
Iako kod mene osobno (naslijeđe) vrijedi da starije osobe imaju kredit kod poštovanja.
Kod nas (kako su mene odgajali moji) su uvijek djeca imala kredit, a od starijih smo ocekivali postovanje i razumijevanje za djecu.
Jako lijepo, obzirom da djeca uče od odraslih.
Ipak, danas mi je drago da si i odrasli dozvole učiti od djece.
Slažem se da odrasli moraju poštivati djecu i biti pristojni prema njima, bezuvjetno. Ali, po mom mišljenju, odrasli ipak imaju određenu prednost. Meni naprosto nije isto ako moj sin "časti" nekog svog frenda iz vrtića ili škole ili neku odraslu osobu.
Zdenka, kod "čašćavanja" se svi slažemo da ne stoji i gotovo.
e pa meni je to potpuno isto, ali vidim da ljudi četo reagiraju kao ti, a smatram da to nije u redu, jer je to samo proces njihovog učenja i kao što ću ga upozorit da nije lijepo "častit" frenda, upozorit ću ga isto u vezi susjede i u vezi psa (npr. "glupi pas je skočio na mene").
i ne mogu se uvrijedit ni naljutit kad mi neko dijete kaže nešto ružno ( mogu se eventualno šokirat ako mi kaže baš ono nešto sočno) jer znam da je to samo izraz njihove nemoći i neznanja, a ne ono što oni stvarno misle i osjećaju.
slazem se s tobom, s tim da ja smatram da to nije ograniceno na djecu. jako puno i odraslih reagira na nacin na koji reagira ne zato sto su zli nego zato sto ne znaju (da moze) bolje.
Ma daj, sunca, molim te. Nećeš mi valjda reći da si ti u komunikaciji sa svojim prijateljima ne dozvoljavaš malo više slobode nego u nekim formalnim odnosima? Ja potpuno drugačije razgovaram sa svojom prijateljicom nego sa nekim poslovnim suradnikom. Pa jasno da sinu ne odobravam da vrijeđa prijatelje, ali dopuštam da oni međusobno budu slobodniji nego u komunikaciji s učiteljem ili susjedom.
e pa meni je to potpuno isto, ali vidim da ljudi četo reagiraju kao ti, a smatram da to nije u redu, jer je to samo proces njihovog učenja i kao što ću ga upozorit da nije lijepo "častit" frenda, upozorit ću ga isto u vezi susjede i u vezi psa (npr. "glupi pas je skočio na mene").
i ne mogu se uvrijedit ni naljutit kad mi neko dijete kaže nešto ružno ( mogu se eventualno šokirat ako mi kaže baš ono nešto sočno) jer znam da je to samo izraz njihove nemoći i neznanja, a ne ono što oni stvarno misle i osjećaju.
Ja se isto tako ne vrijeđam na ono što djeca kažu, jer ih doživljavam kao djecu, neizgrađene ljude, ali im kažem obvezatnu rečenicu: "Ne dozvoljavam da tako sa mnom razgovaraš".
ja sam se (ne jednom) našla u situaciji da reagiram u tramvaju... :/
starije gospođe si uzimaju za pravo da školarce vrijeđaju već samo zato što su ušli u tramvaj. zato što nose ruksake i torbe, iako ih nisu ni taknuli... neće se pomaknuti ni milimetra - jer kaj se ta "neodgojena derišta s tolikim torbetinama imaju vozit u tramvajima"....
naslušala sam se svakakvih komentara, a moji odgovori isto nisu bili za fine uši
moram priznati da su me djeca koju sam branila gledala :shock: ...
e, sad - što očekivati od tih, zapravo- mladih LJUDI - kad ni krivi ni dužni slušaju ružne stvari...?? da "automatski" poštuju starije?
da se razumijemo - ima i onih koji zaslužuju "kritiku" - ali više je drukčijih situacija...
