 |
|||
Još gore je kad ne pitaju, nego konstatiraju kad čuju da dojim: "Dobro da imaš mlijeka".mikka prvotno napisa
:?
A najžalosnije je kad uslijedi nastavak: "Ja nisam imala, s 3 mj. je presušilo." I što onda učiniti, pričati o skokovima ili "pregristi" jezik i samo reći: "Šteta!" ? :?
rekla sam nema frke treba za kavu??
legendo
ja za nestanak mlijeka krivim svekrvu.
iako sam bebu dobila par sati nakon poroda jer je morala primiti transfuziju čim su mi je dali ona je okretala glavu lijevo- desno otovrenih usta tražeći cicu. mene je to oduševilo. i super nam je bilo jer je bila sa mnom u sobi 24 sata. zadarsko rodilište - beby friendly program i to prije 8,5 godina.
a kada sam došla doma tu su nastali problemi...
sada na svu sreću žživimo sami i nema nikog 500 km oko nas
Joj sir oliver, potpuno te razumijem. Ono malo sto s nam dolazili bake i djedovi svi su bili jaaako zabrinuti za bebu, te da li imam dosta mlijeka, te da li beba place jer je gladna, ili mozda cica cesto i dugo jer je gladna. Pa moj tata koji je odmah rekao da bi joj trebalo dati bocicu da se dijete najede. Da smo ostali s mojima tko zna da li bih dojila.
Ovako, samo nas troje u svom svijetu (svom stanu), beba siki i siki stalno i dugo, a nitko ne prigovara. Samo mi je MM donosio hranu i vodu, zabavljao me i tako. Sljedeci puta ce biti bolje sir oliver.
[quote="mama sanja"]moja frendica je obje kćeri dojila do 3. mjeseca i tada je nestalo mlijeka. Isto tako nisam znala šta da joj kažem. pa sam samo kimnula glavom. još sam bila trudna. da sam joj nešto išla govoriti vjerovatno bi me napala da nemam pojma i ono njeno: vidjet ćeš ti kad rodiš...
S prvim me zeznula mama i to kaj sam imala 20 g. i bila totalno neinformirana. Mali je valjda prolazio neki skok u razvoju, a mene je mama uvjerila da je gladan. I tako sam mu ja dala flašicu i dojenje je neslavno završilo.
S drugim - Maša je nažalost odlučila prestati s 13 mj. Gnjavila sam ju skoro mjesec dana jer sam vjerovala da štrajka. Onda sam teška srca odustala.
Ja bih htjela ovdje napisati tko mi je sve i kako mogao zeznuti dojenje ali nije
1. u bolnici su mi je donijeli situ da je spavala ravno 5 sati u komadu, toliko nikad poslije nije spavala u komadu ... sreca pa smo trece jutro isli doma
2. mama ... dok sam bila trudna navaljivala je da kupim dudu i bocicu i bila najsretnija kad smo to dobili na tecaju za trudnice (vidis jesam ti rekla) ... kad smo stigli doma bila je totalno nepovjerljiva prema dojenju ali je za divno cudo sutila, ali nakon nekoliko dana je rekla da bi joj mogli dati vode i jos mi dala knjigu o njezi djeteta po kojoj je ona mene hranila (tamo dohrana pocinje sa skoro 3 mjeseca) ... a kad je najjace plakala govorila je 'pa mozda nemas mlijeka' ... a kad je povracala da joj moje mlijeko ne pase
3. svekrva ... kada smo provele jedan dan u krevetu cicajuci rekla je da nismo normalni, da ce se mlijeko razvodniti, da je njoj tako bilo kad je rodila MM, da je dijete gladno i da ga mucimo
4. patronazna ... ona je pak savjetovala da se izdajam obavezno ujutro jer poslijepodne necu imati mlijeka pa ce beba biti gladna
5. susjeda ... kako je bilo ljeto znala nas je cuti kad bi plakali pa je svaki put savjetovala caj/vodu/adaptirano
Taj teror je trajao tocno do prvog vaganja kada su se sva usta zacepila i vise nas nitko nista ne pita. Klap.
Ali zelim reci da nam dojenje ne bi uspjelo da nije bilo svih ovih tekstova na Rodi i nesebicnih savjetnica, i naravno nesebicne podrske MM koji je lavovski zagovarao dojenje.
Dakle svakakvih sam nebuloza čula, ali ovo je nadmašilo sve! :shock:
Ja isto mogu samo reci HVALA RODI !!!!!!!!!!!!!!!!!!
Takoder mislim da kasnije stavljanje na prsa nije razlog za nedojenje.
Malce sam na podoj dobila tek treci dan i to nakon urlanja po hodniku. Nitko mi nije rekao ni A kako bebu staviti na prsa, nitko nije ni pokusao pomoci (prva dva sam ih samo na kratko vidjela).
Na srecu sam imala dva mala sisavca koji su zbilja suradivali i uz moje teoretsko znanje koje smo skupa pretvorili u praksu nam je uspjelo :D :D !!!
Za par dana ce navrsiti 4 mjeseca, mjesecno dobivaju po kilu i naravno samo su na cici.
