AnjaRijeka, nemoj se gristi
nije tvoja krivica, napravila si najbolje sto si znala.
 |
|||
|
|
|||
AnjaRijeka, nemoj se gristi
nije tvoja krivica, napravila si najbolje sto si znala.
potpisujemmikka prvotno napisa
AnjaRijeka, nemoj se gristi
nije tvoja krivica, napravila si najbolje sto si znala.
XpotpisujemAnjaRijeka, nemoj se gristi
nije tvoja krivica, napravila si najbolje sto si znala.
nemoj se gristi.
Ja sam se naslušala svakakvih gluposti, od mame, svekrve, prijatelja, sestara na odjelu, ali nitko, ama baš nitko me nije mogao pokolebati u naumu da dojim. Tada još nije bilo roda, ali sam ja valjda tvrdoglava ko mazga.
Napominjem da sam mlijeko dosta kasno dobila, iako smo imali rooming-in i dijete sam stalno postavljala na dojke da siše, ali mlijeko je krenulo tek peti dan. Tada sam samoj sebi dokazala da se upornošću ipak može potaknuti laktacija.
To savjetujem svim svojim prijateljicama, sve koje su me htjele slušati dugo su dojile. Najveći mi je uspjeh što sam jednu prijateljicu nagovorila da me sluša kada je rodila treće, a stalno je tvrdila da prvo dvoje djece nije dojila jer nije imala mlijeka. Na njeno veliko čuđenje, mlijeko je ipak nadošlo i dojila je preko godine dana. Danas su i ona i njen suprug veliki zagovaratelji dojenja
Ima osoba koje me ne žele slušati, ja pokušam, ali ne inzistiram, nekako ne želim naturati svoju volju kada vidim da su oni već unaprijed donijeli odluku. Možda griješim, ali pomažem savjetom samo onima koji savjet žele.
Moj je primjer isto pozitivan, beba rođena u riječkom rodilištu, rooming-in, manje-više je sve bilo ok, samo mi je ipak rečeno-ko u uvodnom postu-
-da trebam dojiti obavezno svaka 3 sata,
-da ne smijem dopustit da beba i ja zaspimo pa da razmak između podoja bude više od 4 sata,
-da beba u prvih mj. dana mora dobit 700-1000g
-da dijete treba dojit na svakoj cici 10-15 minuta, s tim da poslije prve cice je treba dignut da podrigne, a tek onda na drugu cicu, jer bi moglo kao doć do grčeva ako se potisne zrak u crijeva. Moja beba je u 3 dana u bolnici podrignula 2-3puta (ako), i tako i onako je bila budna cijele noći i plakala,
-da bi razmak između podoja trebao biti bar 1h da nam se bradavice odmore
(*+ jedna sestra je cimerici u sobi rekla da se mora izdojit do kraja...)
Ali kako sam se usporedo informirala na Rodi, sve je bilo savršeno
Cure molim za savjet! Trudna sam 28 tjedana i namjeravam ovaj put dojiti što duže. Naime s prvim djetetom sam imala problema i dojili smo nešto duže od mjesec dana. Mališa je bacao dojku iz usta i plakao, mlijeko mi nikada nije procurilo i nisu mi trebali jastučići iako su mi dojke jako narasle. Uspjela sam izdojiti svega 30-tak ml i to teškom mukom. Mislim da je problem u otpuštanju mlijeka. I još nešto kad smo prešli na ad prestali su i grčevi. Ostavila sam noćno dojenje, ali je i to trajalo 3 dana i onda je mlijeko nestalo, a neke frendice to prakticiraju duuuugo. Što mi je činiti kad rodim drugo dijete? Da ga stalno stavljam na cicu?
zdrx, meni se cini iz ovog sto si napisala da ti je mlijeko mozda teklo prejako, i da je zato beba pljuvala cicu i plakala, jer se davila. od toga su mozda bili i grcevi, jer je vjerojatno gutala dosta zraka boreci se s kolicinom.
izdajanje inace nikad nije pokazatelj koliko imas mlijeka jer beba moze puno bolje vuci od izdajalice
imas puno o svemu tome na portalu pod dojenje, a ima i hrpa na forumu. kad rodis, ako ce biti problema, najbolje da nazoves sos ili se javis ovdje, sve se da rijesiti, ne brini sad unaprijed
Zdrx- samo budi uporna,ako i ne ide od početka i kad ve
ć misliš odustati-nemoj,evo moja beba je stara 7 tjedanai tek deset dana samo dojimo,do tada sam izdajala,davala adaptirano,a sve zbo hrpe krivih ili netočnih savjeta-pomoao mi je ovaj forum i mame na njemu te rodini članci,zato sada iskoristi vrijeme dok ga još imaš i pročitaj sve i još jednom-puno volje i upornost prije svega
Hvala cure! Mislim da mlijeko nije išlo prejako jer sam vidjela kako to izgleda budući da je šogorica rodila 10 dana prije mene i imala je taj slučaj. Ipak je mlijeko štrcalo na sve strane. A možda i je. Javim se kad za to dođe vrijeme i hvala još jednom!
