Antidepresivi

[miina mama]

a imati puno posla s depresivnom osobom, to je jako teško....mislim da je teže ljudima oko nje na kraju nego njoj, ak me kužite... Undecided

Ja se rijetko javljam na forum vjerovatno zbog mog slabog samopouzdanja, al me ova recenica ponukala da ipak nesto napisem. Od skoro sam krenula na psihoterapiju, zbog moje, za sad blage depresije, (antidepresive ne pijem).
Ova izjava me je jako rastužila, zbog mm i moje princeze koji zive sa mnom. Nadam se da cu se izvuci iz toga i da ipak njima nece biti tako tesko, jer kad god zapadnem u "tu fazu", cinjenica da i njima sigurno zagorcavam zivot mi je najgora.

[kailash]

a imati puno posla s depresivnom osobom, to je jako teško....mislim da je teže ljudima oko nje na kraju nego njoj, ak me kužite... Undecided

Ja se rijetko javljam na forum vjerovatno zbog mog slabog samopouzdanja, al me ova recenica ponukala da ipak nesto napisem. Od skoro sam krenula na psihoterapiju, zbog moje, za sad blage depresije, (antidepresive ne pijem).
Ova izjava me je jako rastužila, zbog mm i moje princeze koji zive sa mnom. Nadam se da cu se izvuci iz toga i da ipak njima nece biti tako tesko, jer kad god zapadnem u "tu fazu", cinjenica da i njima sigurno zagorcavam zivot mi je najgora.

draga, nadam se da ćeš se izvući...mislila sam da je teško jer sam prošla s meni vrlo bliskom osobom depresivnu epizodu i to mi je bilo gore nego da je meni loše...sve sam činila da joj pomognem a ništa. osjećala sam se potpuno bespomoćno.

samo naprijed, mama, misli na svoju princezu i bit će ok

[miina mama]

znam, vjerujem ti i meni mm stalno govori da bi htjeo nesto da ucini da mi pomogne. nadam se da ce mi ta psihoterapija pomoci, tek sam krenula i polako se naoruzavam knjigama koje usput citam, ako imate sta za preporucit bicu zahvalna, jer mi je zao svakog proplakanog dana - to mi je izgubljen dan, a znam da cu jednom zaliti sto sam tako nekvalitetno provodila vrijeme sa svojom Miom.

[Anita-AZ]

ono sto nikako ne mogu shvatiti je taj odnos uzroka i posljedica:
da li je netko depresivan prvenstveno zato jer mu je izmijenjena kemija mozga, a zivotne nedace dolaze kao posljedica toga, ili su nekakve traume (mozda jos u ranom djetinjstvu) uzrok izmijenjene kemije mozga?

moze li takva osoba sebi pomoci? mozda bi mogla kad bi dovoljno htjela, ali onda bi prvo morala moci htjeti... razumijete?

Ne znam odgovore.... ali ovo su apsolutno iste moje misli i pitanja o kojima vrlo često razmišljam.

No, kad mene pukne pms i kad mi se percepcija cijelog svijeta promjeni i ta 3 dana sam ja zaista netko drugi.... zaista se pitam koliko je ta biokemijska neravnoteža opasna, neistražena....
I kad sam dobila dabroston kao pokušaj rješenja.... pomogao je. Zato se ljutim što je nisu potjerali da provjeri stanje hormona!
Jedino za vrijeme pms-a zaista razumijem svoju prijateljicu.... čim prođe, letim dalje i moje razumjevanje više nije tako duboko (to ne znači da joj ga ne dajem....). Jednostavno teško razumjevam manjak volje za samopomoć ili nekim aktivnostima itd. osim tad.

Koliko smo uvjetovani hormonima i kemijom u svojem mozgu... a koliko smo moćni mijenjati stanje hormona i kemije u svojem organizmu samim time kakvi smo.... a možda smo takvi baš poradi iste te (ne)ravnoteže...

Nikad nisam voljela misliti da je čovjek uvjetovan ičim osim vlastitom voljom. I tada je došao pms i bacio u vodu moju teoriju, moje stavove i moja vjerovanja. I sad najpametnije što mogu reći jest da ustvari ništa ne znam o ljudskoj psihi...

To je još jedna pitalica: kokoš ili jaje....

