Kako vi s poslom i djecom?

[pinguica]

nisam čitala topic, samo bih se htjela požaliti. MM i ja smo ovaj mjesec radili kod kuće (a i inače nam je ovo period kad je najviše posla) i odlučili smo manjega ostaviti s nama jer kao pa od nas dvoje uvijek će ga netko moć pričuvat
luda sam, luuuuuda totalno!
iako je mali jako dobar i ne čuje ga se, sama činjenica da je tu, mi je stres i ne mogu se uopće koncentrirati na posao, a kao trebala bih biti kreativna. da ne velim kako mi je teško pričati na telefon s njim u sobi.to mi tako popije svu energiju da sam več u 5 iscijeđena do max i malo mogu dati starijem koji dođe iz vrtića (uglavnom su to igre na krevetu - mama leži a on skače oko mene i glumimo nešto, bitno da mama leži )
sve u svemu, loša odluka

ajoj, jesi me zabrinula, ja sam mislila da je baš super što sam si organizirala život tako da ja i muž možemo biti cijeli dan s djetetom. Jeste li ga podjednako čuvali ili je veći teret ipak bio na tebi pa zato nisi ništa stigla?
Mi oboje radimo od doma s tim da ja radim najviše budući da je MM slikar i bude mjeseci kada uopće nema posla. Spali bi na niske grane ako ja ne uspijem od djeteta ništa napraviti. Ima li netko da uspijeva raditi od doma i biti s djetetom?

[Deaedi]

mene stvarno zanima otkuda taj novi "pokret" da covjek ne treba raditi, te da normalno i legitimno ocekivati, da te netko drugi uzdrzava?
meni je stvarno sve nejasnije ovo drustvo, u kojm ljudi sve vise i vise misle da ih ovaj, onaj, drzava, drustvo....itd treba i mora uzdrzavati.

...

i please, nisu mi dovoljni argumeneti: sve je to za dobrobit djece. to je takode jedan prilicno zloupotrebljen pojam. u njega mozes utrpati sto god zelis.

ne da ti se raditi, posao je dosadan, nemas neku super kvalifikaciju. nisi dovoljno sposobna/sposoban.
ali ne zvuci bas dobro kad to tako kazes. no evo rjesenja:
" sve je to za dobrobit djece"

to je jedna od rjetkih stvari u kojoj su zene u prednosti. muskaci nemaju taj "exit". zene imaju. i koriste ga. sto je naravno isto tako posve legitimno. i u redu. i svatko ima pravo da svoj zivot uredi kako zeli.

ali ovdje na forumu, jos nisam cula nikoga da je rekao: ne radim, jer ne zelim. a mogu si to priustiti. bez "svetog" celofana - dobrobiti djece.u realnom zivotu sam to cula od par prijateljica i poznanica. i bas sam se zamislila. i bilo mi je to jako simpaticno.

Potpis.

I na icyoh:

Ima nas svakakvih.

Meni se čini da je Deaedi u pravu kada kaže da je financijska situacija primarna stepenica u odlučivanju hoće li žena ostati doma, raditi part time ili pak nastaviti rintati po 9, 10h dnevno.

Možemo filozofirati o ljubavi , želji za provođenjem vremena s djecom i sl., no ostaje činjenica da se familija na rubu siromaštva neće tako lako odreći jednog dohotka. I da će doma ostati žena čiju familiju muž može uzdržavati. U suprotnom (da muž iz peteročlane familije primjerice zarađuje 4.000kn, a žena odluči biti kućanica), onda bih se usudila govoriti o puno "površnijim" motivima od želje za bivanjem s djecom.

.... Volim L, no volim i muža i ne bih dozvolila da se on ubije od posla samo da ja imam mogućnost odabira biti ili ne biti doma.
(a i nisam taj tip)

[sofke]

ne da ti se raditi, posao je dosadan, nemas neku super kvalifikaciju. nisi dovoljno sposobna/sposoban.
ali ne zvuci bas dobro kad to tako kazes. no evo rjesenja:
" sve je to za dobrobit djece"

.

he,he..pravo u srž

[pinguica]

sto cemo sa svim onim tatama, koje posao jako iscrpljuje, te ih ne oplemenjuje, niti umnaza, niti cuva. logika nam govori da ih ima vise nego dovoljno, a i ako se okrenemo oko sebe, vidjet cemo vise nego dovoljnio i muskaraca i zena koje posao ne ispunjava, ali raditi se mora.

neka daju otkaz i nek ih žene uzdržavaju dok ne nađu bolji posao (i obratno muškarac ženu) (govorim iz iskustva)

[Sanja]

ne da ti se raditi, posao je dosadan, nemas neku super kvalifikaciju. nisi dovoljno sposobna/sposoban.
ali ne zvuci bas dobro kad to tako kazes. no evo rjesenja:
" sve je to za dobrobit djece"

Seni, potpisala bih te od prvog do posljednjeg slova , ali ovaj dio posebno izdvajam, jer, promatrajući neke konkretne primjere, dosta toga se svodi upravo na ovo što si tako precizno primijetila.

Znam nekoliko žena koje su odlučile ostati kod kuće s djecom, dok im muževi rade, međutim, samo dvije, koje bi mogle poslužiti kao izvrsna real life ilustracija tvog citata, osjećaju potrebu iznositi svoj životni model kao "jedini pravilan" ili barem "pravilniji" od drugih, uz neizostavan stav moralne superiornosti i pozivanja na već ofucanu, a značenjem poprilično praznu frazu koja spominje famoznu "dobrobit djece".

Recimo, žena koja je dobila posao, na njemu nastupila bahato, o svima - a pogotovo o svom nadređenom - pričala da su nesposobne budale i da će im ona pokazati kako se radi... hm... kako da se izrazim a da ne bude preveć politički nekorektno... dakle, spomenuta žena, tako pametna i sposobna, nakon nekog vremena na tom istom poslu kiksa. Naravno, krivi su kolege, loši uvjeti rada, biometeorološka prognoza, položaj Venere u odnosu na Saturn te crna mačka koja joj redovno prelazi preko ceste kad jutrima ide na posao.

I tako se neko vrijeme na tom poslu muči, sveudilj pričajući bajke o svojoj sposobnosti te, posljedično, o nedostatku iste kod svojih bližnjih. No, budući da su rezultati koji se kroz neko vrijeme od nje očekuju vrlo opipljivi i konkretni, kad shvati da realno ne postoji ništa čime bi dokazala tu svoju pamet, žena koristi porodiljni, na koji je u međuvremenu otišla, kako bi s tog posla jednostavno - pobjegla. Reorganizira mužev posao tako da jadničak crnči od jutra do mraka, obiteljske financije, izmaltretira svoje i njegove (ok, njegove više ) roditelje da joj omoguće ostanak kod kuće i tada, kad je sve lijepo složeno, daje otkaz na omraženom joj poslu. Ne, to nipošto ne čini zato što je zeznula sve što se zeznuti dalo; ona je i dalje nevjerojatno sposobna žena koja je mogla imati svemirsku karijeru samo da je htjela, no odlučila je lišiti svijet svoje nevjerojatne pameti isključivo zbog, pogađate, dobrobiti djece.


I drugi primjer je žena koja se dovela u financijski podređenu situaciju uz muža koji f-e-n-o-m-e-n-a-l-n-o zarađuje (također rintajući od jutra do sutra), ali ima mali problem s jednom, nije važno kojom, ovisnošću; problem koji ima i te kakve posljedice i na tu ženu i na cijelu obitelj. Naravno, kad bi žena krenula raditi i imala svoj kruh u rukama, mogla bi se odlučiti na odlazak, no situacija pasivnog oklijevanja je, barem zasad (svoj patnji usprkos) još uvijek ugodnija i udobnija od života u materijalno skromnim uvjetima i odgovornosti za sebe i za djecu, koja bi tada bila nemjerljivo veća. Izgovor za život s ovisnikom, plus sve što ide uz taj život, je, naravno, činjenica da majka ne radi, pa ni ne može napustiti oca, a sve je to tako složeno upravo zbog dobrobiti djece.


Čudno je da toj djeci za njihovu dobrobit nisu potrebni očevi više od par sati tjedno (uglavnom vikendom, kad konačno uhvate malo zraka). :?

Oprostite ako sam malo zastranila , krenulo me.

[Peterlin]

Ja sam samo htjela dodati da odluke u vezi djece i posla ne trebaju i ne bi smjele biti uklesane u kamen... MOže se čovjek i predomisliti...a djeca rastu pa se situacija mijenja. Ili se pokaže da neka rješenja nisu dobra, pa se opet treba prilagoditi... Ne paše svima isto - naši životi su različiti.

Bila bih jako sretna da sam mogla ostati s djecom doma do njihove treće-četvrte godine... Nije išlo (razlozi su isti kao i kod većine - da osiguramo standard obitelji na koji smo navikli i slobodno vrijeme za oboje, moramo i raditi oboje) ali da mi je tada netko ponudio raditi posao od kuće, digla bih mu spomenik... No, umjesto toga otišla sam raditi. Nova uloga majke i odgovoran posao nisu mi sjeli zajedno... Izdržala sam neko vrijeme, a onda se odlučila na promjenu.

Da pomirim poslovne obveze i ono što sam željela pružiti djeci, mužu I SEBI, promijenila sam posao. Srećom, uspjelo mi je. U današnje vrijeme nije svatko u situaciji da to može.

Danas, moji su sinovi stari 8 i 9 godina. Već vidim trenutak njihove (relativne) samostalnosti i razmišljam o tome kakve mi to mogućnosti pruža... i svrbe me prsti pomalo... No, vidjet ćemo.

Nije svatko u prilici pomiriti zahtjeve posla i obveze prema obitelji, a svakako i svoje želje i potrebe. To je prava umjetnost, a jedino rješenje često je spremnost na kompromise.

[ivy]

ajoj, jesi me zabrinula, ja sam mislila da je baš super što sam si organizirala život tako da ja i muž možemo biti cijeli dan s djetetom. Jeste li ga podjednako čuvali ili je veći teret ipak bio na tebi pa zato nisi ništa stigla?
Mi oboje radimo od doma s tim da ja radim najviše budući da je MM slikar i bude mjeseci kada uopće nema posla. Spali bi na niske grane ako ja ne uspijem od djeteta ništa napraviti. Ima li netko da uspijeva raditi od doma i biti s djetetom?

ovisi kakav posao radiš. ja sam inače kontrol frik i ne mogu se posvetiti potpuno poslu ako mi dijete puže okolo,moram imati u svijesti cijelo vrijeme što radi(bez obzira na prisutnost MM-a). opet kad odem u drugi dio kuće, ne mogu se ne brinuti što njih dva sami izvađaju. e, tu sam si sama kriva :/
isto tako, koma mi je obavljati poslovni razgovor na telefonu dok mali nešto pijuće u pozadini. ako ništa drugo, onda neprofesionalno.
ovisi i o tome koliko se muž hoće angažirati.
mi smo se dobro uskladili jer sam ja jutarnji tip, tak da obavim puno do on baulja, a on opet preuzme na sebe popodne kad polumrtva padnem na krevet
malo karikiram , ima veze i to što nam je ovo mjesec u kojem imamo puno posla, kad je posla manje, lakše je, no tu je opet druga zamka - kao mogu si sama organizirati vrijeme i onda sam na kraju ipak u zaostatku zbog prevelike slobode

[anamar]

Mi oboje radimo od doma s tim da ja radim najviše budući da je MM slikar i bude mjeseci kada uopće nema posla. Spali bi na niske grane ako ja ne uspijem od djeteta ništa napraviti. Ima li netko da uspijeva raditi od doma i biti s djetetom?

... koma mi je obavljati poslovni razgovor na telefonu dok mali nešto pijuće u pozadini. ako ništa drugo, onda neprofesionalno.
ovisi i o tome koliko se muž hoće angažirati.

povremeno moram nešto napraviti od doma i ako MM nije kod kuće ja ne mogu obaviti niti telefonski razgovor, a kamoli nešto složenije uz pijukanje iz pozadine. srećom baka servis mi je na 5 koraka i uvijek je spremna pomoći.
pa čak i kad je MM prisutan, moram se potpuno izolirati da obavim posao kako spada. kako ne mogu sama odlučivati kad ću raditi, odnosno kad postoji potreba da radim od doma moram posao obaviti u tom trenu, moje iskustvo takvog rada prilično negativno.

[ninet]

Osim sto sam se dosla pokloniti elaboratu gospodje sene ....moram reci da sam ja sama sebi na ovom topicu, forumu i svijetu - najbolja zena.
I doma i na poslu - za dobrobit djece.
Ima li neko jachi?

[cherry]

ja se isto nešto premišljam ostati kojih pola godine doma više,
ali je činjenica da sad imamo više love nego kad je mali napunio godinu dana

bez tog preduvjeta ja ne bih mogla zamišljati kako bi bilo lijepo s mojom djevojčicom ostati godinu dana

ali, cure, zaista mislim da je nemoguće svesti ostanak samo na imanje para, meni je sada čitav košmar u glavi:
od sebičnog 'imala bih s klincima još jedno ljeto' , ali i 'nemati para na računu i pitati muža za svaku kunu ' po do nekih njenih manjih zdravstvenih problema kod kojih se uzdajem samo u vlastitu njegu....

meni bi bilo idealno da mogu raditi nekih 4 sata dnevno: dobila bih onaj 'grown-up feedback' koji mi treba, nešto lovice; a opet bih veći dio dana bila s djecom

[Trina]

Seni, sve si ti to lijepo objasnila, svima si nam izanalizirala čitavu koncepciju. Samo mi nije jasno da žene koje imaju djecu tako teško prihvaćaju, odnosno nepovjerljive su prema ženama koje su odlučile same odgajati svoju djecu, ne raditi i ostati kući isključivo zbog njih. A nisu ni glupe ni nesposobne ni lijene. Razumjela bi da tako razmišlja osoba koja nema djecu ili muškarac koji možda nikad neće osjetiti ono što osjeća mama. Oće ali ne u tolikoj mjeri i na isti način. Meni je recimo skroz neprihvatljivo za moj život i moju djecu da ih rodim i viđam tri sata dnevno. Da ih odgaja nekakva teta čuvalica ili baka a da se veći dio mog dana vrti oko nečeg drugog što nisu oni. To mi je baš nezamislivo. Ali takva sam i svjesna sam da smo svi različiti i slažemo svoj život po mogućnostima/prioritetima/željama/volji/snazi/živcima. I nakon svega toga što ja jesam, mogu ti reći da se osjećam vrlo sposobna, pametna i kompletna jer u ovoj fazi mog života posvetila sam se onome što mi je navrijednije u životu. Za posao će biti vremena jer mi u tom aspektu života godine ne igraju nikakvu ulogu a kad su djeca u pitanju situacija je bitno različita.