nema na cemu.
moras samo jos znati da to sto je njoj mlijeko strcalo ne znaci da je trebalo strcati i tebi. meni nikada nije bas strcalo, a znam da imam jaki let down i da se mala "davila". jednostavno mi nikad nije tako spricalo kako cujem od nekih cura, samo mi je mozda malo jace curilo. sve smo mi drugacije, svaka ima svoj sistem curenja mlijeka
Meni je trebalo cak cetiri pokusaja da uspijem i tek sada s 13 mj.dojenja iza sebe kad mi se smanjio osjecaj krivice mogu tocno reci sto me zeznulo.Naime nisam od onih sretnica kod kojih to ide bez problema.Trebalo mi je puna cetri mj.(prva dva izuzetno naporna)da se ponuda i potraznja potpuno uspostavi.Zeznuo me sat i izdajalica.Meni je nemoguce uspostaviti dojenje ako djete stavljam na podoj svaku tri sata , a prije 13 god to je bio normalan savjet i ja sam ga sljepo slušala.Isto tako sam davala cajice i dudice te je to izazvalo konfuziju i treci put sam izgubila mljeko nakon samo cetiri mj..Izdajalicom nikad nisam izvukla vise od 20ml te bi to pojacalo moje sumlje.Ovog puta iskljucivo dojenje prvih 6 mj. i dojenje na zahtjev -bingo .Sigurna sam da ce to jos trajati dugo,dugo... Cure hvala!
I ja sam gledala na sat. Ovaj put ću sigurno dojiti na zahtjev. Hvala još jednom i javim se ako ću trebati pomoć!
Kada čitam neke priče od ovih priča, skoro da nje vjerujem. Meni su skoro svi govorili da je dojenje jedino pravilno (osim jednih prijatelja, ali oni puše pred svojim djetetom od prvog dana, pa to ne računam. Kada malo bolje razmislim , pokazali su se i loši roditelji i loši prijatelji).
Rodilište: dijete hraniti na zahtjev, u početku ako traži rjeđe od tri sata obavezno ga buditi, ako češće naravno nahraniti.
Pedijatrica: prvo pitanje: je li dojite? da. Nastavite tako.
Mama: dojenje je prirodno
Muž: Ne bi mu bilo normalno da moram davati djetetu neku druhu hranu, ako ne moram.
Većina ostalih: Imaš li mijeka (ja ga imam brdo), te pohvale i govorenje da dojim.
Ali isto tako, od mojih bližnjih bih očekivala podršku i da sam ga morala hraniti adaptiranim.
MARIOVA_MAMA, kad budeš malo duže na forumu, doznat ćeš još brdo stvari zbog koje je dojenje loše po nekima.
Dojenje je "krivo" što beba dobiva "premalo" na težini.
Dojenje je "krivo" što beba dobiva "previše" na težini.
Dojenje je "krivo" što beba ne spava.
Dojenje je "krivo" što beba ne prihvaća dohranu.
Dojenje je "krivo" što se beba boji stranaca.
Dojenje je "krivo" što je beba vezana za mamu.
Dojenje je "krivo" što dijete plače u adaptaciji na jaslice.
Dojenje je "krivo" što dijete ne ide samo u krevet kad treba na spavanje.
Dojenje je "krivo" što mama ne može nikud bez bebe.
i tako dalje
Vjeruj mi, majke zbilja dobivaju ovakve komentare.
Moram se javiti na tvoj komentar Honey,nažalost ja sam se prekasno educirala u dojenju kod prvog djeteta.Zato sad uživamo u dojenju s drugom bebom:
OVO PIŠEM ZA PRVO DJETE:
Dobivala je previše na težini zbg adaptiranog
Nije nikad prospavala noć bez obzira što je bila na adaptiranom
Iako je bila na adaptiranom koliko sam samo puta bacala obrok dohrane
Nije cickala,a plakala je u adaptaciji na jaslice
Nikad još nije sama zaspala na krevetu
Sad dojim,i kad je prilika skoknem si nešto obaviti ako baka servis može pričuvati.
Ukratko,mi smo imali s prvom bebom sve ovo,a nije bila na prsima(2,5 mjeseca).
prijavljujem da je kod nas dojenje krivo za sve ovo navedeno gore
i da dijete najviše voli biti s mamom samo zato jer mama ima siku, ali opemetit će se dijete pa će najviše voljeti biti s bakom
i da dijete najviše voli biti s mamom samo zato jer mama ima siku, ali opemetit će se dijete pa će najviše voljeti biti s bakom
oprosti, ali ova izjava je jedan od jacih bisera koje sam cula (postala mi je smijesna tek sad kad sam je procitala
[quote="cuckalica"]mislim da je i kod mene tako.svaki put baka redovito naglasi da mi bebacu moze dati sve,osim nazalost sise. a i to bi mu dala da moze.i da dijete najviše voli biti s mamom samo zato jer mama ima siku, ali opemetit će se dijete pa će najviše voljeti biti s bakom
kod mene situacija sljedeca:
rodila carskim,uspijela mu dati pusu kad su ga izvadili...iduci put sam ga vidjela tek nakon 7 dana.
pedijatrica mi je rekla morate se izdajati - nisam imala pojma sto to znaci. na srecu, na zidu u sobi je bio plakat s uputama. kad je treci cetvrti dan nadoslo mlijeko,sise postale kamene,mm mi je donio izdajalicu. no, nikako da krene. a kad je krenulo, vrtila sam se u krug. navijala alarm svaka dva sata i izdajala se jer ako bi pet minuta zakasnila,bolovi i kamene grudi su bili uzasni,plus temperatura redovito. od sestara na odjelu nikakva pomoc.
pedijatar me dvaput ubio u pojam izjavom da nema sanse da se bebac i ja skuzimo.
no srecom jesmo
sad, kad smo 6 tjedana stari, cujem izjave tipa mlijeko ti nije kvalitetno cim tak cesto dojis.
kupi kutiju adaptiranog (za svaki slucaj...)
mogla bi iskoristiti vrijeme za sebe da mu dajes i adaptirano.
ma hodi na kavu, a ak beba bude gladna dat cu mu dudu
Vec dugo zelim da ovo ispisem. Ja licno dojim, hvala Bogu, ali ima toliko idiotskih primjera u okruzenju, da ne mogu da ne podijelim sa vama i daj Boze da nekome bude od koristi kada cuje da su ovo SVE GLUPOSTI...
Ljilja je rodila na CR. Ima uvucene bradavice, tako da joj je odmah receno da nemozedojiti. Nikada nije ni pokusala. Kaze "Pa, nije nadoslo"...
- Naravno da nije kada niko nije ni pokusao povuci iz dojki. Meni, ruku na srce, doslo je i bez toga, ali uglavnom je prirodno da se ne pojavi istog momenta ako nicim nije stimulisano. A ovo za ravne bradavice necu ni komentirati.
Medjutim Mica je imala divno mlijeko...
- PLace mi se koliko je ovo gore glupo! Zuto mlijeko ej kolostrum. Mast se odvaja uvijek kada mlijeko odstoji, npr u frizideru i tako je kod svakoga. Providna vodica je mlijeko koje sluzi da utoli zedj bebi i takvo je kod svake zene na planeti, makar onaj prvi mlaz...
Hiljadu i jedan primjer zena kojima je mlijeko nestalo i to, gle cuda, kada je beba pocela rasti.
- Naprosto nije bilo nikoga da im kaze da se treba strpiti i forsirati koji dan... Meni su to rekle drugarice sa Rode i mnogo im hvala.
Navodicu jos bisera koje znam, ovo je samo malen pocetak...
Želim zahvaliti Rodi jer da nije nje tko zna da li bi ja danas dojila. Dobro sam se educirala prije nego što sam rodila (na carski),no u praksi je ipak malo teže. Dijete sam dobila tek drugi dan,pa problemi sa bradavicama,jednu hoće drugu neće,pa prvu dobro ne hvata dobijam ranice,dok drugu masiram! Sestra mi govori da nabavim šeširiće,pa mi je muž donio. Naravno da se ona svaki put nahranila adaptiranim,sve dok nisam dobila šeširiće.
Od tada ide mnogo lakše,sestra me pita kako ide sa tim šeširićima,ja govorim glavno da ide! Dojili smo na njih do prvog mjeseca,a tada ih se riješili.I od tada ide sve kao podmazano. Naravno da je tu bilo komentara u vezi dojenja,od strane obitelji i prijatelja, tipa:" Što ti joj ne daješ čaja!" -pa vrte glavom. "Pa probaj joj dati čaja kada negdje putujete,tako sam ja znala raditi!" " Sve joj miriše,daj joj da jede,moj je sin sa tri mjeseca sarmu jeo!"
Hvala Rodi što znam odgovoriti na njihova pitanja i "savjete"!
A najdraže mi je kad me pitaju da li sam je dojila! A ja ih čudno pogledam i reknem da ja svoju malu još uvijek samo dojim!
Evo i moje price:dobila sam bebu na prvi podoj odmah po rodjenju, nije me bas dozivjela (bradavice ravne pa kao da nije znala sta da hvata). Bila je 2900g i dosta uspavana. Nisam panicarila, mislila sam bit ce. Beba stalno uz mene, savjetovali mi sesirice ali bebu kao da ne "zanima" sikenje. Bila sam odlucna da cu uspjeti. Kako je mlijeko nadoslo a beba nikako da pravo povuce, dobivam kvrge i sestre mi ih nekih 3 sata masiraju. Svaka im cast. A L. nadohranjuju i ja ju pokusavam "staviti" na siku. Moja cimerica uredno doji a ja umirem i placem a ona me tjesi. Izdajanje katasrofalno i izdajalicom i rucno. Jedva da bude 20-30ml. A moja cimerica za 15 minuta 100ml. Dolazimo kuci, mislim sada ce krenuti na bolje. Ali ma kakvi, dijete vristi a kad ju i uspijem nekako pristekati povuce par puta i spava. Patronazna nije zadovoljna, na vaganju beba dobila 300 g od izlaska (10-tak dana) i onda nista-stoji sa kilazom. U medjuvremenu uzasne ragade, takve kraste da ne znam ni kako da mlijeko izadje, bol da ne spominjem i naravno onda mastitis. Katastrofa. Pedijatrica savjetuje dohranu. I tako prestaje nase dojenje nakon 3 tjedna.
Mislim da je najveci problem bio sto smo MM i ja bili sami jer mi je mama umrla a svekrva je bolesna. Zvala sam SOS telefon ali jednostavno slomila me sva kolicina problema koji su se talozili. Jos bi nekako i prezivjela tu sbu bol da je dijete dobivalo na tezini, nekako, vidjela bi neki razlog zasto se patim. A ovako...slomilo me. I suprug je bio premoren i vidjevsi kako je beba nezadovoljna isto predlagao adaptirano.
Naravno da i mene pece savjest i da mrzim kad me svi pitaju jel siki. Ima li uopce nade da dojim drugo dijete?
Sonata,mene su spasili šeširići,zato ima nade!
Ne znam, L. kao da se jos vise nije dalo vuci sa sesiricimaMa sve je to bila jedna velika
Sonata, bas mi je zao sto si imala tako lose iskustvo i nedostatak potpore sto naravno ne znaci da ce se ponoviti sa drugom bebicom. Samo se naoruzaj strpljenjem i samopouzdanjem i uspjet ces sigurno!!! Ja sam imala slican problem sa Mihaelom. Prvo pri rodjenju se nagutao plodne vode i 3 dana je proveo na neonatologiji. Iako sam molila sestre na odjelu da mi daju da ga dojim one bi zaboravile na mene i dale bi mu bocu 5 min.prije mog dolaska. Rezultat toga je bio da najvrijednije, kolostrum, moje dijete uopce nije posisalo, sise su se skoro upalile od kolicine mlijeka (nisam ni znala da moram izdajat), a on se toliko naviko na bocu i da kad su mi ga vratili u rodiliste nije htio sisati. I meni su bradavice bile uvucene i prvih mjesec dana muku smo mucili da ih on nekako sisanjem izvuce. Kupili smo i sesirice ali ni s njima nije islo, oni su vise za izranjavane bradavice a ne kad ih "nema". Patronazna sestra nas je ohrabljivala i govorila nam da ga stavljamo na zahtjev na sisu i da cemo sigurno uspjeti. Iako je vecinu dana proveo na sisi u mjesec dana dobio je samo 400 g i bili smo jako tuzni i nesretni ali pedijatrica nam je dala jos jednu sansu prije nego predjemo na adaptirano i savjetovala da ipak uvedemo red i dojimo svaka 3-4 sata a ne kad on hoce. U tih 10 dana koliko smo imali da probamo spasiti dojenje rekla sam samoj sebi "mi to mozemo" i sa savjetom nase pedijatrice Mihael je dobio pola kile u 10 dana i konacno je krenulo ! Sest mjeseci bio je samo na sisi a dojio je do 2 rodjendana kad je sam polako odbacio sisu.
Uskoro nam stize prinova i nadam se da cu i ovoga puta uspjeti sa dojenjem. A najvise od svega se nadam da ovoga puta necu "bacati" kolostrum te da cu svoju curicu podojiti vec u radjaoni !
sto je krenulo krivo? a sto nije?
beba rodjena ranije... 13 dana u inkubatoru, nisam ga mogla ni dotaknuti....
kad je napokon presao u krevetic, dojenje jednom dnevno jer sam dolazila izdaleka i imala jos jedno dijete kuci pa mi je bilo tesko cijeli dan izbivati od kuce, nosila sam mu izdojeno mlijeko za ostatak dana...
kad je napokon dosao kuci nikako nije tio na dojku. ni gladan ni polugladan ni sit, nista nije pomagalo, morala sam se i dalje izdajat i davat mu... vise je krvi izlazilo nego mlijeka... nakon 3 mjeseca presli smo na adaptirano
inace zaobilazim ovaj pdf, ne zelim se prisjecati tog vremena....
Ja sam se već kroz trudnoću naslušala priča i savjeta kako vjerovatno neću ni ja dojiti jer nije ni moja mama a ni sestre i da mi to rodbinski tako nememo mlijeka :shock: . Ja se nisam htjela raspravljat nego sam se šutke planirala svoje , educirala se čitala i informirala sa čvrstom odlukom da nije tako kako govore.