[Anita-AZ]

znam, vjerujem ti i meni mm stalno govori da bi htjeo nesto da ucini da mi pomogne. nadam se da ce mi ta psihoterapija pomoci, tek sam krenula i polako se naoruzavam knjigama koje usput citam, ako imate sta za preporucit bicu zahvalna, jer mi je zao svakog proplakanog dana - to mi je izgubljen dan, a znam da cu jednom zaliti sto sam tako nekvalitetno provodila vrijeme sa svojom Miom.

Meni je ovo zaista divno. Filmići u lijevom kutu..

http://www.thework.com/index.asp

U temi body ima nešto o depresiji.... a cancer je meni jaaaako jak filmić... ali svaki ima vrlo važne uvide!

A ovdje ima za skinut besplatnih textova
http://www.thework.com/resources.asp

[ina33]

Draga miina mama, . Pliz nastoj tako ne razmišljati. Teško je svima kad je bilo koja bolest u kući i kad pogađa njihove drage, kao da je mome mužu lako kad mene boli noga ako sam bila u hladnome. Kad te bilo koja bolest ili bol strefi nervozan si i nisi onaj stari. A, vjeruj mi, iz mog višedesetljetnog iskustva u okruženju s povremeno depresivnom osobom, još i najgori je dio kad se ta osoba grize zato što je bolesna. Za svoju bolest ti NISI KRIVA, i to tvoji bližnji znaju i tvoju bolest tako prihvaćaju . Ljudi koji obole od raka, visokog krvnog tlaka itd. jednako tako su "skrivili" svoju bolest kao i ti tvoju, ali je za depresiju specifikum taj vražji osjećaj krivnje. I protiv njega se na svakom životnom polju treba boriti, prihvati da to nije tvoja krivnja nego je to stanje i bolest, moglo te pogoditi i nešto drugo, ali te pogodila depresija. Izborit ćeš se i izaći iz toga, koncentriraj svoje snage na borbu, a nemoj se koncentrirat na misao "i ja sam za sve ovo kriva".

[tanja_b]

glede uzroka i posljedice...ne zna se. ma ja kad sam čula kako izgleda povijest teorija depresije...kad su skužili da je kod depresivnih poremećen metabolizam serotonina, opa eto serotoninske teorije koja tvrdi da je uzrok u tome. onda su našli da je poremećen metabolizam MAO, opa evo druga teorija koja tvrdi da je to uzrok, pa uz to idu i odgovarajući antidepresivi različiti od ovih serotoninskih....itd. hoću reći, još je to područje pokušaja i pogrešaka a NE ZNA SE UZROK.
postoje genetske predispozicije za sve psihičke poremećaje i može ih pokrenuti neki triger tipa nekog strašno traumatičnog događaja a i NE MORA se nikad aktivirati u životu...

Da, neki inhibitori enzima MAO koriste se kao antidepresivi, ali to je vrlo nespecifična terapija (jer MAO djeluje i na druge neurotransmitere, a u metabolizmu serotonina ima manje značajnu ulogu).

Iako sam do grla u tom području (serotoninska problematika), osobno ne bih tvrdila ni za ni protiv farmakoterapije depresije. S jedne strane, evidentno je da je u depresiji promijenjena ravnoteža serotonina, ali isto tako se ne zna točno što je sve promijenjeno i u kojoj mjeri. Nadalje, postoje lijekovi koji pomažu ponovnom uspostavljanju te serotoninske ravnoteže, ali još uvijek se itekako istražuje točan način njihova djelovanja, i naročito dugoročne (kronične) posljedice njihova uzimanja.

Definitivno smo danas otišli dalje u poznavanju psihofarmaka i načina njihova djelovanja (u odnosu na prije 50 godina), ali isto tako sam svjedok (na žalost :/ ) i kako se ti lijekovi propisuju i na koji način, i baš zato sam skeptična prema njima. Jer imam dojam da liječnici olako stavljaju naglasak na farmakoterapiju (primjer iz bliske okoline: pacijent se žali doktoru da mu je, usprkos uzimanju antidepresiva, opet lošije, a doktor samo kaže: povećajte dozu; bez da je detaljnije razgovarao o tome što je to lošije u njegovom životu).

Iako nisam psihijatar, vjerujem da je zapravo za depresivnu osobu najvažnije naći terapeuta u kojeg ima povjerenje. I onda, kombinirati psihoterapiju i farmakoterapiju. Ali za to treba vremena... i beskrajno mnogo strpljenja.

