Ne igra se u jaslicama...

[Shiny]

Evo Jan već dva mjeseca u kontinuitetu ide u jaslice i više manje je sve ok..nekada plače kada ga ostavljamo a nekada ne, papa, spava, priča o jaslicama, djeci, tetama...
Ono što me "recnulo" je to što se koje dijete apsolutno s ničim ne igra u jaslicama, ne komunicira, ne smije se...kak to znam?
Bili smo na roditeljskom i snimali su djecu s kamerom kako bi nam pokazali kako je našim mališanima u grupi. Btw. super ideja! Svi smo se zabavili i nasmijali, vidjeli ih kako plaču za nama, kako svi papaju za stolom, kako se pripremaju za spavanje, kako se igraju..
I Jan je jedino j e d i n o dijete koje u grupi ama baš ništa ne radi! Svi ostali nešto prčkaju, igraju se s nečim,istražuju, nekako se zabavljaju a Jan samo drži u rukama svoju Lalu (teletubies) i kljunušu i promatra...promatra što drugi rade. Teta mi je još rekla da je većinu vremena uz nju, prati ju po sobi...Pozitivno u svemu ovome je što dobro jede i spava (tu u zadnje vrijeme ima problemčića jer plače prije spavanja i meni govori "ne pavati u vrtiću).
Jan sve priča, brblja doma bez prestanka, u vrtiću niš, tek kad dođem po njega onda se počne smijati, imenovati djecu i tetu, vikati book.
Onda sam se dogovorila s tetom da mu polako izbacujem "tješilice" od doma jer često zna ponijeti i autić ili neke njegove figurice što, mislim, nije u redu jer ih onda grčevito drži i ništa drugo ne radi.
Tužno mi je to da je on tužan a teta kaže da on protestira na taj način i ljut je što ga ostavljamo.
A doma s veseljem priča o vrtiću (osim spavanja) :?

I muči me to što je on baš jedini koji se ponaša na taj način?
Ima li tko slični problem ili savjet?

[Mima]

Pokušava li ga teta animirati i uključiti u igru?

[Shiny]

Pa vidiš..nije mi baš rekla da ga animira...a ni na snimkama nisam to baš primjetila :/

[pepa23]

I naše dijete ima isti problem.Tete su izbacile tješilice i dobile su još gori odgovor stalno je plakao te odbijao hranu, pa su vratile njegovo omiljenu igračku.Mi smo razgovarali s pedijatrom o tome i on nam je rekao da djeca do 3 .godine života nemaju baš potreba za vršnjacima i da se ne brinemo osim ako se djete ne budi se noću u morama, ne grize ,ne čupa kosu i sl..Nakom nekog vremena ipak je počeo prihvaćati i vrtićke igračke i djecu.Napredujemo polako, ali mi smo sretni .Mislim da nekoj djeci jednostavno treba duže vremena da prihvate novu sredinu.Nama su na problem ukazale tete.

[tanja_b]

Onda sam se dogovorila s tetom da mu polako izbacujem "tješilice" od doma jer često zna ponijeti i autić ili neke njegove figurice što, mislim, nije u redu jer ih onda grčevito drži i ništa drugo ne radi.
Tužno mi je to da je on tužan a teta kaže da on protestira na taj način i ljut je što ga ostavljamo.
A doma s veseljem priča o vrtiću (osim spavanja) :?

I muči me to što je on baš jedini koji se ponaša na taj način?
Ima li tko slični problem ili savjet?

Tako se i Andrej znao ponašati kod tete čuvalice (u dobi od 1-2 godine), svaki put kad bi nosio sa sobom knjigu ili kalkulator ili autić ili sl. A nije bilo nikakvog protesta, jednostavno bi se uhvatio tih svojih igračaka i nije se igrao ničim drugim. Onda mu je teta čuvalica diskretno uklanjala te njegove "relikvije" i odmah se počeo normalno ponašati, tj. igrati i komunicirati s ostalima (bio je na čuvanju s 4 djece). E sad, to ipak nisu bile jaslice, pa možda i nije prava usporedba.

Od ove godine krenuo je u vrtić i primijetila sam tendenciju sličnom ponašanju - ponese od doma kalkulator i prvih dana nije ništa radio, samo kljucao po tipkama. Posumnjala sam da se tako ponaša i dalje, iako, slično kao i tvoj Jan, prihvatio je vrtić, s veseljem priča o njemu, nabraja drugu djecu itd. Međutim, teta kaže da se normalno igra i sudjeluje u drugim aktivnostima i da se ništa ne brinem. Ja se i ne brinem, jer vidim da je zbilja zavolio vrtić i da ga doživljava kao "svoje" mjesto, iako, svaki put kad dođem po njega, on sjedi kraj tete na klupici i kljuca po kalkulatoru :? (ili nešto jede).
I prilično sam sigurna u to da se on NE igra s drugom djecom, ali ih promatra što rade, a kad se igra, igra se sam za sebe. Npr. priča mi doma kako su druga djeca plesala na muziku, ali on nikad ne pleše. Zasad sam prihvatila to kao njegov način ponašanja (oduvijek je takav, oprezan), a sve dok vidim na njemu da je sretan i zadovoljan, ne brinem se.

