Kako prihvatiti promjene u ponašanju svog djeteta

[Trina]

Moram još nešto napisati, jer Trina, tvoje riječi su me jako pogodile...

Misliti da se ne trudim dovoljno je jako pogrešno. A situacija niti je nova niti čudna. Ali ono što se baš nama dešava, uvijek je teže nego kad se to isto dešava nekom drugom.

Oprosti ali ja ne znam drugačije nego reći ono što mislim.Tražila si savjet a ja sam se,kao mama troje djece,osjetila dovoljno kompetentnom za dati ti savjet.I nigdje nisam rekla da se ne trudiš dovoljno.Niti mislim tako.Znam da ti je teško ali eto,na tvoj komentar o težini tuđih i vlastitih problema,ja bi nadodala i to da ljudi koji promatraju situaciju sa strane ponekad mogu dati dobar savjet jer su hladne glave i situaciju gledaju objektivno.

Da je starije dijete prihvatilo mlađe znat ćeš onada kad vidiš da se dijete ponaša potpuno isto kao i prije nego se beba rodila.Kad sve dođe na svoje.

[Stijena]

Andreja, jako mi je drago da je ipak sve onako kako se nama "laicima" čini, to znači da je ipak s vama "sve u redu"

[Trina]

I još bi nešto nadodala.
Meni je ful zanimljivo kako netko otvori temu,traži savjet ali ustvari uopće ne želi čuti ono što se kosi s njegovim mišljenjem.Koja korist onda od otvaranja teme ako želiš samo potvrdu svog mišljenja?Ja npr ne spadam u one koji svoje rečenice zamataju u sjajni celofančić.Pa nisam zbog toga zločesta,samo ti želim pomoći vlastitim iskustvom i ne idem okolo naokolo nego kažem onako kako mislim da je.Čitam tvoj post AndrejaMa i baš mi je žao što si moj odgovor shvatila kao uvredu

[Angie75]

Ja potpisujem piplicu. Djeci treba majka koja se i sama dobro osjeća. Nisu sva djeca jednako zahtjevna. Moj F. još nikad nije sjeo pred televiziju i pogledao crtić, eventualno početak crtića. On je dijete koje traži neprekinu pažnju i aktivnosti, a mislim da je takav i stariji sin AndrejeMa. Ako ona pada s nogu, neće se moći kvalitetno posvetiti nijednome. Smatram da je osoblje vrtića tu trebalo pomoći puno više nego što jest.

[Anita-AZ]

Ja šaljem puno i vibri ~~~ razumjevanja AndrejiMa. Mogu pokušati razumjeti kako se osjećaš i kako sve ovo doživljavaš, a sve ono što ne mogu razumijeti, neću osuđivati jer ne poznajem situaciju, tvoje kapacitete i osobnost tvoje djece, da bi na to imala pravo.

[AndrejaMa]

Nisam uvrijeđena, nego povrijeđena.

jer nemaš dovoljno snage ni volje uz bebu kraj sebe imati i njega.

a ovdje si mene direktno prozvala i zato sam se našla povrijeđenom. Volja nije upitna, već kvaliteta. Ponekad je bolje manje ali kvalitetnije. Ali mi je svejedno drago da jesi - bar sam razmislila i o drugoj strani

Proplakali smo cijeli dan: nekad samo Matej, nekad Petar, nekad obojca, a u jednom trenutku svo troje. Inzistira na zajedničkoj igri i nije problem ako imam i Petra u rukama. Ali ako recimo dojim, a on hoće baš tada igrati se ...plač. Bilo je i predivnih trenutaka, kao i svaki dan uostalom.

[traktorka]

Ja šaljem puno i vibri ~~~ razumjevanja AndrejiMa. Mogu pokušati razumjeti kako se osjećaš i kako sve ovo doživljavaš, a sve ono što ne mogu razumijeti, neću osuđivati jer ne poznajem situaciju, tvoje kapacitete i osobnost tvoje djece, da bi na to imala pravo.

I ja upravo ovako,i samo vam mogu poželjeti da što prije i lakše prebrodite ovo razdoblje i sjećate ga se sa smješkom !

[AndrejaMa]

Ma znam ja da će to proći i da će doći drugi problemi....
I hvala vam svima na komentarima, kritikama i podršci.