[ina33]

A ja bih na to nadodala da, ako imate sredstava, odete privatno jer u bolnicama u pravilu nema vremena i strpljenja za posvećivanje pacijentu i tamo je standardan odgovor - povećaj ili smanji dozu.

[ina33]

Da, zastrašujuće je koliko je naše tijelo i prirodno upravljano kemijom - od hormona i spojeva koje prirodno nastaju u tijelu. Npr. manjak litija u krvi zna ukazati na depresiju. Misliš ima neki vanjski uzrok, jer tako je obično očekivano "zdravo" ponašanje - neki događaj ili splet okolnosti u čovjeku izazove tugu, kad se to preradi, tuga se smanji ili prestane. Kad ono - pao litij u krvi. Zašto, kako, the answer, my friends, is blowing in the wind. Dobro, ovo banaliziram prilično, ali taj aspekt se isto treba uzeti u obzir jer je prva reakcija laika na depresiju i na bolesti općenito - ma, ne trebaju ti lijekovi, opusti se itd. Isto kao i na neplodnost, isto kao i na reumu itd. - ma, ne boli te, ajde malo protrči, to su mišići. Sve je to dobronamjerno, ali ima isto i ona poslovica koja mi često padne na pamet "put u pakao popločan je dobrim namjerama".

[miina mama]

Hvala na podrsci, puno mi to znaci.

[lucky day]

A ja bih na to nadodala da, ako imate sredstava, odete privatno jer u bolnicama u pravilu nema vremena i strpljenja za posvećivanje pacijentu i tamo je standardan odgovor - povećaj ili smanji dozu.

ovo sam i ja cula...

meni je inace kemija naseg organizma fascinantna u pozitivnom smislu: ne mozes ni okrenuti pogled negdje a da ne prouzrocis kemijsku reakciju u svom tijelu... zamisli koliko samo tu izbora tu imamo svakog dana!
kroz probavu se dogadjaju mase kemijskih reakcija bez kojih ne bi mogli zivjeti...

tu je meni i nada za (samo)ozdravljenje kod vecine bolesti...
'tuces' ju na svim frontama, kroz sva osjetila, koliko god mozes -
ono sto (ne)gledas,
ono sto (ne)slusas,
sto (ne)jedes, sto (ne)citas,
sto (ne)mirises,
kako se (ne)kreces,
(ne)opustas,
sto (ne)dodirujes,
cega se (ne)prisjecas,
sto si (ne)planiras...
lista je ogromna...

kad se na na svakom, a ne mora se ni na svakom, od tih polja napravi misji korak vec je obruc oko bolesti stegnut...
dobro je znati da kemija vecinom ipak radi za nas...

a ja se nekad uhvatim da pomislim da - cak i kad se cini da NE radi za nas - mozda ipak nije tako...
strahovi, ljutnje, tuge su osjecaji koji imaju svoje vazno mjesto u evoluciji covjeka - pitanje je samo KAKO ih koristiti u danasnjem nacinu zivota...
svojevrsna epidemija depresije i depresivnih raspolozenja je mozda samo vazan milestone u evoluciji - ili ce se naci snazna i adekvatna ter trajna rjesenja ili ce famozni covjekov um unistiti sam sebe...

na kraju je pitanje kao u matrixu: 'crvena ili plava pilula?'
po meni, jedna od njih bi se vrlo lako mogla interpretirati kao antidepresiv
no zanimljivije je pitanje - sto je druga pilula?

[kailash]

A ja bih na to nadodala da, ako imate sredstava, odete privatno jer u bolnicama u pravilu nema vremena i strpljenja za posvećivanje pacijentu i tamo je standardan odgovor - povećaj ili smanji dozu.

e to je ono na što sam ciljala- što se sve svede na to. i što tanja b kaže - olako prepisivanje psihofarmaka bez adekvatne, dublje psihoterapije...to je osnovni razlog mojeg PROTIV psihofarmaka.

lucky day tvoji mi postovi baš "sjedaju"
meni isto te činjenice o našoj uvjetovanosti ulijevaju nadu. meni je super, npr što prehranom možemo utjecati na raspoloženje ili jednostavno žustrijom aktivnošću potaknuti endorfine pa se osjećati dobro...i najvažnije kod ovog što si napisala mi je ta naša famozna mogućnost izbora...naša slobodna volja...

