evo jos malo, ako se ovo ne smije molim moderatoricu ili ko je vec zaduzen da makne:

IZASLO DANAS U MAKARSKOJ KRONICI,

100 EURA ZA PRVO VIDJENJE DJETETA


Makarka koja je nedavno rodila u splitskom rodilištu iznosi svoja traumatična iskustva: " Kad vam zdravu bebu odvedu na plavo svjetlo jer mlada stažistica ne gleda u broj narukvice već se povede za prezimenom iz krevetića kojeg je unaprijed nadobudna sestra vješto zamijenila, itekako je traumatično i šokantno za svaku majku. A više puta sam bila svjedok uzastopnih zamjena beba. Budući da se moje cimerice, rodilje boje dati svoje ime i prezime jer žele i sutra donijeti dijete na svijet, a nažalost izbor pada opet na istu ustanovu, molila bih Vas da i moje ostane samo za Vašu redakciju"

Obraćam vam se s temom splitskog rodilišta. Možda će se vama činiti nezanimljiva no pišem u svoje ime te u ime mojih 'cimerica', mojih i vaših kćeri, majki, prijateljica, a da bi sutra njima bar malo bilo lakše ako je to moguće na bilo koji način. Važno je progovoriti.

Traume na Odjelu br.1
U istoj instituciji, gdje ste povjerili sebe i svoje zdravlje u najranjivijoj životnoj fazi, kao i svoje najsvetije potomstvo, doživjet ćete bezvlašće i samovolju pojedinih garnitura medicinskih sestara koje si uzimaju za pravo ponašanja kojekakvih šerifa i diktatora i u par dana već ste naviknuti na drskost i ljutnju koju valjda izazivate samim svojim postojanjem na tom odjelu. Svoju manipulaciju pretvaraju u skrušenost pred doktorima u jutarnjim vizitama pa se na trenutak priupitate: jesu li to iste osobe ili vam se samo pričinja!? Unaprijed mi je žao par rijetkih osoba, koje su pokazale dozu humanosti, a koje pripadaju ovoj priči i Odjelu br.1.
Da bi otac ili baka vidjeli dijete, što je nemoguće po svim pravilima bolnice, pojedinim gospođama potrebno je tisnuti i do 100-tinjak eura. Tek će ga tada donijet bez imalo srama što u tom istom hodniku stoje očevi, bake i djedovi ostale djece koji nemaju ili ne žele napraviti istu gestu kako bi vidjeli svoje potomstvo.

Čistačice naprijed, majke stop
Ono što vas kao majku najviše boli u svemu tomu je tretman prema bebama. Majka je osuđena na promatranje svega što se događa kroz staklenu stjenku bez mogućnosti da primi svoje dijete u trenucima djetetova histeričnog plača. U istu prostoriju ulaze čistačice s već gljivičnom krpom natopljenom Ajaxom zatvarajući vrata za sobom i ostavljajući bebe u tom smradu, a majka djeteta, koja prekrši pravilo ulaska u prostoriju, kako bi utješila svoje dijete, ili ga prevrnula jer je možda pljucnulo, biva protjerana u svoju sobu, dok ista medicinska sestra nastavlja neumorno turpijati nokte u dva ujutro, a hodnikom se i dalje ori plač pojedinih mališana, nekih gladnih, nekih mokrih, kojima je potrebna majka ili malo nadohrane iz bočice koja se, vjerovali ili ne, dijeli na limitiran način iako znamo da pojedina djeca nisu jednaka ni u početnim apetitima pa neka znaju ostati gladna do idućeg hranjenja.
Glede istog, ukoliko vam dijete ima malo jači imunitet bit ćete sretnica da ne ponese aftice doma kao poklon iz rodilišta. Kao poklon ponijet ćete s djetetom i pelenski osip, koji je, nažalost, nastao bez pelena jer sretni su oni trenuci majki kad ugledaju da su napokon stigli paketi pelena i da vaše dijete taj dan neće nositi kombinaciju gumene plahte.

Zamjene beba
Na veliku žalost pojedinih mama bila sam svjedok uzastopnih zamjena beba. Doživjela sam isto više puta, ali kad vam zdravu bebu odvedu na plavo svjetlo jer mlada stažistica ne gleda u broj narukvice već se povede za prezimenom iz krevetića kojeg je unaprijed nadobudna sestra vješto zamijenila, to je itekako traumatično i šokantno za svaku majku.
Ukoliko se sestra nije dovoljno naspavala tu noć u ranu zoru doživjet ćete da na vas viče kao da ima posla s malom djecom u vrtiću, a u naletu bijesa histerično ubacuje vaše stvari u ormar tjerajući vas da pravite krevet kao da ste na odsluženju vojnog roka ne vjerujući vam ako kažete da ne možete ni ustati jer ste možda porodili na carski. Ukoliko ste u međuvremenu nešto i priupitali možete doživjeti samo rat.
Ako ipak imate potrebu za lijekovima protiv bolova, koje vam je doktor redovito propisao, doći ćete u situaciju da se tog lijeka nitko neće ni sjetiti ako ne vi sami pa i napominjanje sestri neće vam znatno pomoći već ćete na žalost morati moliti nešto da izdržite noć.
Tužno, zar ne, ali vjerujte sve je istinito, doživljeno, proživljeno. I sad ostaje nada nas sviju u novo rodilište, gledamo i divimo se, rađa se novo krilo bolnice. No, u nama majkama jednaka tuga i upitanost: Zar zidine mijenjaju ljude?