Evo i moje price:dobila sam bebu na prvi podoj odmah po rodjenju, nije me bas dozivjela (bradavice ravne pa kao da nije znala sta da hvata). Bila je 2900g i dosta uspavana. Nisam panicarila, mislila sam bit ce. Beba stalno uz mene, savjetovali mi sesirice ali bebu kao da ne "zanima" sikenje. Bila sam odlucna da cu uspjeti. Kako je mlijeko nadoslo a beba nikako da pravo povuce, dobivam kvrge i sestre mi ih nekih 3 sata masiraju. Svaka im cast. A L. nadohranjuju i ja ju pokusavam "staviti" na siku. Moja cimerica uredno doji a ja umirem i placem a ona me tjesi. Izdajanje katasrofalno i izdajalicom i rucno. Jedva da bude 20-30ml. A moja cimerica za 15 minuta 100ml. Dolazimo kuci, mislim sada ce krenuti na bolje. Ali ma kakvi, dijete vristi a kad ju i uspijem nekako pristekati povuce par puta i spava. Patronazna nije zadovoljna, na vaganju beba dobila 300 g od izlaska (10-tak dana) i onda nista-stoji sa kilazom. U medjuvremenu uzasne ragade, takve kraste da ne znam ni kako da mlijeko izadje, bol da ne spominjem i naravno onda mastitis. Katastrofa. Pedijatrica savjetuje dohranu. I tako prestaje nase dojenje nakon 3 tjedna.

Mislim da je najveci problem bio sto smo MM i ja bili sami jer mi je mama umrla a svekrva je bolesna. Zvala sam SOS telefon ali jednostavno slomila me sva kolicina problema koji su se talozili. Jos bi nekako i prezivjela tu sbu bol da je dijete dobivalo na tezini, nekako, vidjela bi neki razlog zasto se patim. A ovako...slomilo me. I suprug je bio premoren i vidjevsi kako je beba nezadovoljna isto predlagao adaptirano.

Naravno da i mene pece savjest i da mrzim kad me svi pitaju jel siki. Ima li uopce nade da dojim drugo dijete?