Tako je i kod mene. Isto, isto. Fegusti, ipak ima nade za tvoju kći .Originally Posted by vissnja
 |
|||
|
|
|||
Tako je i kod mene. Isto, isto. Fegusti, ipak ima nade za tvoju kći .
kod mene:
mama je bila i jos je uvijek neurednica A1 kategorije. njoj je svaki ormar svastara, svaka soba odlagaliste, ne znam kojeg joj je oblika sudoper jer je uvijek pun suda(pa kojeg vraga ga ne sikne odmah u perilicu), robe ovakve, onakve posvuuuda.
mene je to uvijek smetalo tako da me puk'lo na onu drugo stranu. ja spremam sve u letu..kad se otusiram profrljam staklo na kadi viledom..dok se jelo dinsta, kuha, pece drugom rukom pospremim kuhinju...dok telefoniram razgrcem ves....
sve navedeno je trenutno malko izobliceno sa malom bebicom,ali i sad se trudim, stvarno da ne nastane teski dumbus..kako netko napisa: i ja padam na dlakama uz jednu perzijanku i drugu linjavicu...
mene je sram da mi dode tko a okolo pobacane carape ili u kuhinji sve skoreno...
sto sam za zamjetila:intelektualci, sto veci to neuredniji! (kod prijatelja, poznanika, rodbine)
ja imam faze.nekad ne peglam po tj dana,nekad se zalomi da peglam par dana za redom.isto je i s usisavanjem.
ali volim da svaka stvar ima svoje mjesto,iako je to uz dvoje djece rijeđe nego češće.u teriji da,u praksi malo teže.
kad se najave gosti,dam si truda i sve fino uglancam.
uvijek ću dati prednost dobroj seriji ili šetnji s djecom umjesto čišćenja.
imam veliku dioptriju tak da me sitnice poput paučine po kutovima ne diraju,jer ih - ne vidim!a nije ni da se trudim..
a postoje istr. da djeca koja odrastaju u urednijim domovima su koncentriranija i usredotocenija na zadatak...manje hiperaktivna i sl.
ajoj...
a kod nas u tjednu do subote se skuplja, prlja, gomila, trpa...u sub. kao to nesto ocistimo (a ni to nije ono cisto i skroz cisto), a u ned. ispocetka...
ja sam shvatila da je mojoj djeci najnormalnije neku stvar ispustiti iz ruke onog trena kad je vise ne trebaju, gdje god to bilo.
isto tako im je najnormalnije gaziti po stvarima.
jer, iskreno, ima dana kad nam je po stanu vrlo tesko proci, a da nesto ne nagazis.
tako da me vec smeta nered.
uvijek sam uzivala u svom vlastitom neredu.
ali ovo sto nas cetvero mozemo napraviti, to mi je previse.
Ja sam primjer osobe koja je bila urednija dok sam bila mlađa i koja je sve neurednija kako sam starija. I to zato jer mi se sve manje da gubiti vrijeme na non-stop briskanje i pospremanje.
Mama mi je bila luda za pospremanjem i sve čega se sjećam je da je tada bila i nervozna jer je naravno bila već umorna pred kraj pospremanja pa sam si ja rekla da nikada u životu kad budem imala djecu neću bit živčana ili se derat na njih zato jer sam luda od pranja prozora,zavjesa,pećnice ili neznamvećčega!!!!!
I tako sam danas jedna prekrasno smirena osoba koja gleda svoga sinka kako je dovukao mačku na kutnu i tamo ju razvlači a istovremeno mi je sudoper pun suđa ali ga i večeras stignem oprati ako ne i sutra ujutro.
Ne znam kako sam postala takva ali nisam prije bila takva,mislim prije rođenja djeteta sam više pospremala.
pitam ja jučer svoju četverogodišnju kćer i njenu prijateljicu:"kak to da se vi uvijek igrate kod nas?" (naime i njena mama ih zove da se igraju tamo, ali one rađe vise kod nas) a one meni skoro u glas "zato kaj je tam sve pospremljeno i uredno"
to meni mm stalno govori ali ja nikako da prihvatim savjet!
E da, a zamisli si tek šok koji je moja mama doživjela kad me u tim davnim studentskim danima napokon natjerala da pospremim sobu i kad sam iz ladice izvukla fosilni ostatak kore od bananeOtad sam se malo "pourednila" ali još uvijek u svom domu imamo jednu takvu, odmilja zvanu "čarobnu ladicu", u koju trpam sve ono što nemam pojma kamo bi smjestila i u kojoj se nekako uvijek pojave stvari za koje smo mislili da su izgubljene. Mama me radi te ladice zvala hrčak, a kako polako primjećujem slične sklonosti kod moje male hrčkice Sonje, bojim se da ću, na veliko veselje MM-a, uskoro morati na odvikavanje od ladičarenje :/
Ne mogu boraviti u prostoru u kojem nije kaos - čini mi nervoznom.
Ne živim u prljavom (kupaona i kuhinja uvijek moraju biti čiste. ali ne i uredne).. Hrpe knjiga, igračaka, i inog su razbacane po boravku.. Oprani veš ima "malo duži" put do ormara..
Kakva će mi biti kći? Ne znam.. kakva god poželi.
(s njom gotovo svaki dan slažem igračke. al to je njoj samo dio igre. max 2 min poslije toga, punu kutiju igračaka isprazni na pod. ako njoj ne smeta hodati preko lego kocki, puzzli, plišanaca, beba, autića, životinja.. ne smeta ni mene.)
Skužila sam da je najbrži i najefikasniji način da se pospremi nered (barem donekle) ad hoc pozvati nekoga na ručak/večeru! Onda svi (opet donekle) sudjelujemo u raskrčivanju, pa, iako poslije nemamo pojma gdje smo što tutnuli, jedan dio stana ipak izgleda (opet donekle) uredno. Jest da usput treba nešto i skuhati, ali i zadovoljstvo je višestruko!
Imam osjećaj da me netko prokleo"Dabogda cijeli život prala posuđe i slagala robu!"Prije sam više lickala a sad mi nije sve tako važno.Obožavam bacat sve što nije u trenutnoj upotrebi i to mi dosta olakša ormare,a što se tiče nereda ima ga u svakoj sobi.Ali zna se što je nered, a što je zaista prljavo,a to mi se ne smije dogoditi.Posteljina,wc i kuhinja moraju biti čisti,a za prašinu manje više.Bolje imati vremena za djecu nego biti rob urednosti,kao moja susjeda koja je djecu tjerala da na balkonu jedu čokoladu da ne bi slučajno umazala pod ili u pet u jutro pere prozore. :shock:
kad se sjetim kad sam tek izasla iz roditeljskog doma i pocela samostalno zivjeti. svakog je dana obavezno krpica bila u rukama, a subotom se radila generalka ormara, vesa za pranje, prozora.....
s vremenom sam shvatila da sam postala rob ciscenja jer nisam imala vremena za nista drugo. sad, posto cijeli tjedan radim dvokratno i subotom ujutro, pokusavam ono malo slobodnog vremena koje imam iskoristiti za setnje sa djetetom, igranje i sl. a ciscenje je svodi na ono najbitnije za taj dan: izbaciti smece, oprati sude.. a generalke ili subotom popodne ili nedjeljom ali u blazem obliku nego nekad.
sve moze cekati, i peglanje, i ciscenje, i pranje, vaznije mi je vrijeme koje provodim sa djetetom, obitelji i prijateljima
Posting Permissions
Reply With Quote