popuštam sve brže i ve brže mu dajem bočicu jer mi je grozno gledati ga kako urliče te zato jer znam da će sns uskoro stići pa da se neće uspjeti više izvlačiti. ponekad se pitam je li vrijedno mrcvariti dijete zbog svoje želje i potrebe da on siše. mislim, njemu ni ovako nije loše - dobije izdojeno mlijeko na lakši način, mazimo se ionako...a opet tužna sam zbog tog nesisanja i tako jako želim da uspijemo pogotovo sad kad je naučio uhvatiti, kad smo se riješili šeširića, kad količina mlijeka pomalo raste, kad prestaje boljeti...
Drago mi je da situacija bar u jednom dijelu ide na bolje.

Dok vam ne dodje SNS, probaj mu dati dio na bočicu ako je jako gladan, a onda kad primiri tu prvu glad, vrati ga na dojku.
Doji ga kad je pospan ili kad se tek budi, a nemoj se previše boriti u trenucima kad je gladan toliko da je nestrpljiv.

Dojenje je vrijedno truda, osobito sad kad ste već jako puno problema pobijedili i riješili. Znam da je teško, često i usamljeno, imati probleme i boriti se s njima, ali oni će proći. Za odustajanje uvijek imaš vremena.

Držim fige da SNS stigne čim prije i probaj uživati što više u malom čovjeku i iskustvu majčinstva.