Sisavac koji puno bljuca (ima li pomoći?)
Stalno odgađam tražiti savjet na ovu temu, misleći da je sve to normalno i da će proći (što je točno), ali ipak:
Imam dvomjesečnog sina, koji bljucka od rođenja. Bljuckao je i u rodilištu, makar su rekli da ga nisu nadohranjivali, ali znam da jesu.
Isključivo ga dojim i to na zahtjev. On voli papati, ali stvarno puno bljuca. Nekad dok je još na cici, nekad nakon 10-tak minuta, nekad nakon sat ili dva (tada zna bljucnuti gusti sir). Čitala sam o refluksu, i ne bih rekla da je to. On je zadovoljan, ne plače, uredno kaka, nema čak ni grčeve (osim kad tiska). Cicu traži otprilike svaka 2 sata, nekad, i 3 a nekad i manje od jednog sata. Podoji ne traju dugo, oko 10 minuta, ali zna jesti dosta halapljivo, a ja imam jaki let down (ne mora ni vući, nekad mu samo mlijeko curi u usta). Uvijek nakon podoja bljuca, bez obzira koliki je razmak između podoja i bez obzira koliko dugo je jeo. I to stvarno dosta, toliko da ga moram presvući, nekad je to pravi potočić. Njemu to ne smeta i ne buni se. Ja se nekad pitam da li mu je išta ostalo u želucu nakon tolikog bljucanja.
Problem mi predstavlja kad se uspavljuje na cici. Ne zna drugačije zaspati nego na cici. Nekad je pospan, ali ne može zaspati, pa je nervoznjikav. Onda traži cicu, pa cica cica i već sklopi oči, pa se opet probudi, pa nakon pola sata opet bi cicao da se uspava, i tako redom. I bljuckanje svaki put. I sad imamo istu situaciju, pa sam se odlučila javiti.
Znam da bebe imaju potrebu za nenutritivnim dojenjem, ali on uvijek vuče, mlijeko uvijek ide. I kad se mazi na cici, uvijek povuče, nekad se zna i ljutiti kad mu mlijeko krene.
Što da radim?
Probali smo i s dudom, nekad ju rado prihvati, ali dobro zna šta je cica, tako da od mene uglavnom ni neće dudu.
 |
|||
Odgovori s citatom
jer radiš sve kako treba.
ra prvotno napisa
