Primjer: Jučer smo imali malo društvance, Nina je bila bez šlapica, pala ne čošak trosjeda i posjekla se, završili smo na Rebru, 1 šav. On je odmah mene napao da sam kriva što nema šlape...i tu dođe do svađe. Ok, trebala je imati šlapice, uvijek ih ima, ali sad baš nije i eto. Jako smo nesretni i tužni zbog straha od ožiljka i svega. No to nije prvi put. Uvijek kad se nešto događa oko Nine mi se moramo posvađati, naime, nikako se ne slažemo u odgojnim mjerama/metodama. To je jaaako narušilo naš odnos. I grozno mi je što sam za svaki njen krivi korak ja kriva. A on? Umjesto da me utješi u tim strašnim trenucima još se moramo i svađati
Kako je kod vas? Da li je uvijek mama kriva? Danas sam baš u komi