[Ifigenija]

Ja sam samo htjela dodati da odluke u vezi djece i posla ne trebaju i ne bi smjele biti uklesane u kamen... MOže se čovjek i predomisliti...a djeca rastu pa se situacija mijenja. Ili se pokaže da neka rješenja nisu dobra, pa se opet treba prilagoditi... Ne paše svima isto - naši životi su različiti.

Bila bih jako sretna da sam mogla ostati s djecom doma do njihove treće-četvrte godine... Nije išlo (razlozi su isti kao i kod većine - da osiguramo standard obitelji na koji smo navikli i slobodno vrijeme za oboje, moramo i raditi oboje) ali da mi je tada netko ponudio raditi posao od kuće, digla bih mu spomenik... No, umjesto toga otišla sam raditi. Nova uloga majke i odgovoran posao nisu mi sjeli zajedno... Izdržala sam neko vrijeme, a onda se odlučila na promjenu.

Da pomirim poslovne obveze i ono što sam željela pružiti djeci, mužu I SEBI, promijenila sam posao. Srećom, uspjelo mi je. U današnje vrijeme nije svatko u situaciji da to može.

Danas, moji su sinovi stari 8 i 9 godina. Već vidim trenutak njihove (relativne) samostalnosti i razmišljam o tome kakve mi to mogućnosti pruža... i svrbe me prsti pomalo... No, vidjet ćemo.

Nije svatko u prilici pomiriti zahtjeve posla i obveze prema obitelji, a svakako i svoje želje i potrebe. To je prava umjetnost, a jedino rješenje često je spremnost na kompromise.

kao i uvijek, poklanjam se Peterlin i njezinom zdravom razumu.
Malo me zapeklo kako je Seni iščitala moje postove, pa ako je ikome stalo - ja sam htjela reć nešto slično kao Peterlin....

[pinguica]

Mi oboje radimo od doma s tim da ja radim najviše budući da je MM slikar i bude mjeseci kada uopće nema posla. Spali bi na niske grane ako ja ne uspijem od djeteta ništa napraviti. Ima li netko da uspijeva raditi od doma i biti s djetetom?

... koma mi je obavljati poslovni razgovor na telefonu dok mali nešto pijuće u pozadini. ako ništa drugo, onda neprofesionalno.
ovisi i o tome koliko se muž hoće angažirati.

povremeno moram nešto napraviti od doma i ako MM nije kod kuće ja ne mogu obaviti niti telefonski razgovor, a kamoli nešto složenije uz pijukanje iz pozadine. srećom baka servis mi je na 5 koraka i uvijek je spremna pomoći.
pa čak i kad je MM prisutan, moram se potpuno izolirati da obavim posao kako spada. kako ne mogu sama odlučivati kad ću raditi, odnosno kad postoji potreba da radim od doma moram posao obaviti u tom trenu, moje iskustvo takvog rada prilično negativno.

hm, držim fige da će onda meni ipak biti lakše jer moj muž uglavnom nema posla pa se može brinut o djetetu cijeli dan, a kaže i da se veseli tome. Vidjet ćemo kroz ovih nekoliko mjeseci kako će ić, valjda to zavisi i do karaktera samog djeteta

[Sandee]

Uskoro se vracam na posao i jeza me uhvatila kad sam izracunala da cu s N. preko tjedna biti cca 2 h! A godinu dana smo bile skupa 24/7. Ne znam kako cu prezivjeti taj povratak na posao... Mislim, svi su pa cemo i mi, ali ipak...

A opet, mislim da ne bih mogla ne raditi cak i kad bih to financijski mogla jer posao mi puno znaci, jednostavno mi je vazno samoaktualizirati se i na taj nacin, upregnuti svoja znanja i sposobnosti i na tom frontu, ali i imati neku financijsku autonomiju. Drugo je to sto je radna sredina postala potpuno nehumana i neosjetljiva na ista osim golog sljakeraja - konkurencija je nemilosrdna, uvijek ima nekih mladjih i 'pozrtvovnijih' kolega koji ce rado ostati u firmi do sitnih sati dok ti trcis doma djetetu, a poslije ce ti to fino nabiti na nos, po mogucnosti pred sefom.

Bilo bi idealno kad se ne bi radilo o 10-satnoj odvojenosti od djeteta jer i mene sve vise muci pomisao da su bitne i kvaliteta i kvantiteta zajednicki provedenog vremena... Jer ne znam kako cemo ta 2 h provesti kvalitetno u vrijeme kad ja dolazim strgana doma i trebam malo doci k sebi, a njen dan vec zavrsava i vjerojatno ce vec biti sva cendrava. Tesko cemo tu dobiti neku kvalitetu...

[Sandee]

A sto se tice prioriteta, jednom je netko lijepo rekao da kad se klupko zivota pocne ubrzano odmatati, nitko nece zaliti sto nije npr. proveo vise vremena na poslu ili odradio vise prekovremenih, svi ce zaliti sto nisu vise (kvalitetnog) vremena proveli s osobama koje vole...

[Peterlin]

A sto se tice prioriteta, jednom je netko lijepo rekao da kad se klupko zivota pocne ubrzano odmatati, nitko nece zaliti sto nije npr. proveo vise vremena na poslu ili odradio vise prekovremenih, svi ce zaliti sto nisu vise (kvalitetnog) vremena proveli s osobama koje vole...

Mhm, ovo je tocno i nije tocno...

Moja svekrva je otisla u mirovinu (invalidsku) kad je mm imao 7 godina. I dan danas se preispituje da li je to bila dobra odluka... Po tome koliko je bila vezana za svoj posao i koliko joj je bilo vazno, mozda bi joj bilo bolje da je probala samo naci drugi posao koji bi je manje fizicki opterecivao. Ona i dan danas nakon 40 godina prica o tom svom poslu i imam dojam da ga nije prezalila... No u ono vrijeme kad je donosila odluku, mislila je da je tako najbolje. Vjerojatno je i bilo. Uostalom, svi mi cesto preispitujemo svoje odluke i nikad ne znamo sto bi bilo da smo odlucili drugacije... MOzda bi bilo bolje, mozda i ne bi. Ne znamo. Nije ni bitno.... Kad se sve zbroji i oduzme, bitno je samo gledati da rjesenje bude najbolje moguce za SVE umocene i da se nitko ne osjeca prikracenim.