Zdenka2 kaže:
e pa ne razgovaram na isti način - poslovnom partneru sigurno ne pričam detalje iz svog privatnog života, niti mu tepam mili, ni draga, ali sam prema jednima i drugima pristojna - niti ih psujem niti ih vrijeđam.Ma daj, sunca, molim te. Nećeš mi valjda reći da si ti u komunikaciji sa svojim prijateljima ne dozvoljavaš malo više slobode nego u nekim formalnim odnosima? Ja potpuno drugačije razgovaram sa svojom prijateljicom nego sa nekim poslovnim suradnikom. Pa jasno da sinu ne odobravam da vrijeđa prijatelje, ali dopuštam da oni međusobno budu slobodniji nego u komunikaciji s učiteljem ili susjedom.
Ja se isto tako ne vrijeđam na ono što djeca kažu, jer ih doživljavam kao djecu, neizgrađene ljude, ali im kažem obvezatnu rečenicu: "Ne dozvoljavam da tako sa mnom razgovaraš".
a djeci rađe kažem "ja ne želim da ti to meni govoriš jer je to ružno, a i ja tebi ne govorim takve stvari".
S obzirom da se svaki dan vozim tramvajem i znam da su ovakve scene svakodnevne, a na žalost ne reagiram (jer izbjegavam konflikte, kukavica sam
ja sam se (ne jednom) našla u situaciji da reagiram u tramvaju...
starije gospođe si uzimaju za pravo da školarce vrijeđaju već samo zato što su ušli u tramvaj. zato što nose ruksake i torbe, iako ih nisu ni taknuli... neće se pomaknuti ni milimetra - jer kaj se ta "neodgojena derišta s tolikim torbetinama imaju vozit u tramvajima"....
naslušala sam se svakakvih komentara, a moji odgovori isto nisu bili za fine uši ...
moram priznati da su me djeca koju sam branila gledala ...
e, sad - što očekivati od tih, zapravo- mladih LJUDI - kad ni krivi ni dužni slušaju ružne stvari...?? da "automatski" poštuju starije?
da se razumijemo - ima i onih koji zaslužuju "kritiku" - ali više je drukčijih situacija...
), iako me ove situacije jako, jako smetaju, drago mi je bilo pročitati da ti reagiraš... pa u ime svih nepravedno napadnutih i poniženih teenagera
I sad, potpuno se slažem s Ancicom... ja se prema svakom u startu ponašam pristojno i tako ću odgajati i svoje dijete. No, iskreno, nisam sigurna kako ga pripremiti i uputiti da reagira u ovakvoj situaciji? Naravno da ne mislim da treba izvrijeđati suprotnu stranu, ali, kao što sam rekla, ja se obično ne upuštam u rasprave, a nisam sigurna da je to prava reakcija :/ (iako je meni osobno draža od prepucavanja)
Ja sam se upustila u ovu raspravu iz načelnih razloga, a povodom pitanja je li u redu da dijete starijim osobama kaže "glupačo", "budalo" i "šuti, stara babo". Mislim da sam o tome sve rekla i da su moji kriteriji pristojnosti prema bilo kome, bez obzira na dob i status jasni svima.
I, osim što ne želim, ja ni ne dozvoljavam da mi se itko uvredljivo obraća.
Mislim da ljudi mogu imati vrlo različite stavove a da u istoj situaciji postupaju vrlo slično. Meni je u granicama prihvatljivog i da se dijete upozorava za svaku nepristojnu rječcu i da se ne reagira uvijek na verbalni sukob između vršnjaka. To su stilovi roditeljstva i nemam primjedbu ni na jedno ni na drugo. Ja osobno ne reagiram kad vidim da M ima verbalni sukob s vršnjakom. Poslije porazgovaramo o tome što je drugo mogao učiniti i koje su posljedice ovoga itd.
meni je danas jedna curka isplazila jezik. i ja sam njoj.
krenula je drugi puta to napraviti, ali je zadržala jezik u ustima. nešto joj nije bilo "jasno"...
što sam trebala napraviti?
a) našpotati ju
b) tužiti ju tati (kojeg je par minuta ranije nazvala glupanom, i gdje sam ja verbalno reagirala sa "kako to razgovaraš"
c) udaviti ju verbalnim objašnjenjima zašto je to ružno
d) ništa od navedenog
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom