Evo u čemu je "problem"-Roko jako puno priča i strašno voli komentirati sve oko sebe i sve što mu se događa. U ničem ga ne sputavam,ali u zadnje vrijeme komentira i ono što možda ne bi trebao (glasno) komentirati. Naprimjer:
-šetamo gradom,a on odjednom kaže na sav glas :Mama,Roko prdi!!"
-vidi čovjeka u invalidskim kolicima s komentarom ."Čiko nema noge,gdje su mu noge?" -naravno to svi čuju.
-u restoranu opet : "Roko prdi"
-ljetos je vidio malog crnca i zaletio se prema njemu i vikao "Zeleni dečko,zeleni dečko!" (nije još tad znao sve boje)

Mislim,znam da je to sve iskreno i nevino,da nema ničega lošeg,zlobnog,i pokušavam mu objasniti da se neke stvari trebaju reći malo tiše ili samo meni i tati,a ne na sav glas,ali on to uopće ne razumije!

Da li imate takva iskustva i kako objašnjavate klincima što je pristojno reći a što ne??!!