[Tiwi]

Meni je teorija rada od kuće jednaka onoj o vježbanju kod kuće. Obično ostane u teoriji.

E sad, moja mama je recimo mogla raditi od doma (pardon i od doma), ali riječ je konkretno o šivanju. Ja s druge strane nisam baš mogla raditi od doma, jer mi se nikako ne čini ozbiljno obavljati recimo poslovni razgovor dok se u pozadini čuju djeca i ručak koji krčka. Svojevremeno smo se zezali u firmi kad skužimo da se netko tako javi iz kuhinje
Ne želim omalovažavati osobe koje tako rade no ja definitivno ne mislim da je to ozbiljan pristup poslu.

Ja ni tekst ne mogu normalno i opušteno napisati ako su dečki budni.

Inače, poznajem jednu jedinu ženu koja otvoreno rekla da ne voli raditi i da joj je to mrsko. Radi od doma i kako i sama kaže, samo zato jer mora i koliko mora.

Mene posao ispunjava. Za dobrobit moje djece ja sam odlučila biti na porodiljnom do godinu dana (prvi put i manje) a onda ići raditi. Osobno, važnije mi je organizirati dan svojim klincima tako da ne osjete negativno to što me nema.
Iako sam u ovom trenutku recesije kao glavnog izgovora u fazi traženja novog posla, nisam posustala svima koji mi savjetuju da ostanem doma jer bi to za djecu bilo najbolje. Je rajt.

[ivy]

ah, počinje novi radni dan
jutros je stariji otišao na eeg, onaj kod kojega se mora biti budan od ponoći. tak da sam ja uzela prvu šihtu jer sam dočekala budna ponoć, lijepo ga razbudila, zabavila i potrudila ostati s njim koliko duže mogu jer je MM navukao nešto na sinuse.
suma sumarum oko 4 i 15 sam probudila MM-a za njegovu šihtu dežuranja, a ja nisam mogla zaspati do 5 jer su mi bubnjali crtići u ušima (stiže turbo dekrznatoooor, daaado tornado )
mlađi me probudio u pola 7 i od onda sam s njim, spremila alena za bolnicu itd.
i sada...juupii na posao! :/

[pinguica]

E sad, moja mama je recimo mogla raditi od doma (pardon i od doma), ali riječ je konkretno o šivanju. Ja s druge strane nisam baš mogla raditi od doma, jer mi se nikako ne čini ozbiljno obavljati recimo poslovni razgovor dok se u pozadini čuju djeca i ručak koji krčka. Svojevremeno smo se zezali u firmi kad skužimo da se netko tako javi iz kuhinje
Ne želim omalovažavati osobe koje tako rade no ja definitivno ne mislim da je to ozbiljan pristup poslu.

Ja ni tekst ne mogu normalno i opušteno napisati ako su dečki budni.

A da vidiš tek kad se javiš na telefon a u pozadini se čuje da netko pušta vodu na wc-u

[pinguica]

Ja sam imala najljepše djetinjstvo. Mama nije radila, a tata je radio svaki drugi mjesec. Stalno su se igrali sa nama, ulagali svo vrijeme u nas. Jako sam im zahvalna na to
Kad sam krenula na faks skužila sam da je mama tužna jer se navikla da se svi družimo po cijele dane i tada sam je počela poticati da razvija svoj talent i bavi se hobijem koji voli. Sada se prilično ozbiljno bavi tim hobijem i jako je sretna.

Zato sam ja danas organizirala život tako da mogu pružiti djetetu ono što su meni moji roditelji. I rad od doma nije nikako neprofesionalan ako svoj posao obavljate profesionalno. Mislim da mojim klijentima ne bi smetalo ni da im kažem da upravo ležim u krevetu i da ću ih nazvati kasnije (nije da se nije dogodilo sad u trudnoći) jer znaju moj rad i kvalitetu.

Ako ću zapošljavati ljude zaposlit ću ih tako da rade od doma jer meni to ima jako smisla i mislim da bi se takav način poslovanja trebao uvesti "pod normalno" za ljude koji žele raditi i biti sa obitelji.

[Deaedi]

Ja sam imala najljepše djetinjstvo. Mama nije radila, a tata je radio svaki drugi mjesec. Stalno su se igrali sa nama, ulagali svo vrijeme u nas. Jako sam im zahvalna na to
Kad sam krenula na faks skužila sam da je mama tužna jer se navikla da se svi družimo po cijele dane i tada sam je počela poticati da razvija svoj talent i bavi se hobijem koji voli. Sada se prilično ozbiljno bavi tim hobijem i jako je sretna.

Zato sam ja danas organizirala život tako da mogu pružiti djetetu ono što su meni moji roditelji. I rad od doma nije nikako neprofesionalan ako svoj posao obavljate profesionalno. Mislim da mojim klijentima ne bi smetalo ni da im kažem da upravo ležim u krevetu i da ću ih nazvati kasnije (nije da se nije dogodilo sad u trudnoći) jer znaju moj rad i kvalitetu.

Vjerujem da je takava organizacija odlična za dijete i cijelu obitelj. Ali poanta je da ste se vi mogli prisutiti da mama bude doma. A ono što mene smeta, je kad se kaže da one koje ostaju doma biraju srcem...

Ne, nego novčanikom. Jer si to mogu priuštiti.

Ako ću zapošljavati ljude zaposlit ću ih tako da rade od doma jer meni to ima jako smisla i mislim da bi se takav način poslovanja trebao uvesti "pod normalno" za ljude koji žele raditi i biti sa obitelji.

[pinguica]

Vjerujem da je takava organizacija odlična za dijete i cijelu obitelj. Ali poanta je da ste se vi mogli prisutiti da mama bude doma. A ono što mene smeta, je kad se kaže da one koje ostaju doma biraju srcem...

Ne, nego novčanikom. Jer si to mogu priuštiti.

Malo ti se pomiješao tekst, ali skužila sam.

Kada su se moji roditelji odlučili na to nisu baš bili u financijskoj situaciji, neko vrijeme smo bili i na socijalnoj pomoći dok nije krenulo.
Tako i meni i mom MM, skoro smo bankrotirali kad smo se odlučili tako dok nije krenulo.
Tako da je ipak u pitanju biranje srcem, jer da nije bilo toliko srca za to ne bi ni uspjeli

[Deaedi]

A vidiš, meni nikako ne sjeda ideja da netko, zdrav i radno sposoban prima socijalnu pomoć da bi bio sa svojim djetetom, a netko drugi za to vrijeme radi, dijete mu je u vrtiću, i dobar dio svoje plaće izdvaja upravo za socijalnu pomoć ovog "neradnika" koji se doma bavi sa svojim djetetom. To mi je čak i gora situacija, da svoj izbor ne financiraš svojim novčanikom, nego tuđim.

