Kako prihvatiti promjene u ponašanju svog djeteta

[AndrejaMa]

Ukratko ću opistai sitauciju ...
Matej je prošle godine krenuo u jaslice. Nakon prilagodbe - sve super. Volio je ići, obožavao tete, sve bilo super....
Ove je godine dobio brata i nekako u tom periodu prestao ići u jaslice (prvo je MM bio kod kuće, a onda je u 8 mj bio godišnji za jaslice). Povratak u jaslice i ova protekla dva tjedna bili su katastrofa. Ujutro se kod kuće spremi bez većih problema, no problemi nastaju kad dođe u jaslice. MM kaže da jako plače čim se približe jaslicama, a tete su do sada govorile kako je relativo sve ok. Nisam puno obraćala pažnju na to "relativno". Poduzimala sam sve što sam mogla, svo vrijeme pokušala provoditi s njim, uključivala ga od prvog dana u sve aktivnosti, dogovorila za danas razgovor sa psihologicom u vrtiću...
I jutros je uslijedio šok.
MM je nazvao kad ga je ostavio i prekao da ga je teta zamolila da Matej ostane 10-ak dana kod kuće. :shock: a nakon toga i
Pa zar je moje djete tako agresivno i ljuto??
Već me ionako proganja ta tema danima, ali ovo danas prije samog razgovora s psihologicom bilo je kao sol (ma šta sol...) na ranu.
Ne znam kako da se osjećam, što da mislim, kako da mu pomognem, a najviše od svega - kako ću s njih dvoje kod kuće . Mislim hoće li to išta promjeniti, jer Petar je još uvijek veliki sisavac bez svog ritma i sa malo spavanja, dakle Matej će biti kod kuće, ali neću mu moći pružiti dovoljno pažnje. A treba i skuhati (lako za spremanje - nek bude nered) i oprati.
Nemam od koga tražiti pomoć, a ne vjerujem da mogu naći nekog na koji tjedan. A i ne samo to. AKo ostane sada dva tjedna , ostat će dva mjeseca kod kuće, jer slijedeći mjesec je MM tri tjedna odsutan, a meni je nezgodno voziti ga u jaslice ( imam 30-45 min autom u jednom smjeru).

Baš sam očajna....

[Angie75]

AndrejaMa, baš mi je žao
Nisam znala da je tako teško....

[AndrejaMa]

Nisam ni ja...
I sad lijem suze kod kuće i čekam da es pokrenem.
Jer moram se pokrenuti.

[Angie75]

Jel psihologica razgovarala s tobom ili samo s Matejem? Što vam je rekla?

[AndrejaMa]

Psihologica je navodno jučer bila kod njih u grupi da ga prati. Danas imamo razgovor s njom, pa ne znam je li teta T. to rekla samoinicijativno ili u razgovoru s njom.

[traktorka]

Andreja-ne kužim zašto Matej trebao ostati kod kuće 10-tak dana?Šta s tim rješavate? Šta ustvari tete kažu?

[AndrejaMa]

Kažu da je toliko agresivan i ljut da ne mogu s njim na kraj, a navodno imaju neke nove klince, pa im je to problem. Ja isto mislim da se time ništa ne rješava...ali...

[**mial**]

sve sam to prošla sa curkom kad je dobila brata. na samom početku je bilo sve 5, al onda polako je počela pokazivati svoje negodovanjen, ikad prema bratu, ali prema nama užas.
toliko puta sam se znala rasplakati jer to nije moje djete, ali je i treba dosta vremena da se vrati u normalu recimo. mogu ti jedino reći da će ti malo biti teško ,ali bebe sad puno spavaju pa ćeš se moći više posvetiti Mateju, a sve vezano za bebu radite zajedno. stalno mu ponavljaj da ga voliš , mazi ga, sad on mora dobiti malo više pažnje kao da je on beba. meni je bilo žao brace jer kad će on dobiti svoju porciju ljubavi, al imala sam sreće pa je on taj period prespavao. i sad curka zna reći ako se mazim i igram s bracom, a njoj se to čini malo previše mama voji soju cuicu jako voji i da mi pusu i nastavi se ili igrat s nam ili sa svojim igračkama. puno strpljenja i nebrigaj to tako mora biti
sretno draga

[Loryblue]

