Imamo problem sa sporosti.
Iako to i ja vidim nisam mislila da je to neki problem dak nije krenuo u školu. Učiteljica me upozorila na to. Eriku treba užasno puno vremena da skine/obuče tenisice, jaknu, izvadi knjige, prepiše nešto sa ploče... Uopče ne razlikuje koja je knjiga za koji predmet. Ja mislim da je stvar u koncentraciji. (mislila sam da su svi 7.godišnjaci takvi, ali izgleda da je on puno sporiji od drugih.) Problem je i u tome da jako teži "savršenstvu". npr. zaveže žnirance na tenisicama i ako je jedan malo duži od drugog, on ih odvezuje i sve iz početka. Tako da obuvanje traje po 10 min. Usput žniranci postanu i avioni koji se sudare u zraku... Požurivanje ne vodi ničemu.
Jako sam zabrinuta i ne znam kako riješiti problem. Uz to često odluta u neki svoj svijet i ništa oko sebe ne vidi i ne čuje. Neki dan je ostao vani na tjelesnom jer nije čuo zvono i nije vidio da ostali idu unutra.
Šta da radim sa njim?


Odgovori s citatom
S time da je ove godine ipak puno brži (to se ja nadam, pitanje je što će biti na informacijama
)
. Izvuče ruku iz jednog rukava, pa ode pogledati kroz prozor na igralište. Onda mu pogled padne na neke igračke i knjige i započinje igru. Nakon desetak minuta sjeti se majice i izvuče i drugu ruku.... Uglavnom, sretna sam ako se uspije svući i obući u ovom tisućljeću. Doduše, sada kad ide u školu, ipak je mnogo brži. Očekivala sam veće probleme, ali on se bez problema ustaje i koliko toliko brzo obuče uz moju pomoć i upute naravno.
Najvise me to sad isfurava kod Annabel jer je vec treci razred i tocno se primjeti da je ko usporeni snimak kod ucenja i zadaca. Pokusavam joj objasniti kad pise zadacu da nema sanjarenja nego ono paf paf i gotovo ali neide mi bas dobro. Uopce ne razmislja o onome sta trenutno radi.

).