[Cubana]

A vidiš, meni nikako ne sjeda ideja da netko, zdrav i radno sposoban prima socijalnu pomoć da bi bio sa svojim djetetom, a netko drugi za to vrijeme radi, dijete mu je u vrtiću, i dobar dio svoje plaće izdvaja upravo za socijalnu pomoć ovog "neradnika" koji se doma bavi sa svojim djetetom. To mi je čak i gora situacija, da svoj izbor ne financiraš svojim novčanikom, nego tuđim.

X

[pinguica]

Imate pravo.
Samo što ja isto mislim da nije zgorega da ovo društvo uloži u obitelj jer kad gledam zapadnoevropske zemlje i kako se tamo živi (rastave, sve manje sklapanja obitelji, sve manje vremena za djecu...) ne bih htjela da tako bude i kod nas. Samo posao posao posao.

Ja nemam ništa protiv da financiram nekoga neko vrijeme tko ne želi živjeti na grbači drugih već zna da će uspjeti dovoljno zarađivati da bude uz djecu samo mu treba poticaja (druga stvar su oni koji namjerno i dugoročno bez namjere da uzvrate iskorištavaju druge).

[seni]

cure drage, zasto se ovi razgovori gotovo uvijek moraju "spustiti" na osobnu razinu?

svi mi biramo kombinacijom srca i razuma, samo biramo drugacije.
jer smo jednostavno drugaciji kao osobe, a i okolnosti zivota koji zivimo su takode drugacije.
ponata je u tome da sve te "drugacijosti" mogu koegzistirati jedna pored druge.
osobni izbori su o s o b n i .
dok su granicama zakonitosti, ne vidim sto bi se drugi ljudi trebali baviti tudim izborima.

ono o cemu ja diskutiram i sto me obicno navodi na reagiranje , jest to, da ja osobno ne vjerujem da postoji jedan jedini ispravni nacin roditeljstva.
kao i to da dobro roditeljstvo nije n a c e l n o uzrocno posljedicno povezano sa var. 1: ostankom kuci / odnosno variajntom 2: radom izvan kuce.
sto ce svatko od nas smatrati najboljim izborom za sebe, jest njegova osobna stvar. i odlucit ce po svojim zeljama/mogucnostima/potrebama.

zasto pak neki ljudi ponekad/cesto/uvijek imaju kako sanja kaze:
"osjećaju potrebu iznositi svoj životni model kao "jedini pravilan" ili barem "pravilniji" od drugih, uz neizostavan stav moralne superiornosti"
vjerojatno ima vise veze sa "vlastitim....." nego sa temom kao takvom.

ps. i autorica harry potter-a je jedno vrijeme zivjela od socijalne pomoci. i mnogi drugi pametni i vrijedni ljudi.

[Sandee]

Moja svekrva je otisla u mirovinu (invalidsku) kad je mm imao 7 godina. I dan danas se preispituje da li je to bila dobra odluka... Po tome koliko je bila vezana za svoj posao i koliko joj je bilo vazno, mozda bi joj bilo bolje da je probala samo naci drugi posao koji bi je manje fizicki opterecivao. Ona i dan danas nakon 40 godina prica o tom svom poslu i imam dojam da ga nije prezalila... No u ono vrijeme kad je donosila odluku, mislila je da je tako najbolje.

Tako je nekako i s mojom bakom - kad je rodjena moja mama, prije 55 g., porodiljni je trajao nekih 2 mj. Mama je rodjena u zimi, i kad se baka trebala vratiti na posao, mama je trebala u jaslice. Baka i dan-danas prepricava kako joj je bilo nositi 2-mjesecnu bebu zamotanu u deke po snijegu na rukama (nije bilo skafandera i fensi-smensi kolica) i ostavljati je u jaslicama koje su zapravo bile polufunkcionalna prostorija s peci na drva na sredini. Naravno, moja mama je u tili cas zaradila teski urinoinfekt (pelene platnene, a presvlacili su ih valjda tek kad su bili popisani do grla) i tada je baka odlucila biti doma, a mama i danas osjeca posljedice te bolestine. Ipak, baka i nakon vise od pola stoljeca cesto se zna prisjetiti nekih prica s posla i vidim da zapravo zali sto je na neki nacin bila primorana ostaviti posao.

Nazalost, njeno vrijeme provedeno s djecom doma bilo je totalno nekvalitetno jer ona je tip domacice koja samo gleda jel' sve cisto i skuhano, a klinci uredni i pocesljani. Moja pak mama kaze da su ona i njen brat uzasno zalili sto baka nije radila jer nisu imali 5 min. mira od nje, a uopce se zapravo nije bavila njima, nego se iz djetinjstva samo sjecaju kako je cijele dane nesto glancala po kuci i sizila ako bi oni nedajboze nesto zaflekali...:/

No, danas sa svojom praunukom nadoknadjuje propusteno i njih dvije se tako lijepo igraju da ih je milina gledati pa su stvari ipak nekako, u tom nekom kozmickom smislu, dosle na svoje...

Eto, to mozda isto nije bilo najsretnije rjesenje, ali svatko u danom trenutku radi kako misli da je najbolje - kad bismo znali bolje, napravili bismo bolje...

[seni]

meni bi bilo idealno da mogu raditi nekih 4 sata dnevno: dobila bih onaj 'grown-up feedback' koji mi treba, nešto lovice; a opet bih veći dio dana bila s djecom

pa mozda da razgovaras sa firmom/poslodavcem o tome. mozda mozete naci neki zajednicki jezik oko satnice (20-30 sati na tjedan) ili/i fleksibilnosti posla.

[Deaedi]

ps. i autorica harry potter-a je jedno vrijeme zivjela od socijalne pomoci. i mnogi drugi pametni i vrijedni ljudi.

Da. Ali razlika je da li je to bio njihov izbor ili splet nesretnih okolnosti, neke teske zivotne situacije.

[Sanja]

Meni je teorija rada od kuće jednaka onoj o vježbanju kod kuće. Obično ostane u teoriji.

To je isključivo stvar dobre organizacije i karaktera - i ničeg drugog.

Imam 15 godina radnog staža na poslu koji je i meni i mojim kolegama organiziran u mjeri dva dana tjedno na poslu naspram tri dana kod kuće.

Što se tiče rada od kuće, meni se ne događa da zanemarim rad, nego baš obrnuto, često zanemarim sebe i svoje slobodno vrijeme. Recimo, praćenje stručne literature mi je u opisu radnog mjesta, pa se dogodi da čitam znanstvene časopise ili knjige i u vrijeme kad bih uredno mogla - i trebala - uživati u beletristici. Tek sam posljednjih nekoliko godina to osvijestila, ali još uvijek se uhvatim da me pere grižnja savjesti kad navečer čitam neki roman, a stručna literatura me čeka na radnom stolu.