Andreja-ne kužim zašto Matej trebao ostati kod kuće 10-tak dana?Šta s tim rješavate? Šta ustvari tete kažu?

i meni je čudno ovo uputstvo od 10-ak dana boravka kod kuće.
stvarno, šta će to riješit osim što će za 10-ak dana opet bit iste scene.

mogu mislit kako ti je teško i kako se tužno osjećaš

[AndrejaMa]

Stvarno sam s njim svaki trenutak, sve mu je dozvoljeno s bratom, čak ga on i kupa ja ga samo pridržavam (i naravno završim) nema upozorenja ni zabrana što se brata tiče.
ALi Petar stvarno malo spava, pa mislim da će boravak kod kuće biti samo još gori primjer, jer ću ja stalno biti zauzeta s Petrom. On spava 3-4 puta po 15-30 min. Ostalo vrijeme ili cica ili mu treba pričati i igrati se.

[alanovamama]

Rei tetama i psihologici svoju stranu priče i zajedničkim snagama bi trebali riješiti problem, a ne ga samo prebaciti na roditelja

[TATA MATA]

Ako nemas druge opcije isto tako kako je zamolila teta tebe, ti zamoli nju i objasni joj kako stoje stvari.

[AndrejaMa]

Kad bi bila sigurna da će mu to pomoći, pa nek bude doma ne znam kako dugo, ali nisam sigurna u rješenje problema.
Bojim se da je to samo da bi tetama bilo lakše, a ne njemu...
Ne znam...

[traktorka]

Definitivno ostanak doma ništa ne riješava,mislim da samo kvalitetan razgovor sa tetama može uroditi plodom,vjerojatno je to reakcija na bracu koja neće vječno trajati,već treba neko vrijeme proći.A i razgovor sa psihologom bi trebao uroditi plodom,nije to ništa nerješivo.
Držite se

[vertex]

Kad bi bila sigurna da će mu to pomoći, pa nek bude doma ne znam kako dugo, ali nisam sigurna u rješenje problema.
Bojim se da je to samo da bi tetama bilo lakše, a ne njemu...
Ne znam...

Ja pretpostavljam da taj ostanak doma daje njima vremena da se kvalitetnije pozabave ostalom djecom koja su na adaptaciji, pa će se moći bolje pobrinuti i za tvog mališa kad opet dođe. I atmosfera će biti mirnija, bez kolektivnog plakanja, tako bi i njemu trebalo biti lakše.
Mislim, ne kažem da tako treba napraviti, nego mislim da bi ovo mogli biti razlozi što su to predložile.
Uostalom, znat ćeš više nakon razgovora.

[maria71]

najprije odi na razgovor

[flower]

isto sam za razgovor

[AndrejaMa]

Naravno da prvo treba razgovor, ali samo želim čuti vaša iskustav i razmišljanja. Jako me to pogodilo i ne znam kakav stav uopće zauzeti i kako ili što razmišlja netko drugi. Želim se na sve pripremiti.
Slažem se da ako su u pitanju druga djeca (adaptacija) možda, ali samo možda to ima smisla. Želim čuti zašto se do danas nije na to upozoravalo, a sada odjednom kao grom iz vedra neba. Jednostavno nisam bila spremna pa tako reagiram.

Sad čekam malog sisavca da se probudi (spava VEĆ pola sata) pa ćemo u šetnju. Možda se malo smirim.

[Njojza]

a jesi razmisljala da umjesto sto placas vrtic da placas tetu da bude par sati s vama kuci?

meni je prvo palo na pamet da nije ni cudo da je agresivan ako zna da ti ostajes kuci sa bebom a daon mora biti odvojen od vas

sigurno se osjeca odbacenim

nemoj me pogrsno shvatiti, ne krivim ni za sta, znam da ti je tesko ali mislim da bi ti ova varijanta bila idealna...ako si je mozes priustiti

[Mony]

Ajoj
I ja mislim da ostanak kod kuce nece nesto rijesiti, ali mislim da bi pomoglo da ide pola dana u vrtic.
Da se ne osjeca odvojen od mame, jer se vjerojatno radja ljubomora sto ostajes s nekom drugom bebom, a ne njim, a vrtic mu nece biti napor, vec samo mjesto za nekoliko sati igre. Dok ponovno ne postane navikom, kad je lakse. A kad dodje doma nakon tih pola dana, ide na spavanje, pa ces imati vremena ko da je u vrticu za biti s malom bebom, a i za obaviti nesto kucanskih poslova
Sretno!