A ovo što pišete o nedostatku volje i motivacije....to je problem broj jedan terapije. motivirati. onda sve ide puno lakše....

miina mama lijepo ti je ina33 napisala

[ina33]

Kailash, . Ali, općenito je moje iskustvo da je po bolnicama za sve tako - nema se vremena udubljivat u problem - pa je sve ili tablete ili 2 vrste recimo vježbanja ili trpi i doviđenja. Ja sam stvarno specifikum sa trilijun specifičnih kroničnih boljetica, ali iz moje perspektive - blaženi privatnici i moja opća dr. Za kičmu itd. jedino mi pomogao priv. fizioterapeut kojemu me uputila moja opća dr. - Mihanovićeva je bilo - red ketonala, red magneta, red neindividualiziranih vježbi koje sam mogla skinut s interneta koje pale ako imaš samo jedan problem (a to je najrjeđe, jer ako ti ne valja kuk, ne valja ti i drugi i kičma itd., pa se svodilo na - a vi tu vježbu nemojte radit). Mislim, nije to bilo ništa medicinski krivo - ali jednostavno nema se vremena za posvetiti pacijentu više od 10 min. A koji put treba više. Naravno, iznimke postoje i ja govorim iz svoje perspektive. Znači - ozbiljniji problem koji zahtijeva više angažmana i nešprancasta rješenja - ipak negdje izvan bolničkog sustava, to je neka moja "krilatica", zasad me dobro služi. Slično je bilo s mojom sestrom i njenom curicom koja ima neurološke probleme - kako je sustav zamišljen ona bi fizijatru došla kad bi već bilo prekasno, i to svaki dan se izmjenjivao drugi s totalno drugim pristup pa se pokupila u ZG i došla kod privatnika koji se bar držao svog koherentnog sustava. Nemojte me sad ubit, ali to je neka moja životna lekcija - iznimaka ima, ali ovo je neko "moje" pravilo, a Jeremija sam živi, pa imam iskustva ko neki penzić.

[Anita-AZ]

Moja prijateljica je pogledala filmiće od Byron Katie...

Rekla mi je: "Hm, lijepi su filmići, ali po njima ispada da ja ne želim biti sretna! To boli."

Lucky day... i ja obožavam tvoje postove Imaš stvarno izvrsnu bio-kemijsko-hormonalnu ravnotežu.

[ina33]

Mene općenito pitanje krivnje u bolesti malo živcira. Nitko za svoju bolest nije kriv, osim nekog turbo neodgovornog ponašanja. Ja tu grižnju savjesti odbacujem , ma šta me god učila koja teorija - toga ima malo i u autogenom treningu i taj dio sam za sebe "makla", a uzela ovo što mi se sviđa, napravila sam si neki svoj miks.

Anita-A-Z, ova ti je baš duhovita s bio itd. ravnotežom !

[lucky day]

anita, kailash
sto se tice moje bio-kemijsko-hormonalne ravnoteze: ja sam samo donijela CVRSTU odluku da NISTA nije vaznije od toga da se osjecam dobro...
i mogu reci da je ta odluka zarazna po okolinu...
kao sto i depresija zna biti...

Moja prijateljica je pogledala filmiće od Byron Katie...

Rekla mi je: "Hm, lijepi su filmići, ali po njima ispada da ja ne želim biti sretna! To boli."

kak je samo to zakljucila :?

dobro, mozda to i je njezina istina u ovom trenu...
ali ako ju uvjerenje 'po njima ispada da ja ne želim biti sretna!' boli, rekla bi b. katie - onda bi bas to bila podobna misao za preispitati!
i ja se slazem...

no znas, ima nesto i u onoj: ako mislim da nekom treba Rad to vrlo vjerojatno znaci da - meni treba Rad!