No kad se rodio moj A nije baš bilo tako lako ni bajno kako se činilo.A se nagutao plodne tako da je stalno bljuckao,i sestre u rodilištu su mi savj.da ga nestavljam dan dva na dojku jer će ionako povratiti. Nije mi zo baš nešto leglo ali ja sam ipak pokušala da ga podojim ali A nikako da uhvati i počme vuči. Potištena zamolila sam sestru da mi pomogne pravilno postaviti a ona je sva nervozna počela mu držati predike da kako neznam i jesam li ikad išta pročitala kako treba podojiti svoje dijeteJoš me i mlatnula po ruci, netrebam ni govorit kako sam se osjećala. tad sam jedva čekale doći kući i nahraniti ga iz boce.
Ali nisam odustala, tražila sam u svakoj smjeni pomoć druge sestre a jedna mi je popipaka sike i relka da su meke i da nisu sve žene za dojenje
:? :?
Treće dan je došla jedna krasna sastra i fino mi postavila miša na siku i počeo je vuči. Pola sata se nije odvajao i tako svako malo kad bi zatražio ja bih mu dala. Sutradan je dobio 8dag.što su rekli da je odlično. I tako smo izašli iz rodilišta i nastavili i nije mi padalo napamet da to promjenim a od malih i mlohavih cika narasli su pravi baloni puni mlijeka. :D
Unatoč svemu tome moja majka me i dalje uvjeravala da malom dam bočicu da je gladan da se nemože on najest od mene da sam ja slaba i da su mi male sike i da gdje tu može bit mlijeka itd itd. to sam svakodnevno slušala ali miš je svaki dan naočigled bio sve bucmastiji i bucmastiji.
Na prvij kontroli dobio je 1650g.+ a rođen je sa 3300g.A sljedećih 5 mj. je dobivao po 1 kg Što komentirati?? Nisam imala gotovo nikakvih teškoća, mislim da su moje bradavice bile savršene za dojenje. 1 male ragade i 1 zastoj mlijeka koji se lako rješio i tako sve do 13 mj.s tim da sam s njegovih 11 počela raditi puno radno vrijeme.
I moram reći da mi je to od svega ostalo najdraže iskustvo iako je stalno tražio i cika mu je bila sve ne samo hrana . nebi taj period mjenjala nizašto
s obzirom da se prije trudnoće nisam pripremala na dojenje, mogu reći da me ničiji savjeti nisu pokolebali akon poroda. nisam razbijala glavu kako će biti, jednostavno sam se prepustila prirodnim nagonima i u nijednom trenutku adaptirano nije bila opcija. u bolnici sam je dobila na podoj, drugi dan, odnosno odlazila sam k njoj u sobu s toplim krevetićima, iako mala s 2300, imala je jak nagon za sisanjem. iako sam imala početni zstoj mlijeka, dobro nisam završila pod nož kod od upale i bolova u prsima, niti u jednom trenutku mi sestre nisu odbijale da probam podojit dijete. čak su mi masirale grudi, savjetovale me, kasnije i donosile bebu u sobu.
ali najgluplji savjeti su dolazili od strane rodbine i bliskih prijatelja. zanimljivo, redom sve gospođe koje nisu dojile. najgluplji je svakako onaj savjet BEBA MORA UZIMAT TEKUĆINU!!! dehidrirat će, mlijeko joj je hrana, čaj i voa piće... čak i moja mama
ali dobro... najjače mi je kad kažu da imaju nekvalitetno mlijeko. što, si ga probala pa znaš kako izgleda kvalitetno???
Čitam ovaj topic od početka i smijem se kako se povijest ponavlja. Uh, u toliko stvari sam pronašla i svoj slučaj.
U splitskom rodilištu su ludi ako ne daju bebi bočicu. Dežurala sam po cijelu noć tako da mi djetetu ne daju bočicu već da je ja podojim.
Moja sreća je bila u tome što sam na RODI naučila dosta toga i prije nego sam rodila pa sam s dojenjem krenula kako treba, a za sve dileme imala sam RODA SOS telefon za dojenje i ovim putem svim curama od srca hvala. Ne samo na dobrim savjetima, već i na toplom i osjećajnom raspoloženju i velikoj želji da pomognu.
Ah da, ne mogu da ne napišem kako su i meni u rodilištu stalno govorili da ne pijem vodu, jer da će mi se stvarati nenormalno velike količine mlijeka. A ja kupovala dnevno sigurno dvije litre "Jane" i još što bi potegla sa špine
Drago mi je da sam uspjela pomoći curama koje su se našle sa mnom u sobi, a nas pet je dijelilo malu bolničku sobu. Četiri na krevetu i jedna na pomoćnom ležaju.
u bolnici mi nije nitko pokazao kako dojiti (sestra je rekla da je prezauzeta), a to mi je pokazala jedna majka 5 djece...
