Lupanje glavom o pod/zid ....

[Paulita]

Možda ne spada pod ovo ili se već pisalo o tom, ako griješim uputite me ili prebacite.

Uglavnom, Lovro već neko vrijeme, točnije, par mjeseci lupa glavom o pod, zid, štok....da sad ne nabrajam. Svaki put kada nešto nije po njegovom slijedi vriska, deračenje, lupanje....Čelo mu je plavo. Objašnjavanje ne pali, trudim se koliko mogu da izbjegnem takve situacije, ali svaki dan se desi nešto što ga potakne na takvo ponašanje. Ono što ga odvrati je da mu kažem "ajde, lupi s glavom". I onda neće, kao da mi kontrira.

Kao jedna faza mi traje predugo. A grozno mi ga je vidjeti s tim pečatom na čelu. I sve sam nervoznija kada vidim što radi, dođe mi da ga tako nalupam... :/

[Romina]

kod nas je ta faza prestala i opet se javila...i isto mi dođe da ga nalupam od muke

[Paulita]

Znam da mnogo djece to radi, ali....stvarno sam već na rubu živaca. I onda viknem na njega, on se rasplače i pruža mi ruke pa se stisne uz mene....A ako ga idem uzet prije, dok još nije lupio glavom o pod, lupit će u moju glavu.

Da li je dobro rješenje da mu govorim "lupi" jer jedino tako neće lupit?

[Ivana2]

Mi smo imali taj problem. Ako se ova faza ne riješi kako treba, poslije će ucjenjivati na neki drugi način. Moja preporuka je: utješiti dijete jer se je udarilo, ali ustrajati na tome da mu se ne udovolji u onome što time želi postići. Znači, dobit će ono što očekuje kad se udari (utjeha i briga), a ne nešto treće.
Ne ću ti uljepšavati: kad dijete jednom skuži neki model manipuliranja, koristit će ga dok postoji i najmanja šansa da upali.

[Ivana2]

E zaboravih: Nemoj mu govoriti nek se lupi. Znam da se čovjek tad osjeća frustrirano i živčano, ali ne treba dodatno frustrirati dijete. Prvo riješi svoj problem (ljutnja), a zatim rješavaj djetetov.
Znam da je lako govoriti, ali i mi smo to prolazili.

[Maruška]

I moj Lovre je lupao glavom. I to jednom lagano pa pogleda jel' ga netko gleda, pa drugi put jače pa pogleda pa tako dalje... Nekad bi već prvi udarac bio dovoljno jak da se rasplače, nekad treći.
Uglavnom, dok je lupao 'lagano' - mi smo ignorirali, kad bi udario tako da ga boli i rasplakao se - ponudili bi mu utjehu (zagrljaj, poljubac, objašnjenje) ali ne bi udovoljavali zahtjevu koji smo inicijalno ocijenili neprihvatljivim.

Paulita, znam da ti je koma ali izdrži! Proći će i ta faza.
(Kod nas, na primjer, psovanje traje ekstremno dugo. Ja još nisam spremna odustati od teorije da je ipak faza u pitanju a postalo je strašno naporno i neugodno.)

[traktorka]

Kažeš nekoliko mjeseci ....pa to je kod nas trajalo bar godinu i malo dana :shock: i znao se tako udariti da je bio pun hematoma,ja sam i plakala skupa s njim i ignorirala,a valjda to jednostavno mora proći kao i sve ostalo
Danas uglavnom neće lupit glavom,valjda je napokon postao svjestan da to boli-odnosno svoje frustracije riješava na drugi način
Znam da ti je koma,ali nema druge (stavi mu kacigu )
Sorry,malo se šalim,ali ja sam i o tome razmišljala

[Romina]

M to radi kad u sekundi ne dobije nešto ili kad mu se nešto zabrani...ako stignem preduhitrim ga i onda ga nosim i ljubim (dok me on čupa,štipa ili se mazi).lupa se u pod i u zid :shock: i to onak pošteno tak da se smrznem.svaki put kažem molim te ne lupaj se pa vidiš da te boli....

[Loryblue]

Mi smo imali taj problem. Ako se ova faza ne riješi kako treba, poslije će ucjenjivati na neki drugi način. Moja preporuka je: utješiti dijete jer se je udarilo, ali ustrajati na tome da mu se ne udovolji u onome što time želi postići. Znači, dobit će ono što očekuje kad se udari (utjeha i briga), a ne nešto treće.
Ne ću ti uljepšavati: kad dijete jednom skuži neki model manipuliranja, koristit će ga dok postoji i najmanja šansa da upali.

ovo potpisujem.

šteta što nisam na vrime ovako radila, pa sad ne bi imala muke da mi dođe iskočit iz vlastite kože.
doduše, moja nije nikad lupala glavom, ali je jako rano shvatila da urlanjem i krokodilskim suzama može sve dobit. i to koristi maksimalno. a mi kreteni (mm i ja) još uvik radi očuvanja bubnjića popuštamo.

ali se polako osvješćujemo i kad kažemo - ne-, onda nastojimo da bude -ne- bez obzira na njeno urlanje.
još jedino tribamo mm i ja poradit na sebi i podršci jedno drugome, pa kad jedno kaže - ne- da ga drugo i podrži (kod nas je u 50 % slučajeva raskol u odlukama, nažalost).

[Paulita]

Zapravo ja njemu ne popuštam. Ako kažem ne, onda je to ne i točka. A on može vrištat do besvjesti ako hoće. Npr. hoće moju kremu ili mobitel, a ja ne dam. Nastaje takva histerija :shock: ....ali ih neće dobit.

I moj Lovre je lupao glavom. I to jednom lagano pa pogleda jel' ga netko gleda, pa drugi put jače pa pogleda pa tako dalje... Nekad bi već prvi udarac bio dovoljno jak da se rasplače, nekad treći.
Uglavnom, dok je lupao 'lagano' - mi smo ignorirali, kad bi udario tako da ga boli i rasplakao se - ponudili bi mu utjehu (zagrljaj, poljubac, objašnjenje) ali ne bi udovoljavali zahtjevu koji smo inicijalno ocijenili neprihvatljivim.

identično je i kod nas.

Znači da ga ignoriram? To sam jedno vrijeme radila pa je prestao. Ali sada ni to ne pali. Možda zato što brzo izgubim živce :/

[Paulita]

Znam da ti je koma,ali nema druge (stavi mu kacigu )
Sorry,malo se šalim,ali ja sam i o tome razmišljala

I svekiji razmišljaju o tome

[Maruška]

Znači da ga ignoriram? To sam jedno vrijeme radila pa je prestao. Ali sada ni to ne pali. Možda zato što brzo izgubim živce

Kako Lovre više ne lupa glavom, ja računam da nam se taktika isplatila.
(sada pak ima suptilnije 'metode iznude')