Bak, . Ovako je počelo i kod meni bliske osobe u obitelji - nesanica itd. Nije nam padalo napamet da kritiziramo terapiju jer je vidno pomagala (psihofarmaci) i nastojali smo biti uz nju, istodobno pokušavajući čuvati sebe da nas problem te osobe "ne pojede", ako me razumiješ. Sama ta osoba je bila protiv lijekova jer su neki imali vidne nuspojave (fizička ukočenost itd.) i pokušavala je sama "pobjeći" od lijekova, ali to bi na kraju završilo uglavnom gore, to jest vraćala bi se lijekovima u težim fazama bolesti i odmah išla na jače i teže doze. Ta osoba ima dobrih i lošijih faza, ali njezin konkretan problem nije prolazan i izlječiv, nego je na duge staze, ali ne mora svačiji problem biti isti. Biti uz tu osobu, ali pokušati nekako i ostati sa strane, to je moj savjet. U tuđoj koži istinski ne možemo biti i na kraju osoba sama mora nekako uz pomoć obitelji, liječnika i lijekova i bilo čega drugoga što toj konkretnoj osobi pomaže (je li priroda, je li homeopatija, je li usamljivanje, je li druženje) potaknut neke snage koje bi stanje dovele u normalu ili blizu normale.