Kako vi s poslom i djecom?

[frogica]

Naime, dijete mi ima 14 mj. i sada sam dala otkaz u staroj firmi gdje su liberalni što se tiče bolovanja, godišnji uzmeš kada hočeš, i tjeraju te na porodiljni, plača je oko 3000-3400kn, ali mi nije u struci, a imam faks.
Sada sam našla posao u struci,aza 4000kn, ali nisu liberalni za bolovanja i radi se dosta više,i subote i doma sam 1-2 sata kasnije nego na starom poslu, tj oko 16-16 i 30. Mali mi jako fali dok sam na poslu, sada se baš privikao na jaslice i ide redovno. Bojim se da ču biti previše odsutna, ali da sam ostala na starom poslu, cijeli život bi radila posao za koji nisam završila faks. Imam 34 god.
Ne znam, kolegica, inače liječnica mi je rekla da sam dobro napravila, da djeca rastu i da im je najbitjnije da su sita.Spomenula je soje kolegice liječnice koje imaju dežurstva 24 sata i dolaze doma od 7 u 17, imaju djecu pa prežive.
Što vi mislite o tome? Cijelo vrijeme osjećam da sam malo sa svojim djetetom i svaki slobodan trenutak kada ne radim sam s njim.
Jel to ok?? :? :?

[željka]

Moje je mišljenje da nije bitna količina vremena već kvaliteta vremena koji provodiš sa djetetom.

[Zdenka2]

OK je što si uzela taj posao i OK je da ti dijete nedostaje. Kažeš da nastojiš biti što više snjim, to je u redu, mislim da si u svemu dobro postupila.

[Loryblue]

dobro si postupila.
bit će sve ok.
slažem se sa željkom.

ja radim (makar tako stoji radno vrime) od 9-15. a nekad je to i cili dan, nekad dođem doma u 16, pa opet moram radit neki teren u 17-20-21.
nekad znam doć u 9 pa sam slobodna već u 10, ali radit moram.
onda kad sam s malom, onda sam s njom i fizički i psihički. ima mene cilu pa nadoknadimo vrime razdvojenosti.
inače, ja radim i subotom i nediljom i blagdanom i praznikom. kad padnem s nogu onda uzmem slobodan dan ili kad se razbolim.

[koalica]

Mislim da nije bitno raditi u struci iako imaš završen faks, nego raditi nešto što te ispunjava. Samo tako možeš biti dobar roditelj. Ako te ovaj novi posao ispunjava i čini sretnom, onda će to i tvoje dijete osjetiti, a ti ćeš znat još više cijeniti vaše zajedničko vrijeme.

[frogica]

Mislim da nije bitno raditi u struci iako imaš završen faks, nego raditi nešto što te ispunjava. Samo tako možeš biti dobar roditelj. Ako te ovaj novi posao ispunjava i čini sretnom, onda će to i tvoje dijete osjetiti, a ti ćeš znat još više cijeniti vaše zajedničko vrijeme.

Da, volim raditi s to što radim, jedino m smeta radno vrijeme.

[Liebe]

Znam jako dobro kako ti je, ali ipak mislim da je najbitnije da vrijeme koje provodiš s djetetom - provodiš što kvalitetnije.

[Deaedi]

Mislim da nisi pogrijesila. Tvoja struka te zanima, ovo ti je bila prilika. Imas 34g - nije puno, ali netko tko je zavrsio fax sa 24g, vec mozda i 10g radi u struci. Tako da mislim da nisi pogrijesila sto si se odlucila promijeniti posao.

Bitna je kvaliteta vremena kojeg provodis s djetetom. Posveti mu se sto vise, ne uz kucanske poslove, ne u parku, nego sto vise u igri 1 na 1. Tako barem ja nastojim napraviti.

Osobno, imala sam priliku promijeniti posao ovo proljece. Na bolju placu, radne uvjete, renomirana firma...Rekla bi, stepenica vise. No, odustala sam...Na ovom poslu imam dosta veliku fleksibilnost radnog vremena, bolovanje ne moram ni otvarati, samo ostanem doma, godisnji kada i koliko hocu (naravno, uz uvjet da je posao napravljen)...Ovaj novi posao mi to nije omogucavao. Velika firma, stroga pravila...Pa sam odustala i cekam da H jos malo poraste...Ali, ja sam zadovoljna ovim sto radim, radim u struci. Da nisam, sigurno bi otisla. Vec bi se mi nekako organizirali.

[vlac]

I mene to muči, dali sam dovoljno vremena sa svojom D. Kad dođem s posla provodim s njom svaku minutu, igramo se, odemo u šetnju, u kupovinu, zajedno stavljamo veš na pranje ili sušenje, zajedno slažemo večeru... tako da uživamo i znam da je dijete sretno. A to je najbitnije. Nije dovoljnoi biti kraj djeteta, bitno je zaista posvetiti se njemu.
Sve će biti u redu. Sve si dobro učinila.

[tulip]

Ja napravila obrnuto, prešla sam na manje zahtjevan posao u fleksibilniju firmu. Ali meni su oba posla u struci i solidno plaćena, a bome sam se već i narintala do sada. Malo mi fali gužva i izazovi, ali sam presretna što danas mogu otići ranije da uzmem malog iz vrtića (tek se privikava). Kad malo poraste, vjerojatno će opet karijera doći u fokus...

[Hannah]

Šimun je skroz do svojih 17 mjeseci starosti uvijek bio samo sa mnom i mm. Tako da mi je bilo užasno teško kada sam počela raditi. Mislim da je meni bilo teže nego njemu. Čuva ga baka u njegovom okruženju i prekrasno se slažu. S vremenom mi je postalo sve lakše, iako i sada strepim i stalno mislim na njega. Neke dane me nema do 17 h, nekad dođem i ranije. Posao mi je jako fizički naporan, krepana sam kada dođem kući. No uvijek nađem snage da se u potpunosti posvetim malenom. Igramo se, šetamo, uvijek nešto novo naučimo i nije mi teško. Njegov zagrljaj i puse čine čuda! Kućanske poslove sam prebacila na subotnje prijepodne, a kuham uglavnom navečer ili uskoči baka. Jako mi fali naše cjelodnevno druženje, ali raditi se mora. A uz dobru organizaciju vremena sve se može posložiti, barem mi jesmo.

[fegusti]

...da djeca rastu i da im je najbitjnije da su sita.

s ovim se baš ne bih složila, ali s tim da radiš posao koji ti odgovara - da. rasti će uz zadovoljnu mamu koja će mu se u manje vremena moći potpunije posvetiti.

[alanovamama]

Dobro si napravila, kao što cure kažu bino je kako kvalitetno provodiš vrijeme s djetetom, a tvoje zadovoljstvo/nezadovoljstvo na poslu se i tek kako odražava i na obiteljski život.

[Zdenka2]

Jako je važno raditi u struci. Nisi išla na faks tolike godine da bi radila nešto deseto. Imaš 34 godine, ne znam do kad bi trebala čekati posao u struci. Osim toga, nova si na poslu, kad budeš dokazala da si dobar radnik vjerojatno će i oni olabaviti što se tiče bolovanja. Nije idealno kad mala djeca moraju biti odvojena od mame, ali život nosi takve situacije da to postaje neizbježno. Što kaže Hannah, raditi se mora.

[marta07]

A što je s onima koji su se odvajali od djece ranije, sa 5, 6 mjeseci starosti?
Moj će maleni imati 6 mjeseci kad mi krenu predavanja na postdiplomskom; čitam da je upravo to vrijeme kada bebe počinju osjećati strah od odvajanja od majke.
Iako se ne radi o punom radnom vremenu, bit ću odsutna navečer i propustit ću večernje uspavljivanje
Kakva su vaša iskustva?

[frogica]

Evo, na ovom novom poslu u struci će mi barem 6 mj. biti radnja svaka subota i to još nekada i popodne. U 12 mj. ću odraditi 2 nedjelje, dođem doma s posla kako već rkoh 1-1,5 sat kasnije. Još su mi rekli da se i subote računaju u godišnji!
I to sve za nekih 500- 1000 kn veću plaču u struci. Ja mislim da će vrijeme pokazati jesam li dobro napravila.
S druge strane, šefica mi je rekla da su mi sve mogučnosti otvorene, a firma je srednje velika, d.o.o. i širi se dosta brzo. Ne znam, možda kada mali poraste, ja se više angažiram na poslu, stave me na važnije mjesto, i veću plaču.
Ali sada u ovom času mi je žao što sam otišla iz stare firme,jer sam više bila doma i lakši je posao koji sam radila od novog.. Bolovanja sam mogla ići kada hoću.
Ovdje moram se više angažirati i učiti, a mali mi je baš opet bolestan i tata je s njim doma na bolovanju. Tu dolazi do nesuglasica s njegove strane, on bi da sam ja s djetetom, tako da mi nije nimalo bajno!

[Hana_Sara]

ja se jako jako zelim vratiti radu u struci. cim mi najmlade dijete poraste, to i kanim. kako ce to u praksi izgledati... ne znam. ali kad se ljudi organiziraju, sve se moze.

[Adrijana66]

meni katastrofa...
radim ujutro, a muž mi studira danju i radi navečer i vikendom... uopće se ne vidimo... niti nemam drugu obitelj u ovom gradu i svaku večer moram uskladit obaveze i dijete... i želim da nakon posla ide na friški zrak svaki dan i jednostavno nemam volje za sebe, totalno sam se izgubila kao osoba... i još moram čekati godinu dana da završe nj predavanja
on radi do kasno i ujutro s malom prespava skoro cijelo jutro, pa mi je budna do 12 navečer... i ja neispavana...
neznam kolko ću još izdržati?
sve fešte od prijatelja i rođendani ne dolaze u obzir jer su sve tulumi i pijanke, jedino s mamama koje imaju djecu... a nijedna prijateljica nema dijete, samo mame u kvartu...

ali znam jedno, to vrijeme s njom mi je najljepše i najkvalitetnije provedeno u tih 24 sata, uvijek sa smješkom na licu...

[mim]

Radim do 16, M. je u školi u smjenama i ispada da je svaki drugi tjedan manje vidim. Zato su vikendi naši: nastojimo biti zajedno, raditi sve ono za što se preko tjedna nema vremena. MM je druga priča: s njim se volim na daljinu tj. mijenjamo smjene tako da je netko uvijek s M. Ispada da smo u totalnoj idili: šaljemo si ljubavne SMS-ove, mailove, on mi piše kak im je fini ručak kaj sam im ujutro skuhala, kaj delaju dok me nema...Blackberry nam je super jer si možemo poslati slikice... Baš nešto konstatiram kako nam je brak prekrasan od kad provodimo manje vremena zajedno .

Prije smo zajedno i radili tako da smo bili 24/7 skupa, s nama je bila i M., putovala s nama, bila prisutna na poslu... nekad mi malo fali taj period. Baš sam imala osjećaj da smo nekak, kaj ja znam, nesalomljivi kad smo skupa. Sad svatko od nas ima jedan dio života u kojem ostalo dvoje ne sudjeluju. Težak je ritam kojem smo svi skupa izložen, premoreni smo, rastrzani između obaveza.... Drago mi je kad vidim kako nitko ovdje nije zaboravio voljeti svoje najbliže.

[iridana2666]

Da se i ja uključim u ovu temu - ja sam do pred mjesec dana radila posao koji mi uopće nije u fahu. Morala sam u početku jako puno učiti i ostajati prekovremeno, ali sreća je to što mi je MM privatnik pa si uvijek može izorganizarti slobodan sat, dan, tjedan... Radno vrijeme mi je bilo od 7:30-15:30 što mi je bilo idealno s obzirom da sam bila kući već u neko pristojno vrijeme. Dakle dovoljno vremena za djecu, MM, sebe, kućanske poslove.... Nakon 2 godine dosegla sam točku na kojoj me taj posao više nije ispunjavao sad kad sam naučila što sam trebala. Više nije bilo izazova već stalna monotonija, znala sam scenarij za sve naredne mjesece pa sam tako prihvatila posao (koji mi se nudio nekoliko mjeseci, ali sam se ja premišljala ) u fahu, za veću plaću, sa puno adrenalina, sa mogućnosti napredovanja i dodatnog usavršavanja, sa fantastičnim radnim uvjetima, renomirana firma, ali mi je radno vrijeme u smjenama. Pokušala sam si to predstaviti na dugi način - nešto izgubiš (u ovom mom slučaju manju plaću, dosadan posao i dosadne kolegice te normalno radno vrijeme), a nešto uvijek dobiješ (veću plaću, posao koji me ispunjava i veseli i slobodne dane kako si ih sama namjestim). Razmišljam ovako - sretna majka - sretno dijete. Onako sam se s posla znala vratiti totalno smrvljena od same rutine i dosade, ovako se vraćam ugodno umorna i zadovoljna i još imam energije za kojekakve druge stvari.