[MARCY]

Moja M. je tako prvo vrijeme u vrtiću stajala u ćošku, u jednoj ruci držala bebu a u drugoj svoju flašicu s vodom.
Teta je rekla da se ne igra sa djecom, uglavnom samo stoji i promatra.

Ali, rekla mi je da ju ne želi forsirati i prisiljavati, već da će ona sama odlučiti kada je spremna pridružiti se djeci u igri .

I tako je to trajalo otprilike 2 mjeseca,a onda se malo po malo počela igrati sa ostalom djecom i dalje je sve išlo bez problema.

Mislim da je možda bolje da ga teta ne forsira previše i da ga pusti on sam odluči ako je sve ostalo u redu.

Ne znam kakav je Jan inače u kontaktu sa djecom, mojoj M. je to inače bio problem, dosta je vezana uz mene.

A što se tiče igračaka, M. i sada ponekad nosi bebu ili nekog plišanog peseka.
Mislim da je bez veze to izbaciti ako se djeca osjećaju sigurnije uz neku poznatu igračku koja im je na neki način ipak veza sa mamom i domom.

[MalaSirena]

Mi smo imali popriličan problem s nošenjem igračkica od doma jer bi ih on grčevito držao u ruci i tu su uvijek bili problemi jer ih je vukao po pijesku pa onda držao na stolu za ručkom, ne bi ispuštao ni pri pranju ruku pa bi ruke oprao ofrlj, ako bi mu ih teta pokušala uzeti plakao bi, a također i ako bi mu to probali drugi klinci i uvijek bi bila neka frka s tim igračkicama pa je teta preporučila neka ostavi igračkice doma i situacija se malo popravila.

Malo je bed što neki klinci uredno nose svoje igračkice, a on ne, ali to obično nose klinci koji to ne rade tak grčevito kao moj pa sam mu ja nekako objasnila da je bolje ostaviti ih doma (kao on) da mu se ne izgube ili potrgaju u vrtiću, a u vrtiću ionako imaju super igračaka i on je to s vremenom nekako prihvatio.

Sad povremeno uzme koju igračku sa sobom, ali je ostavi u ruksaku u garderobi.

[clumsy mom]

Mislim da je još mali da bi trebala nešto jako brinuti zbog toga.

Ja sam prva pravila frku oko tog igranja sa drugom decom jer smo mi imali i dodatni problem pored čuvanja svojih tešilica i čaša (svojevremeno i duda) a to je nerazdvajanje od brata blizanca. Znači, sigurno su postojale situacije kada je jedan poželeo da se pridruži grupi ali mu je drugi (očima) dao do znanja da on ne bi i ostajali su tu gde su, uglavnom za stolom jedan pored drugog ćuteći i gledajući ostalu decu.

Pošto su od septembra prešli iz jaslica u mlađu vrtićku pitala sam ovde da li da im ukinem tešilice u vrtiću jer sam imala osećaj da bi se oni igrali ali imaju brigu oko toga da im neko ne dira stvari pa su sve vreme oprezni i ne mogu se skoncentrisati na igru pa je stoga izbegavaju. Ovdašnje mame su me posavetovale da je bolje ne dirati tešilice i da će ih oni sami odbaciti kad budu spremni.

Desilo se pre par dana da je Matija pošao bez svoje kuce. Zaplakao je na vratima ali smo mu dali njegov rančić (plišani u obliku mede) i to mu je tog dana poslužilo kao tešilica. Vuku pored plišanaca i poneku stvar koju žele pokazati tetama (Boris je odjutros otišao sa izduvanim šlaufom :/ ) ali tete kažu da više ne dižu paniku ako neko priđe da pogleda njihove igračke, da ih čak daju drugome u ruke ili teti da ih podigne na ormar da ih deca ne bi gazila. Definitivno im treba nešto od kuće ili su prosto navikli da ne ulaze u sobu praznih ruku. Kući je manija tešilica smanjena na minimum i trebaju im baš za naslovnu ulogu - tešenje.

