potaknuta svim friškim trudnicama koje već imaju male bebače, uhvatila sam se i da ja razmišljam o još jednom.
Dakle, moja priča je ovakva.Ja i MM smo zajedno hm...9 god. valjda :/
i nismo se pazili onu prvu god veze, nakon toga smo i radili i nismo na bebaču, nismo se opterećivali šta ako...
Prije jedno, pet godina smo se počeli pitati kako to da ja još nisam trudna, a prije četri počeli intezivno raditi na problemu.
Zatrudnila sam nakon druge inseminacije i sad cura ima 10,5 mj. i dojim ju.
Međutim, koliko god razmišljala o drugom djetetu, bojim se da ne završi nešto krivo. Imam 34 god. i brata epileptičara i ujaka sa Down sindromom( realna sam i bojim se jer ulazim u tu neku skupinu " starijih" trudnica koja ima obiteljsku anamnezu kakvu ima)
Koliko god da se na neki način bojala, ipak mi ne bi smetalo( ružna riječ) dijete sa takvim problemom.
Ali, ono što sad mene zanima je da li bih mogla na stimulaciju ako dojim( jer bez stimulacije kod mene nema ničega) ili da eventualno pričekam sa tim svojim razmišljanjima, ali opet kad gledam godine, vrijeme leti, pa ako želim još jedno bolje prije.
Ne znam kako bih uopće uskladila Gretine potrebe sa svojim odlascima na folikulometrije i svim što prati taj postupak.
Ili to možda dođe sve na svoje.
Ma ja sam vam još u velikom razmišljanju i sama nisam sigurna, ali bih htjela čuti vaša mišljenja, ići ili ne ići :?