Na otvaranje ovog topica me potaknula sandy2006 sa svojom malom neurednicom.
Čitajući tu temu, u glavi mi se iskristaliziralo da sam ja jedna velika neurednica koja je od svoje kćerke napravila malu, a potencijalnu veliku, neurednicu. (Odavno je to meni jasno ali ne želim si to priznati.)
Zato ovo stavljam na izazove roditeljstva jer je primjer kako vlastitim modelom ponašanja utječemo na potomke.
Nikako da se uspijem organizirati pa mi vlada nered kako u glavi tako i u njenoj okolini.
Neopeglanog veša cijela hrpa, neopranog suđa pun sudoper, razbacane robe i obuće posvuda.
Taman sredim jedan dio stana i kada se vratim na početak, opet imam što raditi.
Sizifov posao!
Svi samo razbacujemo, a ne posprema nitko, osim u rijetkim trenucima naleta radnog elana.
Iz ormara kipi roba koja se više ne nosi, a sve mi žao baciti – možda će poslužiti ”za po doma”.
Od te beskorisne skrame nemam gdje s robom koja se nosi. Ona je ili u prljavom vešu, ili na štriku, ili neopeglana na hrpi. Svako jutro se izvlači ono što ćemo toga dana obući i brzinski pegla, a ostalo neka čeka.
Pa onda roba koja se jednom obukla i nije za pranje a ni za vraćanje u ormar. Nešto je prebačeno preko stolice, nešto preko kreveta, a već smo i malome počeli zatrpavati krevetac.
Naprosto ne znam odakle početi.
Mama mi nije pretjerano uredna osoba, ali je ipak organiziranija i urednija od mene. Ja sam, eto, vrlo neuredna i bojim se da će tom progresijom mojoj kćerki, jednog dana, stan moći dovesti u red jedino odred za čistoću.
Evo, dok ovo pišem, gazim po njenim papučama koje su pod stolom, a i japanke su tu pored stola. Na stolu teglica od Nutelle koju je jela i ostavila nezbrinutu.
Recite mi, molim vas, da za nas ima šanse i da će mi kćer postati urednija iako odrasta uz takvu mater.
Ajd, nek mi se javi neki svijetli prijmjer koji je od neuredne postao barem donekle uredna i organizirana osoba i objasni mi kako je u tome uspio.
Zahvalna
velika neurednica