Nasoj cimerici je beba pri prvom podoju raskrvarila bradavice (meni je hrp aljudi govorila da ce se to i meni dogoditi, jer oni jako vuku i to je normalno), jer kad je TRAZILA pomoc, pomoc je bila tocno ovo:
"Pa stavite ju na sisu."
Mislim, dobro da su joj rekli, jer, ko zna mozda bi u suprotnom malu stavila na lakat.
Na izlasku iz bolnice sam od jedne sestre dobila savijet, da su to dvije bebe, vrucine su velike i da im cim dodem doma dam malo caja, jer ce mi inace dehidrirati.
Na jednom pregledu kada je E. bio tezak 4050g, e B. 4500g sestra mi je isti tren rekla da bi E. morao na adaptirano !
Svaki put kad bi ih izvagali ili ih netko ovako vidio, slijedilo je iscudavanje kako su lijepi i veliki, a "SAMO" na maminom mlijeku!
Zanimljivo da se nitko ne cudi da bebe rastu samo od kemije i praha.
Ono sto je meni najvise znacilo je ona sigurnost koju mi je dala Roda, jer da ju nisam imala vjerovatno bi u nekom trenutku pokleknula. I ovako mi je znalo biti tesko...
Hvala Rodo!
što i tko?
vlastita beba
nakon 3mj je počela odbijat sama cicu jer joj je smetalo bljuckanje i podrigivanje po 2 sata iza svakog podoja...
i nije je uistinu bilo lako držat ta 2 sata i slušat kako se dere i plače
dobro mi susjedi nisu socijalnu zvali
Joj kako je nama dojenje dobro išlo. Punih 18 dana.
Malo upaljene bradavice na početku, mala dobro papila i sve super.
Počela sam je dojiti dan nakon poroda (carski), sestra je ostala :shock: , govori ona meni "pa vidi nju, ona već doji a jučer se nije mogla pomaknuti" a ja cijela ponosna!
A onda 15 dana po porodu, problemi. Ja bolesna, moram na ljekove dugo dugo i moramo prestati dojiti.Tri dana nisam htjela piti ljekove, samo da još malo dojim ali onda su me natjerali.
Tako da je kod mene
kod mene se fino poklopilo da su mi svi koji su mi došli "vidjeti bebu" pilili "moraš joj davati nadohranu, vidiš da je gladna kad je stalno na cici"
a ja tele nakon svih pročitanih tekstova o dojenju podlegla zrnu sumnje i dala bočicu i tu je bio početak kraja
nadam se da ću sa drugim biti pametnija, i malo oštrija na jeziku kad mi počnu držati predavanja
sada niti ne mogu opisati koliko mi je žao što se sve tako brzo završilo jer otkad sam saznala da sam trudna dojenje mi je bilo stalno na pameti i jedva sam čekala da počnem dojiti svoje malo zlato ali eto što je tu je na iskustvu se uči...
Rodilište:
-nosili mi bebu prvi dan nahranjenu na podoj, onda sam dreknula pa ga više nisu dohranjivali
-inače malo tko se bavio sa mnom jer je mali dobro prihvaćao ciku
PAtronažna:
-po 10 min na svaku ciku i onda opet za 2 sata - nju sam samo zanemarila jer sam se već ranije educirala na rodi
-ne mogu sve žene dojiti, nije strašno aku mu date bočicu, dajtge bočicu poslije podoja pa ćete vidjelti je li gladan ili ne
Druga patronažna:
-samo vi njega dojite koliko god traži i hoće
Pedijatrica:
-najbolje je isključivo dojenje
-nije bila zadovoljna što dajem ad i savjetovala me da postupno izbacujem
Svekrva:
-dijete je gladno, ni ja nisam dojila, dijete je žedno, daj mu vode, čaj obavezno... (nisam slušala) - ona je bila najupornija i najviše protiv mojeg dojenja - ali mislim da bi se tu dalo pričati o motivima :/
Danas uspješno isključivo dojim :D
Eh da.. zeznula sam u startu kad smo došli iz bolnice, mali je plakao cijeli dan i cijelu večer, nije cijeli dan popiškio ni pokako pelenu pa smo krenulai kombinirano ad i dojenje - srećom, nije predugo potrajalo i vratila sam se isključivom dojenju
Meni bi bilo zanimljivo napraviti istraživanje o ženama (i stručnim i iz okoline) koje daju loše savjete o dojenju i/ili preporučaju adaptirano:
koja od njih je uspješno dojila, koliko ih je dojilo samo prvih mjesec dana i zašto su prestale dojiti, i kako se danas ojećaju vezano uz to svoje ne-dojenje kad vide druge majke kako uspješno doje...
Moja teorija je da nije u pitanju samo needuciranost, nego i duboka (vjerojatno podsvjesna) zavist.. Jer kako ona može dojiti, a ja nisam mogla?!
Meni su najžešći zagovornici adaptiranog i davanja raznih čajeva bile uglavnom žene koje svoju djecu nisu dojile jer "nisu imale mlijeka" i "jer neke žene jednostavno nemaju mlijeka"
ne bih se nikako s ovim složila. najčešće savjete daju, barem savjete koje dolaze u obzir da ih poslušamo, mame, svekrve, pedijatrice i sl. a te sigurno nisu zavidne. i, u većini slučajeva, to su sasvim dobronamjerni savjeti.
Moja teorija je da nije u pitanju samo needuciranost, nego i duboka (vjerojatno podsvjesna) zavist.. Jer kako ona može dojiti, a ja nisam mogla?!
Meni su najžešći zagovornici adaptiranog i davanja raznih čajeva bile uglavnom žene koje svoju djecu nisu dojile jer "nisu imale mlijeka" i "jer neke žene jednostavno nemaju mlijeka"
meni su u bolnici išli na živce.svaka sestra svoju teoriju,on taman se nasisao i zaspao-stavite ga na sisu,bude ga iako nije ni 2h spavao,ćim je budan na sisu a on nije gladan,prekini dojenje da podrigne,kada je sve posisao nema mlijeka ne to nemože biti pa pritisne bradavicu a ono kapljica a inaće sve štrca.a bio grdosija od bebe i nije uopće gubio na težini
bila sam 8 dana u bolnici i već sam mislila otići na svoju odgovornost kući.
nije zavist, drugi osječaj , najvjerojatnije zamaskiran u taj: priznati da si pogriješio u korac ima? da je tvoja pamet a ne tvoje tijelo krivoMoja teorija je da nije u pitanju samo needuciranost, nego i duboka (vjerojatno podsvjesna) zavist.. Jer kako ona može dojiti, a ja nisam mogla?!
naletjela sam na takav slučaj, koliko je učestao, ....ne znam
Meni dojenje nije nitko uspio pokvariti jer ipak imam puuuno znanja zahvaljujući Rodinom portalu i mojoj struci,a donekle i mami koja je mene ipak dojila godinu dana.
Rodilište: pedijatrijske sestre su mi dosta pomogle oko namještaja na dojci, dojenje je bilo prema rasporedu, no, kako je moja curka bila nedonošena i žuta to je tako bilo u redu. Kod izlaska iz rodilišta nisam dobila nikakav adekvatan savjet.
Patronaža: potpuna podrška, ocjena 5+
Pedijatrica: bila je ok. Sad sa 10 mjeseci pokušavamo uvaljati nekakvo energetski pojačano AD jer ne jede dohranu i ne dobija baš na težini, ali sumnjam u uspjeh.
Rodbina: - što prije dati flašicu da se nauči na dudu
- po noći ne dojiti nego vode sa šećerom davati
- morat ću davat AD jer brzo dobiva na težini i neće joj moje mlijeko biti dosta
- moja mama: treba dijete piti vode jer je žedno, pa tako skoro svaki dan tijekom 6 mjeseci
-čekam reakcije na produljeno dojenje
Meni su najgore bile mama i svekrva sa svojim komentarima - nijedna nije dojila mene ni muža, a oboje smo zdravi i veliki. Dodatni problem je stara baka koja mu poskrivečki gura u usta hranu (npr L je sa 3mj nahranila kremom iz Milch šnite pa je povraćao cijeli dan).
znači TO je razlog za davati adaptirano kad beba očigledno super napreduje na MM.
ma hilerijus
Pa da! I to mi je rekla jedna mama koja je tako radila i uvjerena je da je u pravu. A mene pere baby blues i valjda postporođajna depra iz sto razloga i bez razloga i razum malo dolazi do izražaja tak da sam tu rečenicu sa strahom primila i pitala se: 'pa kaj me to čeka? :?' Ali brzo me prošlo.
ma hilerijus
Naša priča je priča o zelenoj kakici:
Patronažna nam je tjedan dana dolazila na vrata provjeravati boju u peleni, tvrdeći kako se radi o famoznoj kakici gladi.
S (kršitelj koda)om se svaki dan razbacivala kao rješenjem svih naših problema
Uza svo znanje o dojenju i popisu mogućih razloga zelene boje (hvala Rodi
Lea B je napisala:
Potpisujem od početka do kraja. Glavni krivac sam ja, jer nisam dovoljno vjerovala sebi, svojem tijelu i majci prirodi.Tko mi je zeznuo dojenje?
Ja. Sad se borim s osjećajem krivnje. No svakim danom si sve više opraštam. To je pravi problem.
Bilo je tu id drugih "sitnih" faktora, ali mislim da je ovo glavni.
"Sitni" faktori:
- preporuka pedijatrice u Rodilištu: obavezno nadohranjivati, dok se ne uspostavi laktacija
- naručivanje na vaganje u bolnici
- vaganje od strane patronažne sestre svakih par dana
- povremeno savjet za spuštanje morala
- jako uspavana bebica
Evo ovako. Ja sam jednom uspješno dojila 19 mjeseci, a sada iznova dojim 3.5 mjeseci, još uspješnije.
Da nije rode - ne znam bih li tako uspješno, radosno i bez ikakvih ozbiljnih problema dojila. Hvala, cure. Isto tako - hvala do neba osoblju riječke bolnice!!!!!!! Svaki njihov savjet bio je na mjestu!
E, al moram reći da mi je prvo dojenje ostalo malo u lošoj uspomeni :/ - malo, ne puno i želim vam reći zašto - čisto da netko ne ponovi moju grešku.
Evo ovako. Ja sam doslovno poslušala savjet - da je što više bradavice u ustima, da beba ima skroz otvorena usta... i sad mogu reći da je to bila loša ideja - ja sam pomagala bebi da uhvati sve živo u vidokrugu, on je zijevao kao lav - a meni je dojenje izazivalo konstantnu, iako sitnu, nelagodu svih 19 mjeseci.
Radost dojenja i blizine s djetetom mi je davala snage, ali moram reći da sam se preznojavala u drugoj trudnoći pri misli da sve to moram iznova.
No, nedostatak vremena, i valjda veće samopouzdanje mi je pomoglo, i ja sam prestala gledat na taj savjet tak ortodoksno. Pustila sam bebu (već u rodilištu) da uzme onoliko cice koliko želli, i da zine kako joj paše. Nekad bi usisala cicu...
Uglavnom, ovo dojenje je puno, puno ugodnije. Znate što je bilo prvi put - beba je valjda strugala i što se ne treba strugati, pa je to izazivalo iritaciju.
Dakle - da, načelno beba treba uzet i dio bradavice - ali koliko - to ipak ona najbolje zna... Sada dojim gotovo da i ne osjetim dojenje... osim kao ljubav, blizinu, brigu i radost, naravno!
Baš si nešto razmišljam,da mi je ovo prvo dijete,već bi s obzirom na savjete bila na bočici
Nakon carskog reza i 4 dana nedojenja(zbog medazola) i dojenja u rodilištu kako su mi je donosili,doma smo se bacile na posao(non stop cicanje
ne gledam na sat no bilo bi zanimljivo pobrojati podoje,ima ih... a razmaka gotovo da i nema
ali savjeti koje sam u ovih tjedan dana dobila
"pij na dan 2 l mlijka i imat ćeš kvalitetno mlijeko"
"pomiješaj ruski čaj s pola litre mlijeka i imati ćeš mlijeka na bacanje"
"podoji dijete i ostavi ga u kinderbetu da plače
"stalno ti je na prsima????to ti nije dobro,izmučit će te"
itd itd
ja se nasmijem i radim po svom,naravno,al da mi je ovo prvo dijete,huh...od dojenja nakon svega ne bi ostalo ni d
zašto žene o nečemu tako prirodnom poput dojenja pojma blagog nemaju????
Čini mi se da je najveći problem u nestručnim savjetima stručnih osoba...
Ronin, welcome back :D
i ja sam kao i ti jedna od onih koje nemaju mlijeka za bacanje. i jedini spas za nas je 1 podoj u 24 sata
s jurajem, bez forumske podrške, nisam odustala unatoč savjetima, ali sam si dobro iskomplicirala život - s izdajanjem i cjelodnevnim skupljanjem neke bijedne količine mlijeka u bočicu, da bih mu navečer mogla dati jer, kao, navečer nemam mlijeka. uf, kad se sjetim tog izdajanja, ne mogu, a da se ne divim volji i strpljenju onima koji na taj način hrane svoje bebe
da,kad se samo sjetim tog izdajanja s Josipom...s teškom mukom bih skupila nekih bijednih 40 ml :/
sad nemam izdajalicu,dudicu,bočice..uopće ih ne želim u kući.na bočicu je pila samo u bolnici,no pametnica se na nju mrštila i pljuvala je(mala cicoljupka
ne znam što bih napisala zapravo....
Glupih savjeta sam se naslušala i lagala bih kad bih rekla da mi nisu zasmetali... Obazirala sam se samo na one pozitivne, ostali su me živcirali.. Moja svekrva
Moja sisterica..."nemoj ti njih ništa slušat...dojenje je super" i hrabrila me kroz soor i izdajanje u bolnici "ti si faca, dojit ćeš nakon svih tih problema"
Ostali (rodbina) svaki dan...."a jel' imaš mlijeka?"....kak sam ja mrzila tu rečenicu
Evo..."uspješno" dojimo 3 mjeseca i idemo dalje... Mali nije neki žderonja....sise ostaju pune nakon njega. Ne želi bit na cici kad ne jede. I nema šanse ga nagovorit da jede kad on ne želi. A da vam budem iskrena, toliko me sve boli, da sam sretna da mi ne visi na cicama cijelo vrijeme. I divim se mamama koje to mogu.... UH, zapravo, ne mogu reći da mi je dojenje prekrasno iskustvo, ali smatram da je najbolje što mogu napraviti za moje dijete, pa eto dojimo....
evo mi uspješno dojimo 2 mjeseca...
moj F. samo siku voli.. kad ostane doma s tatom ako nešto moram obaviti jede moje izdojeno mlijeko na bočicu, ali stvarno se muči s njom, on ne zna na nju jesti.. micek mali.. tako da se uvijek žurim kući da ga nahranim..dudu je probao ali ne voli.. samo siku ljubi.
a savjeti:
daj mu vode, čaja možda je žedan(a mali napuni pelene od pola kg svaka dva sata
ma još malo ga doji, pa prestani, da ti nije naporno(a naporno mi je tek slaganje bočice i grijanje i sl, to mi je 10 puta teže)
aha, zelena stolica, gladan je
trpa ruke u usta, gladan je nahrani ga, zašto ga mučiš vidiš da si jede ruke..
ona najgora jel imaš još mlijeka??? ili jel imaš dosta mlijeka??
a mlijeko teče u potocima.. :D
ako treba još nečije dijete nahraniti neka se javi
F. je udvostručio težinu za manje od 2 mjeseca, eto , pa vi recite jel gladan??
hvala Bogu da imamo dobru pedijatricu a i patronažna nam je podržavala dojenje
i
Ja sam imala sreće.
Kao nedonošće je 10 dana bio na bočici.
Uporna kakva jesam, satima sam izdajala i nosila mlijeko tako da je od trećeg dana papao samo ono što sam mu donijela.
Kad smo išli doma imala sam dovoljno mlijeka, bradavice su se razradile a on je dobro prihvatio cicu što je bila prva sreća. Druga sreća je što je i dalje više volio sisu unatoč tome što sam ga još nekoliko dana dohranjivala na bočicu sa svojim izdojenim mlijekom jer su mi rekli da je preslab da pocica dovoljno. Od največe pomoći mi je bila patronažna od koje sam dobila i podršku i korisne savjete na samom početku.
Nisam iz Hrvatske i nikada nisam bila u prilici prisustvovati Rodinim radionicama o dojenju.
Ipak, zahvaljujuci ovom sajtu i ovom forumu, mnogo sam naucila i izgradila sam neka jako cvrsta uvjerenja u koja mnogi sumnjaju ali ja se ne dam (osim dojenja, tu je i "Ne po guzi" i "Autosjedalica uvijek i bez iznimke" gdje me mnogi gledaju kao da sam luda...).
U porodilistu su odveli bebu u inkubator pa je prvi put dojio tek sa dan ipo, a ne unutar 3 sata po rodjenju. U pocetku smo se mucili sa dojenjem, koristili bocicu sa mojim mlijekom, silikonsku bradavicu, a sada smo pravi veliki momak i nista nam od pomagala ne treba
I ja slusam - Hvala Bogu da imas mlijeka... Doji, to je najvaznije, pa makar tri mjeseca, svaki dan je bitan... Ja sam ostala bez mljeka... Imas li mlijeka?... Da li ga dojis...
Medjutim, znam da to niko ne govori iz zlobe, vec iz dobre namjere i ne trudim se mnogo objasnjavati da je suludo misliti da zdrava zena nakon poroda nema mlijeka (ok, mozda ne nadodje svakome isti tren, ali...).
To me ne ometa u mojoj beskrajnoj zelji da dojim svoju bebu i to to 6 mj. bez ikakvih pomagala osim kad nisam tu dohrane na bocicu, ali opet mojim mlijekom.
Poljubac Rodi!
Nisam turbo samopouzdana osoba i zahvaljujući forumu koji sam istraživala cijelu trudnoću, predivnim savjetnicama (koje su bile moje ubojito sredstvo za sve probleme na koje sam nailazila), najoljem mužu koji mi je bio navijač kad je bilo najteže, ja danas dojim i ponosna sam. Dojim unatoč carskom, spinalnoj, groznim sestrama u bolnici SD, unatoč patronažnoj balavici od 19 godina koja mi je peporučila obavezno kutiju adaptiranog koja će mi trebat kad zagusti (i kupila sam je ali nikad otvorila-muž nije dao), ragadama, gadnim skokovima u razvoju od po 3 dana, unatoč dobronamjernoj mami i svekrvi koje su visile nadamnom i malcem sa općepoznatim pitanjima o količini mlijeka.
Obožavam dojenje i jedva čekam da netko od mojih prijateljica dobije bebu jer sam spremna biti njihova savjetnica.
ovo me zanima. Sad kad znam skoro sve cake oko dojenja. U mojoj okolini nitko nije dojio. Šta napraviti s tim pitanjimai blagotebi konstatacijama? šutnjom podržavam te glupe rečenice a ako kažem išta- omalovažavam, time im govorim da nemaju pojma i da nisu bile u pravu dok one čvrsto vjeruju u to što govore.
na žalost, mama, bivša sveksi i najviše neka nadobudna patronažna koja je na prvi pogled zaključila da "nema tu mlijeka"...moja mum se naravno odmah priključila tome, a sveksi je dala svoj obol u dodatnom teroru i stresu...
i tako je Lovro ostao bez cice dok je Roko dobio iz tih istih "nema tu mlijeka"cica sve svoje mljekeco koje još i sad cicka :D
...pridružujem se i ja
beskrajno zahvalna Rodinom forumu koji mi je omogućio veliku informiranost o korisnosti i ljepoti dojenja i prenio totalno
pozitivan stav u vezi dojenja..i sigurnost u sebe..
Tako da nas mnogi "saboteri" nisu uspjeli obeshrabriti, pa u
dojenju uživamo još i dandanas.