I da, redovito vježbam kod kuće, imam orbitrek i još neka sitnija pomagala i uopće ne kužim zašto bi to bio problem? :? Meni je vrijeme luksuz i jednostavno si ne mogu dozvoliti da bacim pola sata na dolazak u teretanu i pola sata na povratak kući. Tih sat vremena koje uštedim vježbajući kod kuće mi je izuzetno dragocjeno.

Ne želim omalovažavati osobe koje tako rade no ja definitivno ne mislim da je to ozbiljan pristup poslu.

Ogromnim grupacijama ljudi je rad od kuće izuzetno ozbiljan (gro znanstvenika svoje radove piše kod kuće, a ne u fakultetskim ili institutskim uredima), a europski trend zadnjih desetak godina jest fleksibilnost poslodavca koja ide u smjeru da što veći broj zaposlenika radi od kuće. Bitni su rezultati, a ne sama lokacija radnika.

No, slažem se, ako je riječ o loše organiziranoj osobi ili pak o osobi slabijeg karaktera, svakako će se bolje snaći u konzervativnoj, strožoj radnoj okolini.

vidiš, meni nikako ne sjeda ideja da netko, zdrav i radno sposoban prima socijalnu pomoć da bi bio sa svojim djetetom, a netko drugi za to vrijeme radi, dijete mu je u vrtiću, i dobar dio svoje plaće izdvaja upravo za socijalnu pomoć ovog "neradnika" koji se doma bavi sa svojim djetetom. To mi je čak i gora situacija, da svoj izbor ne financiraš svojim novčanikom, nego tuđim.

Potpis.

[Sanja]

ps. i autorica harry potter-a je jedno vrijeme zivjela od socijalne pomoci. i mnogi drugi pametni i vrijedni ljudi.

Da. Ali razlika je da li je to bio njihov izbor ili splet nesretnih okolnosti, neke teske zivotne situacije.

A razlika je u i tome što možemo pretpostaviti (iako nema načina da budemo sigurni ) da dotična gospođa nije svoj tadašnji stil života nametala svojoj okolini kao jedini ispravan.

organiziran u mjeri

"u omjeru", a ne "u mjeri".

[seni]

ps. i autorica harry potter-a je jedno vrijeme zivjela od socijalne pomoci. i mnogi drugi pametni i vrijedni ljudi.

Da. Ali razlika je da li je to bio njihov izbor ili splet nesretnih okolnosti, neke teske zivotne situacije.

A razlika je u i tome što možemo pretpostaviti (iako nema načina da budemo sigurni ) da dotična gospođa nije svoj tadašnji stil života nametala svojoj okolini kao jedini ispravan.

i ja pretpostavljam da nije.

[elie]

Meni je teorija rada od kuće jednaka onoj o vježbanju kod kuće. Obično ostane u teoriji.

To je isključivo stvar dobre organizacije i karaktera - i ničeg drugog.

Imam 15 godina radnog staža na poslu koji je i meni i mojim kolegama organiziran u mjeri dva dana tjedno na poslu naspram tri dana kod kuće.

Što se tiče rada od kuće, meni se ne događa da zanemarim rad, nego baš obrnuto, često zanemarim sebe i svoje slobodno vrijeme. Recimo, praćenje stručne literature mi je u opisu radnog mjesta, pa se dogodi da čitam znanstvene časopise ili knjige i u vrijeme kad bih uredno mogla - i trebala - uživati u beletristici. Tek sam posljednjih nekoliko godina to osvijestila, ali još uvijek se uhvatim da me pere grižnja savjesti kad navečer čitam neki roman, a stručna literatura me čeka na radnom stolu.

I da, redovito vježbam kod kuće, imam orbitrek i još neka sitnija pomagala i uopće ne kužim zašto bi to bio problem? :? Meni je vrijeme luksuz i jednostavno si ne mogu dozvoliti da bacim pola sata na dolazak u teretanu i pola sata na povratak kući. Tih sat vremena koje uštedim vježbajući kod kuće mi je izuzetno dragocjeno.

Ne želim omalovažavati osobe koje tako rade no ja definitivno ne mislim da je to ozbiljan pristup poslu.

Ogromnim grupacijama ljudi je rad od kuće izuzetno ozbiljan (gro znanstvenika svoje radove piše kod kuće, a ne u fakultetskim ili institutskim uredima), a europski trend zadnjih desetak godina jest fleksibilnost poslodavca koja ide u smjeru da što veći broj zaposlenika radi od kuće. Bitni su rezultati, a ne sama lokacija radnika.

No, slažem se, ako je riječ o loše organiziranoj osobi ili pak o osobi slabijeg karaktera, svakako će se bolje snaći u konzervativnoj, strožoj radnoj okolini.

vidiš, meni nikako ne sjeda ideja da netko, zdrav i radno sposoban prima socijalnu pomoć da bi bio sa svojim djetetom, a netko drugi za to vrijeme radi, dijete mu je u vrtiću, i dobar dio svoje plaće izdvaja upravo za socijalnu pomoć ovog "neradnika" koji se doma bavi sa svojim djetetom. To mi je čak i gora situacija, da svoj izbor ne financiraš svojim novčanikom, nego tuđim.

Potpis.

Nisam mislila ulaziti u rasprave, no, pogodilo me još jedno u nizu generaliziranja.

Ne smatram se neorganiziranom osobom, niti osobom slabijeg karaktera (uostalom, što uopće znači pojam 'slabiji karakter',možda bi bilo bolje reći 'slabije odlučnosti'?), ali odgovorno tvrdim da uz dijete od 1,5-2 godine od kuće nisam mogla koncentrirano raditi svoj posao čak ni pola radnog vremena, nego jedino kad bi Petar spavao.

Inače mi rad od kuće paše, u smislu da si mogu podijeliti radni dan kako mi odgovara i još stići dosta stvari, doduše, ponekad se uhvatim da bih rado radila među ljudima, no, to onda malo prekinem to 'radno vrijeme' i odem na kavu. Naravno, jedini je problem, što je malo ot, ali da se požalim, kad je čovjek ovako sam svoj gazda, naplata onog što se s teškom mukom napravi (duguju mi valjda jedno deset prosječnih plaća)

[elie]

U stvari, ja na ovaj topic ne spadam, naime, radim puno radno vrijeme ali stjecajem okolnosti od kuće tj. ne u uredu...

[Deaedi]

Stvarno bi mogla raditi od kuće kada bi mi dijete za to vrijeme bilo izvan kuće. U vrtiću, kod bake..Inače, nikako...
No, ta mi opcija bi bila vrlo zanimljiva iz razloga što jako puno vremena oko 1.5h dneveno mi ode na putovanje do posla i natrag. I još cca. na spremanje: oblaćenje, feniranje, šminkanje...Dakle, uštedjela bi skoro 2h dnevno.

[pinguica]

U stvari, ja na ovaj topic ne spadam, naime, radim puno radno vrijeme ali stjecajem okolnosti od kuće tj. ne u uredu...

Kako ne spadaš, pa tema je "Kako vi s poslom i djecom?" ne vidim gdje je isključen posao od kuće?
Meni je ova tema jako bitna da saznam kako funkcioniraju druge koje rade od doma a imaju malu djecu, da znam što me očekuje, na što moram pripaziti u startu, kako odgojiti djecu da svi možemo imati jedan kvalitetan suživot uz rad i druženje

[pinguica]

Stvarno bi mogla raditi od kuće kada bi mi dijete za to vrijeme bilo izvan kuće. U vrtiću, kod bake..Inače, nikako...
No, ta mi opcija bi bila vrlo zanimljiva iz razloga što jako puno vremena oko 1.5h dneveno mi ode na putovanje do posla i natrag. I još cca. na spremanje: oblaćenje, feniranje, šminkanje...Dakle, uštedjela bi skoro 2h dnevno.

Ma uštedjela bi 10 sati dnevno. Na svakom poslu se dogodi da taj dan baš i "nema posla", zamisli da si taj dan doma koje ti se mogućnosti otvaraju.
Ja i MM na takve dane lijepo izađemo, malo se prošetamo po gradu, pojedemo sladoled, kao da smo na godišnjem

[ninet]

Stvarno bi mogla raditi od kuće kada bi mi dijete za to vrijeme bilo izvan kuće. U vrtiću, kod bake..Inače, nikako...
No, ta mi opcija bi bila vrlo zanimljiva iz razloga što jako puno vremena oko 1.5h dneveno mi ode na putovanje do posla i natrag. I još cca. na spremanje: oblaćenje, feniranje, šminkanje...Dakle, uštedjela bi skoro 2h dnevno.

Da ne govorimo o novcu....koji ovo boldano iziskuje.

[Sanja]

Nisam mislila ulaziti u rasprave, no, pogodilo me još jedno u nizu generaliziranja.

Za razliku od generaliziranja da se kod kuće ne radi ozbiljno. Kod kuće nastaju zbirke pjesama, romani, magisteriji, doktorati, umjetnička djela, ali, ne, to je sve daleko od ozbiljnog.

(uostalom, što uopće znači pojam 'slabiji karakter',možda bi bilo bolje reći 'slabije odlučnosti'?)

Pa meni je to isto. Ako nešto odlučiš, onda to sprovedeš u djelo. Ako sam sebe sabotiraš, imaš problem u karakteru - nazovimo to slabost ili kako god.

Ali, da ipak pojasnim: postoje ljudi koji, kad dobiju priliku raditi kod kuće, umjesto da rade zaglave na forumima, facebooku, pa odu nešto pojesti, pa nazovu frendicu i pričaju sat vremena, pa se sjete da je nešto zanimljivo na telki i dan im ode. Ti isti ljudi bi vjerojatno bili kvalitetni zaposlenici firme koja ograničava pristup internetu i privatne telefonske razgovore te onemogućava gledanje televizije. Znači, za takve ljude su klasične radne sredine sasvim u redu. Isto tako, ima ljudi koji fino rade kad ih netko (šef?) organizira; sami jednostavno nemaju tu sposobnost (dar? vještinu?).

Nije to nikakva uvreda niti je kao takvo zamišljeno. Sorry ako sam nekog piknula.

[Tiwi]

Ma ok, Sanja (i svi ostali koji su se našli možda u ovom što sam pisala). Razumijem što govorite. Sve stoji, govorimo generalno pa ispadne zapravo svakako.

Ja dajem svoje mišljenje a ono zaista i je:

Tiwi (napisa):
Meni je teorija rada od kuće jednaka onoj o vježbanju kod kuće. Obično ostane u teoriji.

Naglasak na - meni. Jer ja i za vježbanje odem u teretanu. Doma se samo zezam s dečkima, vozim trke ili sgradim kućice i kuhinje od kartona

S druge strane je i bitno ne govoriti općenito jer zaista ne možemo uspoređivati različite vrste poslova. OK, moja frendica doma prevodi. Naravno, može. Ja sam svojevremeno doma radila marketinške projekte, planove, reklame (od ideje do realizacije) a van sam odlazila samo sklopiti posao, vidjeti postavljanje i slično.

Doma sam mogla pisati tekstove za novine (ok, mogu i sada, al noću, kad dečki spavaju). Pa ipak, nikako ne mogu od doma raditi na radiju. A to je moj posao i sigurno bi bilo jako neprofesionalno da se javljam s izvješćem s neke presice, izložbe ili tako nešto a u pozadini krčka ručak i Patrik viče "Mama Ian se pokakooooo!!" Karikiram, al to je zapravo tako.

I bez uvrede, kad sam znala kontaktirati neke firme vezano uz onaj gore spomenuti marketinški posao i onda osoba s druge strane baš je u uredu ali ne može sad o tome razgvarati, ručak, wc i ostali zvukovi - ne, meni to nije profesionalno.

Da bi posao odradio kako treba, onda se istog prihvatiš kako treba. 2, 5 ili 10 sati, ovisno kako si organiziraš. Neovisno gdje si. A o tome zapravo govorimo, ne tko radi doma ili van kuće već o tome da neki od nas neko svoje vrijeme tijekom dana nisu s djecom zato jer rade. Zar ne?

ps: Sanja, moja teretana je na 5 minuta i definitivno ne mislim da to vrijeme bacam

[apricot]

Meni je teorija rada od kuće jednaka onoj o vježbanju kod kuće. Obično ostane u teoriji.

To je isključivo stvar dobre organizacije i karaktera - i ničeg drugog.

Imam 15 godina radnog staža na poslu koji je i meni i mojim kolegama organiziran u mjeri dva dana tjedno na poslu naspram tri dana kod kuće.

Što se tiče rada od kuće, meni se ne događa da zanemarim rad, nego baš obrnuto, često zanemarim sebe i svoje slobodno vrijeme. Recimo, praćenje stručne literature mi je u opisu radnog mjesta, pa se dogodi da čitam znanstvene časopise ili knjige i u vrijeme kad bih uredno mogla - i trebala - uživati u beletristici. Tek sam posljednjih nekoliko godina to osvijestila, ali još uvijek se uhvatim da me pere grižnja savjesti kad navečer čitam neki roman, a stručna literatura me čeka na radnom stolu.

I da, redovito vježbam kod kuće, imam orbitrek i još neka sitnija pomagala i uopće ne kužim zašto bi to bio problem? :? Meni je vrijeme luksuz i jednostavno si ne mogu dozvoliti da bacim pola sata na dolazak u teretanu i pola sata na povratak kući. Tih sat vremena koje uštedim vježbajući kod kuće mi je izuzetno dragocjeno.

ne znam govoriš li ovo sa sadašnjeg stanovišta, majke sa dvije već "velike" djevojčice.

ja sam u životu radila svakojako:
- bila bez obitelji i radila od kuće
- bila bez obitelji i radila u uredu
- bila trudna i radila u uredu
- bila trudna i radila od kuće
- bila s jednim djetetom na porodiljnom i nisam radila ništa vezano za posao
- bila s jednim djetetom u jaslicama i radila u uredu
- dala otkaz iz osobnih razloga s mogućnošću povratka kad poželim
- trudna s drugim djetetom, prvo u vrtiću, radila od kuće
- s rođenim drugim djetetom i prvim u vrtiću radila od kuće (povremeno, ali nemoguće)
- s dvoje djece kod kuće pokušavala raditi
- malo dijete doma, starije u školi - pokušavam raditi, ali neuspješno

Rad uz djecu, meni je gotovo apsolutno nemoguć: ne znam je li mi teže crtati, pretraživati internet, listati literaturu ili obavljati telefonske razgovore. O odlascima na gradilište uz neko od njih - da ni ne govorim.