[Majuška]

Lucky,

mogla bi nam možda navesti neke od radova, pisaca, knjiga i dr. koji su ti najviše pomogli i inspirirali te. Stvarno "sjedaju" tvoji postovi i baš mi je drago da postojiš tu za nas

[lucky day]

hehe, ja ti vec na 'bibliji za zene' preporucih nesto sto bi u tvojoj situaciji bilo inspirativno i ohrabrujuce - 'sve o dojenju'

nekako se dvoumim jer te ne poznajem osobno - a znam da to koliko ce alati (lijekovi) djelovati jako ovisi o osobi - pa da te ne zavedem na krivi put...
no dobro:
osim Rada - i to NE toliko KNJIGA od Byron Katie koliko sam Rad, (pogotovo onima kojima je koncept ili rijec Bog , kako da se lijepo izrazim, 'spominjana uzalud' )
preporucam:

julia cameron: 'Umjetnikov put' - za SVE ne samo za osobe koje se ugodno osjecaju s identitetom 'umjetnika'... rad na kreativnim procesima je kljucan za osobe koje se nadju u periodu suse ili samo nize razine energije a pogotovo na rubu depresije... a kreativni procesi se poticu - igrom... u trenu kad kreacija postane ozbiljna - to je njezin vrhunac ali i pocetak umiranja... imati alate za 'novi val' kreativnosti je dobro... u toj knjizi je MNOSTVO alata... tako da si stedis vrijeme i novac na mase knjiga - jednim udarcem...
ali ti perspektiva tebe kao kreativne osobe (u holistickom smislu) mora biti barem intrigantna da bi ti se kniga primila...

a za direktni rad s emocijama i mislima:
djela od jerry i eshter hicks (jedna knjiga je i prevedena na hrvatski) - pogledaj na topicu dolje 'oprah i 'the secret'...
pogotovo moze biti zgodna ljudima koji se hrvu sa konceptom novca i blagostanja...
no puno je vise od toga, vec odmah ispod povrsine...

eto, uvijek mi je lijepo saznati da ima ljudi koji se trude drzati do sebe... jedino tako i nasi voljeni (ter priroda i drustvo) mogu profitirati...

[inikaaaaaa]

Prijateljica ih je počela odnedavno uzimati (po preporuci psihijatra).

Shvatila sam da sam automatski protiv njih i nisam joj uspjela biti podrška na tom području radi čega mi je žao i želim to ispraviti.

No, želim isto tako znati više kako oni funkcioniraju, DA LI funkcioniraju, da li ti lijekovi samo odgađaju ono sa čime se osoba ustvari mora suočiti i da li je cijela baza prepisivanja istih temeljena na mišljenju da ne postoji razlog/uzrok depresije koja bi u svojoj suštini mogla donijeti i nešto dobro ako bi se dublje i hrabro "prokopalo"? Ili pomažu osobi da stane na svoje noge i kad ih i prestane uzimati, osoba će i dalje stajati na svojim nogama koje nije mogla pronaći bez lijeka? :/

No dobro. Molim vas za uputu gdje mogu i kako više naučiti o tim lijekovima.... ako je itko imao iskustvo, rado bih ga čula...

Bottom line svega... čak i ako ne djeluju, mogu li joj ozbiljno naškoditi?

Hvala!

ANTIDEPRESIVI nisu ljekovi koji izazivaju navikavanje.U svakom slučaju nemoj je odgovarati , jer joj time samo odnemažeš.Počinju djelovati nakon 2 tjedna redovnog pijenja , a od njih se ti jednostavno poveča razine serotonina u mozge(koji ti treba za normalno raspoloženja).Nemoj biti u krivu i misliti da će ona biti hipetaktivna .I nemogu joj naškoditi , nego samo koristiti.Pričam iz vlastitog iskustva.

[inikaaaaaa]

Neda mi se čitati cijeli topic , pa bih još možda preporučila i psihoterapiju kod psihijatra koji joj je te tablete prepisao.Puno opasniji su ti razni normabeli koji doktori ko bombone prepisuju TRUDNICAMA!antidepresivi nisu tablete za smirenje.SRETNO

[mmerciiy]

Ćao. Imam 20 godina. Prvi put mi je da pijem antidepresive. Također, imam probleme sa napadima panike. Doktorica mi je prepisala ecitalopram ujutro prvih sedam dana pola tablete, pa poslije cijela, a navečer pijem Calixta tbl (mirtazapin). Po potrebi, pijem ksalol. Četvrti dan od uzimanja antidepresiva imala sam dva baš teška napada panike u jednom danu, gdje sam uzela dvije tablete ksalola ali mi ništa nisu pomogle. Danas mi je deveti dan, još uvijek ne vidim nikakvo poboljšanje, čak šta više već mi je muka od ovih lijekova. Da li je to normalno? Također me zanima da li je neko pio ove lijekove i iskustva s njima?