E sad, moji su najmlađi u novoj grupici, poneki njihovi drugari će napuniti 4 početkom naredne godine, vidi se razlika u uzrastu ali i moji polako odrastaju, smanjuje se cicijašluk a pojačava potreba za deljenjem, više imaju potrebe za grupnom no za pojedinačnom igrom, njih dvojica počinju da funkcionišu kao dva organizma (do skoro smo mogli da ih proglasimo sijamskim blizancima jer bi izbijala frka ako bi im se razmak povećao na više od 1m) i sve ovo dokazuje da sam bez veze brinula i da su moja deca samo malo povučenija od neke druge dece.

[Shiny]

I prilično sam sigurna u to da se on NE igra s drugom djecom, ali ih promatra što rade, a kad se igra, igra se sam za sebe. Npr. priča mi doma kako su druga djeca plesala na muziku, ali on nikad ne pleše. Zasad sam prihvatila to kao njegov način ponašanja (oduvijek je takav, oprezan), a sve dok vidim na njemu da je sretan i zadovoljan, ne brinem se.

Da, da..takav je i Jan, oprezan u svemu i dosta dugo mu treba da se privikne na nove ljude, prostore, predmete...I meni Jan priča kako su, primjerice, djeca crtala a on nije..
danas je ponio sam autić ali je plakao kad sam ga ostavljala (inače ga tata vodi i tada ne plače)...

[Luna Rocco]

Ja ću ti napisati nešto prilično nepopularno, ali takvo je moje mišljenje...

Na tvom bih ga mjestu izvadila iz jaslica i našla mu čuvalicu. Očito je dijete koje vapi za kontaktom 1 na 1. Naravno, ako si financijski u mogućnosti.

Što se tiče prilagođavanja - uvijek se pitam jesu li se djeca koja se nakon burnih početaka naizgled prilagode vrtiću stvarno prilagodila ili su samo slomljena.

[Adrijana66]

Što se tiče prilagođavanja - uvijek se pitam jesu li se djeca koja se nakon burnih početaka naizgled prilagode vrtiću stvarno prilagodila ili su samo slomljena.

i ja dijelim tvoje mišljenje

[Adrijana66]

smiješna mi je ironija života

[Shiny]

Ja ću ti napisati nešto prilično nepopularno, ali takvo je moje mišljenje...

Na tvom bih ga mjestu izvadila iz jaslica i našla mu čuvalicu. Očito je dijete koje vapi za kontaktom 1 na 1. Naravno, ako si financijski u mogućnosti.

Što se tiče prilagođavanja - uvijek se pitam jesu li se djeca koja se nakon burnih početaka naizgled prilagode vrtiću stvarno prilagodila ili su samo slomljena.

E kad bi o tome tako razmišljala (što nekada i činim) onda bi fakat prolupala...na svu slomljenu djecu.. ali trudim si to posložiti u glavi na drugačiji način.
Jer ne vidim doma promijene u njegovom ponašanju (on je i prošle godine išao u privatni vrtić), nema noćne more, pretjeranih tantruma koje nisu u skladu s njegovom dobi...
Ne znam...mislim znam..prilagodit će se..'ko i svi...a sad da li će to značiti da je slomljeno dijete (tu bi dobrodošla psovka)..uf...
teta čuvalica je sasvim neka druga opširnija tema od koje sam odustala kad je Jan krenuo u vrtić...

[maaja79]

Na tvom bih ga mjestu izvadila iz jaslica i našla mu čuvalicu. Očito je dijete koje vapi za kontaktom 1 na 1. Naravno, ako si financijski u mogućnosti.

vidis, ja se bas tog kontakta 1na1 bojim. prevelik mi je to uticaj od strane nekoga koga ne poznajem dovoljno.

mi uskoro krecemo u jaslice i trudim se misliti da ce biti dobro (:

[nevena]

Što se tiče prilagođavanja - uvijek se pitam jesu li se djeca koja se nakon burnih početaka naizgled prilagode vrtiću stvarno prilagodila ili su samo slomljena.

ja bih rekla da dijete nakon nekog vremena nazalost spozna da nema razloga za plac jer ionako svaki dan ide u vrtic i svaki dan je isto. na kraju prihvati stvari onakve kakve jesu. neka dijeca to podnesu bolje i na kraju se prilagode i vesela su a neka jako tesko.
Moja ima 3,5 godine i svako jutro mi kaze da bi radje ostala doma nego isla u vrtic. mada kad prica o vrticu, uvijek je to pozitivni kontekst.
Nakon duzeg izbivanja iz vrtica, ujutro pusti suzu dvije i tuzno se okrene i ode. I to mi je strasno tesko. bas vidim da jadna shvaca da nema razloga plakati jer ionako mora ostati. Uzasno mi je to za gledati. A ima dana kad bez problema udje unutra. zapravo pisuci ovo, mislim da bi bilo sve dobro da je ona u vrticu malo krace vrijeme i samo na igranju. ovako od 8-pola 5 joj je stvarno dugacko. jer najduzi dio dana smo odvojeni i mislim da je to isto veliki problem

[a zakaj]

Na tvom bih ga mjestu izvadila iz jaslica i našla mu čuvalicu. Očito je dijete koje vapi za kontaktom 1 na 1. Naravno, ako si financijski u mogućnosti.

Što se tiče prilagođavanja - uvijek se pitam jesu li se djeca koja se nakon burnih početaka naizgled prilagode vrtiću stvarno prilagodila ili su samo slomljena.

nisu ni cuvalice savrseno rjesenje, i na njih se treba prilagoditi (a moras i pronaci dobru).
iako, slazem se, za neku djecu su, sigurno do neke dobi one sretnije rjesenje.

a sto se tice slamanja, misli da ti luna malo prepesimisticno gledas na stvari. Sigurno ima djece koja se samo naizgled prilagode i pomire sa sudbinom. ali ima i onih koji burno reagiraju u pocetku, a poslije su stvarno zadovoljni.
To na svom djetetu mozes prepoznati.
Nasa Tonka je imala vrlo vrlo burnu adaptaciju ove jeseni, a sad ide u vrtic sa smjeskom, i popodne je tamo nalazim nasmijanu. Navecer sa zadovoljstvom ustanovi da ujutro ide opet u vrtic. Cak i cica-tjesilica je sve manje u funkciji, sto mi govori da je idjete emocionalno sasvim ok

[a zakaj]

ovo idjete je trebalo biti dijete

[Luna Rocco]

Sigurna sam da ima, nisu sva djeca ista. Ja sam odgovarala na ono što je Shiny napisala jer mi se čini kao da mali micek samo čeka da mama i tata dođu po njega.

Čuvalica nije idealno rješenje, slažem se, ali mislim da je za neku djecu bolje rješenje od jaslica. Još sam se sjetila kad je Shiny nedavno pisala kako se Jan dosta boji druge djece, tim manje mi se jaslice čine ok za njega.

[a zakaj]

onda se zapravo slazemo.

mi smo tonku isto ostavljali s cuvalicom dok nismo zakljucili da je zrela za vrtic. a i onda smo posumnjali u njenu zrelost, koliko je burno reagirala.

No ako mali Jan vec ide u vrtic, mozda je ipak pametnije dati mu jos malo vremena za prilagodbu, nego opet mijenjati situaciju i traziti cuvalicu.

Inace, tonka je vec ovo proljece krenula po malo u vrtic, samo na sat-dva. Tad sam bila na jednom roditeljskom gdje su nam takodjer pokazivali snimke, i ono sto nas je sve zacudilo (a malo i zabrinulo) je bila cinjenica da su se djeca igrala u tisini, dok tete nisu pustile muziku. Cak i ona djeca koja su inace pricala. Culo se samo tapkanje nozica i lupkanje igracaka, i glasovi teta.
No sad, pola godine kasnije, situacija u grupi je puno drukcija.

Vidim da je Jan pola godine mladji od tonke, mozda i njemu treba jos neko vrijeme da se opusti.

Shiny, a kad ga pitas zasto on nije crtao ili igrao se s drugima, sto kaze? Zna li verbalizirati svoje osjecaje?

[Shiny]

Još sam se sjetila kad je Shiny nedavno pisala kako se Jan dosta boji druge djece, tim manje mi se jaslice čine ok za njega.

Da, istina..al evo, otkad je u jaslicama, straha od djece nema, smije im se, postoji interakcija, čak i začuđujuća (u nedjelju nam je u posjetu bila susjeda s dvoje djece i tak su se lijepo igrali da sam ostala..paf. nije bilo otimačine za igračke, ma milina).
Ali stoji ono što si napisala da ti se čini kao da jedva čeka da ide doma! To se i meni čin jer ga nerijetko zateknem kako stoji pred vratima i gleda kroz stakleni prozorčić. Što znači da zna daje vrijeme da se dođe po njega. Iako nije u vrtiću full time, od 9 do najviše 15 sati!

a zakaj-jan ne zna još verbalizirati osjećaje, premali je, samo mi govori šta je on radio (nekad) a šta drugi...
ali točno zna koja mu je teta draga a koja ne...i doma se igra vrtića, kao priča "ide jan u vrtić, pa kao ulazi u vrtić pa nabraja djecu, tete..."

[tridesetri]

a da promijenis vrtic? mislim ako imas takvu mogucnost.
nama se to pokazalo kao rjesenje.
moja curka je veliki individualac ali smo ipak nasli idealnu grupu za nju. u tom vrticu je presretna od prvog dana. a u prosla dva se tjednima nije uspjela adaptirati.

[Shiny]

Prošla sam prošle godine jedan državni i privatni i nakon ta dva ovaj u koji idemo mi se čini idealan-stvarno! nekako jako friendly, tete drage, prostor lijep, velik, svijetao, prozračan..i ne, nekako mi se ne čini da je Jan tamo nesretan..nego..i relativno brzo se on adaptirao u smislu neplakanja kada ide u vrtić.
Treba mu, mislim, dati još vremena..

[bubička]

Što se tiče prilagođavanja - uvijek se pitam jesu li se djeca koja se nakon burnih početaka naizgled prilagode vrtiću stvarno prilagodila ili su samo slomljena.

ovo zvuči tako ružno...kao da je vrtić svojevrstan zatvor... :/

[Veki]

Draga Shiny,teta sam i samo bi te htjela utješiti da je to sasvim normalno ponašanje i nema mjesta za brigu ili za neku promjenu.
Kažeš da je sve drugo u redu, samo je stvar u neuključivanju u aktivnosti.
Dijete je još u fazi adaptacije. Adaptacija kod nekog djeteta prođe u bolnom plaču nekoliko dana i onda se odlično snađu u tom novom svijetu, neka plaču mjesecima, a neka ( ono što je meni uvijek bilo najbolnije gledati ) jednostavno u sebi pate.
Za nas mame je je svaki oblik dječje tuge prestrašan i želimo djecu zaštiti od svega, ali vrtić zaista nije nešto od čega bi trebalo djecu štititi. Na žalost to je život, da mi moramo raditi, a drugi moraju preuzeti našu najdražu ulogu dio dana. Vrtić nije bauk i nije mjesto "slamanja" djece, već je to nova situacija na koju se dijete navikne, nakon nekog vremena postane mu lijepo i postane pravi mali ponosni vrtićanac koji leti teti u zagrljaj. Vjerujte na riječ nakon podosta "odgojenih" generacija.
Na tetama je da prepoznaju dječje ponašanje, da se one prilagode djetetu i da se ništa ne forsira. Svako dijete ima svoj tempo. Tvoje dijete je promatrač i to je u redu, nemoj misliti da on samo pasivno stoji. Bez brige, on je mentalno vrlo aktivan, sve vidi i sve proživljava. Jednog dana će se samo uključiti. Na tetama je da mu daju laganu poticaje, a na njemu je da se odluči da je igra zabavnija. Svi su oni mali individualci, koji s vremenom postanu prava "škvadra".
Sretno s prilagodbom i puse malom čovjeku

[Veki]

Btw, šta se tiče "tješilica" .One su nekoj djeci jako potrebne i NIKAKO im se ne smiju oduzimati. Dijete samo kad je spremno i kad ono odluči da mu nije potrebno odbaci "tješilicu".
"Tješilica" ih strašno opterečuje, jer moraju stalno voditi brigu o njoj i mi znamo da im je bolje bez nje, ali ne smijemo ništa forsirati. Ja u principu kad vidim i osjetim da ona prelazi samo i isključivo u naviku, a ne potrebu, neprimjetno je spremim. Kad vidim da je dijete traži dam mu je. Zna proći i cijeli dan da ne pita za nju. Nakon nekog vremena se dogovorimo za neko mjesto gdje ta stvarca stoji, gdje je ono vidi i može je uzeti kad poželi i vratiti na mjesto. Tako nestane navika nošenja,a ne ostaje se bez "tješilice"

[Shiny]

Tvoje dijete je promatrač i to je u redu, nemoj misliti da on samo pasivno stoji. Bez brige, on je mentalno vrlo aktivan, sve vidi i sve proživljava. Jednog dana će se samo uključiti.

To su mi već rekli...i to mi je lakše prihvatiti!
Hvala ti!

[Angie75]

Veki
Baš mi je drago kad se javi neka teta i tako lijepo sve objasni!

[donna]

kod nas ista stvar ! :shock:
naša cura jedina u grupi ne kontaktira,ne igra se,ne sudjeluje u komunikaciji nego sjedi i promatra kaže teta sve je bolje i bolje-počela je i ići s njima prati ruke u red,sjedne za stol pa jede juhu..i tako pomalo idemo naprijed
međutim kod kuće druga priča-usta ne zatvara non stop nešto razgovaramo a da tamo ne sudjeluje nikako ne bi znala 5 pjesmica mi kući otpjevati znači sve ona njih lijepo prati i sluša ali se još nije oslobodila da se uključi u igru...a valjda bude s vremenom...
sada sve manje i manje plače,lijepo odspava,hoda i teti da ruku(odvikavamo je od nošenja),pojede sama juhicu...ali ne želi pričati s njima uopće tako da teta pomisli jel ona uopće priča :shock: :shock: a da ju čuje kod kuće
i sad je fora da kad dođem u 14h po nju neće kući sjedi za stolom i ni makac prema nama....opet protest neki!!

[Adrijana66]

Što se tiče prilagođavanja - uvijek se pitam jesu li se djeca koja se nakon burnih početaka naizgled prilagode vrtiću stvarno prilagodila ili su samo slomljena.

ovo zvuči tako ružno...kao da je vrtić svojevrstan zatvor... :/

jedna prijateljica je svoje 3 godišnje dijete poslala u vrtić, mala je stalno plakala i histerizirala i doživjela šok, mama je znala da nije u redu al je posustala jer su svi govorili da je TO NORMALNO!
dijete od vrtića piški u gaćice... ispisana je iz vrtića al 2 mjeseca nakon toga ona još uvijek piški u gaće - povremeno i svaki dan čim dođem do njih spominje vrtić! još ju to jako muči...

tako da mi nije sve to bezazleno, maltretiranje djeteta a ono ne želi...
i još nešto, zašto neke tete vele mora se isplakat i gotovo, zašto ne dođu do djeteta zagrle ga, daju pusu i malo više pažnje posvete pri prilagođavanju!

mame, slušajte svoje srce... i instinkte

[bubička]

pa gle...nije normalno da tete ne grle i ne tješe dijete..i ako dijete duži period plače, treba mu posvetiti posebnu pažnju...no, opet problem je u tome ako dijete plače par sati...činjenica je da teta ne može čitavo vrijeme tješiti jedno dijete, a zanemarivati ostalih 20...

a što se tiče te djevojčice o kojoj vi pišete...možda je jednostavno stvar u tome da nije dovoljno zrela za odvajanje od roditelja...ali isto tako svemu može pridonijeti i ne baš dobar pristup teta

[Veki]

Ma nije stvar u tome da se pusti da dijete plače. "Treba otplakati" je samo izraz toliko krivo protumačen. Pa to ne znači da se pušta djecu da plaču sama, jadna, i negdje u kutu. To samo znači da zaista svako dijete ima svoj period prilagođavanja koji je neizbježan i svako dijete ga mora proći. Dijete je u većini slučajeva neutješno ( što je manje) i bez obzira koliko mu se pažnje u tom trenutku posvečivalo ono se na to neće obazirati, već će tugovati. Na nama je da pomognemo toj maloj dušici, pokušamo ga razumjeti, prepoznati što mu treba i pružiti mu što više utjehe, sigurnosti, osjećaja zaštičenosti, a sve kako bi dobilo povjerenja u nas.
Roditelji često nisu informirani, ne znaju šta znači period adaptacije i naravno, nisu spremni na plač i tugu svoje bebe( a tko ikada je?? ), ali tome treba pristupiti da je ta faza normalna, a i potrebna za daljnji razvoj.
Još se nije pojavilo dijete koje ne tuguje ( u bilo kojem obliku). Kada se to dogodi obično je početni znak da možda nešto nije u redu u odnosima u obitelji ili nešto drugo.

[dinosaur]

Potpuno se slažem s Veki.
Ako dijete ne plače, ne pokazuje nikakve znakove tuge, pobune ili bilo čega drugog u vrijeme kad krene u jaslice, onda je to znak da nešto u obitelji ne štima.
Pa naravno da je svakom djetetu najljepše s majkom (ili tatom).
I naravno da različitih jaslica, različitih teta, različitih pristupa ima...ali i svakakvih roditelja.

[Adrijana66]

Ma nije stvar u tome da se pusti da dijete plače. "Treba otplakati" je samo izraz toliko krivo protumačen. Pa to ne znači da se pušta djecu da plaču sama, jadna, i negdje u kutu.

a ja se bojim da je i u praksi to krivo protumačeno, bila sam u dvojima jaslicama i u oa se tete uopće nisu obazirale na plač...
u prvima sam ja bila na prilagodbi 2 sata, curica je plakala bez prestanka, ja sam došla do nje i posvetila joj pažnju... i tokom mojeg boravka uopće nije plakala...

možda joj se ne mogu posvetiti 8 sati, ali bi mogle bar jednom u sat vremena je utješiti, ili prilikom igranja imati je pored sebe, u krilu i sl., čim je više moguće...

sve mi se čini da je u novije vrijeme čuvanje dijece postalo dobar biznis, i da je zato jako teško naći dobru tetu koja stvarno obožava djecu... i koja to radi radi ljubavi prema djeci...

i ona cura o kojoj sam govorila nije previše vezana za roditelje jer je i kod mene često bez mame i ne plače za njom, nekada je čak tjera doma kada dođe po nju jer bi još malo ostala...
a nekontrolirano pišanje zbog psihičkog šoka nije baš nešto što se samo tako oporavi...

ja samo želim reći ako dijete ima pretešku reakciju, predugačko prilagođavanje da je očito da nešto ne štima, možda nije njegovo vrijeme za kolektiv! i da bi tete na taj način trebale i razgovarati s roditeljima, a ne tipa (što sam ja doživjela) : tako piše u knjigi i tako treba biti!

pa i literatura se mijenja, pa valjda može malo i po osjećaju... i iskustvu... i nemože se svako dijete odgajati po istoj knjizi...

sve me to ljuti, jako sam žalosna zbog te djevojčice...

[bubička]

adrijana, zar teta nijednom nije pokušala umiriti tu djevojčicu na bilo koji način?
i što je radila u to vrijeme?

a ovo...što se tiče toga da su rijetke tete koje vole taj posao...nije istina...samo ti i osoba koju znaš niste imale dobra iskustva

[bubička]

ja samo želim reći ako dijete ima pretešku reakciju, predugačko prilagođavanje da je očito da nešto ne štima, možda nije njegovo vrijeme za kolektiv! i da bi tete na taj način trebale i razgovarati s roditeljima, a ne tipa (što sam ja doživjela) : tako piše u knjigi i tako treba biti!

da...s ovim se slažem

[Adrijana66]

adrijana, zar teta nijednom nije pokušala umiriti tu djevojčicu na bilo koji način?
i što je radila u to vrijeme?

a ovo...što se tiče toga da su rijetke tete koje vole taj posao...nije istina...samo ti i osoba koju znaš niste imale dobra iskustva

iskreno u to vjerujem, jer to je jedino što mi preostaje za budućnost...

ne, niti jednom ni u prvom ni u drugom vrtiću nije pokušala umiriti dijete, to dijete "mora samo proći to plakanje"
i kak onda neće doživjeti šok? samo bez mame, ostavljeno, bez oslonca, bez utjehe, bez potpore... :/
ok jednom ćete mi valjda preporučiti dok bude vrijeme vrtić s dobrim tetama...
kolo sreće se ipak okreće...

[bubička]

adrijana, žao mi je što si imala tako loše iskustvo
očito si se susrela ili sa tetama koje se furaju na onu "staru školu" ili su jednostavno kao osobe hladne

[gloria]

Zao mi je svakog djeteta koje se neosjeca "domace" i novoj sredini.
Ja nisam za oduzimanje "tjesilica"!
Dijete je dovoljno tuzno i usamljeno(iako je u drustvu)da bi mu jos oduzeli igracku koja mu pruza sigurnost u zamjenu za roditelje.
Treba pricati s tetama i podsticati na igru.
ne forsirati i ne prisiljavati,postovati njegovu zelju "da samo posmatra"
Da nije sve tako ceno govori cinjenica da dobro jede i spava,sto je ogroman plus.Socijalni zivot ce doc sam po sebi.To sam sigurna.
A sada jedan vic na tu temu:
-Dosao cigo po djete u vrtic i teta ga pita "pa koje je vase"?
-A on odgovara:"ma nije bitno,daj mi bilo koje svejedno cu ga sutra vratiti!"

[Shiny]

Ja cu samo prijaviti da je Jan nasao frendicu u vrticu s kojom se prekjucer drzao za ruku i plesao...teta mi kaze da se poceo malo igrati, ja sam ga jucer zatekla kako gura ona mala kolica za bebu a danas kako trci veselo po sobi!
Eto..ima pomako..tete kazu samo polako i da ce sve biti okej!

gloria za cigu!

[Veki]

ja samo želim reći ako dijete ima pretešku reakciju, predugačko prilagođavanje da je očito da nešto ne štima, možda nije njegovo vrijeme za kolektiv! i da bi tete na taj način trebale i razgovarati s roditeljima, a ne tipa (što sam ja doživjela) : tako piše u knjigi i tako treba biti!

da...s ovim se slažem

Da, s tim se i ja slažem.
Žao mi je svakoga tko je imao loša iskustva sa vrtićem jer kad se jednom naruši povjerenje teško ga je ponovi steći. Najvažnije je sa tetama imati dobar i kvalitetan odnos i moći razgovarati s njima. Ja iskreno vjerujem da se razgovorom sve može postići. Treba sjesti na miru sa tetama i porazgovarati, reći svoja očekivanja, zahtjeve, iznjeti sve probleme i pokušati ih rješiti. Ako se nikako ne može naći zajednički jezik, tek onda promjeniti grupu ili ispisati dijete.
Na žalost svi smo različiti i zaista ima odgajatelja koji to i nisu. Ipak svatko može završiti bilo koji faks i postati šta želi.
Adrijana želim ti da jednog dana nađeš "pravu" tetu.
Imaš pp.

