U petak smo bili na prvom roditeljskom sastanku sa novim tetama. Potpisali ugovore, popričali o deci uopšteno a onda su se tete malo prošetale od roditelja do roditelja i popričale sa svakim pomalo. Jako su fine mada je to meni i svim ostalim mamama (i tatama) bilo jasno već drugog jutra kad su sva deca jedva čekala da obuju papučice i da uđu u sobu.
Jedna od tema razgovora je bila i šta doneti deci za ovo polugodište. Prvo su rekle da svako dete treba imati po jednu svesku bez linija, po jedan komplet drvenih bojica i po jednu deblju bojanku. A onda su nas zamolile da ukoliko imamo nešto od igračaka kojima se deca ne igraju (nema veze i ako auto nema točkove ili ako lutka nema ruku) da donesemo jer u sobi nemaju igračke :shock:
Tada smo svi shvatili da je to što mi vidimo u sobi ceo arsenal kojim raspolažu - jedna mrežasta korpa sa 30-tak velikih kocki (jedna kocka ima 2 točka od 4 potrebna i jednom srećniku dnevno služi kao autić) i jedan stočić sa stolicom i ogledalom na kome stoji nekoliko praznih bočica od šampona i jedan češljić kojim se frizerišu mlade dame![]()
Tete su nam otvarale ormare da nam dokažu da su koleginice koje su krajem meseca sa svojom grupom izašle iz sobe odnele sve sem navedenog i TV-a. To se nikada nije desilo u našem vrtiću i one iskreno ne znaju kako da reaguju sem da nas, roditelje, zamole da malo pomognemo.
Pao je dogovor da roditelji skupe nešto novca i kupe deci igračke (tete ne žele da se u to mešaju), da roditelji donesu šta imaju od viška igračaka ali svejedno gorak ukus ostaje. I još više se divim tim dvema tetama koje bez crtaća i bez igračaka uspevaju da, evo već treću sedmicu, animiraju okruglo 30-toro dece do te mere da mogu slobodno da potpišu da nemaju nijednog plakača