nisam crnjak neg se bojjjiiimmm... ta želja i strah su dvije krajnosti koje me jedu cijelo vrijeme. rekla sam ponovo mami... kuži ona da me ne popušta i zna čim ja nešto kažem da ću to i napraviti i da samo pripremam teren ona je odrasla sama od svoje 10 godine (bolje da neznate detalje). ona i tata su isto uvijek htjeli posvojiti dijete nakon mene i sestre i sada zna reći da žali za tim i da bi i sada to htjela napraviti. ja mislim da se ona boji da se neću snaći, da sam sama u tome i što ako ona katkad neće biti u mogućnosti "uskočiti" itd... ima tu dosta toga s njene strane jer je i sama bila u situaciji drugačijoj od nas ostalih... uz to istina je da bi sav teret povremeno padao na njena leđa, a ona ima još puno do penzije kada bi se u potpunosti mogla posvetiti unucima. imam i sestru koja je u zagrebu. tako da se i klonira nebi mogla na posao i na dvije strane. i taj moj strah je u biti samo od te organizacije. lako je željeti i odlučiti, ali što kada dijete dođe živjeti kod mene. a ako krenem u "osvajanje" kod mene (a koliko vidim i kod vas ) nema odustajanja! tako da odugovlačim jer kad krenem u to želim biti 100% sigurna u sebe i imati, a kako da se izrazim a da ne pogriješim, recimo, sve pod kontrolom :/
pusa svima i hvala na tolikim ohrabrujućim potporama i takvoj srdačnoj dobrodošlici!!!