[mamanatali]

Ja sam upravo prošla ogroman stres zbog odluke:Ostati u postojećoj firmi za manju plaću i fleksibilnije radno vrijeme, ili otići u puno renomiraniju stranu kompaniju, za više novaca i žešći tempo rada, i više profesionalnog izazova???
Nisam do zadnjeg dana mogla odlučiti, a onda sam se to jutro probudila, shvatila da je Tin opet bolestan i da ću kasniti na posao, i možda morati i otići ranije, i tog trenutka mi je postalo jasno da ću ostati tu gdje jesam, jer me moja djeca u ovom trenutku jako trebaju.
Odlučila sam napraviti ono što je za moju obitelj trenutno bolje, iako na štetu mog profesionalnog napredovanja! I ne još uvijek mi nije dobro u želucu od te odluke, ali mislim da je u ovom trenutku naših života to bilo ispravno. :/

[mamalada]

Za sve postoji i vrijeme i mjesto. Dok su premali, zbilja nas trebaju. Ne znam s kolim bih marom mogla raditi zahtjevan i težak posao, a da sam mislila što je s njima i kako im je. Sad kad su veći i ja se hvatuljam s nekim izazovima i profesionalno se dokazujem. Tek sam počela, ali već se bolje osjećam. Sve se stigne. Nemoj se gristi mamanatali, imaš fore kad malo otfrknu, kad prestanu temperature, curenja nosa i slične stvari

[frogica]

Evo mene opet, ja začela ovu temu, promijenila posao, sada radim u gorim radnim uvjetima ali u struci i do 500 do 800 kn veću plaču. Mali mi se već razbolio, muž bio na bolovanju 2 tj. sada je opet u jaslicama, vidjet ćemo dokle. JA sam se jako dvoumila bi li prešla u novu firmu. Ne mogu uzeti godišnji kada hoću, nego kada mogu, bolovanja nisu poželjna, svaka mi je subota radna, a kad sam u sub. popodne, dođem doma oko 22 i 20. Na starom sam poslu radila do 20 i bila doma već u 20 i 15, a ujutro kada sam radila sam doma bila već u 14 i 15, a radila do 14, a sada sam u 16 a radim do 15.
Jako mi je bilo žao kada sam odlazila, mali mi ima 15 mj. Sada mi je iskreno jako žao što sam dala otkaz i da mi netko ponudi odmah bi se vratila. Ovdje nema te prisnosti sa kolegama na poslu ko tamo, nije tako laganini na poslu, ne pije se kava od 7 do pola 8 ujutro, nema pauze pola sata da možeš otići van do kafića, A s druge strane studirala sam taj "glupi" faks i mučila se, zašto da sada to ne iskoristim na neki način?Možda je došlo u nezgodnom trenutku, i voljela bi više bi više biti s malim, ali klinci rastu, a meni se možda prilika neće više ponoviti sa 34 god.Eto tako sam razmišljala i još ne znam jesam li u pravu ili će vrijeme pokazati jesam li dobro odlučila. Ne mogu prežaliti stari posao i kolege, a za novi još ne znam kako ću se uhodati i kako će šefovi biti zadovoljni sa mnom, i da li ću uspjeti biti dobra u tom poslu, tj. da li je to uopće za mene, odgovara li mom karakteru i meni kao osobi? Još nikada to nisam radila pa ne znam , ne znam jesam li dobro napravila?? :? :? :/ Što vi mislite??? :/ :?

[Poli]

frogica, znas kako se kaze, svaki pocetak je tezak. Stvari ce doci na svoje mjesto kad je u pitanju taj dnevni ritam, sigurno. A da li si dobro napravila sto se tice samog posla, tj. kolega, radnog okruzenja i tvojih zadataka, to ces vec vidjeti

[iridana2666]

frogica sama si sebi dala odgovor - djeca rastu, a tebi godine idu i možda ti se više nikad ne pruži takva prilika. Svaki početak je težak. Sad ti je sve novo, ali nakon nekog vremena kad upoznaš okolinu, kolege, posao...sve će ti biti puno lakše pa ćeš si tu i tamo moći 'ukrasti' kojih pol sata -sat, a ni subote ti neće biti radne zauvijek.
I ja sam se premišljala kao i ti. Da li ostaviti posao gdje mi je šefica bila jako dobra prijateljica moje sveki pa sam uvijek mogla otići kad je trebalo i radila fiksno od 7 i pol do 3 i pol, dolazila i odlazila na posao sa suprugom ili idem za svojim srcem, raditi ono za što sam se godinama školovala u inozemstvu (ne moram pričati o novcima koje sam dala ) i ono što mi je u krvi; ostati u bezličnoj rutini u poslu koji mi je dosadan ili krenuti u izazove i biti zadovoljna. Imam dvije cure i nije mi ponekad lako jer kad radim poslijepodnevnu smjenu, one dođu iz škole/vrtića pola sata nakon što ja krenem na posao. Radim do 23, a one već spavaju kad ja dođem kući (sreća da je MM noćna ptica ), ali to je život. Meni je tata pomorac, mama je bila šefica na pošti i odgajala me baka i ništa mi nije falilo. Dapače, sjećam se samo lijepih trenutaka provedenih sa roditeljima i sestrom i bratom i sa bakom.
Želim ti sretno i da ti maleni što manje bude bubani

[Karin]

frogica ja mislim da 4000 kn baš i nije neka plaća za VSS, pogotovo ako radiš u smjenama i subotama. No možda ti je to samo jedna stepenica za stjecanje iskustva koje će ti jednog dana donijeti posao sa boljim uvjetima i boljom plaćom. U svakom slučaju želim ti puno sreće i u privatnom i poslovnom životu. Bit će bolje!

[mali karlo]

Moje je mišljenje da nije bitna količina vremena već kvaliteta vremena koji provodiš sa djetetom.

ja se slažem s ovim, iako ja još ne radim, znam da će mi biti teško šta sa djetetom neću provodit dosta vremena kad do sada ali znam da će vrijeme koje budemo provodili zajedno biti ispunjeno igrom i smijehom. I smatram da sve može čekati i peglanje, kuhanje, čišćenje... ja to sve radim kad karlo spava.

[Nataša T.]

Moje je mišljenje da nije bitna količina vremena već kvaliteta vremena koji provodiš sa djetetom.

S ovim se ne bih složila, barem ne u potpunosti. Mislim da je OK da roditelji rade i da je u redu da dijete čuva neka druga osoba ili vrtić, ali definitivno nije svejedno da li su roditelji s djetetom 2-3 sata na dan ili 5-6 sati. Mislim da djeca imaju tu neku granicu kad im je previše, pogotovo vrtića.

Ponekad kad smo M. i ja sami doma, on se sam igra, a ja radim nešto drugo pored njega (peglam ili gledam TV). Mislim da je i to vrijeme važno, iako nije "kvalitetno".

[nevena]

mogu se kucanski poslovi raditi dok dijete spava kad si na porodiljnom. ali ja bi zviznula od umora kada bi to radila kad moja spava jer tada i ja spavam skupa s njom.

i slazem se s natasom, mislim da je i to jako bitno za dijete samo da si mu u blizini, pa i radeci "svoj" posao dok se ono zabavlja s necim drugim. jer i u tom slucaju me 100 puta zovne mama. i dovoljno je da kazem tu sam. i onda opet nastavi sa igrom.

[Poli]

ja mislim da mi to same sebe obmanjujemo (ukljucujuci i mene) konstatujuci da je vaznije kako provodimo vrijeme sa djecom nego koliko.

[Maja]

ja mislim da mi to same sebe obmanjujemo (ukljucujuci i mene) konstatujuci da je vaznije kako provodimo vrijeme sa djecom nego koliko.

I ja ovo već neko vrijeme mislim.

[maria71]

ja mislim da mi to same sebe obmanjujemo (ukljucujuci i mene) konstatujuci da je vaznije kako provodimo vrijeme sa djecom nego koliko.

I ja ovo već neko vrijeme mislim.

i ja :/

[filipova mama]

Život je prekratak i naopak.
Bilo bi super da smo u penziji dok imamo malu djecu, a kasnije možemo raditi kad djeca odrastu. Ja imam puno godišnjeg, slobodne vikende, radno vrijeme do 16 sati, često i kraće, a opet bih voljela imati više vremena za Filipa. Čini mi se da tako brzo raste i svaki mi je trenutak s njim važan.