[Veki]

Ja cu samo prijaviti da je Jan nasao frendicu u vrticu s kojom se prekjucer drzao za ruku i plesao...teta mi kaze da se poceo malo igrati, ja sam ga jucer zatekla kako gura ona mala kolica za bebu a danas kako trci veselo po sobi!
Eto..ima pomako..tete kazu samo polako i da ce sve biti okej!

:D :D :D

[Dijana]

:D Eto, ipak mu je samo trebalo malo više vremena, jednostavno je možda opreznije i povučenije dijete.

Luna, moram primijetiti da kad god pišeš o vrtiću, pišeš prilično negativno, kao da je to neki kazamat za slamanje dječice. Naravno, to je tvoje mišljenje, ali barem da se bazira na iskustvu tvog djeteta, ili tvom vlastitom, bilo bi mi shvatljivije.

Ali vrtić zaista nije onakav kakvim ga ti, čini mi se, zamišljaš. Stvar je da u tome da stvari možda neće "kliknuti" od prve, možda se neće ni odmah naići na tete koje stvarno vole svoj posao (a takve su vjerujem u većini), to je uostalom bio naš slučaj.
Nismo se nikako mogli složiti s jednom tetom, druga je bila ok, ali kad su "u paketu", šta ti ostaje nego da mijenjaš grupu, vrtić, nešto. Bilo je nekoliko grubih postupaka prema mom djetetu, malo nemara, nemogućnosti iskrenog razgovora, i nismo vidjeli drugog rješenja nego dijete maknuti od nje.
I sad je ok, jako smo zadovoljni s tetama, dijete je sretno u vrtiću, ide na ritmiku, zna pjesmice i sve ostalo što se uči u vrtiću.
No, trebalo je vremena da se dotle dođe, a ja nikakvih psihičkih posljedica onog početnog perioda prilagođavanja, koji je uistinu bio strašan, ne vidim. A vjerujem da dobro poznajem svoje dijete.

Tako da, try to give them some credit (vrtićima).

Naravno da ima djece koja neće nikako prihvatiti vrtić i nesretna su tamo, i naravno da za njih treba pronaći neko drugo rješenje. Ali takva djeca su ipak u debeloj manjini. Svatko najbolje poznaje svoje dijete, i zacijelo neće ostavljati konstantno nesretno dijete u vrtiću, kad se jednom uvjeri da zbilja nema boljitka.

[Stijena]

Veki ti si melem na ranu svakom roditelju koji je sa svojim djetetom prošao ili prolazi adaptaciju...

To konstatiram iz prespektive roditelja koji nema nekih prevelikih problema s odlaskom i "ostavljanem" svog djeteta u vrtiću, ali ne mogu reći da me malo ne smetaju komentari o slomljenoj djeci...

Pod time podrazumijevam da ukoliko je dijete stvarno slomljeno i odlazak u vrtić mu je traumatičan - to se na njemu vidi, i ovi gore navedeni primjeri to i pokazuju, i u tom slučaju ni ja svoje dijete ne bih prisiljavala da ide u vrtić ako vidim da je toliko nesretno i istraumatizirano, a vjerujem niti većina roditelja. Ali ovdje se to previše uopćava na svu djecu koja idu u vrtić.

Ja osobno ne bih dala da mi dijete čuva nepoznata osoba bez nadzora, pogotovo što se i meni čini da se većina čuvalica danas time bavi iz čistog biznisa, ali opet tko voli nek izvoli.

[dinosaur]

Bravo za Jana :D

[domy]

Polako i bit će sve 5. da to sam ja primjetila prošle godine da se dječica os 1 godine baš ne igraju skupa. Igraju se oni ali svako svoju politiku vodi odnosno svaki ima svoju igračku i igra se, a to su rekle i tete. ove godine je već drukčija prića.
Tak sam i ja mislila za D. Kad smo krenuli nakon ljeta u jaslica to je bilo urlanje. Sada nakon 2,5mj. da pusu i uđe bez problema. tak to ide sa djecom malo protestiraju svako na svoj način, neko plače neko neće jesti, neko se neće družiti. Ali sve to dođe na svoje sa vremenom kada skuže da nema druge prilagode se. i mislim da nema djeteta kojem nije lijepo u vrtiću.