[Vishnja]

Sigurno ces nakon razgovora biti "pametnija' i lakse odluciti kako i sta treba.
Ja mislim da u ovom osetljivom periodu treba dozvoliti starijem detetu da ostane kod kuce i 'ucvrsti' svoje pozicije u porodici. Barem smo tako mi uradili kada se rodila N. Starija devojcica nije pokazivala neke jasne znake ljubomore, ali je odlucno izjavila kako ne zeli u vrtic (imala je tada pune 3.5 godine). I dozvolili smo joj da ne ide, pustivsi je na taj nacin da shvati kako njeno mesto nije ni na koji nacin ugrozeno i kako se ne mora i fizicki boriti za maminu ljubav. Naravno, bilo je uzasno tesko, bez ikakve pomoci sa strane. Malo sna za mamu i dodatni poslovi za tatu, ali smo uspeli. Secam se kratkih perioda Nadjinog spavanja tokom kojih sam sa Ivanicom igrala razne drustvene igre , dok mi je glava padala od umora, a prljavi sudovi i ves se gomilali brzinom svetlosti... Posle otprilike sest meseci pozelela je da ide kod drugara u skolicu i nakon toga nikada vise nije bilo problema.
Eto, to je samo moje iskustvo, koje ce ti mozda pomoci da realnije sagledas problem. Ono sto je sigurno da malac svojom ljutnjom i placem pokusava da vam kaze da mu je tesko da se snadje u novonastaloj situaciji. Sigurna sam da cete mu uz svu ljubav pomoci u tome. Puno srece!

[tweety]

ja ću ti samo reći da je Franu prošlogodišnja prilagodba na vrtić nakon ljetne pauze bila jako teška.
godinu prije nije bilo drame.ove godine nije bilo drame. gledajući i druge klince u njegovoj grupi, mislim da im je povratak sa dvije+ godine bio najteži.

a što se razgovora tiče, ja sam uvijek za to. otvorena srca primam primjedbe teta. pitaj ih zašto misle da bi tih deset dana donijelo poboljšanje, jer je to ono što te muči.
npr. mene je danas teta zaustavila i rekla da Fran namjerno krši pravila. Za par minuta smo se dogovorile kako će se one ponašati u vrtiću i zamolila me da i ja budem sljedećih nekoliko dana 100% dosljedna u provođenju pravila kod kuće i da će stvari vrlo brzo doći na svoje.
Naravno da mi nije bilo ugodno slušati kako Fran radi "ovo i ono", ali teta je te događaje samo navela da dobijem sliku, a ono na čemu se zadržala je kako ćemo situaciju razriješiti.
S obzirom da sam se složila s njom nisam ni mogla reći neku primjedbu, ali da mi se u glavi stvorilo neko pitanje/nedoumica, da sam kojim slučajem bila nezadovoljna njenim rješenjem tražila bi dodatna objašnjenja. Naravno, svim srcem vjerujem našim tetama i zbilja znam da rade najbolje za sve nas.

[piplica]

Potpuno te razumijem.
Mi nismo imali problema sa odlaskom u vrtić, odlazio je rado, ali je non-stop bio bolestan, pa sam ja cijelu zimu provela sama sa njih dvoje. Ovaj maleni je stalno cicao, ništa nije spavao, niti danju niti noću, a nismo mogli niti više izaći iz kuće jer je stariji imao temperature,angine, viroze..
Bili su nervozni, svaki je tražio full pažnje, a ja sam bila totalna KOMA.
Tu je naravno i kuhanje, pranje, čišćenje i sve ostalo što nikako ne stižeš, a dodatno te čini nervoznom...
Mislim da eventualna pauza u jaslicama može samo dodatno pogoršati situaciju po povratku. Ništa time nećete postići. Željezo se kuje dok je vruće. Neka tete i vi zajednički rješavate probleme u hodu, na kraju krajeva, imaju oni i neke stručne suradnike (pedagoga, psihologa) koji su educirani (i plaćeni)da pomognu u tim situacijama. Već će se on smiriti, ali čim dođe kući, odvoji vrijeme samo za njega, neka netko pričuva bebu na sat-dva, pa radite zajedno ono što on poželi...