[flower]

postoje neke brojke koje ukazuju da ako je dijete van obitelji oko 10 sati dnevno, djaba nam sva kvaliteta...i kvantiteta je vrlo bitna jer ne mozes ti u pol sata sazeti sve bitno.

[samba]

Meni je dijete na prvom mjestu, samo to ću reći!

[bublić]

ja mislim da mi to same sebe obmanjujemo (ukljucujuci i mene) konstatujuci da je vaznije kako provodimo vrijeme sa djecom nego koliko.

I ja ovo već neko vrijeme mislim.

i ja :/

isto i kod mene Počinjem ubrzo raditi, u smjenama, ujutro od 7.30 do 15, popodne od 13.30 do 21 (što ne znači da neću morat ostajat i duže) i meni nikako nije dovoljno onih par sati ujutro s Petrom pa da ne znam kako organiziram kvalitetno vrijeme.. Tim više što mm radi dvokratno, pa ću morati preuzet većinu kućanskih poslova na sebe..I neka mi je mučnina u želucu kad se sjetim da ću propuštat Petrovo djetinjstvo. I imam užasan strah da više neće znat ko mu je mama (sveki će ga čuvat), ni di mu je dom.. on je još tako mali, ne kuži zšto mame nema i strh me da u njegovoj glavici ti sati ne traju kao dani

[ljiljan@]

Mile moje i predrage forumašice, ja ću se, za tri mjeseca kad počnem raditi, s vama oprostiti. Ne zato što bih to željela

[filipova mama]

Meni je dijete na prvom mjestu, samo to ću reći!

I meni i MM. To je naš osobni izbor i živimo potkresanog budžeta zbog toga. Bez slave, ambicija i karijere. Ponekad s nerazumijevanjem naših bližnjih. Sretni smo i zadovoljni s tim šta imamo, ali razumijemo i poštujemo ljude drugačijih pogleda na obitelj i karijeru. Imam osjećaj da poneki od njih nas baš ne poštuju, ali koga briga za to.

[tulip]

ja mislim da mi to same sebe obmanjujemo (ukljucujuci i mene) konstatujuci da je vaznije kako provodimo vrijeme sa djecom nego koliko.

i ja tako mislim, sve ima svoju granicu samo ne znaš gdje je. kad mame nema 10 sati, tate još i više, ja sam osjećala da je mom djetetu to previše...

ali jako je bitno i da mama bude zadovoljna.

a našla sam i nešto utješno, upravo čitam Bolje biti vjetar nego list (Miljković i Rijavec):

"Mnoge žene opterećuju se mišlju da nisu dovoljno dobre majke, jer rade i nemaju dovoljno vremena za svoju djecu. Mora li majka doista puno vremena provoditi s djetetom? Možda vam u vašim dilemama pomognu rezultati istraživanja harvardskog psihologa Burtona Whita. On je istraživao kako se ponašaju majke izrazito kompetentne djece.

Takve majke puno razgovaraju sa svojom djecom. One čine da dijete osjeti da je sve što kaže majci uglavnom zanimljivo. Također omogućuju djetetu da dođe u dodir s različitim predmetima i situacijama. Ponašaju se tako da dijete vjeruje kako od njih u većini situacija može očekivati pomoć i podršku, ali ne uvijek. Pokazuju i objašnjavaju djetetu stvari, ali ako dijete pokaže interes za njih a ne zato što im se čini da bi to trebalo učiniti.

Dovoljno su sigurne u sebe da djetetu povremeno mogu reći ne bez straha da će ih dijete prestati voljeti. Maštovite su, tako da djetetu mogu dati zanimljive primjedbe i prijedloge kad se za to ukaže prilika. Vrlo vješto i prirodno jačaju djetetovu unutarnju motivaciju za učenjem. Također potiču dijete da stvari učini dobro i do kraja. Postižu da se dijete osjeća sigurno u sebe.

Jedan od najzanimiljivijih rezultata ovog istraživanja bio je da ove majke nisu posvećivale najveći dio dana bavljenju djetetom jer su uglavnom bile zaposlene. Umjesto da budu s djetetom cijeli dan, one su stvarale takvu okolinu koja je mogla zadovoljiti djetetovu radoznalost. Također su vrlo brzo shvatile da dijete i savršeno uređen i čist stan ne idu zajedno. Njihovoj djeci stalno su bili dostupni mali predmeti s kojima su semogli igrat (..) i razvijati motoričke vještine. Nisu uvijek ostavljale ono čime se trenutno bave da bi odgovorile na zahtjeve djeteta. Ako su trenutno bile zauzete nečim rekle bi djetetu i tražile da malo pričeka. Na taj način su ih učile onome što ih čeka kasnije u "stvarnom" životu. Ova djeca, od kojih su majke dakle tražile da vrlo rano počnu učiti, razvijala su se brže od ostale.

Dakle, nije važno koliko vremena provodite s djetetom nego kako ga provodite."

no po mome ipak za sve postoji granica. mogu potvrditi ovo o samostalnosti, moj je bio doma s tetom čuvalicom, i puno je manje samostalan nego vršnjaci koji su s godinu dana krenuli u jaslice. (ne kažem da je to po svemu bolje, ja nisam tako izabrala, samo velim da su samostalniji)

eto, možda pređem u daktilografe pa ću raditi od doma

[tulip]

Frogica, meni je u prošloj firmi bilo super društvo, ali puno posla i nisam imala vremena za forum. Sad baš nemam društva, ali imam više vremena pa me eto ovdje...tako i ti možeš uvijek naći društvo...

[Nataša,Sarajevo]

Ja sam se trenutno odlučila za posao koji mi nije struka zbog toga što je normalno radno vrijeme (od 8 do 16) i svi vikendi slobodni.
Ispala je mogućnost za posao u struci, neuporedivo zanimljiviji od ovog koji sad radim,
sa mogućnošću dodatnih edukacija i napredovanja i blablabla,
ali
radno vrijeme 14 do 22 + radne subote i nedjelje.
Ovaj dio sa radnim vremenom od 14 do 22 nije me žuljao,
ali vikendi radni i to ne u smjeni nego od 10 do 22 !!! :shock:

[Vishnja]

Radim posao u struci, u drzavnoj ustanovi, tako da veliki godisnji i bolovanje kadgod je trebalo nikada nisu dosli u pitanje. Ipak, stav da su mi deca vaznija od bilo kakvog poslovnog izazova doneo mi je losije pozicije na poslu i situaciju da sam nekada u pola posla (radim u nauci) odlazila da lecim bolesne klince kod kuce. Kada sam bila trudna, bez premisljanja sam otisla na bolovanje zbog rada sa hemikalijama, sto je izazvalo salve besa od strane sefa i kolektiva.
To me nikada nije pokolebalo u odluci da budem sa princezama kadgod sam im trebala. MM takodje - kad ja nisam mogla, on je uzimao slobodne dane. Svesno smo izabrali nizi porodicni budzet (oboje smo mogli da uzmemo honorarne poslove popodne) radi duzeg i , nadamo se, kvalitetnog bavljenja decom.
Ne kajem se i mislim da sam uradila pravu stvar. One su sad vec velike, razumeju kada mama u drugoj sobi pali laptop i radi (sad sam pred odbranom doktorske teze) i znam da nisam nista propustila ni u poslu, a ni u njihovom odrastanju.

[frogica]

Evo ja se opet javljam, naim, mali mi po noći ne spava jer muje zaštopan nos,pa se stalno dižem, i imam taj novi posao na koji trebam krenut sat i 15 min. ranije i ne smije mi se desit da zakasnim slučajno i danas sam skoro otišla na bolovanje jer sam bila totalno iscrpljena. Svaki dan žalim za starim poslom!!

[Vishnja]

uh, frogice, znam da ti nije lako, ali izdrzi, sve ce to proci. Pomisli samo na razloge zbog kojih si tako izabrala. Najgore je kad su malci bolesni, onda ni mi nismo nizasta...

[frogica]

Na polu su ni rekli da mi to sporije ide, a već sam više od mjesec dana tamo, tako da mi je stvarno užasno i gubim volju za posao, ne znam šta će biti.

[Vishnja]

frogica, .

[frogica]

Thank you, ali sutra ću ipak pitati mogu li se vratiti u staru firmu, šefovi nisu ovdje zadovoljni sa mnom, postalo mi je to frustrirajuće i mučenje pa ću vidjeti.

[Kejt]

drž' se

[njumi]

i sretno

[Trixie]

frogice nadam se da si našla rješenje koje vam svima odgovara..sretno