Nedavno sam čula za slučaj pedijatra koji naplaćuje privilegirani tretman (700 kn godišnje!) - ulazak preko reda, broj mobitela koji se onda može nazivati kad god treba i sl. Dakle, ako platite 700 kn, onda iza vas u redu ostaju i bolesna djeca koja su u čekaonici možda već i sat-dva. Čini se, prema viđenoj situaciji, da velik dio roditelja zaista plaća te usluge i sad se ja pitam je li vama to normalno - i da liječnik to traži, ali i da roditelji šute i plaćaju. I što biste napravili? Moja se prijateljica suprotstavila, druga strana naravno tvrdi da sve to nije istina i pronalazi kojekakve izgovore. Ja sam za to da se to prijavi, ali problem je što ne postoje konkretni dokazi. Bojim se da jedan roditelj sam ne može puno, ali kad bi ih se barem skupilo više, možda bi i polučili kakav uspjeh, tj. da se takav liječnik kazni (nije to ni mali novac - ako plaća polovica roditelja, a svaki pedijatar ima nekoliko tisuća djece...).
Ne znam što bih sama napravila da sam u toj situaciji, ali smatram da to ne bi trebalo olako pustiti. Šutnjom podržavamo mito.
Zanimaju me vaša mišljenja, ali i prijedlozi što učiniti.