skoro sam odustala, jer mi je sestra jako zagovornik adaptiranog mlijeka i bocice, a tako je othranila 3 djece i vjecito hvali dr.(kršitelj koda)a... ali muz je najvise upirao i govorio kako nema do maminoga mljeka... :D
Eto ja moram pohvaliti našu ng bolnicu jer mene su sestre pitale treba li nadohranjivati bebu. Hranili su je samo prvi dan i to nije dobro pošlo jer je cura odmah znala da je mamino mlijeko bolje pa je formulu povratila. I beba je stalno bila sa mnom, a sestre su se trudile da mame nagovore (natjeraju) da doje (bar dok su u rodilištu
u rodilistu:
- med. sestra koja je stisnula bradavicu i rekla "nema tu niceg"(nakon carskog)
- med. sestre koje su bile prezauzete pa mi nisu donosile bebu na podoje u intenzivnoj gdje sam bila tri dana
- nisu me pitali mogu li joj davati formulu
- doktor koji je tri dana prije otpusta u viziti rekao "imate jos tri dana da sretite to dojenje"
- med.sestre koje su ulijetavale u sobu, stiskale mi bradavice i odlazile bez rijeci
- kad sam dobila ragade med. sestra koja je rekla da se lanolinska krema ne preporuca
patronazna:
- vrsila pritisak da s casice i zlicice predjemo na bocicu jer da ovako nista ne uspije popiti
- podoj max 20 min
- jedna dojka jedan podoj, druga izdajanje (meni jedna dojka proizvodi upola manje mlijeka)
- "nije vazno kako jede nego sto jede"
- usred mastitsa pokusaj masiranja od 15 min - neuspjesno - poslala me po antibiotik
- "beba je zedna, dajte joj vode"
- dvadeseti dan "sad je vec vrijeme da to dojenje kod vas profunkcionira"
pedijatrica:
- jedan podoj max 15 min svaka tri sata
- nezainteresirana totalno za to kako hranim bebu, ja dosla po savjet za dojenje, a ona mi dala uputnicu za vadit krv i mokracu jer da malo dobiva na tezni i kutiju ad mlijeka za bebe alergicne na kravlje mlijeko (?????)
ja:
- poptuno nepripremljena na to sto me ceka s dojenjem, vjerovala da to ovisi o tome da li mama zeli ili ne zeli dojiti
- vjerovanje da je dojenje prirodno i jednostavno bas kao i sam porod (rodila carskim)
Kod mene su svi pametovali,mama,svekrva,svi u okolini.Na kraju iako sam se dovoljno informisala o dojenju ,naravno na Rodi za sta Vam do neba hvala,psihicki nisam mogla izdrzat pritisak.Oni su znali da mi je dijete gladno,da nemam mlijeka,da i to sto imam nije kvalitetno....i tako redom,svaki dan dok jednostavno psihicki nisam vise mogla protiv svih.U cijeloj prici zahvalna sam Rodama i prdijatrici koja mi je stvarno bila potpora i da nije bilo nje sigurno bi dojila puno manje.
Savjet za buduce mame:pokusajte se sto vise informisati o dojenju i psihicki se pripremite da se izborite za ono sto je najvaznije za vas i vase bebace
Sad kad čitam ove postove , ne mogu vjerovat kako smo sve imale slična iskustva . Svog dečka sam dojila punih 14 mjeseci i dandanas žalim ipak što onda nisam imala rodu da mi malo pomogne jer sam bila luda tisuću puta . Od prvog dana bio je žut ko pile i stalno je bio na kvarcanju , kad bi mi ga doveli , stalno je spavao i vjerojatno bio sit od AD kojeg su mu tamo sigurno davali . Mlijeko mi nadošlo tek 4 dan , ja luda , sise prepune , izdajam se ručno (rekli su mi da je tako bolje) a on samo spava . Neke sestre su mi govorile da je i bolje da što manje doji JER MAJČINO MLIJEKO JOŠ VIŠE POTIČE ŽUTICU!!!!!????-dok su mi druge govorile dojite , dojite , šta ga više budete dojili prije će mu biti bolje . Nakon 5 dana , odlučila sam im stati na kraj i zabraniti im AD . Dežurala sam dan noć i svakih 2 sata išla po njih da mi donesu dijete jer želim dojiti . Mrzile su me sve na odjelu zbog toga , al baš me bilo briga , Nakon par dana , došli smo napokon kući . Kad mi je patronažna popipala sise rekla je da tu nema ništa , da se još malo trudim , al da za svaki slučaj kupim AD jer će mi vjerojatno trebati . Ja u šoku , forsiram i dalje , mali spava cijelu noć , al zato po danu svaka dva sat jede , podoji su bili po sat vremena i više tako da sam većinu dana provela na krevetu skupa s njim . Svi su mi govorili da je gladan , da mu dam AD i na kraju sam popustila , ali on srećom nije . Kad sam mu stavila bocu u usta njemu se počeo želudac dizati i ono malo što je popio je povratio . Na prvoj kontroli šok , napredovao junak kilo i 700!!!!!! Ja cijela sretna ali mi nije jasno jer mi sise nekako mlohave i nikad nisam uspjela izdojit više od 10 ml . Nastavili tako i sljedeće mjesece , do skoro 6 mj isključivo dojenje , on ko mali bumbar , a ja vječno s mislima : jeli mu dovoljno , zašto sad plače , možda je gladan , da mu napravim , vidi mi sise , kako da namaknem još mlijeka i sl? Stalno sam bila nesigurna a nisam imala razloga , sad tek vidim . Sve je prošlo super , vezan je za mene dosta , al ne mislim da je to zbog sise , normalan je dječak kojeg može pričuvati i baka i dida i tete, neće vrištati za mnom i praviti neke probleme .mislim da je dojenje nešto najljepše što majka može pružiti djetetu , nešto najzdravije i najprirodnije . Ne shvaćam žene koje to ne žele ( a upoznala sam takvih) , ne shvaćam žene kojima se to gadi (a upoznala sam i takvih) . Ni društvo barem oko mene nije baš nešto zagriženo za dojenje i nikome nije neki bauk što žena ne doji , svima sam bila posesivna majka jer sam djetetu stalno gurala sisu u usta , i čudno su me gledali ,, al briga me , ja sam uspjela , mada vam mogu reći da je ponekad jako teško i zahtjevno , al eto sve ima svoju cijenu .
