Meni se čini skroz ok da učenici na kraju godine zajedno daju neki simbolični poklon . Glupi su mi skuplji pokloni, uz iznimku možda 4. i 8. razreda, ali i tu je važnije zabrat nego skupit hrpu love.
Slatko mi je kad pomislim na jedan npr. zlatni privjesak s ugraviranim razredom. Ali recimo da je profesorica u 35 godina staža skupila desetak takvih stvarčica - iskreno, što će joj to? Za uspomenu je dobra i npr tekica - spomenar u koju svatko napiše ponešto.
Ali tu su tri problema:
1. ne najavi svaka učiteljica unaprijed jasno učenicima i roditeljima da su joj odbojni skupi (ili bilo kakvi kupljeni) pokloni,
2. oko poklona tipa rukotvorina potrebno je često puno više organizacije nego oko skupljanja love i kupovine, i
3. u svakom razredu će se naći roditelji koji pokrenu akciju skupljanja love.

U razredu mog klinca godinama ista nadobudna mama desetak dana prije kraja nastave pošalje na listićima poruku ostalim roditeljima da prilože po 10 kn. Ne pozove nas na razgovor, ne šalje anketu želite li da kupimo i za koje novce, ne da svoj meil ili telefon, ne, samo organizira skupljanje love. 15-20 učenika x 10 kuna daje 150-200 kuna - po mom mišljenju bar dvostruko više nego za prikladni buket ili bonbonijeru.
Reći klincu da ne dam iz principa, a ne zato jer nemam - prilično mi je glupo. Kažem što mislim o tome, ali dam.
U velikoj sam napasti bila da koji tjedan ranije ja pošaljem roditeljima listić s porukom Hajde nemojmo i ove godine ponoviti tu glupost ili se idemo dogovorit kako ćemo ali eto, to mi se čini napasno, a onoj mami se ne čini da je napasna kad počne skupljat lovu.