Želim zahvaliti Rodi jer da nije nje tko zna da li bi ja danas dojila. Dobro sam se educirala prije nego što sam rodila (na carski),no u praksi je ipak malo teže. Dijete sam dobila tek drugi dan,pa problemi sa bradavicama,jednu hoće drugu neće,pa prvu dobro ne hvata dobijam ranice,dok drugu masiram! Sestra mi govori da nabavim šeširiće,pa mi je muž donio. Naravno da se ona svaki put nahranila adaptiranim,sve dok nisam dobila šeširiće.

Od tada ide mnogo lakše,sestra me pita kako ide sa tim šeširićima,ja govorim glavno da ide! Dojili smo na njih do prvog mjeseca,a tada ih se riješili.I od tada ide sve kao podmazano. Naravno da je tu bilo komentara u vezi dojenja,od strane obitelji i prijatelja, tipa:" Što ti joj ne daješ čaja!" -pa vrte glavom. "Pa probaj joj dati čaja kada negdje putujete,tako sam ja znala raditi!" " Sve joj miriše,daj joj da jede,moj je sin sa tri mjeseca sarmu jeo!"

Hvala Rodi što znam odgovoriti na njihova pitanja i "savjete"!

A najdraže mi je kad me pitaju da li sam je dojila! A ja ih čudno pogledam i reknem da ja svoju malu još uvijek samo dojim!