Svoju djevojčicu san nažalost dojila samo 5 i pol mjeseci jer sam morala u bolnicu tjedan dana , šokirao me nalaz pape cin3 visokog rizika , stalno sam bila pod stresom , ona je to osjećala , mlijeka je bilo sve manje , pa moj odlazak u bolnicu , povuklo se skroz . Bilo mi je jako krivo , al u tom momentu sam trebala misliti na sebe jer ako ja nisam dobro , neće biti ni ona . Prihvatila je AD odlično , postala puno smirenija , nakon par dana počeli sa dohranom i sada sve funkcionira dobro . Isto je mala zdrava beba , mala žilavica mada će meni uvijek biti žao što smo morale stati .
Žene moje , ne povodite se sa ičijim iskustvima , slijedite svoje instinkte , potražite pomoć ako vam zatreba od stručnih osoba , ne slušajte priče tipa "pa šta ima veze , i moja ova nije dojila pa je zdrava živa " i tomu slično .Od prvog dana forsirajte sisu i ne dajte im da djeci daju AD . Svim dojilicama sretno želim , samo tako nastavite !!!!
imam pitanje
s obzirom da znam da nas ocekuje fizioloska zutica zbog nekompatibilnosti krvnih grupa ( A i 0) ja se vec spremam na veliku borbu za dojenje jer tu ide koliko citam klasika.
suncanje, dohrana, uspavanost i onda kad dodje do mame nista.
e sada. sta ja da radim u tom slucaju.
da li da se izdajam, cuvam mleko, ili nista.
bojim se da beba nece posisati kolostrum usled svega toga.
hocu da se pripremim najbolje sto mogu.
sta ciniti?
budi ga , štipkaj za obraze , nastoj da svaki djelić sekunde s tobom i budi dosadna i njemu i svima oko sebe , oni ne jedu puno prvih par dana , a tebi će se činiti da nije pojeo ništa , ali vjeruj mi je . Samo ti njega što više drži uz sebe , nek ti kažu unaprijed kad ga misle vodit na kvarcanje tako da se ti možeš organizirat i prije toga ga podojiti , tako sam barem je radila kad sam skužila kako stvari idu . Budi uporna , to je najbitnije !!!! Sretno :D :D :D
Kad sam je rodila drugo dijete pojavila se u bolnici neka tehničarka za dojenje koja nas je obilazila svako jutro i pomagala nam . Ona mi je rekla da se ne izdajam ni slučajno s izdajalicom i ni slučajno izdojiti cijelu sisu pa mlijeko projijevati u odvod , nego u gazu , ručno , i što manje , čisto toliko da sebe olakšaš dok beba ne dođe , Vjeruj mi , bilo je to lakše reći nego učiniti , al sam je ipak slušala i svako malo pritiskala cike i imala osjećaj da će eksplodirati . Ipak sve je na kraju bilo ok , bili smo u bolnici 9 dana , beba je svako malo bila na kvarcanju , ali nije ni gucnula AD jer sam im strogo zabranila poučena prijašnjim iskustvom i uspjeli smo , čak smo u potpunosti vratili porođajnu težinu i premašili je za 200 grama u bolnici . Sve je moguće , samo se treba truditi i biti dosadan :D :D sretno još jednom
hvala! eto pored svega lepog i nepoznatog mora covek da se sprema na borbu.
majke lavice
Ja dojim po rasporedu od prvog dana i to mije super, beba napreduje za 10! Nikad, ali nikad me nije tražio ciku pa i kad prođe ura ako smo vani....
Da je ikad tražio, dobio bi što hoće! Stvarno me već duša boli od toga što je dojenje po rasporedu tako "grozno", ja mislim da ima puno prednosti i za mamu i za bebu al eto....
Moja greška: isfprsirala sam dudu-popustila pod pritiskom okoline...koja glupača!
Greška rodilišta: zbog preranog rođenja bio u toplom krevetiću pa mi ga nisu davali na dojenje....doji se u jednom hodniku na kojem je stalno propuh pa mi je i to s jedne strane razumljivo...bolje izdajat nego da uvati upalu pluća...
ovo ne razumijem, kakva nekompatibilnost? ja sam A, mali je 0 i dojili smo najnormalnije (dojimo jos uvijek, stovise). fizioloska zutica je normalna pojava, a visak bilirubina se izlucuje stolicom, zato je bitno da beba doji sto vise. najbolje je zahtijevati da beba bude od rodenja s majkom 0-24 (zasto i ne bi, beba je nasa, a ne njihova
ni jedno od moje djece nije imalo zuticu, f. je roden u bolnici (on je krvna grupa 0) a k. doma.
u rodilistima znaju davati potpuno pogresne savjete o dojenju i zutici, zato je dobro imati u mobitelu broj rodinog sos telefona za dojenje i nazvati u slucaju bilo kakvih nedoumica. tamo cete dobiti pravilnije savjete o dojenju nego od velike vecine bolnickog osoblja, patronaznih sestara pa cak i pedijatara.
nije problem sa dojenjem. problem se javlja zbog kvarcanja i toga sto oni dohranjuju bebe i ne donose na podoj.
a kada otac i majka imaju kombinaciju A i 0, zutica se sigurno dobija i to malo jaci oblik.
znam da ce mi beba imati A krvnu grupu a ja sam 0.
ne umem vise to da racunam moram da potrazim po sveskama. svojevremeno sam izracunala dok sam ucila genetiku na faksu
Ja nisam učila genetiku al ja i muž smo kombinacija A i 0 , oboje djece je bilo žuto od prvog dana , s njim sam bila u bolnici 9 dana, a s njom 10 . Na kvarcanju non stop , a žutili su se i preko mjesec dana nakon izlaska iz rodilišta . Ne znam da li to ima veze sa genetikom , krvnom grupom ili nečim trećim , al eto to je moj slučaj .nije problem sa dojenjem. problem se javlja zbog kvarcanja i toga sto oni dohranjuju bebe i ne donose na podoj.
a kada otac i majka imaju kombinaciju A i 0, zutica se sigurno dobija i to malo jaci oblik.
znam da ce mi beba imati A krvnu grupu a ja sam 0.
ne umem vise to da racunam moram da potrazim po sveskama. svojevremeno sam izracunala dok sam ucila genetiku na faksu
ali md i ja smo kombinacija A i 0, i ni jedno dijete nam nije imalo zuticu.
nazalost, u rodilistu se treba izboriti da dijete ne odnose na suncanje, jer je dovoljno drzati ga na danjem svjetlu, a price da se ne smije dojiti zbog zutice su kriminal
A nemam pojma al dosta stvari u vezi te žutice mi nisu jasne . Neke sestre su nam govorile čak da je zarazne , neke da je normalno da je bebe ima u slučajevima preranog rođenja , nedovoljne tjelesne težine i naravno zbog nedozrelosti jetre . Moj R je imao 3850 i 54 dug i rođen je dan nakon trmina , Moja T je imala 3450 i rođena je dan prije termina , oboje Apgar 10 i sve u redu . Pa sad vi meni recite ? Oboje žuti ko pilići , sva djeca u sobi pod žuticom , a i porod i djeca sve po školski ?! Ne znam , ne ide mi to u glavu
Sad kad sam uspjela mogu odgovorno tvrditi da me je prvi put zeznulo vlastito neznanje, neinformiranost, nepostojanje samopouzdanja (koje bi došlo od informiranosti i znanja) i nedostatak praktične potpore kakvu sam našla, na žalost kasnije na Rodi. Niko me nije nagovarao da prestanem, niko mi nije nudio da dajem AD (upravo suprotno, govorili su mi da se ne upuštam u to jer je to 99% početak kraja) samo mi nisu znali praktično pomoći u rješavanju problema koji su se u trenutku nagomilali.
Ne znam stručno, ali su oboje djece moje jetrve bili žuti i duže od tri mjeseca, ni jedno nije davala na kvarcanje (a plašili su je i mogućnostima presađivanja jetre
I da to sam zaboravila, kod nje je postojala Rh nekompatibilnost, ona je Rh-, a djeca su Rh+
mikka, da li su ti deca ista krvne grupe kao i ti?
valjda je fora u tome. ako sam ja nulta a beba A, onda ce biti zutice
i da, kod Rh faktora.
evo moja kuma, dvoje dece, jedno suprotni Rh od njenog i zutica.
drugo isti i nije bilo zutice
ili pak 0 koja rodi A ...ma ne znam, poludecu
ne, ja sam A, mali je 0, za malu ne znam jer je rodena doma pa nismo provjeravali krvnu grupu. ja sam rh-, md i mali su rh+.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom