Da, to s adaptacijom ti je sve jaaaaakoooo komplicirano
u pravilu, ako dijete, pogotovo koje je tek krenulo u jaslice/vrtić, pa i ona djeca koja dulje vrijeme nisu išla, jako dugo plaču i tete ih ne uspijevaju smiriti, smatra se da nisu za ostanak jer bi tim isplakivanjem samo pogoršali situaciju jer privikavanje bi zapravo trebalo proći postepeno.
I sad dobro, ako se radi o mlađim jasličancima, s godinu, godinu i pol dana - to plakanje je sasvim sigurno odraz straha od odvajanja, ali ovi naši dvo, dvipolgodišnjaci su ipak nešto drugačiji. Potpuno je nemoguće detektirati i sa sigurnošću procijeniti radi li se o jednoj vrsti "manipulacije" ili o iskrenom osjećaju tuge i nesreće zbog ostajanja u vrtiću, kako se to zna činiti. U principu njima tamo fali jedino odnos 1 na 1 - kod patrika čak ne mora biti ni mama, može i baka, ali što se tiče zanimacija, igračaka i reda koji je djeci isto itekako važan, u jaslicama je to čisto ok.