[Zdenka2]

Ja bih na tvom mjestu odmah otišla na razgovor s psihologicom.

Inače se slažem s Vishnjom i mislim da biste trebali isplanirati njegov ostanak doma, bez obzira na vrtić, ako je to ikako moguće. Ja imam samo jedno dijete, pa nemam osobno iskustvo, ali znam da su roditelje stariju djecu iz M. vrtića ostavljali doma po 6 mjeseci i čitavu godinu kad su dobili mlađu braću.

[a zakaj]

ja razumijem da se mami s malom bebom cini da ce tesko sama brinuti i o bebi i o starijem djetetu.
I ja sam bila u toj situaciji, i bilo mi je drago sto je antun zelio ici u vrtic (on je vec bio stariji u to vrijeme).
No, kad je tonka imala mjesec dana, on je slomio kljucnu kost, i ostao je mjesec dana doma. Jako sam se bojala kako ce to funkcionirati i kako cu ja sve stici, ali na kraju je bilo lijepo, iako naporno. snasli smo se, tonka se puno nosila u marami, i tako sam stigla i nesto napraviti i baviti se s toncekom. puno sam mu citala dok sam nju dojila. na kraju je njemu taj period jako puno znacio, i zblizio se sa sekom.
Mozda bi i tvom Mateju jos neko vrijeme doma dobro doslo?

[TeinaMama]

Meni je nekak razumljivo da je ljut jer mala beba ostaje s mamom doma, a on mora u jaslice. Ja baš nisam sigurna, kad bih bila doma na porodiljnom sa mlađim djetetom, da bi starije slala u jaslice. Mislim da b ga ostavila doma da sudjeluje u svemu što se događa s bebom. Jaslice bi mogle izazvati ljubomoru na bebu.

[AndrejaMa]

Djete od dvije i djete od pet godina nije ista stvar.
Bili smo kod kuće nekoliko tjedana prije nego je krenuo u jaslice, ali to je bila koma. On još nije samostalno djete, treba pomoć oko odlaska na wc, treba pomoć oko hranjenja, ne može još razumjeti neke stvari. Jer taman kad bi dojila Petra, on treba na wc ili ne znam što i baš tada je pokazivao najveću ljubomoru. Djete od pet godina zna se samo poigrati, a njegova samostalna igra traje najviše 10 min.

[a zakaj]

Djete od dvije i djete od pet godina nije ista stvar.

U pravu si.

[Angie75]

AndrejaMa, ja te potpuno razumijem. Za par mjeseci bit ću u istoj situaciji, i isto planiram Filipa i dalje slati u vrtić. Čak sam mislila da je to i za njega bolje jer mu neću remetiti svakodnevicu. A kako će on na to reagirati, još je misterij.
Uglavnom, jako jako me zanima što će reći vrtićka psihologinja. Ne znam koliko se duboko oni bave pojedinim slučajem...

[Zorana]

Nama je vrticka psihologica isto preporucila sto duzi boravak doma, oko i nakon rodjenja bebe. Upravo zato sto se djeca jako cesto osjecaju iskljucena...Meni osobno se sva ova "rjesavanja problema" cine kao zaobilazenje pravog problema. Ako je ostanak kod kuce ono sto dijete ustvari treba ili zeli, onda mi se cini bolje da se mama drugacije organizira, pronadje pomoc kod kuce ili nesto trece...tj. da omoguci djetetu neodlazenje u vrtic.
Vidim da neke mame pisu kako im je jednostavnije odvesti starije dijete malo u vrtic, a meni je bas obrnuto. Lakse mi je ostati doma s djecom nego prolaziti svu tu gnjavazu sa spremanjem, odvozenjem, odlazenjem po dijete itditditd.