Odoh spavati...

[piplica]

Andreja Ma

[lasica]

no,a da potražiš savjet drugog psihologa ili stručnjaka?tete u vrtiću :/ i pripadajuća psihologinja sa svojim "maknite ga iz vrtića na xy dana" mi se čine kao velike neznalice i dangube.njihov posao i jest pomoći roditeljima da pomognu takvoj "neprilagođenoj" djeci i da se na odgovarajući način brinu za njega.uh.tebi i klincima

[Maslačkica]

Svaka čast vrtićima i tetama, ali mi ove nisu baš jasne...
Ok - ima nove djece i njima se posvećuje pažnja, ali da se baš zapuste druga djeca? Netko je spomenuo da se onda vrte u krug - pa baš tako...

I da li si ih slučajno pitala da li se za 10 dana vraćaju starom programu i šta će ako se dijete opet bude buntovno ponašalo?

Ja djece nemam, ali ti šaljem snagu da izdržiš i da se situacija što prije rješi, a mislim da je vrlo lako da se rješi sama od sebe.

+ Matej možda prihvaća brata bez problema, ali očito ima nešto s obzirom da traži tvoju pažnju za vrijeme dojenja.
A da mu ponudiš i da on doji?

[AndrejaMa]

Kod kuće nam je super. Nema ispada, ljubomore niti bilo čega drugog. Samo je mama na kraju dana totalno u komi, namam vremena za sebe ni za MMa, Matej stalno pita za jaslice i svoje prijatelje i tete, a ja - što da mu odgovorim? Ali svejedno kad ga pitam hoće li sutra u jaslice - NEĆU!!! Mislim da će biti veliki problem povratak u jaslice....

[**mial**]

i kod nas je bio veliki problem adaptacija u jaslicama, ali kad sam ja curki počela govoriti da mama ide raditi, a braco u drugi vrtić ploča se promjenila. ona je valjda osjećala iako joj nisam nikad rekla, da ostajem doma s bracom, al kad sam na glas joj rekla da ne ostajem problem je bio rješen ili nam se sve tako poklopilo.
ali i ove vaše tete nisu baš u redu. ja bi rekla da slabo rade svoj posao jer ipak njemu jaslice nisu strani pojam kao nama.
neznam možda griješim, iako mislim da ne.
šaljem ti puno i samo polako, svima treba privikavanje na novonastalu situaciju

[yasmin]

AndrejaMa

i slažem s esa onima koji su rekli da nisu sva djeca ista i nije nebitno kolika je razlika među djecom

evo svježi primjer moje kume, razlika godinu i pol
neki dan ju nazovem a ona meni kako su se upravo svi troje probudili nakon dva sata zajedničkog spavanca
maleni sisa svaka 3-4 sta po 10 minuta, non stop spava, ima mjesec dana i već tjedan dana spava cijelu noć, a jednoipolgodišnjak isto
niti sada niti sa straijim djetetom nema nikakvih problema sa dojenjem, jednostavnoi sve ide glatko

kad se sjetim kako je meni bilo u to vrijema samo sa jednim djetetom nitko me ne može uvjeriti da će ivanu biti bolje doma samnom nego u vrtiću ako mu i sestrica bude imalo nalik

[sirena]

moji su razlike godinu ipol. sada kad mlađi ima 6 mjeseci mogu reći da mi je godišnji. a bilo je stvaaarno svega i mislim da će meni trebat par seansi kod psihologa da riješim čudovište koje je ostalo čučat unutra.
uglavnom, pomoglo je to da sam starijeg stvarno uključila u sve, da ne osjeća da mu mama odlazi da bi bila sa bracom (a njega je to najviše smetalo, kada bi ga zabavljali dok bi ja recimo dojila). ležalo bi pored nas dok bi papali, kupao bracu, masirao mu leđa, nunao svoju bebicu dok bi ja nunala bracu i tako. 24 h svo troje skupa. sada evo, nakon 6 mjeaseci nemamo više nikakvih ispada,. kada maleni zaplače stariji mu dodaje igračkke ili ga grli . ma predivni su mi.
toliko.
da skratim, mislim da samo treba izdržat početak, meni je mantra bila : proći će!