Čini mi se da je najveći problem u nestručnim savjetima stručnih osoba...lun@
ovo me zanima. Sad kad znam skoro sve cake oko dojenja. U mojoj okolini nitko nije dojio. Šta napraviti s tim pitanjimai blagotebi konstatacijama? šutnjom podržavam te glupe rečenice a ako kažem išta- omalovažavam, time im govorim da nemaju pojma i da nisu bile u pravu dok one čvrsto vjeruju u to što govore.
Problem su mnoge zablude koje su jako uvriježene u našem društvu, u našim glavama i to već dobrih 50-60 godine, od početka (kršitelj koda)-buma;(
Zablude i neznanja, koje se žalosno prenose već treću-četvrtu generaciju, s majke na kćerku...
Mnoge mlade majke uopće nemaju (ili je vrlo mala) motivavciju za dojenje!!! A moramo priznati da nije dovoljno željeti dojiti, treba se i dobrano potruditi i prevladati mnoge poteškoće...Zato često čujemo - "blago tebi, ja nisam imala/mogla...". Nema dovoljno velike motivacije!
I jako je žalosno što je velika većina "dječjih" stručnjaka neinformirana, i još se svojim nezhnanjem busaju i savjetuju mlade neiskusne majke!!! :shock: Svima bi im po turu dala!!!
Primjer:
Prije dva tjedna, mali imao virozu, povraća, slab i malaksao, slabo jede, uglavnom doji. Ped nas poslala u bolnicu na dječji odjel gdje maleckog pregledava mlad doktor i pita kaj dijete jede. Na moj odgovor upita, koliko često dojim. Odgovaram - oko pet puta na dan, a sada kad je bolestan i češće. Savjetuje mi da neka "podhitno prekinem s dojenjem jer će mi kasnije biti sve teže"!!!!!aaaaaaaaaaaaaa
no, okej, pregrmila sam to u sebi, misleći - to je njegov osobni stav, može govoriti kaj hoće. Međutim, kad smo nakon par sati provedenih u dnevnoj bolnici dobili povijest bolesti/otpusno pismo, a tamo u preporuci između ostalog piše: "Preporuča se što prije prestati sa dojenjem".
Booožeeeeee, prosvijetli tog čovjeka. Meni je sad žao kaj ja nisam barem nekaj rekla.
"Stručno" me je savjetovao da prekinem sa dojenjem.
Hallo
Po turu
po kratkom postupku
i to što prije.
Da mu nebi koja majka i povjerovala.
Nitko nam nije zeznuo dojenje a mogli su vrlo lako da nisam naišla na ovaj forum
K. sam dojila 27 mjeseci, moja cicoljubica je imala maratonske podoje, često je plakala a sveki je tješila riječima- Kupit će tebi baba najbolje mlijeko
Počela sam raditi kad je K. imala 5 mjeseci, i dalje isključivo dojila, izdajala se na poslu da ima mliječni obrok dok mene nema, bacala se na siku čim bi ja došla doma
Prestala sam se družiti s izdajalicom oko njenih 13 mjeseci i još smo preko godine uživale.
Sada J. isključivo doji već skoro 5 mjeseci, pedica me prošli tjedan pitala jel imam mlijeka i da možemo početi sa sokićima. Ja i MM smo se počeli smijuljiti! Pedica inače radi i nosi H***ovu majicu !
Prvo da kažem da nas ništa nije uspjelo pokolobati i da i dalje dojimo (19 mjeseci).
Evo nekih primjera kojih se sada mogu sjetiti:
U rodilištu mi je nisu dali nakon poroda nego su je munjevito odnijeli na odjel. Kad su mi je prvi put donijeli (u 6 ujutro a ja rodila u 3) ona je jako plakala, ja sam još bila sva u komi i na brzinu su je odnijeli tako da je prvi put sisala tek u 9.
Dobro iskustvo iz rodilišta - sestra mi je pomogla u masiranju dojki da ne zaradim upalu i zadnju noć me zvala da je dođem podojiti u njihovu sobu.
Patronažna mi je savjetovala da joj dam čaj od komorača radi grčeva i kad sam je ja onako upitno pogledala rekla je da ga mogu ja piti ne ona.
Pedijatrica mi je s njena 4 mjeseca rekla da mogu početi sa dohranom, a kad sam joj sa 6 mjeseci rekla da još uvijek samo sisa, rekla mi je da djeca sa 6 mjeseci već sve jedu.
Što se tiče mojih najbližih njima sam na samom početku neke stvari rekla i stavila do znanja tako da nitko nije gnjavio.
Prije svega hvala RODI što sada isključivo samo dojim.
Kod prve bebe krivci:slaba informiranost,jako puno davanja čaja na preporuku osobe koja radi s novorođenčadi,te preporuka iste osobe da ču si zakomplicirati život ako je hranim stalno,odnosno ako traži cicu na zahtjev.Tada još nisam imala pojma šta znači dojiti na zahtjev.
Danas svekrva uporna da kupim adaptirano,da je mali gladan!Nedamo se,samo cicamo!
Zaboravih napomenuti da imam predivnu patronažnu sestru,i jako pozitivno iskustvo iz rodilišta.Dolazili su od rodilje do rodilje pokazivati,i pričati o dojenju.
ja mogu samo reć da mi je žaoooooooo što nisam prije otkrila rodu. Iako dojim i danas ( uz pomoć adaptiranog ), da sam toliko znala prije vjerojatno ni s prvim ni s drugim ne bi davala adaptirano. Ovako sam za to kriva ja zbog neznanja ( najgore je što sam proučila hrpu drugih stvari ali dojenje
) i straha da je dijete gladno + patronažna sestra ( kod prvog djeteta ) jer me uvjerila da nemam dovoljno mlijeka + pedijatar koji me nije poticao već je savjetovao koje adaptirano da dam
ja sam imala srecu sa jako dobrim sestrama vec u rodilistu Merkur koje su poticale samo iskljucivo dojenje i patronazna sestra koja mi je dolazila tako da nisam imala apsolutno nikakvih problema sa dojenjem .
No moram napomenuti da su se gotovo sve zene iz moje okoline cudom cudile kada sam rekla da iskljucivo dojim i da mu ne dajem nikakve cajeve ni vodu .I moram priznati da sa sam se naslusala komentara da mi je dijete gladno i zedno . No mojom upornoscu mi se sada vec 7 mjesec isljucivo dojimo i uredno napredujemo na tezini , cak imamo i kilu previse.
Rodilište
Carski uz spinalnu.Dobila je nakon 29 sati.Tu se je nahranjena igrala sa mnom.Bila je tako dobra beba.
Nakon što su nas smjestili u sobe, dobili smo ih na cjelodnevno druženje, moja princeza je već bila navućena na bočicu.Vrištala je, grizla, bila prištekana po 2 sata u komadu.Krvave ragade.
Preporuka dječije sestre...fantastično vam podnosi xy adaptirano.
Doma
Cijelu trudnoću sam slušala kako je mm bio gladno dijete, pa su ga nahranili sa preprženim brašnom i kravljim mlijekom i kad su mi prvi put došli s tom spikom, po kratkom postupku sam ih se rješila.
Prvih mjesec dana je visila 24/7.Jedva sam se rješila ragada.Mazala kremom, prije svakog podoja prala bradavice, ujutro pod tuš da lakše krene mlijeko.Dobila i soor, koji je jako bolio, čupala sam plahte na krevetu.
Ali eto....uporna sam kao mazga i čitala sam rodin forum.Za svaki svoj problem, pronašla sam tu odgovor.
Patronažni
Kako sam imala muškog(vrlo zgodnog) koji nije imao sklonosti pametovati, meni je bio super.Pozvali smo ga kad smo prošli sve tegobe.
Dojili 24 mjeseca, prestala je sama po malo smanjujući.
U rodilištu (carski):
- 2. dan mi je sestra pokazala kako se izdajati
- 4. dan ju dobila (bila je na intenzivnoj), pokušala ju je sestra namjestit, ona neće, pa neće, ne može uhvatit (mrvica od 2200, a moja cika šestica), plače, vrišti, ja skupa s njom, a sestra kaže "vježbajte!" i ode
- zaključili su da mi ne možemo dojiti, nadohranjivali su ju na bočicu, ali su ipak se ipak svaki puta derali na mene da zašto ne dojimo, a ja nisam znala šta da radim i bila sam užasno isfrustrirana jer sam sanjala o dojenju još kad sam u trudnoći "otkrila" Rodu
- zaključak: mama će se izdajat pa će hranit na bočicu
Patronažna:
- odmah ju je uspjela stavit na ciku
Dojile smo 2 dana, a onda je završila u bolnici na intenzivnoj, dobivala je moje izdojeno na sondu pa na bočicu, a kad je izašla iz inkubatora bila je po njihovom preslaba da bi dojila pa nismo ni pokušavale. S vremenom se odvikla i od bočice jer nije htjela pojest cijeli obrok u 10 minuta
L. je opet u bolnici, a ja se još uvijek izdajam (cca 3 mjeseca).
Savjeti su bili oni standardni, još u trudnoći su me svi ispitivali jesam pripremila dude, bočice, čaj, adaptirano. Moja mama je kad god bi L. plakala pitala jel gladna ili žedna i da ju sigurno muče grčići pa da joj dam čaj od komorača.
"Pa ako ju hoćeš smirit daj joj dudu umočenu u vodu sa šećerom.", svekar
"Ne smije ona ništa dodatno, rekli doktori", ja
"Pa barem maaaalo dudu umoči u vodu!"
U svakom slučaju, dijete treba bar kap vode dnevno...
"Još imaš mlijeka?", svi
"Vaše mlijeko sad više nije dovoljno, nema dovoljno minerala i vitamina", medicinska sestra
itd. itd.