[seni]

Djete od dvije i djete od pet godina nije ista stvar.
Bili smo kod kuće nekoliko tjedana prije nego je krenuo u jaslice, ali to je bila koma. On još nije samostalno djete, treba pomoć oko odlaska na wc, treba pomoć oko hranjenja, ne može još razumjeti neke stvari. Jer taman kad bi dojila Petra, on treba na wc ili ne znam što i baš tada je pokazivao najveću ljubomoru. Djete od pet godina zna se samo poigrati, a njegova samostalna igra traje najviše 10 min.

cini mi se pametnim ovo sto visnja i njojza kazu.

s druge strane razumijem i tvoja razmisljanja i bojazni.
mozda da sa novcima koje bi ustedjela od vrtica platis neku pomoc od par sati dnevno (ili kako si to financijski mozete izorganizirati) za spremanje, kuhanje, igranje sa starijim djetetom, ili bilo sto, sto bi tebi olaksalo situaciju?
moze li tm nekako izorganizirati svoje vrijeme, da vise bude kuci s vama, pa da dio posla napravi navecer od kuce, kada djeca spavaju?

[piplica]

Ne razumijem čemu svo to inzistiranje da dijete ostane kod kuće, ako je majka tu kombinaciju isprobala i kaže da taj tempo ne može izdržati. Da se to drugo dijete nije rodilo, on bi sada ionako krenuo u vrtić. Zašto bi ga sada ispisivali. Separacija je uvijek bolna, ali treba je pregrmiti sa puno ljubavi. Starije je dijete sigurno dodatno stresirano dolaskom mlađeg brata ( čitaj konkurencije) u obitelj, ali time je zapravo jaaako puno dobio, samo je premali da to shvati.
Nitko neće profitirati sa iscrpljenom i frustriranom majkom kod kuće, a i drugo dijete ima pravo da mu se mama bar ujutro posveti onako kako se posvećivala starijem dok je bio beba. Biti će napretek vremena za oboje u dugim popodnevima, vikendima i praznicima.
U porodiljskom se treba uživati, a ne da postane mučenje, samo zato jer to drugi očekuju od tebe. Vidim da je mamama koje imaju tako malu razliku među djecom ionako teško.
Sasvim je nešto drugo se mama u toj situaciji dobro snalazi (starije dijete je veće ili samostalnije ili mirnije ili beba bolje spava ili ima pomoć od nekoga ...), i ako je ostanak većeg djeteta kod kuće njen izbor.
Posavjetuj se sa psihologicom i vjerujem da ćete pronaći neko rješenje
Držim palčeve!

[seni]

piplice zbog ovoga:

Ja mislim da u ovom osetljivom periodu treba dozvoliti starijem detetu da ostane kod kuce i 'ucvrsti' svoje pozicije u porodici.

i ne mislim da tu itko od nas ista inzistira.
mi samo dajemo svoja misljenja, a andreja ce napraviti ono sto misli da je najbolje i sto moze svojim snagama hendlati.

[romi]

Joj, pa joj!
Pridružujem se curkama sa mišljenjem da se ništa neće riješiti njegovim ostajanjem doma. Biti će ti još teže kada ti muž ode na put, a ti nisi riješila situaciju. Neka se u vrtiću pokrenu tete skupa sa psihologicom - mi ih imamo dvije i tak ionak ne znam šta rade svaki dan od 8-16h!
Objasni i ti njima svoju situaciju, pa neka bude u vrtiću na pola dana kao što ti je predložila Mony. I to je po meni bolje, pa makar provela 1h dnevno u autu, nego ga imat cijeli dan nervoznog i ljutog kod kuće.
Držim sve fige!

[AndrejaMa]

OK
Vidim, ima svakakvih mišljenja.
Kao prvo, nisam uopće odbacila mogućnost da M ostane kod kuće i slažem se da bi tako bilo najjednostavnije. Ali, da li bi to njemu pomoglo i bilo ok (kad nije bilo prije dva tjedna, zašto bi sad), jer ionako ne bi imala vremena za njega. A ako uzmem tetu čuvalicu - što to znači kad se opet JA ne bih posvetila njemu?
Inače ga MM vozi u vrtić kad ide na posao i vraća ga kući. Pola dana nije najsretrnije rješenje, jer ne radi se o 1 sat u autu nego o 2-3 sata (min 30-45 min u jednom smjeru) sa bebom u autu????
Mislim da "učvršćivnje situacije" nije razlog. On je bio kod kuće mjesec i pol. Ali je od toga skoro mjesec bio i MM.
Neke reakcije su počele već tada, ali nikava agresivnost i sl. A možda je problem u jaslicama - možda ima problem s nekim djetetom ili slično.
Uostalom, vidjet ćemo danas, pa ćemo odlučiti.

[Angie75]

U biti mi je najčudnije što su tete stalno govorile da je ok, ok, relativno ok, a sad odjednom - najbolje da ostane doma. Zašto nisu svaki dan izvjestile o stanju stvari?

[mamanatali]

AndrejaMa razumijem te u potpunosti. Ja sam imala iste nedoumice kad sam rodila Tina.
Probali smo prvo period ostanka kod kuće. To je bila potpuna katastrofa. Imala sam problema s dojenjem i prva 3 mjeseca je bio prištekan non-stop. Spavao je isključivo dok je bio meni na rukama, tj.sisi. Mia se za to vrijeme igrala sama, gledala crtiće, ili bi u najboljem slučaju sjedila kraj mene a ja bih joj tiho čitala slikovnice. Ne trebam ni spominjati da sam bila nervozna, iscrpljena i pospana preko svake mjere. Sama s njima dvojima od 8 ujutro do 7 navečer. U puno konfliktnih situacija sam pukla i reagirala ljutnjom, vikom i prodikama samo zato što nisam bila sva svoja do silnog umora. Nikakvu pomoć si nismo mogli financijski priuštiti jer smo tek bili kupili i uredili stan. Baka-servis nemamo. Situacija je kulminirala (u mojoj glavi) kad je Mia jedan dan stala na stolicu, uzela si kruh (jer je to bilo jedino što je mogla sama dohvatiti) i pojela dobru komadinu, onako trgajući ručicama sami samcati kruh, jer je bila gladna. Ja sam za to vrijeme sjedila u fotelji s Tinom na sisi koji je netom zaspao, nakon što je prethodnih 2 sata proveo plačući, i nisam se usudila spustiti ga da se ne probudi.
Slijedećeg dana je krenila u vrtić kao što bi išla i da brata nema!

Da skratim priču:sve bebe ne spavaju, sva starija djeca nisu jednako (ne)zahtjevna, sve mame nemaju pomoć. Generaliziranje da starije dijete svakako treba ostaviti kod kuće kad se rodi mlađe se ne može primijeniti na sve. Svatko naravno brani i opravdava svoju odluku, pa tako i ja. U našem slučaju je Mia boravkom kod kuće itekako dobivala poruku "Braco je sad najvažniji, ti si u drugom planu", jer je stalno gledala kako je u datom trenutku važnije da braco sisa nego da nas dvije pripremamo lutkarsku predstavu, da u nekom drugom trenutku trebamo izaći van upravo sada jer nije tako hladno ili je braco pospan pa neće u kolicima urlati, a ne onda kad je ona to zamislila itd.itd. Boravkom u vrtiću je zadržala svoju staru, višegodišnju rutinu, ja sam odlazila po nju ranije nego inače i nikakvih problema nismo imali.
Uh baš sam ga skratila!

[Zorana]

Mislim da malo pretjerujete. Al dobro....svatko zna svoje.

[Stijena]

Nepoznata mi je situacija sa dvoje djece, ali i sa svojim jednimm dvogodišnjakom sam ove godine imala relaitvno težak povratak u jaslice zbog dosta duge stanke, skidanja pelena, novih teta, prostorije i djece, protesta na sve oko sebe, pa mogu misliti koliko je teško dvogodišnjaku s friškim bratom, a pogotovo mami s dojenjem i dvogodišnjakom..
Nažalost, čini mi se da ti angažiranje pomoći u kući može eventualno pomoći oko kućanskih poslova, ali ovaj problem s istodobnim punim posvećivanjem obojici sinova, teško.
Vrlo vjerojatno i Matej želi tvoju punu pažnju kakvu sada posvećuješ (i moraš posvećivati) Petru, a sve se to ne bi činilo toliko komplicirano da mu se pritom išta može objasniti na njemu prihvatljiv način.
Ne znam, kažem, nemam iskustva, ali ovaj potez teta (ili vrtića općenito) mi se ne čini nimalo suptilnim. Ako već razmišljaju o položaju druge djece koja su upisana u vrtić isto kao i Matej, zašto ne razmišljaju i o njegovoj dobrobiti. Ne vidim kako mu može pomoći to da bude doma, ok - je s mamom, ali koja mu se opet ne može posvetiti onoliko koliko bi on htio. Mislim da time otežavaju i djetetu i roditeljima?!?
Ne znam, ako se radi baš samo o odluci teta, možda bi bilo dobro popričati sa nekim višim, ne samo s psihologicom koja može dati nekakvo stručno mišljenje o ponašanju djeteta, nego možda i s glavnom sestrom ili čak ravnateljem/icom koji valjda znaju kako se postupa u takvim slučajevima.
Nitko valjda ne misli da roditelji bez razloga šalju djecu u jaslice (pogotovo) ako su doma, vrlo vjerojatno postoji razlog za to, a u ovom slučaju mi se čini čisto opravdan.

[Trina]

Ja mislim da si ti njega ipak trebala ostaviti kući i uključiti ga u svakodnevicu,pokušati povezati s bebom.Oprosti na izravnosti ali meni se čini da je tebi on sad svojevrsna smetnja(oprosti molim te na iskrenosti) jer nemaš dovoljno snage ni volje uz bebu kraj sebe imati i njega.Ali moraš jer ako ne riješiš ovaj problem sad,kasnije bi se moglo pretvoriti u velik problem.Najvažnije za njega i za svih je da on istinski prihvati bebu.Onda će sve biti drugačije.Osjeća se odbačenim i izoliranim od tebe i novog djeteta,za koje sigurno misli da ti je važnije nego on.To je tako,on je još premali da bi shvatio što je to roditeljska ljubav i da ih voliš jednako.I onda svoju ljutnju i frustracije iskaljuje u vrtiću i prema drugoj djeci.Tete su tvom mužu možda na ljepši način trebale objasniti ali očito one pretpostavljaju da je on pogođen rođenjem novog djeteta.
Ja bi ga na tvom mjestu ostavila pola godine kući i mučila se sa oboje(sve to sam prošla) dok se ne uvjerim da je starije dijete zaista prihvatilo mlađe.

[Strobery Shortcake]

Samo želim da se zahvalim na podršci koju sam našla čitajući ove postove. Situacija je potuno drugačija ali je promjena ponašanja tako drastična da si mi živci već na ivici.

[mirje]

Samo polako. Možda razgovorom s osobljem vrtića nećeš sve riješiti ali ćeš sigurno dobiti jasniji uvid u njegovo ponašanje u grupi. Naposlijetku, možda uzrok iznenadnoj promijeni ponašanja u grupi, govoreći iz vlastitog iskustva, i nije mali braco ...

[Tara]

Kod nas je razlika 4 godine. Ne znam, meni je lakse kad je seka kod kuce nego kad je u vrticu. Isto imam ful-time sisavca (i sa 8 mjeseci jos uvijek puno doji, mozda zericu manje nego kad je imao npr. 3 mjeseca) ali priznajem da je sigurno teze kad starije dijete ima 2 godine.

[piplica]

Nedavno sam imala prilike razgovarati sa jednom cijenjenom dječjom psihijatricom, koja mi je rekla da današnje društvo jako nepravedno prema ženama, postavlja im prevelika očekivanja, očekuje savršenstvo od njih u svakom pogledu, a naročito po pitanju majčinstva, kada svaka njena odluka pod povećalom. To se, po njenim riječima, nimalo pozitivno ne odražava na psihu djeteta, jer su majke pod velikim pritiskom, da bi ispunili sve ono što se od njih očekuje da bi bile "dobre" majke. Kaže da se majke moraju vratiti onom prvobitnom instinktu, jer svaka majka točno zna šta može i šta je dobro za nju i njenu djecu.
I mislim da je nepravedno reći da joj starije dijete smeta, jer ona daje sve od sebe da njihova četveročlana obitelj profunkcionira na najbolji mogući način za svih.

[TeinaMama]

Ja mislim da Trina zna što priča i da je u pravu.

[Trina]

I mislim da je nepravedno reći da joj starije dijete smeta, jer ona daje sve od sebe da njihova četveročlana obitelj profunkcionira na najbolji mogući način za svih.

Pravedno ili nepravdeno,ako želi pomoći sebi i svojoj obitelji mora se jako potruditi da joj se starije dijete ne osijeća zapostavljenim.To što se njoj dešava nije ništa novo ni ništa čudno.Isto kao činjenica da je majkama teško.

[AndrejaMa]

Tema se razvila što je super...

Problem uopće nije brat, već ne dobivanje pažnje (ne direktne) u vrtiću. Naime, ima nove djece u grupi, dolaze roditelji na adaptaciju i nema redovnih vrtičkih aktivnosti, već se tete posvećuju novopridošloj djeci, a starosjedioci bi trebali sami naći svoju zabavu.
Nikada nisam očekivala da će to što smo se max posvećivali djeci, stalno nešto kreativno radili i provodili vrlo aktivno vrijeme zajedno biti problem. Jer upravo to njemu fali. Bar smo došli do takvog zaključka. I pristala sam na to da moje djete bude kod kuće iako i dalje mislim da to neće riješiti njegov problem već ga samo prolongirati. Shvatila sam da je trenutno on "smetnja" tetama svojim ponašanjem, a ja to ne želim.
I moje djete nikako i nikada neće biti meni smetnja, već sam svjesna da će biti gotovo nemoguća misija uskladiti baš moje dvoje djece zajedno (možda nekom to i uspjeva). Razlog? Od samog rođenja doslovce se borim sa dojenjem, slično sam prošla i s Matejom. Petar skoro ni ne spava i jednostavno ne znam kada ću pronaći vrijeme da se posvetim Mateju. A Matej je jako svjestan brata, dobiva puno pažnje i od tate, ali i od mame kad god nađe vremena. Da se ne ponavljam, ali mislim da će biti još gora situacija za Mateja, jer ja ću biti tu, ali nedostupna za njegove potrebe.
I jako sam žalosna radi toga.

Ali isto ću tako dati sve od sebe i pokušati naći neko rješenje za cijelu našu obitelj.

I Trina, kako znaš da je djete prihvatilo mlađe?
Jer ja sam uvjerena da je Matej prihvatio brata, ali moram priznati da me razvoj situacije na kratko poljuljao, ali nakon večeri provedene sa njima - uvjerena sam više nego ikad da nije riječ o neprihvaćanju.

[AndrejaMa]

Moram još nešto napisati, jer Trina, tvoje riječi su me jako pogodile...

Misliti da se ne trudim dovoljno je jako pogrešno. A situacija niti je nova niti čudna. Ali ono što se baš nama dešava, uvijek je teže nego kad se to isto dešava nekom drugom.

[flower]

I moje djete nikako i nikada neće biti meni smetnja, već sam svjesna da će biti gotovo nemoguća misija uskladiti baš moje dvoje djece zajedno (možda nekom to i uspjeva).

vidi, ovako kao i ti se osjecaju i tete u razdoblju adaptacije...treba se max posvetiti novima, stari se osjecaju zapostavljeno i pocnu se neprimjereno ponasati (ili bas primjereno - ovisi kako na to gledas) i onda u krug...
s obzirom da si ti kuci, moglo se predloziti ono sto je predlozeno, ne zato sto one njega nece vec (barem ja to vidim tako) sto mu se zele posvetiti kad obave adapt.
mislim da se ne treba postavljati s tezom - tko njega hoce ili nece...i da li je dijete smetnja jer to samo dijete nije stvar, vecx zivo bice koje osjeca sve te vibre oko sebe.
ti imas potpuno pravo reci da ti je tesko s njih dvojicom, ali polazak u vrtic u ovim obiteljskim uvjetima uvijek je delikatan i bolje je polako i njezno.

[BusyBee]

Ja se skroz slazem s Flo. I skroz sam stava da trebas posloziti stvari/cuvanje kako je svima dobro, ali polako i prateci ritam starijeg djeteta jer je njemu najteze, htjela ti to vidjeti ili ne. I ne moras se nikome opravdavati ako je tvoj nacin da poslozis stvari takav da starije dijete ide u vrtic. Imas poptuno pravo na to, ali prati njegove potrebe i ritam.

Mislim da "učvršćivnje situacije" nije razlog. On je bio kod kuće mjesec i pol. Ali je od toga skoro mjesec bio i MM.
Neke reakcije su počele već tada, ali nikava agresivnost i sl. A možda je problem u jaslicama - možda ima problem s nekim djetetom ili slično.

Ovo sam izdvojila jer se nikako ne slazem s odbacivanjem ideje da je starijem djetetu tesko upravo zbog prinove u kuci. Mjesec i pol dana nije puno vremena za potpunu adaptaciju i prihvacanje nove situacije, osobito tako malog covjeka. Vjerujem da treba vise vremena od mjesec i pol.

Sretno!