Pozdrav svima! Evo mene, već dugo nisam bila s vama, nekako mi je postalo preteško čitat sve te priče o bebama, djeci, mamama..sve mi se to učinilo da jednostavno nije za mene, i da zapravo nemam šta tražit na na takvim stranicama, s obzirom na to da sam izgubila dvije bebe, i da smo u procesu za udomljenje stali negdje još u ljeto, i nitko iz Centra više nije zvao, i MM se u međuvremenu počeo ozbiljno kolebat u želji za udomljenjem :? Al evo me sad, jako zbunjene, razočarane, nesigurne. Jučer, nakon što 4 mj od njih nije bilo ni trga ni glasa, javljaju se iz Centra. Kažu da nas nisu zaboravili, i da nastavljamo gdje smo stali - sljedeći tjedan trebamo doći na 1. predavanje za udomitelje. M nije bilo doma, i tako sam ja (bilo me užasno sram..) morala reći čovjeku da smo se mi (tj. MM) u međuvremenu predomislili, i da nisam sigurna da može(mo)/treba(mo)/želi(mo) nastavit. Čovjek kaže u redu, samo da mu onda najkasnije u ponedjeljak javim. U redu, korektno. Cijelo vrijeme sinoć i danas pokušavam kod M izazvat grižnju savjesti ili svijest o tome da mi to možemo, da on može. Ali baš ne ide. Dovoljno ga poznajem da znam kad nešto ne želi. I od početka, on nije bio tako oduševljen za to kao ja. Mislim da je pristao samo zato da meni udovolji. Nakon što smo izgubili svoje bebe, ja sam bila ta koja je jako htjela da ponovo probamo, a on se bojao. Sad, kako vrijeme odmiče, logično bi bilo da je strah od nove trudnoće sve manji, ali nije. Ja se jako bojim, i nemam snage za ponovo proći sve to, čak i da sve bude u najboljem redu. A sad bi MM jako htio da ponovo probamo i da imamo svoje dijete. A ja bi htjela udomit dijete i tako pomoći nekome kome je to tako potrebno, nekome tko već postoji i kome ćemo biti dobri, i za koga ćemo se brinut i kome ćemo pružit sve ono što mu nažalost njegovi roditelji ne mogu ili ne žele. Bit će mi jako žao ako u ponedjeljak budem morala reći da odustajemo. A ne bi htjela sama odlučit, to ne bi bilo u redu prema MM. Nadam se da ga ne zamišljate lošim čovjekom, on je divan muž i čovjek uopće, i bez njega ne bi nikad ozdravila od gubitaka naših beba i imala snage i volje za dalje. Šta da radim :? ?