U petak smo bili na prvom roditeljskom sastanku sa novim tetama. Potpisali ugovore, popričali o deci uopšteno a onda su se tete malo prošetale od roditelja do roditelja i popričale sa svakim pomalo. Jako su fine mada je to meni i svim ostalim mamama (i tatama) bilo jasno već drugog jutra kad su sva deca jedva čekala da obuju papučice i da uđu u sobu.

Jedna od tema razgovora je bila i šta doneti deci za ovo polugodište. Prvo su rekle da svako dete treba imati po jednu svesku bez linija, po jedan komplet drvenih bojica i po jednu deblju bojanku. A onda su nas zamolile da ukoliko imamo nešto od igračaka kojima se deca ne igraju (nema veze i ako auto nema točkove ili ako lutka nema ruku) da donesemo jer u sobi nemaju igračke :shock:

Tada smo svi shvatili da je to što mi vidimo u sobi ceo arsenal kojim raspolažu - jedna mrežasta korpa sa 30-tak velikih kocki (jedna kocka ima 2 točka od 4 potrebna i jednom srećniku dnevno služi kao autić) i jedan stočić sa stolicom i ogledalom na kome stoji nekoliko praznih bočica od šampona i jedan češljić kojim se frizerišu mlade dame

Tete su nam otvarale ormare da nam dokažu da su koleginice koje su krajem meseca sa svojom grupom izašle iz sobe odnele sve sem navedenog i TV-a. To se nikada nije desilo u našem vrtiću i one iskreno ne znaju kako da reaguju sem da nas, roditelje, zamole da malo pomognemo.

Pao je dogovor da roditelji skupe nešto novca i kupe deci igračke (tete ne žele da se u to mešaju), da roditelji donesu šta imaju od viška igračaka ali svejedno gorak ukus ostaje. I još više se divim tim dvema tetama koje bez crtaća i bez igračaka uspevaju da, evo već treću sedmicu, animiraju okruglo 30-toro dece do te mere da mogu slobodno da potpišu da nemaju nijednog plakača