Da L. nije kronični bubrežni bolesnik i da nije takva specifična situacija, ti "savjeti" me sigurno ne bi pokolebali, a ovako je dojenje naš nedosanjani san
ja rodila u eu, u baby friendly rodilištu koje promovira isključivo dojenje pa opet -
- vaganje prije i poslije svakog podoja (ja sam to odmah odje..., sestre su bile lude na mene)
- nitko mi nije vjerovao da stvarno ne mogu dojiti bez šeširića ( ogromne sise a bradavice ravne ravne)
- nudili mi prvi dan adaptirano jer ja još nemam mlijeka pa da ne bude gladna
- sve žene (nas 3) u sobi moraju po noći dojiti u isto vrijeme >(sestra dolazi buditi mame i djecu svaka 2 sata i onda joj se nikako ne može objasniti da je beba jela prije pola sata i nek ju ne budi)
- nikakva pomoć oko dojenja, samo ti stave bebu na sisu pa ti doji
- glupa pitanja- jel imaš mlijeka, pazi da ne bude gladna, daj joj na flašicu, daj joj čaja, daj joj vode, daj joj dudu- a svekar najjači- kad može jest krutu hranu, kaj nije samo mlijeko malo?
sjetit ću se još. ali nije nas pokolebalo ništa, nadam se i dalje uspješnom dojenju, evo nakon 4 tjedna imamo 750 grama više :D
blala, po ovom sto si napisala to je rodiliste miljama daleko od baby friendly titule :/
:D :D :D
super!
da, znam. a ja ga izabrala baš zbog toga, a kad tamo užas
Evo nesto i ja imam za reci na ovu temu...
Nema dana da ne pomislim i ne podsjetim se da nisam uspjela dojiti kako treba i ta bol koju u tom trenutku osjetim posebno je duboka... to smatram svojim najvecim zivotnim neuspjehom... ma kako to mozda nekome pateticno zvucalo...
A sad ukratko o okolnostima (moji bliznji kazu olaksavajucim... ja svejedno ne mogu preboljeti...):
- rodila sam blizance u 32. tjednu te sam ih dobila u ruke ( i na pokusaj dojenja) nakon tjedan dana (kad su izasli iz inkubatora), prvi pokusaji na drvenoj stolici u toploj sobi, bebe male, sestre pokusavaju u letu pokazati kako... decke vazu prije i poslije, samo 10 odnosno 15 grama... ipak dalje sonda i bocica...preslabi su
- do tada laktacija uspostavljena, izdajam se uspjesno i hrane ih sondom ili bocicom 80% mojim mlijekom
- pokusam jos koji put dojiti na moju inicijativu, sestre bas ne forsiraju (cijelo vrijeme sam s njima u bolnici i dolazim ih hraniti svaka tri sata, i po danu i noci, ne preskacem izdajanja!)...opet malo sisaju... jedna mi sestra prisapne ("al nemojte nikom reci")...da sto se mucim, ionako ih obojicu necu moci dojiti, nek im dam bocu da sto prije dobiju na tezini pa cu vidjeti kod kuce sto cu, preslabi su oni za dojenje...- ukratko bili smo u bolnici vise od 3 tjedna dok nisu dostigli tezinu, inace su bili zdravi, hranim ih svojim izdojenim mlijekom na bocicu... tek kad su mi dosli u sobu, izmedju hranjenja na bocicu stavljam ih sisati i oni lijepo prihvacaju...
- pedijatrica zaduzena za dojenje kaze "lijepo napreduju, ali steta da ne dojite nego izdajate." - i nista vise - ni rijeci o tome kako pristupiti dojenju nedonoscadi i to blizanaca.. da je to moguce... da se ne moraju brojati mililitri...
- dolazim kuci, dajem sisati, ali i na tri sata izdajam i hranim na bocu (tako pise u otpusnom pismu da moram), kazem sama sebi da cu tako do prvog pregleda da vidim koliko su dobili na tezini pa cu onda poceti dojiti iskljucivo. oni za to vrijeme savrseno sisaju
- prvi pregled kod pedijatrice, sve okej, "Kojim adaptiranim hranite?". Sokira se kad cuje da se izdajam za vise od 80% obroka, ali ni jednom rijecju ne sugerira prelazak na dojenje.... Ja sve vise pocinjem vjerovati da to nije ni moguce i stavljam si za cilj da se izdajam najmanje 4 mjeseca.
- patronazna je deklarativno sva bila prodojeca, ali nijednom rijecju ne sugerira da bih i ja to mogla... ja se kao izdajam i pomalo dojim i to je to...
- da ne spominjem mamu i ine... pa ne mozes imati dovoljno mlijeka za blizance...
- i jos nesto, meni i MM nitko nije pomagao... sto je pridonijelo dodatnom umoru...
Jako sam oduzila: uglavnom mogla sam iskljucivo dojiti jer su decki savrseno prihvatili dojku... zbog straha, nesigurnosti, nedovoljne informiranosti, prevelikog umora, nedovoljne upornosti, lutanja sto i kako... preskocila sam pravi trenutak i bilo je kasno. Izdajala sam se 2 i pol mjeseca, onda sam pocela kombinirati dojenje i adaptirano na bocicu. Decki su sve manje htjeli sisati. J. je sisao pomalo do 4 mjeseca, a I. do 5 i pol...
Ja bih samo htjela poruciti curama koje ovo procitaju, a mozda tek trebaju postati majke, budite uporne, trazite pomoc, pitajte, ne odustajte... ja ponekad i danas zamisljam nase podoje, neke u tandemu... to je nesto tako prirodno, nezamjenjivo i neprocjenjivo...
Pozdrav svima!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom