Moram ovo komentirati, bez obzira sto za sada nemam djecu i sto nije usko vezano za gostovanje u emisiji latinice.

Za vrijeme mog djetinjstva (imam 36) bilo je normalno da kada krenemo u osnovnu skolu ostajemo sami doma. Dakle od 7. godine (neki i od 6.) sami u skolu, sami iz skole, sami do povratka roditelja s posla.

Ne znam koliko vas se sjeca u to doba nije bilo uobicajeno imati telefon, jer telefonske centrale nisu imale toliki kapacitet da bi svaki stan imao telefon. Ne znam trebam li reci da smo telefon dobili kada sam se upisala na fax. Cak stovise za vrijeme moje osnovne skole nije bilo niti toliko telefonskih govornica i nisam bas zivkala niti mamu niti tatu na posao da ih obavijestavam o svakom svom koraku.
A uredno sam bez obzira na sve, kao i sva druga djeca, dolazila u skolu, odlazila iz skole, ucila, isla u ducan kupiti si zemlju, 5 dkg neke salame, nesto slatkog za dorucak...
Bez problema nakon ucenja smo se igrali pred zgradama.
I da istina je da je to bilo doba sa manje "cudaka" i cudnih zbivanja, ali ne mogu se sjetiti bas puno mojih vrsnjaka koji su "omanuli" zato sto su ostajali sami.

Zapravo sada kada ovo pisem i kad nas prebrojavam u glavi, vise se sjecam onih cije su mame bile domacice i koji su u konacnici vise zastranili i manje postigli, od nas ciji su roditelji radili.

Vjerujem da bi dobro razmislila (zbog ovakvih tema i na TV-u i u novinama) kada bi imala dijete da li bi ga ostavljala samoga kod kuce kada krene u 1. razred ili ne, ali postavlja mi se pitanje - sto se toliko promijenilo u ovoj nasoj sredini da sada gotovo postoji "panican strah" kod roditelja i da ne zele ostaviti djecu samu doma?

Razgovarala sam s frendicom na ovu temu. Ona je mama i kaze da niti sama ne moze objasniti zasto ne zeli dijete ostaviti samo doma, ali sve poduzima da ne ostane sam, a ide u 2. razred. Ona je zajedno samnom bila jedna od tih koja je ostajala sama kad je isla u OS i sve je proslo OK.

Dakle, mame sto se promijenilo da djeca ne mogu ostajati sama doma kada krenu u OS? Jesmo li mi bili samostalniji, odrasliji ili naprosto nije postojala druga mogucnost pa smo zato ostajali sami doma?