Dakle, jedva čekam da i drugo krene u jaslice da se mogu koncentrirano posvetiti poslu.

[Tiwi]

Potpisujem Aprine zadnje dvije rečenice - o tome i ja govorim.

Ako želim raditi "od doma" - onda se moram odmaknuti od svega i svakoga, odrediti vrijeme kad sam "na poslu" i raditi bez ometanja. Bez "kaj da mu obučem" "jel ima čistu pelenu" "smijem im pustiti crtiće" "mama cicuuuu" i slično.

A najgore od svega je što oni osjete kad sam doma, pa bila ja i na katu ili u prizemlju, svejedno. Pa ih čujem i - koncentracija nestala. Nema šanse.

[Ifigenija]

U stvari, ja na ovaj topic ne spadam, naime, radim puno radno vrijeme ali stjecajem okolnosti od kuće tj. ne u uredu...

Kako ne spadaš, pa tema je "Kako vi s poslom i djecom?" ne vidim gdje je isključen posao od kuće?
Meni je ova tema jako bitna da saznam kako funkcioniraju druge koje rade od doma a imaju malu djecu, da znam što me očekuje, na što moram pripaziti u startu, kako odgojiti djecu da svi možemo imati jedan kvalitetan suživot uz rad i druženje

Pinguica, molim te za detalje organizacije od doma, i bar natuknice posla koji radiš za od doma. Jerbo mi je to neprocjenjivo za inspiraciju; tako je malo takvih primjera da kao ozebli sunce čekam svaku takvu priču da nešto naučim. Ja ću sad, kako djeca malo odrastaju, počet malo više radit od doma i to mi se sviđa. Ali normalno dane možeš biti kirurg od doma, ili stjuardesa, ili nadzorni inžinjer na gradilištu. I naravno da ne može svatko. Može tko može, i tko hoće, i kome se posloži i tako u nedogled...
Meni je žao što je moj post bio shvaćen kao optužba onih koji rade. Ma neee¨! Nego je samo tužno što je danas obitelj tako zanemarena u interesu love i onda nas poslodavci i tržište može kako hoće. A ne bi smjeli i gotovo.

[pinguica]

U stvari, ja na ovaj topic ne spadam, naime, radim puno radno vrijeme ali stjecajem okolnosti od kuće tj. ne u uredu...

Kako ne spadaš, pa tema je "Kako vi s poslom i djecom?" ne vidim gdje je isključen posao od kuće?
Meni je ova tema jako bitna da saznam kako funkcioniraju druge koje rade od doma a imaju malu djecu, da znam što me očekuje, na što moram pripaziti u startu, kako odgojiti djecu da svi možemo imati jedan kvalitetan suživot uz rad i druženje

Pinguica, molim te za detalje organizacije od doma, i bar natuknice posla koji radiš za od doma. Jerbo mi je to neprocjenjivo za inspiraciju; tako je malo takvih primjera da kao ozebli sunce čekam svaku takvu priču da nešto naučim. Ja ću sad, kako djeca malo odrastaju, počet malo više radit od doma i to mi se sviđa. Ali normalno dane možeš biti kirurg od doma, ili stjuardesa, ili nadzorni inžinjer na gradilištu. I naravno da ne može svatko. Može tko može, i tko hoće, i kome se posloži i tako u nedogled...
Meni je žao što je moj post bio shvaćen kao optužba onih koji rade. Ma neee¨! Nego je samo tužno što je danas obitelj tako zanemarena u interesu love i onda nas poslodavci i tržište može kako hoće. A ne bi smjeli i gotovo.

X Potpisujem ovaj tvoj zadnji paragraf.

Ja ti programiram web aplikacije, cd prezentacije i igrice. Samo meni ti je specifična situacija jer sam ja rekla mužu da da otkaz i ostane doma budući da ja mogu pokriti naše mjesečne troškove tako da hrpu posla po stanu i slično odradi on.

[apricot]

S tom razlikom da ti tek očekuješ dijete.
A to nije razlika, to je različetina (ili kako već ide augmentativ imenice "razlika").

[Tiwi]

S tom razlikom da ti tek očekuješ dijete.
A to nije razlika, to je različetina (ili kako već ide augmentativ imenice "razlika").

x

[pinguica]

S tom razlikom da ti tek očekuješ dijete.
A to nije razlika, to je različetina (ili kako već ide augmentativ imenice "razlika").

Naravno, zato me jako interesira kako su se druge snašle

[apricot]

ovisi i koja su ti očekivanja.
ja sam navikla raditi potpuno predano i ova situacija me zatekla nespremnu, bez obzira na iskustva prijateljica, poznanica...
osjećam se jako loše što ne dajem maksimum i to samopredbacivanje i osjećaj krivnje mi dodatno crpe energiju.

osim toga, meni je jako važan i moj volonterski doprinos, tako da ipak vrijeme dijelim na posao i Rodu.

[L&L0809]

ja sam nesto sitno prijevoda uspjela odraditi s Lorenom doma (Lovro ide u jaslice). od doma bih mogla raditi neke stvari koje, ako zeznem (jer ne mogu biti potpuno skoncentrirana zbog malog djeteta), nije smak svijeta. definitivno ne bih mogla pisati ugovore o radu, strucnom usavrsavanju, pravilnike, i sl. sto mi je dio posla u firmi. a drugi dio posla (motivacija, nagradjivanje radnika, organizacijska struktura) se ni ne moze raditi od doma (tako da sam tu u banani).

za doma su, po mom misljenju, kreativni poslovi, u kojima ne mora biti sve tocno odredjeno, po PS-u, i takav posao se moze (bar bih ja mogla) raditi. samo sto, na zalost, nitko ne nudi takve poslove (ja bih vrlo rado od doma radila, ali bi mi djeca svejedno isla u jaslice/vrtic kad za to dodje vrijeme).

a ovih par prijevoda koje sam odradila, naravno da mi nisu platili, i uopce ne znam kako cu ih naplatiti. i tu je prednost rada u firmi, tocno znas kad ce ti sjesti placa (bar je do sada tako bilo, kako ce biti dalje cemo vidjeti).

[Peterlin]

Potpis pod gornji post!

Doma sam uz djecu mogla raditi samo prijevode (i to ne prezahtjevne) i to u vrijeme njihovog spavanja, popodne i navečer. Ja svoj posao ne bih mogla raditi na taj način. No, vjerojatno je lakše ako je dvoje ljudi doma pa je jedan na raspolaganju djeci i slobodan za kućne obveze, a drugi radi posao.